Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2003/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu po sutkinji Janji Topol te zapisničarki Spomenki Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi odbacivanja zahtjeva za obnovu upravnog postupka, 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1237, Ur. broj: 251-02-01/001-24-6 od 22. veljače 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22- 013/2313 Ur. broj: 251-09-22-1/003-24-7 od 8. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-551-06/23-014/1237, Ur. broj: 251-02-01/001-24-6 od 22. veljače 2024. odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22- 013/2313, Ur. broj: 251-09-22-1/003-24-7 od 8. siječnja 2024. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem Grada Zagreba klasa UP/I-551-06/22-013/2313, ur. broj 251-09-22-01/002-23-026 od 21. ožujka 2023. kao nepravodoban.

2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da tuženik nije bio stvarno nadležan za rješavanje povodom žalbe tužitelja, da drugostupanjsko rješenje sadrži takve nedostatke radi kojih se ne može ispitati, da je pogrešan stav javnopravnih tijela da se subjektivni rok u konkretnom slučaju morao računati od dana dostave rješenja (jer je tužitelj saznao za razloge za obnovu upravnog postupka tek naknadno, prilikom razgovora s opunomoćenikom), smatra da su postojali razlozi za izuzeće službene osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, da drugostupanjsko rješenje nije potpisano od strane gradonačelnika, da je prvostupanjsko rješenje donijelo nenadležno tijelo. Smatra da mu je moralo biti omogućeno pravo na žalbu. Zahtijeva poništavanje drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, očitovao se na navode tužitelja te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Iz osporavanih rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da:

- je rješenjem Grada Zagreba klasa UP/I-551-06/22-013/2131, ur. broj 251-09- 22-01/002-23-02 od 21. ožujka 2023. zamijenjen dio rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16- 013/1005, URBROJ: 251-10-01-16-4, od 14. studenog 2016.

- da je tužitelj rješenje od 21. ožujka 2023. primio 24. ožujka 2023.

- da je u odnosu na rješenje od 21. ožujka 2023. tužitelj 20. listopada 2023. podnio prijedlog za obnovu upravnog postupka, u kojem je kao razlog navedeno da je rješenje donijela neovlaštena osoba ili osoba koja je morala biti izuzeta (članak 123. stavak 1. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne Novine broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP)). U prijedlogu je navedeno da je za navedeni razlog tužiteljica je saznala prilikom razgovora s opunomoćenikom kojeg je kontaktirala početkom listopada 2023., slijedom čega smatra da je prijedlog podnesen u roku od 30 dana od saznanja za razlog za obnovu.

8. Prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da, budući da je tužitelj rješenje od 21. ožujka 2023. uredno primio 24. ožujka 2023., mu od tog dana teče rok za obnovu upravnog postupka, jer nisu vjerodostojni niti vjerojatni navodi tužitelja da je za razloge na kojima temelji zahtjev za obnovu postupka saznao tek prilikom razgovora s opunomoćenikom, kojeg je kontaktirao početkom listopada 2023.

9. Tuženik je prihvatio navode prvostupanjskog tijela te je dodatno obrazložio da je subjektivni rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka istekao, jer se isti ima računati od dana dostave rješenja prvog stupnja stranci imajući u vidu razloge za obnovom postupka na koje se poziva tužitelj. U konkretnom slučaju, razlog na koji se (neosnovano) poziva tužitelj (da je rješenje donijela nenadležna osoba ili osoba koja je morala biti izuzeta) bio je vidljiv je već iz samog prvostupanjskog rješenja na način da je iz istog vidljivo tko je donositelj i potpisnik rješenja. Dakle, ne radi se o nekim u vanjskim okolnostima o kojima se saznanja mogu stjecati i naknadno, protokom vremena od zaprimanja rješenja, a koja bi bila relevantna za odlučivanje o obnovi postupka te za i potencijalno mijenjanje izvršnog rješenja. Činjenica je da je tužitelj za rješenje prvog stupnja i potpisnika istog saznao kad je preuzeo predmetno rješenje. Radi navedenog, prvostupanjskim rješenjem pravilno je odbačen prijedlog tužitelja.

