Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-382/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mato Prepelec, odvjetnik u Zagrebu, Jordanovac 41, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Margaretska 69, OIB: 53056966535, koji zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-144/2024-103 od 25. srpnja 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj: Pr-144/2024-106 od 15. listopada 2025., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbijaju žalba i dopuna žalbe tužiteljice kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-144/2024- 103 od 25. srpnja 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: Pr- 144/2024-106 od 15. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke, kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za naknadom troškova postupka.

II. Djelomično se uvažavaju žalba i dopuna žalbe tužiteljice, pa se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-144/2024-103 od 25. srpnja 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: Pr-144/2024-106 od 15. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, kojom je naloženo tužiteljici da naknadi trošak tuženiku, tako da sada ova točka glasi:

"Nalaže se tužiteljici ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Margaretska 69, OIB: 53056966535 parnični trošak u iznos od 143,25 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za više suđeni iznos od 128,92 eura odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.289,74 eura bruto, sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućima od 26. lipnja 2015 do isplate, sve u roku 15 dana (točka I. izreke) Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka II. izreke), kao što je odbijen i preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 2.056,70 eura bruto zajedno sa zatraženim zateznim kamatama tekućima od 26. lipnja 2015. do isplate (točka III. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznos od 272,17 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2025. do isplate (točka IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu (točka V. izreke), a odbijen je i dio zahtjeva tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka (točka VI. izreke).

1.2. Rješenjem o ispravku ispravljena je navedena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-144/2024-103 od 25. srpnja 2025. na način da:

- u točki 24. obrazloženja presude, stranica broj 14, redak broj 3., iza riječi ''nakon navedenog očitovanja sudskog vještaka'' umjesto riječi ''strabnke'' treba ispravno stajati: ''stranke'';

- u točki 26. obrazloženja presude. stranica broj 16., redak broj 23., iza riječi ''- da je'' brišu se riječi ''su je'' kao suvišne;

- u točki 26. obrazloženja presude. stranica broj 16., redak broj 34., iza riječi ''treba koristiti'', umjesto riječi ''otkazni rok'' treba ispravno stajati: ''godišnji odmor'';

- u točki 26. obrazloženja presude. stranica broj 16., redak broj 45 i 46., iza riječi ''će se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora koje će radnici koristiti za vrijeme otkaznog roka'' dodaju se riječi ''obračunavati u visini prosječne mjesečne bruto plaće u prethodna tri mjeseca prije uručenja odluke o otkazu.'';

- u točki 26. obrazloženja presude. stranica broj 17., redak broj 1., iza riječi ''- da '' briše se riječ ''je'' kao suvišna;

- u točki 29.1. obrazloženja presude. stranica broj 17., redak broj 19, umjesto riječi ''uropavom'' treba ispravno stajati ''upravom'';

- u točki 29.1. obrazloženja presude. stranica broj 17., redak broj 29, umjesto riječi ''poslodavcva'' treba ispravno stajati ''poslodavca'';

- u točki 35. obrazloženja presude. stranica broj 18, redak broj 41., iza riječi '' za prethodni mjesec, pa'' umjesto riječi ''tužiteljkica'' treba ispravno stajati ''tužiteljica'';

- u točki 35. obrazloženja presude. stranica broj 18, redak broj 43., iza riječi '' o provizijama poslodavca '', umjesto riječi ''stroga'' treba ispravno stajati ''stoga'' (točka I. izreke). a u svemu ostalom presuda je ostala neizmijenjena (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odbijen dio njezinog zahtjeva, kao što pobija i odluku o troškovima postupka sadržanoj u točkama IV. i VI. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana u odnosu na glavnu stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka u razdoblju od 17. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015., kao i naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2015. i neisplaćenu stimulaciju za navedeno razdoblje, u ukupnom iznosu 3.346,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Prema stanju spisa i utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica kod prednika tuženika radila na temelju ugovora o radu od 10. prosinca 2011. na radnom mjestu višeg savjetrnika za stambenu štednju,

- da se plaća tužiteljice za to radno mjesto sukladno članku 8. ugovora o radu i članku 4. Pravilnika o plaćama, sastojala od osnovne mjesečne bruto plaće u visini najniže plaće u Republici Hrvatskoj i stimulativnog dijela plaće koji se isplaćuje ovisno o rezultatima rada, sukladno Pravilniku o provizijama i to u tekućem mjesecu za prethodni mjesec,

