Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja
Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, protiv tuženika
pod 1. Unija-trade d.o.o., Split, Šubićeva 3, OIB: 95814714031, zastupanog po
punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku i tuženika pod 2. Dragana
Boljata, Split, Šubićeva 3, OIB: 95814714031, zastupanog po punomoćniku Zoranu
Vuletinu, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 14. rujna 2023. uz sudjelovanje punomoćnice tužitelja Irene Domikulić,
zaposlenice tužitelja te punomoćnika tuženika pod 1. i zamjenika punomoćnika
tuženika pod 2. Tomislava Boljata, odvjetnika u Šibeniku, na ročištu za objavu
presude 30. listopada 2023.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku pod 1. Unija-trade d.o.o. i tuženiku pod 2. Draganu
Boljatu da tužitelju Gradu Splitu solidarno isplate iznos od 27.967,00 EUR-a /

210.717,40 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos
od 3. rujna 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od 3. rujna

2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,
u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku pod 1. Unija-trade d.o.o. i tuženiku pod 2. Draganu Boljatu
da tužitelju Gradu Splitu solidarno isplate iznos od 16.370,93 EUR-a / 123.346,80
kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. rujna

2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od 3. rujna 2015. pa do

31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za
razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako

2 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena

III Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o.
prema tužitelju Gradu Splitu u iznosu od 27.967,00 EUR-a / 210.717,40 kuna,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. rujna 2015.
pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od 3. rujna 2015. pa do 31.
prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za
razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

IV Nalaže se tuženiku pod 1. Unija- trade d.o.o. i tuženiku pod 2. Draganu
Boljatu da tužitelju solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 127,67 EUR-a /
962,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

V Zahtjev tužitelja Grada Splita za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 363,39 EUR-a / 2.738,00 kuna se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. rujna 2015. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika pod 1.
Unija-trade d.o.o., tuženika pod 2. Fio & D d.o.o. i tuženika pod 3. Dragana Boljata,
radi isplate iznosa od 334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Tužitelj u tužbi navodi
kako je on vlasnik poslovnog prostora na adresi Šubićeva 3 u Splitu, smještenog na
II. katu, sveukupne površine 63,45 m². Tužitelj da je s tuženikom pod 1. Unija-trade
.do.o. imao zaključen ugovor o zakupu tog poslovnog prostora (oznake 967) od 30.
listopada 1996. Predmetni ugovor da je bio zaključen na rok od pet godina (do 1.
studenog 2001.) te da nakon proteka tog roka strane nisu sklopile novi ugovor.
Tuženici da se nalaze u predmetnom poslovnom prostoru bez valjane pravne osnove
te da ne plaćaju tužitelju naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora pa
tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženicima da tužitelju
solidarno isplate iznos od 334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, na ime
koristi koje su isti ostvarili od upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Predmetni iznos da
predstavlja iznos zakupnina kojeg bi tuženici inače trebali plaćati i to za razdoblje od
pet godina unatrag od dana podnošenja tužbe.

2. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i
dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu (zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu
nekretninu, rješenje o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore
kojima gospodari Grad Split od 22. svibnja 2014. i rješenje o utvrđivanju početnih
iznosa zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Grada Splita od 16. siječnja

3 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

2009., opomenu poslanu tuženiku Draganu Boljatu, zapisnik od 25. rujna 2014. i
zapisnik od 23. ožujka 2015.).

3. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003.,
88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013.,
89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – dalje: ZPP) tužba je tuženicima
dostavljena na odgovor.

4. Tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. je u odgovoru na tužbu osporio navode iz
tužbe te je naveo kako je Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 967 od 30.
listopada 1996., nakon isteka roka od pet godina, prešutno obnovljen pa da nisu
osnovani navodi tužitelja o tome kako tuženik pod 1. taj poslovni prostor koristi bez
pravne osnove. Osim toga, taj tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se on i
dalje nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora, kao i da je predmetni
poslovni prostor djelomično dao u podzakup tuženicima pod 2. i pod 3.

5. Nadalje, taj tuženik navodi kako nije jasno na koji način je tužitelj došao do
iznosa od 334.064,20 kuna, kao i da tužitelj od tuženika može potraživati zakupninu
samo sukladno ranije spomenutom ugovoru o zakupu od 30. listopada 1996. Tuženik
pod 1. je istaknuo i prigovor zastare te prigovor prijeboja potraživanja te je predložio
da sud izvede dokaz čitanjem isprava sadržanih u spisu, kao i dokaz vještačenjem te
saslušanjem stranaka i svjedoka pa da potom donese presudu kojom će tužbeni
zahtjev odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tom tuženiku naknadi trošak
postupka.

6. Ranije tuženik pod 2. Fio & D d.o.o. je u odgovoru na tužbu osporio osnovu
i visinu tužbenog zahtjeva te je naveo kako je Ugovor o zakupu poslovnog prostora
broj 967 od 30. listopada 1996., koji je bio sklopljen na rok od pet godina, prešutno
obnovljen s obzirom na to da je tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. taj poslovni prostor
nastavio koristiti i dalje. Taj tuženik je istaknuo i prigovor zastare te je predložio da
sud u dokazne svrhe pročita Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 967 od 30.
listopada 1996. te da izvede dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

7. Ranije tuženik pod 3. Dragan Boljat (sada tuženik pod 2.) u odgovoru na
tužbu osporio je navode iz tužbe te je naveo kako je Ugovor o zakupu poslovnog
prostora broj 967 od 30. listopada 1996., koji je bio sklopljen na rok od pet godina,
prešutno obnovljen s obzirom na to da je tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. taj poslovni
prostor nastavio koristiti i dalje, a čemu se tužitelj nije usprotivio. Stoga, taj tuženik
ističe kako nisu osnovani navodi tužitelja o tome da su tuženici poslovni prostor
koristili bez pravne osnove pa predlaže da sud nakon provedenog postupka donese
presudu kojm će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Taj tuženik je istaknuo i
prigovor zastare te je predložio da sud u dokazne svrhe pročita Ugovor o zakupu
poslovnog prostora broj 967 od 30. listopada 1996. te da izvede dokaz saslušanjem
svjedoka i stranaka.

8. Tužitelj je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu te je naveo kako je

5. studenog 1996. stupio na snagu Zakon o zakupu poslovnog prostora, a 28.
studenog 1997. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu poslovnog
prostora ("Narodne novine" broj 91/1996. i 124/1997. – ZZPP) pa kako je člankom 6.

4 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

stavak 1. tog zakona propisano da se poslovni prostor u vlasništvu Republike
Hrvatske, općina, gradova, županija i Grada Zagreba te pravnih osoba u njihovom
vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje u zakup putem javnog natječaja, a člankom

35. stavak 2. tog Zakona je propisano da se svi ugovori o zakupu koji su sklopljeni
protivno odredbama tog zakona, bez prethodno provedenog javnog natječaja, u roku
od dvije godine od dana stupanja na snagu tog zakona raskidaju po samom zakonu.
Taj rok da je istekao 28. studenog 1998. pa da su neosnovani navodi tuženika o
tome da je Ugovor o zakupu broj 967, koji je sklopljen između tužitelja kao
zakupodavca i tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o. kao zakupnika, prešutno obnovljen.

9. Stoga, kako su tuženici koristili poslovni prostor u vlasništvu tužitelj bez
pravnog osnova, tužitelj predlaže da sud obveže tuženike da tužitelju solidarno
isplate iznos od 334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na
ime naknade za uporabu tuđe stvari u razdoblju od 1. rujna 2010. do 31. kolovoza

2015. Što se tiče visine naknade koju tužitelj potražuje od tuženika, tužitelj je naveo
kako je visina naknade određena sukladno zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi te
prema površini poslovnog prostora, a sve na temelju rješenja koje je tužitelj dostavio
u spis.

10. Tužitelj je istaknuo i kako nije osnovan prigovor prijeboja kojeg je istaknuo
tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o.

11. Tijekom postupka tuženici su isticali kako je zapravo tuženik pod 1. Unija-
trade d.o.o. vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a vlasništvo da je stekao na
temelju zakona – dosjelošću, kao da se pred Općinskim sudom u Splitu pod
poslovnim brojem Ps-103/2015 vodi postupak po tužbi ovdje tužitelja Grada Splita
protiv tuženika radi ispražnjenja i predaje pa su tuženici predlagali i da se ovaj
postupak prekine do pravomoćnog okončanja tog postupka.

12. Ovaj sud je 3. lipnja 2016. donio presudu pod poslovnim brojem P-
572/2015 kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženicima da tužitelju solidarno
isplate iznos od 334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
teku na taj iznos od 3. rujna 2015. pa do isplate (točka I. izreke), odbio je prigovor
radi prebijanja tuženika pod 1. (točka II. izreke) te je naložio tuženicima da tužitelju
naknade trošak postupka u iznosu od 3.700,00 kuna, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama, koje teku na taj iznos od presuđenja pa do isplate (točka III.
izreke).

13. Tuženici su protiv te presude izjavili žalbu te su predložili da Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske preinači predmetnu presudu na način da odbije
tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i vrati predmet ovom sudu na ponovi postupak
i odlučivanje.

14. Nakon donošenja prvostupanjske presude tuženik pod 2. Fio & D d.o.o. je
prestao postojati uslijed brisanja iz sudskog registra pa je ovaj sud rješenjem
poslovni broj P-572/2015 od 14. prosinca 2017. prekinuo postupak u odnosu na tog
tuženika i istovremeno ga nastavio u odnosu na pravnog sljednika tog tuženika
Meine d.o.o.

5 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

15. Povodom izjavljene žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je
rješenjem poslovni broj Pž-4301/2022-2 od 19. listopada 2022. ukinuo
prvostupanjsku presudu i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje u odnosu
na tuženike Unija-trade d.o.o. i Dragana Boljata. Iz obrazloženja drugostupanjskog
rješenja proizlazi da je ovaj sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu vezano za to je li
tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. stekao pravo vlasništva predmetnog poslovnog
prostora dosjelošću, kao i koriste li tuženici poslovni prostor na temelju valjane
pravne osnove. Naime, odluka o tužbenom zahtjevu da ovisi o ishodu postupka koji
se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Ps-103/2015 pa kako
ovaj sud nije sam odlučio o prethodnom pitanju koje se tiče savjesnosti tuženika kao
poštenog ili nepoštenog posjednika da se ne može utvrditi ima li tužitelj pravo na
naknadu koju potražuje u ovom postupku.

16. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu,
dok su tuženici Unija-trade d.o.o. i Dragan Boljat ustrajali u navodima i prigovorima
koji su izneseni tijekom ranijeg postupka. Dodatno, tuženici su naveli kako je
trgovačko društvo Cerva Cerva d.o.o., po odobrenju i nalogu tužitelja 28. listopada

2016. protuzakonito ušlo u posjed predmetnog poslovnog prostora te da je tuženik
Unija-trade d.o.o. Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv Grada Splita i
trgovačkog ddrušva Cerva Cerva d.o.o. kao tuženika, radi smetanja posjeda. Taj
postupak da se vodio pred tim sudom pod poslovnim brojem Psp-226/2016. Nadalje,
tuženici ističu kako su isti tužbu za iseljenje i predaju zaprimili 30. svibnja 2017. pa
kako isti tada nisu niti bili u posjedu, tuženici da ništa ne duguju tužitelju. Stoga,
tuženici su predlagali da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 334.062,20
kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade za upotrebu tuđe
stvari u svoju korist.

18. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju
sadržanu u spisu i to: zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine označene kao kat. čest.
zgr. 2566, 2567/1 i 2568, sve kat. čest. Z.U. 421 K.O. Split (listovi 3-9 spisa), rješenje
Gradskog poglavarstva o utvrđivanju početnih cijena zakupnine za poslovne prostore
u vlasništvu Grada Splita, Klasa: 372-01/08-01/248 od 16. siječnja 2009. (listovi 10-
12 spisa), rješenje o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore
kojima gospodari Grad Split, Klasa: 372-01/13-01/00100 od 22. svibnja 2014. (listovi
13-15 spisa), zapisnik o očevidu Grada Splita, Službe pravne zaštite i za stanove i
poslovne prostore sastavljen 25. rujna 2014. (list 16 spisa), zapisnik o očevidu Grada
Splita, Službe pravne zaštite i za stanove i poslovne prostore sastavljen 23. ožujka

2015. (list 17 spisa), dopis Grada Splita, Odsjeka za poslovni prostor, Klasa: 372-
01/15-01/37 od 26. ožujka 2015. (listovi 18-19 spisa), ugovor o zakupu poslovnog
prostora sklopljen 30. listopada 1996. između Grada Splita i Unija-trade d.o.o. (listovi
38-40 spisa), zaključak o svezi reguliranja ugovora o zakupu poslovnih prostora od

30. listopada 1996., Klasa: 022-01/96-01/35 (listovi 41-43 spisa), dopis Grada Splita
od 13. siječnja 2015. (list 47 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo
Unija-trade d.o.o. (listovi 50-56 spisa), zahtjev Unija-trade d.o.o. od 18. siječnja 2016.
(list 57 spisa), fotografije (listovi 58-66 spisa), opomenu za dug pričuve za razdoblje
od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. (list 67 spisa), uplatniua Vodovoda i
kanalizacije za razdoblje od 1. rujna 2015. do 1. listopada 2015. (list 68 spisa), popis
inventara preuzetog iz poslovnih prostorija "Dalmacijakomerc" i zaprimljenog za

6 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

potrebe Radne zajednice RO "Dalmos" od 23. veljače 1983. (list 79 spisa), popis
inventara preuzetog iz poslovnih prostorija "Dalmacijakomerc" i zaprimljenog u
skladište OOUR-a "Otpad" od 23. veljače 1983. (list 80 spisa), račun broj 11/L od 10.
ožujka 1983. (list 81 spisa), račun broj 9/L od 23. veljače 1983. (list 82 spisa), primka
broj 17460 od 10. ožujka 1983. (list 83 spisa), primki broj 17345 od 28. veljače 1983.
(list 84 spisa), obavijest Republičkog zavoda za statistiku o brisanju organizacija –
zajednica, Klasa: 951-03/90-01/71 od 16. travnja 1990. (list 85 spisa), izvadak iz
sudskog registra Okružnog privrednog suda u Splitu poslovni broj Fi-202/90 od 15.
veljače 1990. (listovi 86-91 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen
između trgovačkog društva Unija-trade d.o.o., odvjetnika Dragana Boljata i
trgovačkog društva FIO&D d.o.o.27. studenog 2000. (list 102 spisa), presudu
Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-103/15 od 5. travnja 2018. s potvrdom
pravomoćnosti (listovi 157-164 spisa), dopis vodoinstalaterskog obrta "Miran" od 11.
svibnja 2004. (list 209 spisa), fotografije (listovi 210-213 spisa), e-mail
korespondenciju (listovi 214-221 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 1-30-1448 od

12. prosinca 2008. (listovi 222-223 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 1-30-101 od 4.
veljače 2008. (listovi 224-225 spisa), otpremnicu od 2. veljače 2008. (list 226 spisa),
račun Tehnogips d.o.o. broj 1-30-202 od 28. veljače 2008. (listovi 227-228 spisa),
otpremnica Tehnogips d.o.o. broj 203. (list 229 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 1-
30-30 od 16. siječnja 2008. (listovi 230-231 spisa); otpremnicu broj 19. (list 232
spisa), otpremnica broj 10 (list 233 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 1-30-98
(listovi 234-235 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 102 od 2. veljače 2018. (listovi
236-237 spisa), račun Goran i Zoran d.o.o. broj 208/04 od 28. travnja 2004. (list 237
spisa), račun Monting klimatizacija broj 88/2008 od 12. prosinca 2008 (list 238 spisa),
račun Zasun d.o.o. broj 40-0266/08 od 20. kolovoza 2008. (list 239 spisa), račun
Monting klimatizacija broj 25/2008 od 22. travnja 2008. (list 240 spisa), račun
Brodomerkur broj 141267-049441-21445 od 18. lipnja 2008. (list 241 spisa), račun
Građa d.d. broj 001-30503/08 od 29. veljače 2008. (list 242 spisa), račun Građa d.d.
broj 285058 od 9. siječnja 2008. (list 243 spisa), račun broj 001-30040/08 od 9.
siječnja 2008. (list 244 spisa), račun Građa d.d. broj 001-30061/08 od 11. siječnja

2008. (list 245 spisa), rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-
186/2018-2 od 7. studenog 2018. (listovi 249-253 spisa), izvod banke Societe
Generale – Splitska Banka za FIO&D d.o.o. na dan 7. svibnja 2008. (list 254 spisa),
izvod Societe Generale – Splitska Banka za FIO&D d.o.o. na dan 8. svibnja 2008.
(list 255 spisa), izvod Societe Generale – Splitska Banka za FIO&D d.o.o. na dan 13.
svibnja 2008. (list 256 spisa), izvod Societe Generale – Splitska Banka za FIO&D
d.o.o. na dan 1. kolovoza 2008. (list 257 spisa) te je izvršio uvid u spise Općinskog
suda poslovni broj Ps-103/2015 i Psp-226/2016.

19. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

20. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj Grad Split
u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik poslovnog prostora označenog kao 9.
Etaža 0/0, poslovni prostor – etaža II. (drugog) kata, jug, orjentacije istok, sveukupne
korisne površine 63,45 m², upisanog u zk.uložak 421, kat čest. 2566, 2567/1 i 2568
k.o. Split.

21. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj kao zakupodavac i
tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. kao zakupnik 30. listopada 1996. sklopili Ugovor o
zakupu predmetnog poslovnog prostora, kao ni to da je ugovor sklopljen na

7 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

određeno vrijeme, na rok od pet (5) godina, do 1. studenog 2001. (članak 5. Ugovora).

22. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik pod 1. Unija-
trade d.o.o. sklopio ugovor o podzakupu s ranijim tuženikom pod 2. Fio & D d.o.o. i
sadašnjim tuženikom pod 2. Draganom Boljatom (ranije tuženikom pod 3.), kao ni to
da je 25. rujna 2014. i 23. ožujka 2015. Služba pravne zaštite i za stanove i za
poslovne prostore tužitelja izvršila očevid kojim je utvrđeno da su na ulaznim vratima
predmetnog poslovnog prostora istaknute tri natpisne pločice i to: Unija-trade d.o.o.,
Fio & D d.o.o. i odvjetnik Dragan Boljat.

23. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da tužitelj u ovom
postupku od tuženika Unija-trade d.o.o. i Dragana Boljata potražuje iznos od

334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za
upotrebu tuđe stvari za razdoblje od 1. rujna 2010. do 1. rujna 2015.

24. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su tuženici tijekom
postupka tvrdili kako je ugovor o zakupu prešutno obnovljen, kao i da su tuženici bili
pošteni posjednici predmetnog poslovnog prostora do zaprimanja tužbe u postupku
koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje
tuženika radi ispražnjenja i predaje poslovnog prostora pod poslovnim brojem P-
103/2015.

25. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi jesu li tuženici dužni tužitelju isplatiti utuženi iznos, kao i je li osnovan istaknuti prigovor zastare.

26. Stoga, najprije je kao sporno trebalo utvrditi jesu li tuženici u utuženom razdoblju predmetni poslovni prostor koristili bez pravne osnove.

27. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je 30. listopada 1996.
zaključen između tužitelja Grada Splita (kao zakupodavca) i tuženika pod 1. Unija-
trade d.o.o. (kao zakupnika) utvrđeno je kako se tim ugovorom tužitelj obvezao
tuženiku dati na korištenje poslovni prostor koji se nalazi u Splitu, na adresi Šubićeva
3, II. kat, površine 55 m², a da se tuženik obvezuje tužitelju na ime zakupnine plaćati
mjesečno 2.091,00 kuna.

28. Predmetni ugovor sklopljen je na određeno vrijeme, na rok od pet (5) godina, do 1. studenog 2001.

29. U vrijeme sklapanja tog ugovora na snazi je bio Zakon o poslovnim
zgradama i prostorijama ("Narodne novine", broj 52/1971.).

30. Nakon sklapanja ugovora o zakupu stupio je na snagu Zakon o zakupu
poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/1996. – dalje ZZPP). Predmetni Zakon
objavljen je u "Narodnim novinama" 28. listopada 1996. te je na snagu stupio 5.
studenog 1996.

31. Člankom 6. stavak 1. ZZPP-a propisano je da se poslovni prostor u
vlasništvu Republike Hrvatske, općina, gradova, županija i Grada Zagreba, te
pravnih osoba u njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje u zakup putem

8 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

javnoga natječaja. Iz stavka 2. istog članka propisano je da se uvjeti i postupak
natječaja određuju u skladu s odlukom Vlade Republike Hrvatske, županijske
skupštine, Gradske skupštine Grada Zagreba, odnosno općinskoga ili gradskoga
vijeća, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da se postupak natječaja provodi i
odluku o najpovoljnijoj ponudi donosi Vlada Republike Hrvatske, poglavarstvo
županije, odnosno Grada Zagreba, grada ili općine, odnosno od njih ovlašteno tijelo,
a za pravne osobe u njihovom vlasništvu ili pretežitom vlasništvu nadležno tijelo
utvrđeno aktima te pravne osobe. Stavkom 7. istog članka propisano je da je ugovor
o zakupu sklopljen protivno odredbama tog članka ništav.

32. Iz članka 35. stavak 1. ZZPP-a proizlazi da su osobe iz članka 6. stavka 1.
i članka 34. tog Zakona dužne ugovore o zakupu poslovnoga prostora sklopljene po
odredbama Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("Narodne novine", br.
52/71.) bez prethodno provedenoga javnoga natječaja uskladiti s odredbama tog
Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dok iz
stavka 2. istog članka proizlazi da se ugovori koji nisu usklađeni prema odredbi
stavka 1. tog članka raskidaju po sili zakona.

33. Prema tome, kako nije sporno da tužitelj nije postupio u skladu s naprijed
citiranom odredbom članka 35. stavak 1. ZZPP-a i uskladio odredbe ugovora o
zakupu u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ZZPP-a (do 5. studenog

1997.), sukladno ranije citiranoj odredbi članka 35. stavak 2. ZZPP-a, po samom
zakonu je došlo do raskida ugovora o zakupu koji je zaključen između tužitelja i
tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o. te se od tog dana, prema shvaćanju ovog suda,
tuženik pod 1. Unija- trade d.o.o., kao i tuženik pod 2. Dragan Boljat koji poslovni
prostor koristi na temelju ugovora o podzakupu sklopljenog s tuženikom pod 1. Unija-
trade d.o.o., nalaze u posjedu tog poslovnog prostora bez pravne osnove.

34. Člankom 18. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000.,
129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009.,
143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. – dalje: ZVDSP) propisano je da je posjed
zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed),
dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je
stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da
mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu
pravo na taj posjed ne pripada.

35. Naime, čak i kada bi se zauzeo stav da do raskida ugovora o zakupu nije
došlo po sili zakona, na temelju naprijed citirane odredbe članka 35. stavak 2. ZZPP-
a, kako sam ugovor o zakupu koji je zaključen između tužitelja i tuženika pod 1.
Unija-trade d.o.o. sadrži izričitu odredbu o tome da se ugovor sklapa na određeno
vrijeme, na rok od pet (5) godina, do 1. studenog 2001., a ne sadržava nijednu
odredbu o tome da bi se ugovor pod određenim okolnostima mogao smatrati
prešutno obnovljenim, tuženici su najkasnije istekom tog ugovora predmetni poslovni
prostor koristili bez pravne osnove, odnosno njihov posjed je bio nepošten te su
tužitelju dužni naknaditi koristi koje su imali od upotrebe njegovog poslovnog
prostora.

9 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

36. Člankom 165. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik
tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te da mora naknaditi sve
štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega
posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

37. Suprotno shvaćanju tužitelja, u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev za
isplatu naknade za to što je posjednik upotrebljavao njegovu stvari i od nje imao
koristi, odnosno zahtjev za isplatu svih koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg
posjedovanja, primjenjuju se članci 164. i 165. ZVDSP-a, a ne članak 1120. Zakona
o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i
78/2015. – dalje: ZOO).

38. Dakle, za odluku o tužbenom zahtjevu nužno je utvrditi pravni položaj posjednika.

39. Po ocjeni ovog suda, tuženici su najkasnije istekom ugovora o zakupu (1.
studenog 2001.) postali nepošteni posjednici. Iako su tuženici tijekom postupka
isticali kako su isti mogli postati nepošteni najkasnije onda kada su zaprimili tužbu za
iseljenje i predaju u postupku Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-103/2015,

30. svibnja 2017., ovaj sud ne dijeli to mišljenje tuženika. Naime, bez obzira na to što
tužitelj, nakon stupanja na snagu ZZPP-a nije postupio u skladu s ranije citiranim
odredbama članka 6. i 35. tog Zakona i ugovor o zakupu kojeg je 30. listopada 1996.
sklopio s tuženikom pod 1. Unija-trade d.o.o. uskladio s odredbama tog Zakona na
način da raspiše natječaj za zakup poslovnog prostora, pri čemu bi tuženik pod 1.
Unija- trade d.o.o. kao raniji zakupnik imao pravo prvenstva, odnosno što nije nakon

1. studenog 2001. poduzeo radnje da vrati posjed poslovnog prostora, to ne čini
tuženikov posjed poštenim jer su isti znali da bez valjane pravne osnove (nakon
proteka roka na koji je ugovor o zakupu sklopljen) koriste predmetni poslovni prostor.

40. Što se tiče navoda tuženika o tome da je tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o.
vlasništvo predmetnog poslovnog prostora stekao na temelju zakona, dosjelošću,
istom je za odgovoriti da ovaj sud takve navode ocjenjuje kao neosnovane. Naime,
da bi netko dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine potrebno je da on takvu
nekretninu posjeduje zakonom određeno vrijeme, da njegov posjed ima potrebnu
kakvoću, kao i da on tu nekretninu posjeduje u uvjerenju da je upravo on vlasnik te
nekretnine pa kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je
tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o., a kasnije i tuženik pod 2. Dragan Boljat, predmetni
poslovni prostor koristio iako je znao da je on zapravo vlasništvo tužitelja, nisu
osnovani navodi tuženika o tome da je došlo do stjecanja prava vlasništva na tom
poslovnom prostoru od strane tuženika.

41. Uvidom u relevantne dijelove spisa koji se pred Općinskim sudom u Splitu
vodio pod poslovnim brojem Ps-103/2015 utvrđeno je da je taj postupak pokrenut
tužbom tužitelja Grada Splita, protiv tuženika Dragana Boljata, Unija-Trade d.o.o. i
Fio&D d.o.o. (kasnije Meine d.o.o.) 3. lipnja 2015. radi ispražnjenja i predaje. Tužba
je tuženicima dostavljena na odgovor 30. svibnja 2017. Prvostupanjski sud je 5.
travnja 2018. donio presudu pod poslovnim brojem Ps-103/2015 kojom je tuženicima
naložio da tužitelju predaju predmetni poslovni prostor u roku od petnaest dana od
dana pravomoćnosti. Predmetna presuda je postala pravomoćna i ovršna 2. svibnja

2018.

10 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

42. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da se postupak pred Općinskim
sudom u Splitu pod poslovnim brojem Psp-226/2016 vodio po tužbi tužitelja Fio&D
d.o.o. (kasnije Meine d.o.o.) i Dragana Boljata protiv tuženika CERA CERVA d.o.o. i
Grada Splita, radi smetanja posjeda. Predmetni postupak je pokrenut 28. studenog

2016. Prvostupanjski sud je 22. prosinca 2017. donio rješenje pod poslovnim brojem
Psp-226/2016 kojim je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Povodom izjavljene
žalbe Županijski sud u Dubrovniku je djelomično uvažio, a djelomično odbio žalbu
tužitelja rješenjem poslovni broj Gž-186/2018-2 od 7. studenog 2018.

43. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da su tuženici najkasnije od

1. studenog 2001. bili nepošteni posjednici predmetnog poslovnog prostora, pa su isti
tužitelju dužni, sukladno ranije citiranoj odredbi članka 165. ZV-a, naknaditi koristi
koje su imali od posjedovanja predmtenog poslovnog prostora.

44. Visina koristi koje su tuženici ostvarili posjedovanjem predmetnog
poslovnog prostora utvrđena je uvidom u rješenje tužitelja o utvrđivanju početnih
cijena zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Grada Splita od 16. siječnja

2009., Klasa: 372-01/08-01/248, Urbroj: 2181/01-12-09-2 i rješenje o utvrđivanju
početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split od 22.
svibnja 2014., Klasa: 372-01/13-01/00100, Urbroj: 2181/01-01-14-0002.

45. Naprijed spomenutim rješenjem tužitelja od 16. siječnja 2009. propisano je
da ulica u kojoj se nalazi poslovni prostor kojeg su koristili tuženici (Šubićeva 3)
spada u ekstra zonu i to podgrupe B (članak 2.). Člankom 3. tog rješenja propisano
je da se za obavljanje djelatnosti trgovine i poslovne djelatnosti plaća u poslovnim
prostorima površine do 50,00² plaća zakupnina od 18,00 EUR/m², dok je člankom 4.
propisano da se za poslovne prostore površine od 51 – 100 m² cijena zakupnine
izračunava primjenom cijena iz tablice, pod točkom 3., kao osnovice koja se
umanjuje za 10%.

46. Rješenjem od 22. svibnja 2014. propisano je da ulica u kojoj se nalazi
predmetni poslovni prostor spada u ekstra zonu, podgrupe A, kao i da je za poslovne
prostore koji se nalaze u toj zoni, u kojima se obavlja poslovna djelatnost, propisana
visina zakupnine od 155,00 kuna po m² za poslovne prostore do 50,00 m², a za
poslovne prostore površine između 51-100 m² zakupnina se umanjuje za 10%.

47. Nije sporno da je ugovorom o zakupu koji je sklopljen između tužitelja i
tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o. 30. listopada 1996. ugovoreno da će tuženik pod 1.
u predmetnom poslovnom prostoru obavljati komercijalne i poslovne usluge, kao ni to
da je iz predmetnog ugovora proizlazi da predmetni poslovni prostor ima površinu od
55 m², a da stvarna površina poslovnog prostora iznosi 63,45 m².

48. Dakle, visina naknade koju je zakupnik poslovnog prostora na adresi
Šubićeva 3 u Splitu, površine između 51-100 m², bio dužan plaćati za razdoblje od
rujna 2010. do prosinca 2013. iznosi 5.139,45 kuna mjesečno, a kako se za razdoblje
od 1. siječnja 2014. na taj iznos obračunava PDV, obveza tuženika iznosi 6.424,31
kuna.

11 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

49. Kako je odredbom članka 165. stavak 2. ZVDSP-a propisano da
vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine
od dana kad mu je stvar predana, u situaciji kada je to predaje stvari došlo nakon što
je nepošteni posjednik pozvan vratiti stvar vlasniku, nepošteni posjednik je dužan
vlasniku naknaditi sve koristi koje je imao od posjedovanja njegove stvari i to tri
godine unatrag od dana podnošenja tužbe.

50. Stoga, kako je tijekom postupka utvrđeno da su tuženici koristili poslovni
prostor tužitelja bez pravne osnove najkasnije od 1. studenog 2001., sukladno
naprijed citiranoj odredbi članka 165. stavak 2. ZVDSP-a, tuženicima je valjalo
naložiti da tužitelju solidarno isplate 210.717,40 kuna, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe (3. rujna 2015.)
pa do isplate, po stopi određenoj sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a, a koji iznos
predstavlja naknadu za korištenje tuđe stvari u razdoblju od rujna 2012. do rujna

2015.

51. Zahtjev tužitelja za isplatu više zatraženog iznosa od 123.346,80 kuna,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana
podnošenja tužbe pa do isplate valjalo je odbiti kao neosnovan. Naime, tražbina
tužitelja koja je dospjela prije 3. rujna 2012. je zastarjela.

52. Iako je tužitelj naknadu od tuženika zahtijevao sukladno odredbi članka

1120. ZOO-a, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu te odredbe moguće je
samo onda kad je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je
promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje
te nekretnine ili druge stvari, dok se u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili
stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje prema člancima 164. i 165.
ZVDSP-a.

53. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkama I. i II.

54. Tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. je istaknuo prigovor radi prebijanja do visine tužiteljeve tražbine, ističući kako je on vršio ulaganja u taj poslovni prostor.

55. Po ocjeni ovog suda istaknuti prigovor radi prebijanja nije osnovan. Naime,
člankom 165. stavak 3. ZVDSP-a propisano je kako nepošteni posjednik ima pravo
na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, a to mu pravo zastarijeva u roku
od tri godine od dana predaje stvari. Prema tome, kako sukladno ugovoru o zakupu
tuženik pod 1. uopće nije bio ovlašten bez suglasnosti tužitelj vršiti nekakve preinake
niti ulaganja u predmetni poslovni prostor, a ulaganja su poduzeta kako bi tuženik
sebi, i svojim podzakupcima, omogućio ugodnije korištenje prostora, ne radi se o
troškovima koji su korisni tužitelju pa tuženik pod 1. nema pravo tražiti naknadu
troškova za izvršena ulaganja od tužitelja. Uvidom u račune koje je taj tuženik
dostavio u spis proizlazi kako su isti izdani za npr. dostavu i ugradnju klima uređaja,
mini kuhinje, kutnog elementa i sl., pa se zasigurno ne radi o troškovima koji su nužni
tužitelju nego o ulaganjima koja su koristila isključivo tuženicima.

12 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

56. Naime, kako što je to već ranije navedeno, da bi nepošteni posjednik
mogao ostvarivati pravo na naknadu troškova vezanih za ulaganje, potrebno je da se
radi o troškovima koji su bili nužni i vlasniku.

57. Stoga, istaknuti prigovor radi prebijanja nije osnovan pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

58. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbama 155. i 164. stavak 1. ZPP-a.

59. Člankom 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično
uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela,
zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one
stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos
ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za
svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih
troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna
postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se
prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu
dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

60. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je Sud će prilikom
odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji
su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini
troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o
pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje
podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

61. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

62. Člankom 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da sud o naknadi troškova odlučuje na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja.

63. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe za presudu u iznosu od 3.700,00 kuna.

64. Tužitelju na ime troškova sudske pristojbe za tužbu osnovano pripada

3.700,00 kuna, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj
118/2018.), međutim, kako je tužitelj u postupku uspio sa 63%, a tuženici sa 37%,
sukladno ranije citiranoj odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, tužitelju je trošak
postupka trebalo dosuditi na način da mu se dosudi trošak postupka razmjerno
postotku koji ostane kada od postotka u kojem je u postupku uspio tužitelj (63%)
oduzme postotak u kojem su u postupku uspjeli tuženici (37%), odnosno u postotku
od 26%.

65. Stoga, tužitelju osnovano pripada trošak postupka u iznosu od 962,00
kuna, dok je zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 2.738,00 kuna valjalo odbiti
kao neosnovan.

13 Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

66. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama IV. i V. izreke ove presude.

U Splitu 30. listopada 2023.

Sutkinja Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana
primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi
odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju Gradu Splitu, Split, Obala kneza Branimira 17

- tuženiku pod 1. Unija-Trade d.o.o. po punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku

- tuženiku pod 2. Draganu Boljatu po punomoćniku Zoranu Vuletinu, odvjetniku u Šibeniku

- u spis