Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Pn-160/2020-63
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici JBD, dipl. iur., zaposleniku tužitelja, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, po objavi dana 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.174,95 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 02.05.2020.g. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 3.612,70 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 2. travnja 2026. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 21. svibnja 2020. podnio tužbu u kojoj navodi kako se 19. travnja 2013. dogodila ozljeda izvan rada u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja JB upravljajući motociklom "Piaggio Beverly" reg. oznaka [registarska oznaka] i teretno vozilo HAK-a marke "Ford Transit" reg. oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je osigurano kod tuženika policom br. [broj police]. Nadalje navodi kako je osiguranik tužitelja protiv ovdje tuženika vodio postupak naknade štete pred Općinskim sudom u Rijeci, pod poslovnim brojem Pn-126/2016, a u kojem predmetu je tužitelj povukao tužbu obzirom je s ovdje tuženikom sklopio izvansudsku nagodbu.
2. Rješenjem tužitelja br. 25829 od **.**.2018. JB priznato je pravo na invalidsku mirovinu uslijed potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom izvan rada u omjeru 100% te je navedenim rješenjem određena isplata invalidske mirovine počevši od 13. travnja 2020. Temeljem navedenog rješenja potražuje namirenje stvarne štete na ime isplaćene invalidske mirovine koja prema obračunu za obračunsko razdoblje od 13. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. iznosi 33.916,51 kn. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku isplatu iznosa od 33.916,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako nije sporan nastanak štetnog događaja. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, kako osnov tako i visinu. Tuženik navodi kako je tužitelj isključivi krivac za nastanak ove prometne nezgode jer se kritične prigode kretao nezakonito, odnosno tužitelj je vozio prekoračenom i neprilagođenom brzinom, pod znatnim utjecajem alkohola, vršio je radnju nezakonitog pretjecanja preko pune središnje prometne crte te je vršio radnju nezakonitog pretjecanja u raskrižju. Nadalje, nije sporno da je tuženik s oštećenikom sklopio nagodbu glede njegovog potraživanja naknade štete međutim ista je sklopljena na način da je osiguranik priznao svoju odgovornost u omjeru od 70%.
4. Tuženik nadalje navodi kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi postojala uzročna veza umirovljenja njegovog osiguranika i ozljede u ovoj prometnoj nezgodi, a tuženik osporava postojanje uzročne veze umirovljenja i ozljeda. O obvezi tuženika treba odlučivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznom
osiguranju
u
prometu
(Narodne
novine
br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje: ZOOP).
5. Kako je iz dostavljenog rješenja o priznavanju invalidske mirovine razvidno da je osiguranik tužitelja umirovljen uslijed ozljede izvan rada jasno je kako tužitelj ima pravo samo na razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u kojem bi slučaju tuženik kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.
6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka osporavao navode tuženika navodeći kako je mjerodavno pravo Zakon o mirovinskom osiguranju, a tužitelj trpi štetu radi posljedica predmetnog štetnog događaja zbog kojeg je i došlo do priznavanja prava na invalidsku mirovinu. Zakon o mirovinskom osiguranju je u konkretnom slučaju lex specialis budući regulira mirovinsko osiguranje i propisuje da tužitelj ima izvorno pravo na naknadu štete i od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici motornih vozila osigurani od odgovornosti za štetu, što znači da se odgovornost ne može umanjiti niti isključiti policom osiguranja, općim uvjetima osiguranja niti propisima koji pobliže uređuju osiguranje. Predmetna isplata predstavlja stvarnu štetu jer svakom takvom isplatom tužitelj umanjuje svoju imovinu.
7. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u ovosudni spis poslovnog broja Pn-126/2016, mirovinski spis br. 25829 osiguranika JB (list 107-117 spisa), doznake mirovinskih primanja (list 17-23 spisa), odštetni zahtjev od 9. travnja 2020. (list 15 spisa), obračun isplata na teret tužitelja (list 16 spisa), spis Postaje prometne policije Crikvenica (list 124-165 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke dr. sc. Željku Šariću, dipl. ing. uz uviđaj na licu mjesta (list 181-198 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku sudske medicine prof. dr. sc. Draženu Cuculiću, dr. med. (list 277-283 spisa), te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. (list 304-311 spisa) te ostatak opsežne dokumentacije koja prileži spisu.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U ovom postupku nije sporno da se 19. travnja 2013. dogodila prometna nezgoda u kojoj je osiguranik tužitelja JB zadobio teške tjelesne ozljede. Također nije sporno da je osiguraniku tužitelja temeljem rješenja od 21. lipnja 2018. Klasa: 141-02/18-03/03097118774, Ur.br.: 341-14-06/2-18-016656 priznato pravo na invalidsku mirovinu kojom je određeno da isplata mirovine osiguraniku tužitelja pripada od 13. travnja 2018.
