Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek

Broj: Pp-582/2026-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje Mateje Mihačić kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŽĆ iz [adresa], zbog prekršaja iz čl.22.st.2. i st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), u povodu optužnog prijedloga PU osječko–baranjske, II. policijske postaje Osijek, klasa: 211-07/26-5/4716, urbroj: 511-07-23-26-1 od 25. veljače 2026., nakon provedenog žurnog postupka i odluke javno objavljene 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl.182.t.2. Prekršajnog zakona

okrivljenica ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ž i CĆ, rođene C, rođena **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, OŠ, bez zanimanja, neudana, majka jednog djeteta, nezaposlena, prima dječji doplatak u iznosu od 60,00 eura mjesečno, bez imovine, neodlikovana, prekršajno kažnjavana, kazneno neosuđivana, nije izdržavala kaznu zatvora, ne vodi se prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi

o s l o b a đ a s e od o p t u ž b e

jer da je 24. veljače 2026. oko 17,00 sati u stanu u [adresa], unatoč pravomoćnoj sudskoj odluci Općinskog suda u Osijeku broj Pp-4670/2025-7 koja je pravomoćna dana 24.01.2026. godine, ponovila nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda prema svojoj majci CĆ (1969.) iz [adresa] i nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda prema svojoj kćerki, mlt. djetetu DĆ (2017.) iz [adresa], na način što je u ljutnji jer mlt. DĆ nije željela s njom ići u Mc Donald's udarila mlt. DĆ otvorenim dlanom ruke u predjelu stražnjice. Zbog navedenog mlt. DĆ je počela plakati i otišla leći u svoj krevet. Kada je CĆ došla provjeriti kako je mlt. DĆ, s leđa se prema njoj zaletjela okrivljena ŽĆ i udarila CĆ svom snagom zatvorenim dlanom ruke u predjelu donjeg dijela leđa, uslijed čega je CĆ vrisnula od bolova. Nakon događaja okrivljena ŽĆ je prestala sa nasiljem, a CĆ je zatražila intervenciju policije,

time bi počinila prekršaj opisan u čl.10.t.1. i t.3., a kažnjiv po čl.22.st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i prekršaj opisan u čl.10.t.1. i t.3., a kažnjiv po čl.22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Na temelju čl.140. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. t.2. do t.5. i t.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenice zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude te je sud proveo žurni postupak s obzirom da je okrivljenica uhićena i dovedena sudu.

2. Sud je na temelju čl.121. Prekršajnog zakona donio rješenje 25. veljače 2026. o izdvajanju iz spisa službene zabilješke policijskih službenika II. PP Osijek od 24. veljače 2026. (stranica spisa 18) jer predstavlja nezakonit dokaz na kojima se u ovom postupku ne može temeljiti odluka suda s obzirom da sadrži prepričanu izjavu djeteta mlt. DĆ, rođenog 2017., koje prije davanja iskaza nije upozoreno na svoja prava u svojstvu svjedoka, a niti je primijenjena odredba iz čl.292. st.1. i st.2. Zakona o kaznenom postupku, odnosno dijete nije ispitano od strane stručne osobe putem audio-video uređaja.

3. Okrivljenica je porekla krivnju za prekršaje navodeći u obrani da je kritične prigode došla kod svoje majke da odmori glavu od UĆ, bivšeg zaručnika koji živi u [adresa] gdje su bili podstanari pa da se umori ponovno. Navela je da nije problem njezina majka, ona je umorna žena, radi u Saponiji i stalno spava. Potom je navela da majka ne spava stalno jer tko može stalno spavati i da ona odmara svoju glavu. Porekla je da bi udarila događaja iz optužbe svoju majku, dodajući kako ne zna je li ona to izmislila, mora se nju pitati, no točno je da je udarila po stražnjici svoju kćerku DĆ koja cijeli dan nije slušala, nije radila zadaću, bila je s njezinom majkom i onda kada je pretjerala, s pravom ju je udarila, a inače ju u životu nije istukla. Ne zna ima li dijagnozu shizofrenije jer to treba pitati socijalnog psihijatra. Ne pije lijekove 15 godina, a misli da joj niti ne trebaju. Liječi se tako što odlazi u prirodu. Ne živi više kod svoje majke, a došla je kod nje samo trenutno dok ne nađe stan. Potom je upitala sud smije li se braniti šutnjom, a nakon toga izjavila da zapravo želi govoriti, ali želi znati unaprijed koliko sud ima pitanja za nju jer ju sve ovo umara, a i boli ju noga. Sud je utvrdio da okrivljenica za vrijeme dok je sud diktirao u zapisnik obranu okrivljenice neprestano pričala, meškoljila se po stolici te ju sud upozorio da ne priča, obrazlažući istoj da će moći nadalje iznijeti svoju obrani nakon što joj se da riječ i nakon što se izdiktira u zapisnik ono što je ista izjavila u svojoj obrani. Sud je nadalje utvrdio da je okrivljenica za vrijeme dok je sud diktirao u zapisnik njezinu obranu, ispravljala sud, navodeći da nije rekla ono što se diktiralo, nakon čega se ispričala sudu. Okrivljenica je nadalje navela da joj je poznato da je DĆ plakala jer ju je nazvala majka. Nadalje je navela da ona ne bi došla kući da ju majka nije nazvala jer je morala odmarati ozlijeđenu nogu jer je istu uganula, a možda i slomila.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao u svojstvu svjedoka oštećenicu CĆ te je pročitao i izvršio uvid u: potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 25. veljače 2026. za okrivljenicu, naredbu o određivanju mjere opreza II PP Osijek, broj: 975184 od 24. veljače 2026., zapisnik o ispitivanju prisutnost alkohola za okr., broj: 2394150, izvješće o uhićenju za okr. od 24. veljače 2026., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika II. PP Osijek na ime ŽĆ od 24. veljače 2026., zapisnik o ispitivanju svjedoka II. PP Osijek na ime CĆ od 24. veljače 2026.