Tuženik je nadalje obrazložio da, kada bi prijedlog za obnovu i bio pravodoban, da isti ne bi bio osnovan. Obrazložio je da je rješenje od 21. ožujka 2023. doneseno od strane nadležnog gradskog upravnog tijela: Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku. Naime, Pravilnikom o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba 13/22, 31/22 i 26/23, u daljnjem tekstu: Pravilnik o unutarnjem redu) propisano je da se u predmetnom tijelu obavljaju poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Sukladno odredbi članka 23. stavka 1. ZUP-a u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Iz pobijanog rješenja vidljivo je kako je isto doneseno od strane službenika zaposlenog na radnom mjestu višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike. Pravilnikom o unutarnjem redu u opis poslova navedenog radnog mjesta, medu ostalim, spada i rješavanje u složenijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Shodno tome, pobijano rješenje donijela je za to ovlaštena službena osoba.

Vezano za navode o navodnom sukobu interesa službene osobe i potrebi njenog izuzeća jer je zaposlenik druge strane u postupku - Grada Zagreba, tuženik je naveo da o prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Shodno navedenom, jasno je da o prijedlogu za obnovu u konkretnom slučaju odlučuje prvostupanjsko tijelo. Ovdje se opetovano vraćamo na odredbu članka 23. stavka 1. ZUP-a koja propisuje tko je službena osoba u upravnom postupku ovlaštena za vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnima stvarima, sukladno propisima o javnopravnih tijela. Nesporno, kako je prethodno navedeno, da takva ovlaštenja posjeduje službena osoba koja je donijela pobijano rješenje. Obrazlaže kako nisu ispunjeni razlozi za izuzeće službene osobe.

10. Sud prihvaća stav tuženika iznesen u osporenom rješenju i tijekom spora kao osnovan.

Vezano za navode da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer je doneseno od strane neovlaštene osobe, gradonačelnika, ističe se da je Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22, u daljnjem tekstu: Odluka) sukladno stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VUSRH) zakonita pa tako i odredba članka 10. iste koja određuje prigovor gradonačelniku kao pravni lijek. VUSRH presudom, broj: Usoz- 254/2023 od 19. prosinca 2023. odbija zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti odredbe članka 10. Odluke 25/22, uz obrazloženje da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. VUSRH ističe kako je zakonom propisana mogućnost pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta te je time osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata, a slijedom čega je prigovor kao takav definiran Odlukom zakonit. Tuženik pravilno upire na stajalište izraženo u navedenoj presudi VUSRH u kojoj se ističe stav Ustavnog suda RH iz odluke, broj: U-I-2911/2017, od 5. veljače 2019. prema kojem sustav zaštite ljudskih prava uspostavljen Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pravo na žalbu protiv sudske odluke u prvom stupnju, kao temeljno pravo, prepoznaje samo u okviru kaznenog postupka. Također se navodi kako ni konvencijski sustav zaštite ljudskih prava, ni EU sustav zaštite temeljnih prava zajamčenih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije ne prepoznaju pravo na žalbu u okviru građanskih odnosno upravno sudskih postupaka kao temeljno pravo. Ujedno se navodi kako oba navedena sustava jamče pristup sudskoj zaštiti odnosno pravo na sudski nadzor nad odlukama tijela državnih vlasti kojima se odlučuje o konkretnim interesima građana, ali ne jamči pravo na žalbu protiv odluke suda u građanskim odnosno upravnim sporovima. (iz točke 10.1 odluke USRH). Shodno svemu navedenom, nedvojbeno je prigovor gradonačelniku kao pravni lijek protiv prvostupanjskog pojedinačnog upravnog akta u predmetima roditelja odgojitelja ocjenjen zakonitim pravomoćnom presudom VUSRH pa je shodno toma u cijelosti razvidno da je upravo gradonačelnik nadležno drugostupanjsko tijelo ovlašteno odlučivati po prigovorima na rješenja prvog stupnja.