10. Sporna je obveza tuženika na isplatu, odnosno sporna je primjena zakonskih odredaba na konkretan slučaj. Sporna je odgovornost za nastanak prometne nezgode te uzročno-posljedična veza između nastalih ozljeda i gubitka radne sposobnosti.
11. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim provedenim materijalnim dokazima.
12. Uvidom u ovosudni spis poslovnog broja Pn-126/2016 utvrđeno je kako je isti dovršen rješenjem o povlačenju tužbe obzirom su osiguranik tužitelja JB i ovdje tuženik sklopili izvansudsku nagodbu.
13. Radi razjašnjenja dinamike štetnog događaja proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke dr. sc. Željka Šarića. Nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Željka Šarića ovaj sud drži objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke, vještak je u potpunosti odgovorio na danu mu zadaću od strane suda.
14. Po provedenom uviđaju, a nakon uvida u svu priloženu i dostupnu dokumentaciju, vještak prometne struke dr. sc. Željko Šarić izradio je nalaz, te je mišljenja da je do sudara došlo na sjevernoj (za oba vozila lijevoj) prometnoj traci državne ceste D8, kontaktom desne bočne strane motocikla, s lijevom bočnom stranom teretnog automobila. U trenutku sudara, odnosno početnog bočnog sudara između desne strane motocikla Piaggio Beverly, registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao JB, i lijeve strane teretnog vozila Ford Transit, registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ĆB, predmetni motocikl Piaggio Beverly kretao se brzinom od približno 82 km/h, a teretno vozilo Ford Transit skretalo je ulijevo brzinom od približno 30 km/h. Vozač teretnog automobila Ford Transit, reg. oznake [registarska oznaka], ĆB, poduzeo je radnju skretanja ulijevo, u trenutku kada se je nalazio na udaljenosti od oko 15,42 m ispred mjesta sudara, a vremenski oko 1,85 sekundi prije istog, a prednjim lijevim vrhom započeo je prelaziti središnju liniju kolnika na mjestu udaljenom od oko 7 m od mjesta sudara i vremenski oko 0,84 s prije istog. Uz pretpostavku da u periodu vremena koje je prethodilo sudaru, nije dolazilo do značajnijih promjena brzine kretanja istih, tada se je u trenutku kada je ĆB, vozač teretnog automobila započeo radnju skretanja u lijevo, motocikl Piaggio Beverly, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao JB nalazio na oko 42,1 m od sudara, a u trenutku kada je predmetni teretni automobil, prednjim lijevim vrhom započeo prelaziti središnju liniju kolnika u za njega lijevu stranu, predmetni motocikl Piaggio Beverly nalazio na udaljenosti od oko 19,1 m od mjesta sudara, dakle upravo na mjestu na kojemu je JB i poduzeo radnju intenzivnog kočenja.
15. U konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće i pri utvrđenoj brzini kretanja predmetnog motocikla Piaggio Beverly, reg. oznake [registarska oznaka], od oko 82 km/h, zaustavni put pri poduzetoj radnji intenzivnog kočenja iznosio bi oko 50,54 m, a vrijeme zaustavljanja trajalo bi oko 3,73 s te bi do izbjegavanja sudara moglo doći da je vozač motocikla poduzeo radnju intenzivnog kočenja u trenutku kada se je nalazio na od oko 8,50 m ispred položaja u kojemu je bio u trenutku kada je vozač teretnog automobila započeo radnju skretanja ulijevo, a za što nije imao razloga s obzirom da namjera vozača teretnog automobila da skrene u lijevo nije u tom trenutku mogla biti fizički raspoznata prema položaju istog.
16. Do izbjegavanja predmetne prometne nesreće i u konkretnim uvjetima iste, došlo bi u slučaju da je vozač teretnog automobila Ford Transit reg. oznake [registarska oznaka], ĆB, prije poduzete radnje skretanja u lijevo uočio kretanje motocikla Piaggio Beverly, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao JB, a za što su postojali tehnički uvjeti, provjerom preko lijevog vanjskog ogledala, obzirom da se je isti u tom trenutku nalazio na lijevoj prometnoj traci na od oko 25,50 m iza njegovog stražnjeg kraja, te da je odustao od radnje skretanja u lijevo i propustio predmetni motocikl, da bez ikakvih štetnih posljedica prođe lijevom prometnom trakom.