- da je prednik tuženika 21. siječnja 2015. donio Odluku o provođenju postupka reorganizacije te utvrđivanju kolektivnog viška radnika kojim se ukida radno mjesto tužiteljice,

- da je radni odnos tužiteljice kod prednika tuženika prestao na temelju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 5. ožujka 2015.,

- da je tužiteljica Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu zaprimila poštom 17. ožujka 2015.,

- da je tom Odlukom određeno da radni odnos tužiteljice prestaje istekom roka od dva mjeseca koji počinje teći dostavom Odluke, te da tužiteljica za vrijeme otkaznog roka ima pravo na naknadu plaće i sva ostala prava kao da je radila,

- da je tužiteljica za vrijeme otkaznog roka bila oslobođena od rada,

- da je 5. ožujka 2015. održan sastanak između uprave prednika tuženika i zaposlenika obuhvaćenih kolektivnim viškom radnika na kojem je prisustvovala i tužiteljica, te su zaposlenici obaviješteni da im radni odnos prestaje poslovno uvjetovanim otkazom, s tim što tužiteljica na tom sastanku nije primila odluku o otkazu ugovora o radu,

- da je na navedenom sastanku zaposlenicima prezentiran način obračuna naknade plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka, na način da će im se naknada plaće obračunati kao prosjek tri isplaćene plaće prije otkazivanja ugovora o radu i da će dobiti i proviziju, kao i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor,

- da je na navedenom sastanku prezentiran i raspored korištenja godišnjih odmora zaposlenika za vrijeme otkaznog roka, na temelju odluke poslodavca od 25. veljače 2015. te je većina zaposlenika potpisala primitak te odluke, dok tužiteljica primitak nije potpisala, a prema toj odluci je tužiteljica trebala koristiti godišnji odmor od 1. travnja do 30. travnja 2015. i to 13 dana iz 2014. godine i 8 dana iz 2015. godine,

- da je tužiteljica na navedenom sastanku vratila ‘‘token’‘ prema uputi poslodavca, te više nije mogla pristupiti informatičkom sustavu tuženika na kojem su dostupne informacije o provizijama i odluke tuženika,

- da je prednik tuženika 25. veljače 2015. donio odluku o korištenju godišnjeg odmora za vrijeme otkaznog roka koja se odnosi samo na tužiteljicu, a prema kojoj tužiteljica treba koristiti otkazni rok od 1. travnja do 15. svibnja 2015. i to 23 dana iz 2014. godine, te 8 dana iz 2015. godine,

- da je tužiteljica odluku o korištenju otkaznog roka zaprimila zajedno s odlukom o otkazu ugovora o radu 17. ožujka 2015. od kojeg dana tužiteljici teče otkazni rok,

- da je prednik tuženika 19. ožujka 2015. donio odluku o isplati naknade plaće za vrijeme otkazanog roka radnika koji su utvrđeni kao kolektivni višak,

- da se prema toj odluci od 19. ožujka 2015. naknada plaće za vrijeme otkaznog roka obračunava u visini prosječne mjesečne bruto plaće koja je radnicima isplaćena u prethodna tri mjeseca prije uručenja odluke o otkazu ugovora o radu, osim naknade plaće za ožujak 2015. koja se sastoji od osnovne ugovorene plaće i provizije, dakle, za ožujak na drugačiji način nego je prezentirano na sastanku 5. ožujka 2015.,

- da odluka prednika tuženika od 19. ožujka 2015. nije bila dostavljena tužiteljici, te tužiteljica nije za navedenu odluku mogla saznati jer ured poslodavca bio zatvoren, a nije imala pristup računalnom sustavu poslodavca,

- da su tužiteljici isplaćeni iznosi kako su navedeni u obračunskim listama za ožujak, travanj i svibanj 2015. u skladu s odlukom od 19. ožujka 2015.