Nadalje, člankom 127. stavkom 2. ZUP-a propisano je da protiv rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za obnovu postupka i protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku može se izjaviti žalba samo kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo. Kad je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo, protiv tog rješenja može se pokrenuti upravni spor. Iz navedenog jasno proizlazi kako je smisao predmetne odredbe da se žalba protiv rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za obnovu postupka kao i žalba protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku može izjaviti drugostupanjskom tijelu u konkretnom slučaju, a ne nekom trećem tijelu koje uopće nije bilo nadležno postupati u postupku čija se obnova predlagala. Odredba članka 127. stavka 2. ZUP-a ne propisuje posebnu vrstu žalbe o kojoj bi odlučivalo neko drugo tijelo, a ne drugostupanjsko, nego isključivo propisuje daljnji pravni put ovisno koje je tijelo (prvostupanjsko ili drugostupanjsko) donijelo rješenje o prijedlogu za obnovu odnosno rješenje u obnovljenom postupku. Shodno tome, u cijelosti se primjenjuje opća odredba o izjavljivanju žalbe iz članka 105. stavka 1. ZUP-a koja propisuje da protiv prvostupanjskog rješenja stranka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu, ako zakonom žalba nije isključena. Dakle, o žalbi, protiv bilo kojeg rješenja protiv kojeg žalba nije isključena, nesporno odlučuje drugostupanjsko tijelo, a koje je u konkretnom slučaju gradonačelnik Grada Zagreba. Također, kao što je već prethodno obrazloženo, prigovor gradonačelnik kao pravni lijek u predmetima roditelja odgojitelja ekvivalent je žalbi sukladno općim odredbama ZUP-a o žalbi i izjavljivanju žalbe što je nedvojbeno pravomoćno potvrđeno od strane VUSRH.

Nadalje, u odnosu na navode tužbe kako je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer se ne može ispitati budući da je navodno utemeljeno na krivom pravnom shvaćanju o početku računanja subjektivnog roka za podnošenje prijedloga za obnovu postupka, tuženik je pravilno naveo da je u konkretnom slučaju ovdje tužitelj podnio prijedlog za obnovom postupka iz razloga propisanih odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZUP-a tvrdeći da je rješenje u postupku čija se obnova predlagala donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje. Predmetni razlog za obnovu podrazumijeva da se radi o službenoj osobi inače nadležnog tijela, ali koja nije imala ovlast za donošenje predmetnog rješenja. Dakle, ne radi se o nenadležnosti tijela nego osobe. Nadalje, ovdje tužitelj je zaprimanjem rješenja prvog stupnja saznao tko je donositelj istog te temeljem kojih ovlasti budući da je u samom rješenju sukladno mjerodavnim odredbama ZUP-a navedeno ime i prezime osobe koja je donijela rješenje, vlastoručni potpis iste te radno mjesto iz kojeg proizlazi ovlast za donošenje predmetne odluke. Ukoliko je, iz bilo kojeg razloga, tužitelj sumnjao u istinitost podataka navedenih u službenom dokumentu ovdje tuženika koja istinitost se s pravom pretpostavlja, naravno da je mogao od dana zaprimanja rješenja prvog stupnja u propisanom roku podnijeti i prigovor (žalbu) navodeći navedeno kao žalbeni razlog te iz istog razloga u subjektivnom roku (u okviru objektivnog roka) podnijeti prijedlog za obnovu postupka koji se više ne može pobijati redovnim pravnim lijekom. Shodno navedenom, nesporno razlog da je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje može biti razlog i za podnošenje redovnog pravnog lijeka kao i za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka prijedloga za obnovu postupka. Subjektivni rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka je 30 dana od dana saznanja za razlog obnove sukladno članku 123. stavku 3. ZUP-a. Da je prijedlog za obnovu predan u propisanom roku, mora dokazati stranka, dakle onaj koji prijedlog podnosi sukladno odredbi članka 124. stavka 2. ZUP-a. Ovdje tužitelj ni na razini vjerojatnosti nije dokazao da je prijedlog predan u roku niti u samom prijedlogu za obnovu niti u navodima tužbe budući da je podnošenje prijedloga u roku argumentirao na način da je za razloge obnove saznao „prilikom razgovora s odvjetnikom Martinom Sherrijem, odvjetnikom u Zagrebu kojeg je kontaktirao početkom listopada 2023.“ Predmetna argumentacija ne može biti prihvatljiva budući da je rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka prekluzivan te se isti mora fiksirati i decidirano odrediti kako njegov početak tako i njegov kraj. Dakle, ne može se kao početak roka uzeti neki dan početkom listopada 2023. kada je tužitelj navodno odlučio kontaktirao odvjetnika bez obzira što je sporno rješenje zaprimio 7 mjeseci ranije. Činjenica je da je tužitelj mogao kontaktirati odvjetnika radi pravne pomoći i u roku za redovni pravni lijek i u roku za obnovu postupka te saznati koje sve potencijalne razloge za osporavanje predmetnog rješenja ima. Subjektivni rokovi za podnošenje pravnih lijekova ne mogu ovisiti o tome kada će stranka kontaktirati odvjetnika. Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je kako drugostupanjsko tijelo argumentira da je razlog za obnovom postupka iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZUP-a egzistentan u samom rješenju u smislu da nije naknadno promjenjiv ovisno o bilo kojim okolnostima. Dakle, ne može se protekom vremena od dana zaprimanja rješenja promijeniti ovlaštena osoba u neovlaštenu ili obrnuto, to je činjenica koja je fiksirana u samom rješenju. Shodno tome, od dana zaprimanja spornog rješenja ovdje tužitelj imao je saznanja i mogućnosti pravno se posavjetovati radi možebitnog ulaganja pravnih lijekova. Tuženiku nije sporno da se tužitelj trebao posavjetovati s pravno stručnom osobom, ali to ga i dalje ne ispričava da se drži ZUP-om propisanih rokova. Isto tako, dan savjetovanja s odvjetnikom ne može se uzeti kao dan od kojeg računamo rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka, ovo pogotovo jer u konkretnom slučaju uopće niti ne znamo koji bi to dan bio („krajem studenog 2023.“). Shodno svemu navedenom, neosnovani su navodi tužitelja da bi pobijano rješenje bilo nezakonito jer se ne može ispitati.

Također, nisu osnovani niti navodi tužitelja da je pobijano rješenje nezakonito jer je u istom utvrđeno kako ne postoje razlozi za izuzeće službene osobe koja je donijela rješenje prvog stupnja. Naime, odredbom članka 125. ZUP-a propisano je da o prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Shodno navedenom, jasno je da o prijedlogu za obnovu u konkretnom slučaju odlučuje prvostupanjsko tijelo. Odredbom članka 23. stavka 1. ZUP-a propisano je tko je službena osoba u upravnom postupku ovlaštena za vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnima stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Nesporno takva ovlaštenja posjeduje službena osoba koja je donijela rješenje prvog stupnja. Nadalje, odredbom članka24. stavka 3. točke 2. ZUP-a propisano je da čelnik tijela zaključkom može izuzeti službenu osobu od vođenja postupka, odnosno rješavanja ako je službena osoba sa strankom u gospodarskom ili drugom poslovnom odnosu. Sukladno odredbi članka 1. ZUP-a, u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je javnopravno tijelo, dakle tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, koje u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupa i rješava u upravnim stvarima. Zatim, odredbom članka 4. ZUP-a propisano je da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku time da stranka može biti i tijelo državne uprave te drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili drugo javnopravno tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava, odnosno obveza o kojima se rješava. Shodno citiranim odredbama ZUP-a, prvostupanjsko tijelo nije stranka u postupku koja može biti nositeljem prava o kojima se rješava pa ne može biti razlog za izuzeće službene osobe činjenica da je službena osoba, koja je donijela rješenje po službenoj dužnosti protiv kojeg se predlaže obnova postupka, zaposlenik javnopravnog tijela u čijoj je nadležnosti odlučivanje o predmetnom prijedlogu. Ovo tim više jer u tom slučaju je nemoguće poštovati zakonsku odredu iz članka 125. ZUP-a budući da su svi službenici prvostupanjskog tijela zaposlenici Grada Zagreba te bi u tom slučaju u odnosu na svakoga postojala zapreka koja može rezultirati izuzećem jer je zaposlenik druge strane, to jest Grada Zagreba. Jasno je da navedeno nije intencija odredbe članka 24. stavka 3. točke 2. ZUP-a nego fakultativno izuzeće službene osobe po odluci čelnika tijela u slučaju gospodarske ili druge poslovne povezanosti sa strankom u smislu možebitnog vlasništva nad poslovnim udjelima, dionicama i drugim poslovnim odnosima privatnopravne prirode koji bi mogli dovesti u sumnju objektivnost službene osobe pri odlučivanju. Notorno je da je službena osoba koja je donijela odluku zaposlenik tog istog javnopravnog tijela u ime kojeg postupa jer u suprotnom ne bi imala ovlaštenje za donošenje te odluke. S obzirom da nesporno sukladno citiranim zakonskim odredbama o prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, jasno je da su navodi tužitelja o potrebi izuzeća službene osobe koja je donijela rješenje prvog stupnja u cijelosti protivni teleološkom tumačenju mjerodavnih zakonskih propisa.