4. Oštećenica CĆ, prilikom procjene žrtve nasilja navela je da ne želi posebne mjere zaštite od okrivljenice i želi da se mjere opreza izrečene od strane policije ukinu jer ne strahuje da će okrivljenica ponoviti nasilje u obitelji. Nadalje je u iskazu danom u svojstvu svjedoka navela da je njezina kćerka ŽĆ psihički bolesna osoba, ima dijagnosticiranu shizofreniju te neku vrstu poremećaja ličnosti, ali se ne želi liječiti, ne ide kod psihijatra i ne pije lijekove. Navela je da je ŽĆ prije liječena u osječkoj psihijatriji i u bolnici Sv. Rafael, no od lijekova se počela debljati i prestala ih je piti. Prisjetila se da je ŽĆ posljednji put bila kod psihijatra dr. Čavajde u Osijeku 2022. godine i od tada uopće više nije posjećivala psihijatra. Lorenino stanje se pogoršalo otkad je bila u vezi s UĆ koji je na kraju završio u zatvoru, a isti ju je zlostavljao te je ona prije te veze, a i nakon iste živjela kod nje sa svojom kćerkom DĆ koju ima iz izvanbračne veze s RĆ iz [adresa] koji ne skrbi o kćerki i ne plaća alimentaciju. Opisala je da je ŽĆ u zadnje vrijeme postala agresivnija, sumnja da se drogira jer ju je zatekla par puta da je motala nešto u rizlu, a onda bude u još gorem, agresivnijem stanju. Napomenula je da ŽĆ trenutno nije sposobna samostalno skrbiti o svom djetetu, no na sreću žive kod nje pa ona dosta pomaže oko skrbi o unuci. Nadalje je opisala u svezi događaja iz optužbe da je ŽĆ samo odjednom, bezrazložno, postala agresivna, a DĆ je jučer bila nešto nervozna i ŽĆ ju je udarila otvorenim dlanom ruke u predjelu stražnjice jer s njom nije htjela ići u Mc Donalds, a potom je i nju udarila šakom u predjelu leđa kada se ona nadvila nad djetetom koje se poslije zadobivenog udarca bacilo na fotelju i plakalo. Napomenula je da je ŽĆ par dana prije događaja iz optužbe napravila incident u njihovoj zgradi u liftu kada je iz lifta na stubište gurnula stariju gospođu prezimena D, zbog čega je intervenirala policija. ŽĆ se "spetljala" s nekakvim nepoznatim mlađim muškarcem ZĆ, no i on joj je sumnjiv jer nešto s njim nije u redu, obrazlažući da joj se čini bolesnim ili kao da se drogira. Napomenula je kako ne želi nikakve mjere zaštite jer se ne boji ŽĆ, no smatra da joj treba psihijatrijsko liječenje.

5. Okrivljenica je nakon iskazivanja svjedokinje izjavila: "Zahvaljujem. Ići ću kod psihijatra ako trebam na razgovor, ali meni lijekovi ne trebaju. Samo sam čekala da kaže moja majka da se ne mogu skrbiti o djetetu jer pitajte njezinu razrednicu, dijete ima sve petice, U hvala, uz moj trud. Prije tri tjedna je moja majka mene udarila i vukla moje dijete za ruku.". Nadalje je izjavila: "Ja bih šutjela dok sud ne odredi što će, ja sam već svoje rekla.".

6. Svjedokinja CĆ je nakon primjedbe okrivljenice izjavila da okrivljenica izmišlja i da istu nije tukla, dodajući da okrivljenica sve što napravi, projicira na nju.

7. Svjedokinja CĆ je nadalje izjavila da je zvala okrivljenicu jer je njezina unuka bila nervozna i plakala je, a okrivljenica joj je ipak majka.

8. Sud je utvrdio da je okrivljenica cijelo vrijeme dok se odvijalo sudsko ročište bez dozvole suda, "upadala" u riječ sudu, svjedokinji i predstavnici tužitelja, nakon čega ju je sud opominjao na ponašanje.

9. Sud je naredio psihijatrijsko vještačenje okrivljenice na okolnost je li ista raspravno sposobna, je li tempore criminis bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupka ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti ili duševne smetnje, koje je povjerio stalnom sudskom vještaku dr.med. Stanislavu Rogulji, spec.psihijatru.

10. Sudski vještak Stanislav Rogulja dostavio je nalaz i mišljenje od 27. veljače 2026. u kojem je zaključio da je okrivljenica raspravno nesposobna i da je tempore criminis bila neubrojiva te se nalazi u egzacerbaciji psihičke bolesti. Naveo je kako je ŽĆ zadnji put liječena po psihijatru 2023. kad je odbila psihofarmako terapiju. Ista je eksperimentirala i s psihoaktivnim tvarima te kada se tako ponaša, zapušta osobnu higijenu i pojačano je pobuđena. Obrada realiteta od strane okrivljenice je često upadna na način da nebitne detalje iz prošlosti povezuje tako da sve koje poznaje odgovara i priča o njima neistine. Ne negira da se liječila po psihijatru, ali negira potrebu za tim vidom pomoći. Ne razumije razlog dolaska vještaka u zatvor, upitno je koliko joj je jasno zašto se vodi postupak protiv nje, radi toga jer u opisu razloga zbog kojeg je u pritvoru govori opširno, ne zadržavajući se na danu i razlozima događaja, nego opisujući obiteljske problematike onako kako ih doživljava. Okrivljenica se godinama ne liječi niti uzima propisane psihofarmake, a konzumira psihoaktivne tvari te je dezorganizirana, agresivna, bez dodira s realnošću, tijekom pregleda pokušava zadržati smirenost, ali evidentan je psihomotorni nemir, kognitivno mnestička rastrojenost, dezorganiziranost mišljenja i ponašanja uz logoreju, bez uvida u vlastito ponašanje i funkcioniranje. Kod okrivljenice postoji vjerojatnost počinjenja istog, sličnog ili težeg prekršaja više kao neizbježna realnost nego kao hipotetska mogućnost. Nadalje je mišljenja kako je okrivljenici zbog navedene opasnosti nužno odrediti psihijatrijsko liječenje i vraćanje psihofarmako terapije i to prvotno u bolničkim uvjetima, a nakon toga ambulantnim putem kako bi se istu dovelo u stanje psihičke stabilnosti uz odsustvo agresivnih ispada. Vještak preporučuje bolničko liječenje okrivljenice zbog postojanja izravne opasnosti za vlastiti život i zdravlje i za tuđe živote.

11. Zamjenica branitelja, odvjetnička vježbenica AĆ i oštećenica nisu stavljali primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

12. Zamjenica branitelja, odvjetnička vježbenica AĆ navela je da se protivi prijedlogu vještaka psihijatra da se okrivljenici izrekne obvezno bolničko psihijatrijsko liječenje, predlažući izricanje ambulantnog liječenja okrivljenice na slobodi.

13. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke na osnovu kojih bi se okrivljenicu moglo proglasiti krivom za prekršaje koji joj se stavljaju na teret.

14. Sud je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra ocijenio stručnim i objektivnim te je na istom utemeljio odluku.

15. Naime, kako je tijekom postupka utvrđeno da okrivljenica u vrijeme počinjenja prekršaja nije bila ubrojiva, odnosno nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja niti je mogla vladati svojom voljom zbog teškog duševnog poremećaja egzarcebacije psihičke bolesti, sukladno odredbi iz čl.26.st.1. Prekršajnog zakona, ne može odgovarati za svoje postupke jer nije kriva, zbog čega je istu, uz primjenu odredbe iz čl. 182.st.2. Prekršajnog zakona, valjalo osloboditi od optužbe.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl.140. i čl.138.st.2. t.2. do 5. i t.7. Prekršajnog zakona.

U Osijeku 1. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Mateja Mihačić

Dunja Bertok

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.

DOSTAVITI:

1. Branitelju po službenoj dužnosti,

2. Oštećenici CĆ (za ošt. i mlt. DĆ),

3. Tužitelju,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Osijek- po pravomoćnosti uz dopis,

5. Arhiv.