- da je prema evidencijama poslodavca tužiteljica godišnji odmor koristila od 1. travnja 2015. do 15. svibnja 2015. i to 23 dana u travnju, a 8 dana u svibnju 2015., za što joj je isplaćen naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora kako stoji u platnim listama, a od 16. svibnja do 31. svibnja 2015. bila je oslobođena rada u otkaznom roku za što joj je isplaćena naknada plaće,

- da je presudom poslovni broj Pr-1434/2015-115 od 28. listopada 2021. potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3337/2021-3 od 7. lipnja 2022. tužiteljici dosuđena naknada plaće za 23 dana neiskorištenog godišnjeg odmora iz 2014. godine,

- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije Vješak Tkalec d.o.o. naknada plaće tužiteljice za vrijeme otkaznog roka u ožujku 2015. bez ostvarene stimulacije iznosi 647,13 eura bruto, za travanj 2015. iznosi 25,76 eura bruto i naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor za osam dana 2015. iznos 616,85 eura bruto.

7. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je prednik tuženika odluku o isplati naknade plaće za vrijeme otkaznog roka od 19. ožujka 2015. donio nakon sastanka zaposlenika s Upravom 5. ožujka 2015. na kojem im je prezentiran način naknade isplate naknade plaće za vrijeme otkaznog roka i nakon što zaposlenici više nisu imali obavezu dolaziti na posao jer su im ukinuti odjeli kao i radna mjesta na kojima su radili, to je pravilno taj sud smatrao da je ta odluka donesena protivno dogovoru s Upravom sa sastanka od 5. ožujka 2015., zbog čega je pravilno zaključio da se radi o jednostranoj odluci poslodavca o načinu isplate naknade plaće za vrijeme otkaznog roka, a koja je donesena nakon što je tužiteljica već započela s korištenjem otkaznog roka 17. ožujka 2015.

7.1. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je navedenom odlukom pitanje naknade plaća za vrijeme otkaznog roka regulirano na način koji je nepovoljniji za radnike i suprotno onome što je radnicima prezentirano na sastanku od 5. ožujka 2015., to je pravilno taj sud smatrao da se navedena odluka ne primjenjuje jer je donesena na štetu radnika, pa je imajući u vidu da je utvrdio kako ugovorom o radu i internim aktima poslodavca, prije svega Pravilnikom o radu i Pravilnikom o plaćama, nije reguliran način obračuna naknade plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka, to je pravilno taj sud zaključio da u ovom slučaju naknadu plaće u otkaznom roku treba tužiteljici obračunati u skladu s odredbom članka 95. stavka 5. Zakona radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR) u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu.

7.2. Nadalje je prvostupanjski sud u odnosu na odluka prednika tuženika o korištenju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015. pravilno smatrao da je ta odluka o korištenju godišnjeg odmora tužiteljice za vrijeme otkaznog roka protivna odredbi članka 11. stavku 4. ugovora o radu, prema kojoj, ako radnik stekne pravo na godišnji odmor, a to pravo nije iskoristio može godišnji odmor koristiti u razdoblju prije početka trajanja otkaznog roka.

7.3. S obzirom na to da je tuženik utvrdio da tužiteljica ima pravo na 31 dan neiskorištenog godišnjeg odmora, pravilno je prvostupanjski sud sukladno citiranoj odredbi ugovora o radu zaključio da je tužiteljici trebao omogućiti korištenje godišnjeg odmora prije početka otkaznog roka, pa je slijedom toga pravilno zaključio da je odluka o korištenju godišnjeg odmora za vrijeme otkaznog roka tužiteljice od 1. travnja 2015. do 15. svibnja 2015. protivna ugovoru o radu i kao takva nedopuštena. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica za vrijeme otkaznog roka od 1. travnja 2015. do 15. svibnja 2015. nije koristila godišnji odmor, nego je sukladno Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu bila oslobođena od rada i tekao joj je otkazni rok, a poslodavac joj je dužan isplatiti naknadu plaće.

7.4. Odredbom članka 121. stavkom 1. ZR-a propisano je da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu, a stavkom 5. da otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnosti za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drugačije.

7.5. Prema odredbi članka 122. stavka 4. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan radniku koji je tijekom otkaznog roka oslobođen obveze rada, isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka.

7.6. Odredbom članka 95. stavkom 5. ZR-a propisano je ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

8. Na temelju utvrđenog, a primjenjujući citirane odredbe ZR-a, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka, i to u visini prosječne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ali bez ostvarene stimulacije jer taj dio plaće ne predstavlja naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a što proizlazi i iz obračunskih lista o plaći tužiteljice.