Vezano za navode tužitelja kako je rješenje prvog stupnja donijeto od strane Sektora za socijalnu politiku koje je apsolutno nenadležno tijelo budući da navodno nema u vlastitom djelokrugu ovlast rješavanja upravnih stvari unutar Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, tuženik je pravilno naveo da je Odredbom članka 15. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/21) određeno je kako Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (u daljnjem tekstu: nadležni Ured) obavlja poslove koji se odnose na: socijalnu zaštitu i prava iz socijalne skrbi, humanitarnu pomoć, zdravlje, zdravstvo i zdravstvenu zaštitu, ostvarivanje prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pirotehničara i članova njihovih obitelji, zaštitu prava vojnih i civilnih invalida rata i žrtava rata, sudionika rata i članova obitelji, provedbu gradskih strategija, izradu i provedbu planova i programa na području zdravstvene zaštite, promicanja zdravlja te prevencije i suzbijanja ovisnosti, socijalne zaštite, zaštite osoba s invaliditetom, socijalne skrbi o umirovljenicima te zaštite i drugih kategorija stanovništva, zaštite obitelji, zaštite od nasilja u obitelji i djece, praćenje i analizu tekućih demografskih i drugih društvenih kretanja i analizu promjena u demografskim i društvenim strukturama Grada, utvrđivanje prioriteta te mjera i aktivnosti od utjecaja na ukupni demografski razvoj i povećanje kvalitete života, koordinaciju i provedbu mjera populacijske politike, poticanje i potpore programima i projektima udruga i drugih oblika organiziranog djelovanja i rada u pojedinim područjima, koordinaciju i kontrolu socijalnih, zdravstvenih i braniteljskih ustanova kojih je Grad osnivač te na druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost. Navedena Odluka je stupila na snagu 1. siječnja 2022. (sukladno izmjenama 24/21). Pravilnikom o unutarnjem redu nadležnog Ureda (Službeni glasnik Grada Zagreba 13/22, u daljnjem tekstu Pravilnik o unutarnjem redu), koji je stupio na snagu 10. svibnja 2022., utvrđen je unutarnji red nadležnog Ureda, način rada i upravljanje Uredom, unutarnje ustrojstvo, nazivi i djelokrug unutarnjih ustrojstvenih jedinica te upravljanje njima, sistematizacija radnih mjesta, nazivi i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta, broj izvršitelja i druga pitanja od značaja za rad Ureda. Tako je odredbom točke 2. članka 5. ovog Pravilnika određeno kako je u djelokrugu Sektora za socijalnu politiku, među ostalim, rješavanje i ostvarivanje novčanih pomoći za roditelja odgojitelja. Točkom 2.2. istoga članka određeno je kako Odjel za demografski razvoj obavlja poslove koji se, među ostalima, odnose na rješavanje i ostvarivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja prema Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22, u daljnjem tekstu: Odluka). Stoga je nesumnjivo kako je navedenim Pravilnikom određeno da postupanje po Odluci znači donošenje rješenja odnosno obavljanje upravnih poslova. Nadalje, točka 2.2.1. članka 5. Pravilnika izmijenjena je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu nadležnog Ureda (Službeni glasnik Grada Zagreba 31/22), a koje izmjene i dopune su stupile na snagu 27. listopada 2022. te je određeno, među ostalim, kako ovaj Odsjek obavlja poslove rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Stoga je jasno kako je u djelokrugu Odsjeka za pronatalitetnu politiku, kao gradskog upravnog tijela nadležnog za postupanje po Odluci, upravno postupanje odnosno donošenje pojedinačnih akata u upravnim stvarima sukladno Odluci. Dakle, nesporno je rješenje prvog stupnja doneseno u okviru propisanog djelokruga nadležnog gradskog upravnog tijela.

Isto tako, sukladno odredbi članka 23. stavka 1. ZUP-a u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Iz rješenja prvog stupnja vidljivo je kako je isto doneseno od strane službenika zaposlenog na radnom mjestu višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike. Pravilnikom o unutarnjem redu nadležnog Ureda u opis poslova navedenog radnog mjesta, među ostalim, spada i rješavanje u složenijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Shodno tome, nedvojbeno je razvidno kako je rješenje prvog stupnja donijela za to ovlaštena službena osoba.

11. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužitelja u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je, prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnog spora i upravnog postupka, jer su navedeni prigovori tužitelja neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj Sud.

12. Na temelju svega navedenog sud je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a presudio kao u točki I izreke presude.

13. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis