Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-376/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanda Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika Hrvatskih šuma d.o.o., Uprava šuma podružnica Karlovac, Karlovac, Put D. Trstenjaka 1, OIB: 69693144506, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-608/2020-25 od 8. kolovoza 2025., u sjednici održanoj…….2026.,

p r e s u d i o  j e:

i

r i j e š i o  j e:

I. Odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-608/2020-25 od 8. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

II. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-608/2020-25 od 8. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.993,40 eura (bruto iznos), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u izreci presude, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tom ukupnom bruto iznosu, sve u roku 15 dana.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.633,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana (točka I. izreke). Istim se rješenjem smatra da je u odnosu na ostali dio potraživanja neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama tužbeni zahtjev povučen (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, a protiv rješenje kojim je odlučeno od troškovima postupka žale se tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj pobija rješenje pod točkom I. izreke, kojim mu nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.1. Tuženik prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, kao i rješenje pod točkom I. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i prvostupanjsko rješenje u pobijanu dijelu, kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6.1. Nije počinjena ni bitna povreda iz točke 11. navedenog članka, jer presuda i rješenje prvostupanjskog suda nemaju nedostataka zbog kojih iste ne bi bilo moguće ispitati, odnosno te odluke nisu nerazumljive i ne proturječi same sebi i razlozima u istima, a u presudi i rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi međusobno nisu proturječni.

6.2. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

7. Prije svega, ističe se da je tijekom postupka pravomoćnom prvostupanjskom presudom poslovni broj P-329/2015 od 29. ožujka 2019. tužitelju dosuđen iznos od 17.200,00 kn na ime neimovinske štete i iznos od 5.500,00 kn na ime imovinske štete, sve uz zakonsku zateznu kamatu, dok je dalje sporno tužiteljevo potraživanje izgubljene zarade.

7.1. Stoga je predmet ovoga spora zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati s osnove izgubljene zarade bruto iznos od 1.993,40 eura, koji čini razliku između plaće koju bi ostvario da nije bilo nezgode na radu koja se desila 27. kolovoza 2014. kod tuženika, i to u odnosu na radno mjesto rukovoditelja građevinskim i sličnim strojevima na kojem je radio od navedene nezgode, a u odnosu na promijenjeno radno mjesto portira na kojem je radio nakon nezgode, sve za razdoblje od travnja 2016. do travnja 2021.

8. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj kao radnik tuženika 27. kolovoza 2014. doživio radnu nezgodu na radu,

- da je tuženik osigurao svoje radnike kod umješača od odgovornosti,

- da je tužitelj doživio povredu skočnog zgloba, a ozljeda se dogodila na parkiralištu za vrijeme njegovog rada kod tuženika, i to ispred servisne radionice gdje se peru i održavaju vozila, s time što iz prijave ozljede proizlazi i da je tužitelj neposredno prije nego je došlo do povređivanja vršio podmazivanje radnog stroja,

- da se tužitelj pokliznuo i pao te zadobio prijelom donjeg dijela goljenične kosti, zbog koje je ozljede liječen i zbog koje je došlo do promijene tužiteljevog radnog mjesta,

- da je tuženik odgovoran na štetne posljedice koje tužitelj trpi iz predmetnog štetnog događaja,

- da iz vještačenja po vještaku D&S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje u [adresa], proizlazi da postoji razlika plaće zbog izgubljene zarade,

- da je vještak utvrdio kako razlika između plaće koju bi tužitelj primao u razdoblju od travnja 2016. do travnja 2021., da nije bilo štetnog događaja i da je nastavio raditi na radnom mjestu strojara, a u odnosu na radno mjesto portira na koje je raspoređen nakon radne nezgode, iznosi 7.442,00 kn neto, odnosno traženi bruto iznos sada izražen u važećoj valuti-euro.

9. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud smatrao da je kao posljedica ozljeđivanja tužitelja objektivno nastala razlika plaće u bruto odnosno neto iznosima koje je vještak prikazao u nalazu i mišljenju i dopuni nalaza i mišljenja, pa je sukladno odredbi članka 90. stavku 4. Zakona o radu (,,Narodne novine'' broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR-a) i članka 433.a ZPP-a, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

9.1. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor tuženika glede preinake tužbenog zahtjeva, pri čemu je imao u vidu odredbu članka 190. stavka 3. ZPP-a po kojoj sud može dopustiti preinaku i kad se tuženik protivi, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a o čemu da se radi u ovom slučaju.

10. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim razlozima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

11. U ovoj pravnoj stvari tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete kao radnik protiv poslodavca, kod kojega je doživio predmetnu radnu nezgodu zbog koje je premješten s radnog mjesta rukovoditelja građevinskim strojevima na kojem je radio do nezgode na novo radno mjesto portira, a na kojem je ostvario manju plaću nego što ju je ostvario da je ostao raditi na ranijem radnom mjestu, za razdoblje od travnja 2016. do travnja 2021., na temelju odredbi članka 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kao i na temelju odredbe članka 111. stavka 1. ZR-a, a u svezi sa odredbom članka 25. Zakon o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18. – u daljnjem tekstu: ZZR), koji su vrijedili u momentu ozljeđivanja tužitelja 27. kolovoza 2014.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima prigovora i odgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja, ističe se da je pravilno prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tužitelja, iz razloga što je isključivi propust tuženika kao poslodavca u tome što nije poduzeo ništa u organizaciji rada da površine na kojima se peru vozila ne budu klizave i masne, a što je bio prostor ispred radionice na kojem se nalazio tužitelj koji je prije nezgode podmazivao stroj, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj na takvoj površini u kojoj je obavljao poslove svog radnog nije mogao izbjeći pad. Sve ovo, utvrđeno je i u pravomoćnoj presudi u kojoj je odlučeno o neimovinskoj šteti i imovinskoj šteti s osnove tuđe njege i pomoći i s osnove odlazaka na fizikalnu terapiju.

12.1. Na prednji zaključak prvostupanjskog suda nije od utjecaja žalbeni navod tuženika da je proveo sve mjere zaštite na radu, odnosno da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, niti navod kada je zatražena liječnička pomoć, jer je tuženik trebao poduzeti sve da se radnici ne kreću po klizavoj i masnoj površini, a što u ovom slučaju nije poduzeo.

13. Isto tako, neosnovano tuženik prigovora dopuštenoj preinaci tužbe bez isticanja bilo kojeg razloga, s time što tuženik ni ostalim žalbenim navodima ocjenu svih izvedenih dokaza ničim nije doveo u sumnju.

14. Pravilno je donesena i odluka o troškovima postupka s obzirom na to da se temelji na odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a, a u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

14.1. Stoga, neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio njegov uspjeh u ovoj parnici od 68%, odnosno da je utvrdio njego uspjeh u visini od 16%, kada iz odluke o troškovima postupka proizlazi da je tuženik uspio u visini od 16%, da tužitelj u visini od 68%, pa je taj sud, a imajući u vidu da je tužitelj u osnovi uspio 100% (100+68=168:2=84%), od omjera 84% oduzimajući tuženikov uspjeh od 16% pravilno utvrdio uspjeh tužitelja od 68%, te je shodno tome pravilno obračunao i tužitelju pripadajući trošak, dok tuženik posebnim razlozima odluku o troškovima postupka ne spori.

15. Kako nisu ostvareni žalbeni navodi tužitelja ni tuženika, to je njihove žalbe trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci ovih odluka.

U Splitu 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sanda Crljen Ivančić