8.1. Kako je dalje, prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica koristila otkazni rok do 31. svibnja 2015., suprotno njezinoj tvrdnji, koju ponavlja i u žalbi, a to je da je posljednji dan otkaznog roka bio 1. lipanj 2015., iz razloga što to ničim nije dokazala, niti to proizlazi iz dokumentacije u spisu, kao ni iz nalaza i mišljenja vještaka, to je pravilno taj sud postupio kada je taj prigovor otklonio kao neosnovan.

8.2. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je primjenjujući odredbu članka 95. stavka 5. ZR-a naknadu plaće tužiteljice za vrijeme otkaznog roka od 17. ožujka 2015. do 31. svibnja 2015. utvrdio sukladno sporazumu poslodavca i zaposlenika na sastanku 5. ožujka 2015. u visini ukupne prosječne bruto plaće isplaćene tužiteljici tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, ali bez isplaćene stimulacije jer se stimulativni dio plaće isplaćuje na temelju ostvarenih rezultata rada, pri čemu se kod tuženika isplaćuje u tekućem mjesecu za ostvarenu stimulaciju u prethodnom mjesecu, da tuženik u obvezi tužiteljici ispati iznos naknade plače za vrijeme otkaznog roka u ožujku 2015. iznos od 647,13 eura bruto i travnju 2015. iznos od 25,76 eura bruto i naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor iz 2015. iznos 616,85 eura bruto, znači, u ukupnom iznosu od 1.289,74 eura bruto, dok je u preostalom iznosu od 2.056,70 eura bruto, i to naknadu plaće za jedan dan lipanja 2015. (1. lipnja) u iznosu od 77,11 eura bruto i razliku stimulacije za travanj i svibanj 2015. u iznosu od 1.979,59 eura bruto, pravilno prvostupanjski sud postupio kada je ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbio, zbog čega ga neosnovano tužiteljica žalbom pobija.

9. Naime, žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke kojim je odbijen navedeni dio tužbenog zahtjeva jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada naknada plaće za vrijeme otkaznog roka od 17. ožujka 2015. do 31. svibnja 2015., suprotno žalbenim navodima da je otkazni rok započeo 19. ožujka 2015. i da je završio 1. lipnja 2015., pa da joj pripada i naknada plaće i za taj jedan dan, kada to ničim nije dokazala niti to proizlazi iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda. Što više, sama je tužiteljica tijekom postupka tvrdila da joj je otkazni rok počeo teći od 17. ožujka 2015., kada je i primila odluku o otkazu, zbog čega na početak tijeka otkaznog roka ne utječe ni žalbeni navod tužiteljice kada je počela raditi kod tuženika.

10. Međutim, osnovano tužiteljica u pogledu odluke o troškovima postupka tvrdi da je tuženik zastupan po punomoćniku u osobi odvjetnika trebao predati troškovnik do zaključenja glavne rasprave sukladno odredbi iz članka 164. stavka 3. ZPP-a, kojom je propisano da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravlja koje prethodni odlučivanju o troškovima. Stoga, na odluku o parničnom trošku nije od značaja što je stranka na ročištu 13. lipnja 2025. zatražila dodatni rok za dostavu troškovnika, a što je prvostupanjski sud prihvatio.

10.1. Budući da iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud obračunao uspjeh stranaka u postupku primjenjujući odredbu članak 154. stavak 2. ZPP-a, to je tužiteljici trebalo priznati zatraženi trošak za sastavljanje tužbe prema Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) i prema Tbr. 8. točki 1. Tarife za sastavljanje četiri obrazložena podnesaka, sve po 100 bodova, odnosno 1.250,00 eura (sadržan je PDV-e). Kako je tuženik u ovoj parnici uspio u većoj mjeri, a tužiteljica u manjoj, sve prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, to je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 143,25 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je zahtjev tuženika za više suđeni iznos od 128,92 eura trebalo odbiti kao neosnovan.

11. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti kao neosnovan jer nije uspjela sa žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari, dok joj djelomični uspjeh u pogledu odluke o troškovima postupka nisu nastali posebni troškovi.

12. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanda Crljen Ivančić