17. Stranke nisu imale primjedbe na tako izrađen nalaz i mišljenje vještaka. Tužitelj je podneskom 10. rujna 2021. prihvatio odgovornost svojeg osiguranika u omjeru od 70% pri čemu je uredio tužbeni zahtjev sukladno navedenom potražujući iznos od 10.174,95 kn.
18. Tuženik je podneskom od 13. studenog 2021. pristao na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva te potražuje parnični trošak u odnosu na povučeni dio.
19. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku sudske medicine. Iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Dražena Cuculića proizlazi da što se dinamizma ozljeđivanja tiče, lokalizacija ozljeda oštećenog ukazuje na pad s motocikla na desnu bočnu stranu tijela i udarca nezaštićenim dijelom glave o kolnik s ozljedom u vidu prijeloma lične kosti i dna očne šupljine, prijeloma desne tjemene kosti svoda lubanje, koja čini cjelinu s nagnječenjem mozga i krvarenjem ispod mekih moždanih ovojnica i zrakom u moždanim komorama. Prema nalazu prometnog vještačenja, uzevši u obzir dinamiku nastanka prometnog udesa i opisana oštećenja na vozilima, kao i utvrđenu brzinu kretanja motocikla, uslijed udara desnom stranom glave o površinu kolnika, oštećenik je kao vozač pri padu s motocikla mogao zadobiti sve gore navedene ozljede. U trenutku pada i kontakta s asfaltnom podlogom, on nije imao zaštitnu kacigu na glavi. Važno je napomenuti da se prilikom pada s motocikla pri brzini od 82 km/h razvijaju dovoljno jake mehaničke sile, pri kojima i osoba koja nosi zaštitnu kacigu na glavi može zadobiti nagnječenje mozga i sve kliničke posljedice koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji. U sudsko-medicinskom smislu nema nikakvih elemenata za zaključivanje da li je oštećeni prije nezgode, odnosno naleta motocikla na teretno vozilo koristio ili nije koristio zaštitnu kacigu na glavi, kao ni da li je do ispadanja i odvajanja zaštitne kacige došlo uslijed neispravnog pričvršćivanja na glavu oštećenog prije kretanja na vožnju motociklom. Vještak je zaključno naveo kako osiguranik tužitelja ne bi zadobio krvne podljeve, oguljutoine na licu i glavi, višestruke prijelome ličnih kostiju s pomakom fragmenta ni prijelom tjelesne kosti svoda lubanje da je imao ispravno postavljenu kacigu na glavi.
20. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja vještak je naveo kako je mišljenja da osiguranik tužitelja JB u trenutku pada i kontaktu sa asfaltnom podlogom nije nosio zaštitnu kacigu na glavi. Navedeni zaključak proizašao je iz činjenice što osobe koje nose zaštitnu kacigu na glavi ne mogu zadobiti krve podljeve, oguljotine na licu i glavi, i višestruke prijelome ličnih kostiju sa pomakom fragmenta ni prijelom kosti svoda lubanje, a koje je osiguranik tužitelja prema sadržaju dokumentaciju zadobio u prometnoj nezgodi od 19. travnja 2013. zajedno sa nagnječenjem mozga i posljedicama vezanim za nagnječenje. Zaštitna kaciga štitila bi osiguranika tužitelja od svih naprijed navedenih ozljeda osim nagnječenja mozga je u izradi nalaza i mišljenja i naveo da eventualno nošenje kacige sa pada motociklista pri brzini od 82 kmh razvija jaku mehaničku silu pri kojoj osoba koja nosi kacigu može zadobiti nagnječenje mozga. To konkretno znači da bi osiguranik tužitelja da je i nosio zaštitnu kacigu pri ovakvoj brzini te dinamici koja proizlazi iz nalaza vještaka prometne struke zadobio nagnječenje mozga i kliničke posljedice koje su vezane uz to nagnječenje ali ne i ostale naprijed navedene ozljede glave koje su u konačnosti navedene u pogledu zaključka. Osiguranik tužitelja kacigu zasigurno nije imao na glavi, a ukoliko je ista pronađena na licu mjesta istu je onda morao držati ili pod rukom ili na nekom drugom mjestu na motoru, ali zasigurno mu onda nije bila na glavi.
21. Sud nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Dražena Cuculića drži objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke, vještak je u potpunosti odgovorio na danu mu zadaću od strane suda, a usmenim očitovanjem u potpunosti je pojasnio izrađeni nalaz i mišljenje.
22. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Tomislavu Prpiću koji je izradio nalaza i mišljenje, a kojeg ovaj sud ocjenjuje stručno rađenim sukladno pravilima struke i vještina, a budući je vještak dao sve potrebne izračune i za njih potrebna obrazloženja. Iz provedenog vještačenja proizlazi kako je u razdoblju od 13. travnja 2018. do 31. ožujka 20230. osiguraniku JB isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 33.916,51 kn. Navodi da u slučaju da se radilo o ozljedi na radu da bi ona iznosila 74.697,71 kn, odnosno 40.781,20 kn/5.412,59 eura više od iznosa koji je tužitelj isplatio osiguraniku u predmetnom razdoblju.
23. Na tako izrađen nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbe dok je tužitelj isti osporavao smatrajući kako vještak u svom nalazu i mišljenju izračunava visinu invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da mu je ista bila priznata zbog ozljede na radu 100%, međutim prilikom izračuna vještak pogrešno izračunava prosječne vrijednosne bodove. Prosječni vrijednosni bodovi predstavljaju plaće ostvarene u određenom razdoblju, u ovom konkretnom slučaju u razdoblju od 1979. do 2016. Dakle, prosječni vrijednosni bodovi iznose 0,6973, a kako to proizlazi i iz rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu broj 25829 od 21. lipnja 2018.g koji prileži spisu i oni se ne mogu mijenjati, stoga je u tablici 2 prikaz obračuna vrijednosnih bodova za invalidsku mirovinu uslijed ozljede na radu 100% potpuno pogrešan. Naime, prilikom izračuna invalidske mirovine ovisno o tome da li se ista izračunava zbog ozljede na radu ili izvan rada mijenja se jedino mirovinski staž, a onda posljedično i osobni bodovi zato što se isti računaju na način da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože sa mirovinskim stažem i polaznim faktorom. Dakle, vještak je trebao sačiniti izračun invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada 100% osiguraniku DB kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti na dan 13.04.2018., međutim, budući je invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom izvan rada niža od najniže mirovine tužitelj je u skladu s odredbom čl. 90. ZOMO osiguraniku isplaćivao najnižu mirovinu stoga je trebalo utvrditi i razliku između tih dviju mirovina. Također tužitelj navodi da vještak nije niti izračunao razmjerni iznos invalidskih mirovina.
24. Također, tužitelj smatra da je potrebno primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.
25. Očitujući se na navedene prigovore stalni sudski vještak je istaknuo kako osiguraniku tužitelja DB u vremenskom razdoblju od 13. travnja 2018. pa do 31. ožujka 2020. ukupno je isplaćen iznos invalidske mirovine od 33.916,51 kn, a uslijed ozljede na radu 100%, osiguraniku bi pripala mirovina od 62.921,89 kn za isto razdoblje, odnosno 29.005,38 kn/3.849,67 eura više od isplaćene. Razmjerni iznos novoutvrđene invalidske mirovine uslijed ozlijede na radu iznosi 166,08 % iznosa isplaćene mirovine (koja je utvrđena kao inicijalna najniža mirovina), odnosno 175,78% iznosa inicijalno utvrđene mirovine (koja je utvrđena kao inicijalno niža od najniže mirovine).
26. Tuženik je istaknuo tužitelj pokušava svoju obvezu isplaćivanja mirovine koju osiguranici zasluže ustezanjem s plaće svaki mjesec, prebaciti u cijelosti na tuženika pritom zadržavajući i ne uzimajući u obzir mirovinske doprinose koje je njegov pokojni osiguranik uplaćivao dok je radio. Fantastično rješenje za tužitelja koje nema veze s naknadom štete i pretpostavkama koje moraju biti ispunjenje da bi štetnik, ili njegov osiguratelj, odgovarao za štetu. Tuženik kao dužnik odgovara također temeljem zakona, ali Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji određuje opseg njegove odgovornosti kao osiguratelja osobe koja je uporabom motornog vozila prouzročila štetu.
27. Prometna nezgoda dogodila se na način da je osiguranik tuženika ĆB poduzeo radnju skretanja ulijevo, s teretnim vozilom marke Ford Transit registarske oznake [registarska oznaka], s namjerom ulaska na kolnik prilazne ceste za naselje Klanfari, a u toj je radnji prešao za njega na lijevu stranu kolnika. U tom trenutku je osiguranik tužitelja JB vršio radnju pretjecanja svojim motociklom Piaggio Beverly registarske oznake [registarska oznaka], uslijed čega je došlo do kontakta desnog bočnog dijela motocikla s lijevom bočnom stranom teretnog automobila, te posljedično i do prevrtanja motocikla na desni bok. Tužitelj je prihvatio suodgovornost svojeg osiguranika tužitelja u nastanku prometne nezgode u omjeru od 70%.
28. Nije sporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, te da mu je ista isplaćivana. Međutim, tužitelj navodi kako se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe ZOMO-a ističući kako se radi o izvornom pravu na naknadu štete, a ne subrogacijskom zahtjevu nositelja socijalnog osiguranja. Ovakav navod tužitelja nije osnovan. Naime, tužitelj pogrešno smatra kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZOMO-a) odnosno čl. 161. st. 2. toč. 1. kojim je propisano da naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.
29. Stav je ovoga suda kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZOOP-a. S tim u vezi potrebno je naglasiti kako se ZOOP ima smatrati kao lex specialis u odnosu na ZOMO jer ZOMO generalno uređuje pitanje prava zahtijevati naknadu štete za davanja isplaćena temeljem priznatog prava na invalidsku mirovinu, no međutim sukladno čl. 1. ZOOP-a isti se odnosi, na obvezna osiguranja u prometu što znači da se konkretnije bavi pitanjima u slučajevima nastanka prometne nezgode. Tužitelj potražuje iznos isplaćene invalidske mirovine upravo iz razloga nastanka prometne nezgode u odnosu na osiguranika tužitelja, a u odnosu na koju prometnu nezgodu imaju biti pravilno primijenjene zakonske odredbe ZOOP-a, a što ujedno proizlazi iz ustaljene sudske prakse, kako županijskih sudova tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U tom pogledu upire se na shvaćanje sudske prakse kako je obveza tuženika regulirana ZOOP-om a temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, iz čega je razvidno da obveza tuženika proizlazi isključivo iz odredaba ZOOP-a odnosno zaključenog ugovora o osiguranju.
30. Sukladno članku 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno stavku 3. članka 27. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Provedenim vještačenjem utvrđeno je kako ukupan iznos kojeg je tužitelj isplatio s osnove priznate invalidske mirovine je iznos od 33.916,51 kn, te je isto tako utvrđeno da bi u slučaju priznate ozljede na radu taj iznos bio u visini od 62.921,89 kn što predstavlja razliku od 29.005,38 kn/3.849,67 EUR.
31. Zaključno je stav ovoga suda kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti ZOOP kao lex specialis iz kojih odredaba proizlazi da tužbeni zahtjev nije osnovan imajući u vidu da je iznos kojeg je tužitelj isplatio s osnove invalidske mirovine uzrokovane ozljedom izvan rada manji nego što bi isplatio da da je postojala ozljeda na radi, pa je tako primjenom članka 27. ZOOP-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. te odredbi članka 156. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku su priznati parnični troškovi njegovog zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200 eura (Tbr. 8 toč.1), za zastupanje na ročištima 10. prosinca 2020., 11. veljače 2021., 19. svibnja 2021., 27. siječnja 2022., 30. kolovoza 2022. i 16. veljače 2026. u iznosu od 200 eura svako (Tbr. 9 toč.1), za sastav podnesaka od 26. listopada 2020., 13. studenog 2021., 26. siječnja 2022. i 15. prosinca 2025. u iznosu od 200 eura svako (Tbr. 8 toč.1), sve uvećano za pdv 25% (iznos od 550,00 eura), dakle sveukupno iznos od 2.750,00 eura. Tuženiku je u cijelosti priznat trošak predujma za izvođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 464,53 eura kao i financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, dakle sveukupno iznos od 3.612,70 eura. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23).
34. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.
35. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenih 3.612,70 eura, odnosno zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu. Naime, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a sukladno članku 4. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23-dalje: ZPS), nije u trenutku donošenja ove odluke niti nastao, dok sukladno članku 3. stavku 2. ZSP-a, sudsku pristojbu za odluku prvostupanjskog suda jest dužna platiti osoba koja pokreće postupak, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljica, pa na strani tuženika opisani trošak sudske pristojbe za presudu ne egzistira, niti će istima takav trošak biti naložen. Tuženiku nije priznat trošak sastavaka podneska od 6. lipnja 2022. obzirom se ne radi o obrazloženom podnesku.
36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 2. travnja 2026.
Sudac
Darija Knez Grbčić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:
Valentina Burazer
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika