Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6441/2019-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Milici Nenadović Timarac, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja Milice Nenadović Timarac - odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Melite Grozaj - odvjetnice, dana 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 isplatiti tužitelju HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.820,20 eur sa zateznim kamatama na iznos od:

6,20 eur od 30.9.2007.,

6,18 eur od 31.10.2007.,

6,26 eur od 30.11.2007.,

6,23 eur od 31.12.2007.,

6,34 eur od 31.1.2008.,

6,41 eur od 29.2.2008.,

24,96 eur od 31.3.2008.,

24,34 eur od 30.4.2008.,

24,10 eur od 31.5.2008.,

24,40 eur od 30.6.2008.,

23,96 eur od 31.7.2008.,

23,98 eur od 31.8.2008.,

24,24 eur od 30.9.2008.,

41,67 eur od 31.10.2008.,

39,57 eur od 30.11.2008.,

42,24 eur od 31.12.2008.,

42,65 eur od 31.1.2009.,

42,83 eur od 28.2.2009.,

42,32 eur od 31.3.2009.,

42,42 eur od 30.4.2009.,

41,64 eur od 31.5.2009.,

41,06 eur od 30.6.2009.,

41,22 eur od 31.7.2009.,

41,52 eur od 31.8.2009.,

41,49 eur od 30.9.2009.,

41,19 eur od 31.10.2009.,

41,76 eur od 30.11.2009.,

42,22 eur od 31.12.2009.,

42,88 eur od 31.1.2010.,

42,77 eur od 15.3.2010.,

43,38 eur od 15.4.2010.,

44,48 eur od 14.5.2010.,

44,73 eur od 15.6.2010.,

46,19 eur od 16.7.2010.,

47,07 eur od 15.10.2010.,

47,16 eur od 19.11.2010.,

50,11 eur od 28.12.2010.,

49,03 eur od 28.1.2011.,

41,63 eur od 24.3.2011.,

42,37 eur od 13.5.2011.,

46,27 eur od 15.7.2011.,

51,86 eur od 11.8.2011.,

48,71 eur od 16.8.2011.,

44,85 eur od 15.9.2011.,

43,75 eur od 14.10.2011.,

37,26 eur od 10.11.2011.,

37,26 eur od 12.12.2011.,

38,09 eur od 31.12.2011.,

38,59 eur od 31.1.2012.,

38,49 eur od 12.3.2012.,

38,19 eur od 10.4.2012.,

38,34 eur od 10.5.2012.,

38,67 eur od 11.6.2012.,

38,29 eur od 10.7.2012.,

38,32 eur od 10.8.2012.,

37,68 eur od 10.9.2012.,

37,89 eur od 10.10.2012.,

38,35 eur od 12.11.2012.,

38,21 eur od 10.12.2012.,

38,44 eur od 10.1.2013.,

37,86 eur od 11.2.2013.,

37,68 eur od 11.3.2013.,

38,32 eur od 10.4.2013.,

37,82 eur od 10.5.2013.,

37,56 eur od 10.6.2013.,

36,96 eur od 10.7.2013.,

37,39 eur od 12.8.2013.,

37,67 eur od 10.9.2013.,

38,19 eur od 30.9.2013.,

37,93 eur od 31.10.2013.,

38,39 eur od 13.12.2013.,

37,94 eur od 14.1.2014.,

za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 isplatiti tužitelju HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.002,90 eur sa zateznim kamatama na iznos od:

10,04 eur od 31.10.2008.,

13,45 eur od 31.12.2008.,

15,91 eur od 31.1.2009.,

17,03 eur od 28.2.2009.,

13,96 eur od 31.3.2009.,

14,55 eur od 30.4.2009.,

9,86 eur od 31.5.2009.,

6,41 eur od 30.6.2009.,

7,33 eur od 31.7.2009.,

9,15 eur od 31.8.2009.,

8,99 eur od 30.9.2009.,

7,15 eur od 31.10.2009.,

10,60 eur od 30.11.2009.,

13,37 eur od 31.12.2009.,

17,30 eur od 31.1.2010.,

16,62 eur od 15.3.2010.,

20,32 eur od 15.4.2010.,

26,91 eur od 14.5.2010.,

28,40 eur od 15.6.2010.,

37,15 eur od 16.7.2010.,

42,40 eur od 15.10.2010.,

42,96 eur od 19.11.2010.,

60,61 eur od 28.12.2010.,

54,13 eur od 28.1.2011.,

57,73 eur od 24.3.2011.,

63,00 eur od 13.5.2011.,

90,83 eur od 15.7.2011.,

130,80 eur od 11.8.2011.,

108,26 eur od 16.8.2011.,

80,74 eur od 15.9.2011.,

72,87 eur od 14.10.2011.,

72,95 eur od 10.11.2011.,

72,97 eur od 12.12.2011.,

79,97 eur od 31.12.2011.,

84,16 eur od 31.1.2012.,

83,30 eur od 12.3.2012.,

80,83 eur od 10.4.2012.,

82,09 eur od 10.5.2012.,

84,78 eur od 11.6.2012.,

81,65 eur od 10.7.2012.,

81,91 eur od 10.8.2012.,

76,53 eur od 10.9.2012.,

78,30 eur od 10.10.2012.,

82,15 eur od 12.11.2012.,

80,96 eur od 10.12.2012.,

82,87 eur od 10.1.2013.,

78,01 eur od 11.2.2013.,

76,48 eur od 11.3.2013.,

81,87 eur od 10.4.2013.,

77,64 eur od 10.5.2013.,

75,46 eur od 10.6.2013.,

70,47 eur od 10.7.2013.,

74,08 eur od 12.8.2013.,

76,42 eur od 10.9.2013.,

80,77 eur od 30.9.2013.,

78,63 eur od 31.10.2013.,

82,43 eur od 13.12.2013.,

78,70 eur od 14.1.2014.,

69,79 eur od 18.2.2014.,

70,71 eur od 12.3.2014.,

70,22 eur od 14.4.2014.,

67,66 eur od 13.5.2014.,

69,76 eur od 14.7.2014.,

71,09 eur od 13.8.2014.,

71,32 eur od 12.9.2014.,

72,37 eur od 14.10.2014.,

74,60 eur od 12.11.2014.,

74,93 eur od 12.12.2014.,

75,37 eur od 13.1.2015.,

75,05 eur od 12.3.2015.,

75,05 eur od 14.4.2015.,

75,05 eur od 13.5.2015.,

75,05 eur od 14.7.2015.,

75,05 eur od 19.8.2015.,

75,05 eur od 14.9.2015.,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.834,15 eura sa zateznim kamatama tekućom od 30. rujna 2015. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, naknaditi tužitelju HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.135,97 eur sa zateznim kamatama od 1. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 15. srpnja 2021. u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 2.820,20 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate (kao u točki I izreke) , isplatu iznosa od 5.002,90 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne iznos od dospijeća do isplate (kao u točki II izreke) i isplatu iznosa od 3.834,15 eur sa zateznim kamatama tekućim od

30. rujna 2015. do isplate.

II Ne dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 15. srpnja 2021. u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 1.386,61 eur sa zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2016. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ugovorom o kreditu broj 016-986/2006 od 24. travnja 2006. sklopljenim između tužitelja i tuženika (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditora, tužitelju odobren stambeni kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 70.200,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate od 30 godina te da je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak jer tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametr ima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je čl. 3. ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,25% godišnje, a čl. 6. ugovora o kreditu ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo, da je navedeni Ugovor o kreditu izmijenjen Aneksom uz Ugovor o kreditu broj 016-986/2006 od 1. travnja 2016. kojim je učinjena konverzija kredita na način da je utvrđena glavnica u valuti euro koja je na dan 30. rujna iznosila 39.511,09 eur te da je nakon konverzije tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i to – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Tužitelj u tužbi navodi da zahtjeva od tuženika vraćanje onog što je do 30. rujna 2015. kao dana izračuna i provedbe konverzije primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorene kamate te kojom je ugovorena valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 15. srpnja 2021., pri čemu je podneskom od 3. listopada 2025. tužitelj konačno postavljeni tužbeni zahtjev izrazio u valuti eur, tužitelj zahtjeva naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.820,20 eur sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, iznos od 5.002,90 eur sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, iznos od 3.834,15 eur sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate te iznos od 1.386,61 eur sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2016. do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini, ne spori da je s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu broj 016- 986/2006 od 24. travnja 2006. i Aneks uz ugovor o kreditu od 1. travnja 2016. te navodi da je istim visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u eur valuti i to od dana početka otplate ugovora o kreditu, a koji aneks da se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno od dana sklapanja ugovora o kreditu te da odredbe Aneksa u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u eur treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorne strane slobodno i u skladu s načelom slobode ugovaranja uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom i koje nisu ništetne, da su sklapanjem Aneksa ugovorne strane suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa pa da presuda u kolektivnom sporu nije primjenjiva u ovom postupku. Tuženik navodi da je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje valutna klauzula CHF nosi, da je u trenutku sklapanja ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune tako i CHF te da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tuženik ističe prigovor zastare. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu troška postupka.

3. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 15. srpnja 2021. u dijelu kojim tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 2.820,20 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa od isplate, iznosa od 5.002,90 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa od isplate i iznosa od 3.834,15 eur sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate valja istaknuti da je tužitelj podneskom od 15. srpnja 2021. postavio konačni tužbeni zahtjev nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a koji zahtjev temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi navedenoj u tužbi. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je Aneksom ugovora o kreditu broj 016 -986/2006 od 1. travnja 2016. provedena konverzija na način da je utvrđena glavnica u valuti eur na dan 30. rujna 2015., da se radi o restituciji utemeljenoj na odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima odnosno vraćanju onoga što je tuženik primio na temelju odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te da u ovom slučaju tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego dođe do odgovarajućih podataka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje. Slijedom navedenog, tužitelj je podneskom od 15. srpnja 2021. postavio konačan tužbeni zahtjev, a nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, pa je preinaka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) u navedenom dijelu dopuštena te je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

4. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 15. srpnja 2021. u dijelu kojim tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 1.386,61 eur sa zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2016. do isplate valja istaknuti da tužitelj u tužbi i u tijeku prethodnog postupka svoj zahtjev ne temelji na navodima glede utvrđenog manjka prilikom konverzije, ali i da se radi o iznosu koji je tužitelju bio poznat već prilikom podnošenja tužbe obzirom su ga stranke suglasno utvrdile Aneksom od 1. travnja 2016. Stoga, u tom dijelu nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a radi čega sud u tom dijelu nije dopustio preinaku tužbe te je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 016-986/2006 od 24. travnja 2006. (list 7-20 spisa), Aneks uz Ugovor o kreditu broj 016-986/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 1. travnja 2016. (list 21 -34 spisa), otplatni plan (list 35-41 spisa), dopis tužitelja od 10. svibnja 2019. uz potvrdu Hrvatske pošte o primitku (list 42-43 spisa), odgovor tuženika od 23. svibnja 2019. (list 44 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 122 spisa), pregled prometa za klijenta (list 123-139 spisa), specifikaciju uplata (list 140-146 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. i izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

6. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

6.1. Tuženik je u tijeku postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka ZZ, LZ i OZ.

6.2. U odnosu na izjavu HZJ od 20. kolovoza 2020. valja istaknuti da je ta izjava dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka (4. studenog 2020.), podneskom tuženika od 8. prosinca 2021., radi čega je sud u smislu odredbe čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) u vezi s odredbom čl. 299. st. 2. ZPP-a nije uzeo u obzir. Također, nije izveden dokaz saslušanjem HZJ jer iz navoda tuženika proizlazi da je kao djelatnik banke u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu sudjelovao ZZ, a ne HZJ, uslijed čega se saslušanje iste ukazalo nepotrebnim za odluku u ovoj pravnoj stvari.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja koji temelji na navodima o ništetnosti odredbi ugovora o kreditu broj 016-986/2006 kojima je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF i promjenjiva kamatna stopa.

9. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 016-986/2006 utvrđeno je da je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i banke Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. dana 24. travnja 2006., da banka odobrava tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 70.200,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan korištenja kredita (čl. 2.), da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5,25% dekurzivno godišnje, da se obračunavaju mjesečno, uključene su u anuitete, obračunavaju se u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem teča ju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanje (čl. 3.), da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke (čl. 6.), da rok otplate kredita iznosi trideset godina od dana stavljanja kredita u otplatu, da se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 387,65 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja (čl. 4.), da je ugovor solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek dana

28. travnja 2006. pod brojem OU-949/2006.

10. Uvidom u Aneks uz Ugovor o kreditu broj 016-986/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 1. travnja 2016. utvrđeno je da je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te da se tim aneksom sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

11. Tužitelj je u svom iskazu, kojeg je sud ocijenio kao iskren, uvjerljiv i životan, naveo da mu je kredit trebao za dovršetak kuće u kojoj živi, da u Zagrebačkoj banci u koju je išao nije mogao dobiti kredit radi čega je na preporuku šogora otišao u Addiko bank d.d., da je tražio kredit u kunama, a bankar prezimena ZZ da mu je rekao da može dobiti kredit jedino u CHF, da je išao kod njega jedno tri ili četiri puta i to je trajalo jedno mjesec ili dva da bi mu se kredit odobrio, da je tražio kredit na 25 godina, a doma kad je pročitao taj ugovor da je vidio da je kredit na 30 godina, što ga je zasmetalo, da je rata bila oko 1.800,00 kn, a počela je kasnije, nakon dvije, tri godine, rasti te je došla do 3.000,00 kn, da mu je bankar govorio da je švicarac stabilan, da je tražio da kamata bude fiksna, ali da mu je bankar rekao da to ne može dobiti, da je izvršio konverziju 2016. godine jer se cijela javnost digla i Udruga Franak i Vlada je spustila švicarac, ne sjeća se točno na koliko, ali je premašio eur, da nije prigovorio izračunu konverzije, kada je dignuo kredit da je švicarac bio 4,2 kn, kamata je bila 5,3, a u toj konverziji je bila 8 ili 9%, da smatra da u toj konverziji nije namiren od strane banke, da nije prigovarao izračunu konverzije, kad je dizao kredit da je bio u mirovini, da nije pročitao ugovor jer je bio pisan jako sitnim slovima i imao je dvije, tri stranice koliko se sjeća. Na pitanje punomoćnika tuženika je li pitao djelatnika banke da mu nešto pojasni, tužitelj je iskazao da ne, da je samo tražio kune ili eure i fiksnu kamatnu stopu što mu je bankar rekao da nije moguće te da nekretninu nije koristio za nikakvu drugu svrhu osim stanovanja.

12. Sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12. Iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da su banke (između ostalih i ovdje tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača- korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle, iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti ; to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

13. U odnosu na svojstvo potrošača valja istaknuti da iz ugovora o kreditu proizlazi da se radi o stambenom kreditu dok iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je kredit trebao za dovršetak kuće u kojoj živi, slijedom čega valja zaključiti da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) obzirom je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se o pojedinim odredbama ugovora o kreditu nije pregovaralo, a i iz samog ugovora o kreditu proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

15. Slijedom navedenog i kako je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača sud utvrđuje da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 24. travnja 2006. ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.

16. Aneksom uz ugovor o kreditu broj 016-986/2006 od 1. travnja 2016. tužitelj i tuženik su na temelju odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015; dalje: ZID ZPK/15) izvršili konverziju na način da je valutna klauzula kredita izmijenjena iz CHF u EUR, pri čemu se na temelju zakona smatra da je konverzija izvršena sa danom 30.09.2015. čime se položaj tužitelja izjednačio s položajem u kojem bi se nalazio da je kod iste banke podigao kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR - usporediv po datumu isplate kredita, vrsti tečaja, kamatnoj stopi, namjeni i roku otplate.

17. Navedeni Aneks sklopljen je na temelju ZID ZPK/15, koji predstavlja lex specialis u odnosu na opća pravila ZOO, pri čemu je konverzija bila obavezna za banke, dok su potrošači imali mogućnost odlučiti hoće li prihvatiti konverziju ili ne, pa okolnost da su odredbe osnovnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne ne utječe na valjanost Aneksa ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija odnosno sama konverzija je valjana.

18. Međutim, potrošači i nakon sklopljenog dodatka o konverziji po odredbama ZID ZPK/15 imaju pravni interes i mogu zahtijevati utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu. Odredbe ZID ZPK/15 o konverziji imale su za cilj kredite vezane uz valutu CHF pretvoriti u kredite vezane uz valutu EUR radi zaštite potrošača od rastućeg tečaja CHF te iz istih ne proizlazi da u slučaju konverzije potrošačima ne bi pripadala prava koja im pripadaju po Zakonu o obveznim odnosima uslijed ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu te ZID ZPK/15 u niti jednom dijelu ne spominje obeštećenje potrošača ni uklanjanje posljedica ništetnosti.

18.1. Potrošači koji su prihvatili konverziju moraju u pogledu svojeg prava na potpunu restituciju biti u cijelosti u jednakom položaju kao i oni potrošači koji nisu prihvatili konverziju. Zakonska intervencija u ugovorni odnos potrošača i trgovca sama po sebi ne ograničava pravo potrošača na potpunu restituciju (odluka Suda EU C-118/2017, H), pa u tom pogledu potrošači ne mogu biti u različitom položaju prema tome jesu li ili nisu prihvatili zakonsku intervenciju (konverziju).

18.2 Konverzijom je naknadno izmijenjen način ispunjenja obveze, dok su pravna osnova (ugovor o kreditu) i glavna činidba (novčana činidba u kunama) ostali neizmijenjeni, pa stoga predmetna konverzija u skladu sa čl. 145. st. 2. ZOO ne predstavlja obnovu ugovora te se posljedično ne radi o novoj pravnoj osnovi u smislu čl. 145. ZOO koja bi opravdavala zadržavanje nepripadno stečenih koristi na strani banke.

19. Dakle, i nakon što je prihvatio konverziju sukladno odredbama ZID ZPK/15, potrošač ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te ima pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa, ako takva razlika postoji nakon provedene konverzije.

19.1. Pritom se potrošač ima pravo vratiti u činjeničnu i pravnu situaciju u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, što posebno obuhvaća pravo na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača (odluka Suda EU C-118/2017, H).

20.

Uvidom u Aneks uz Ugovor o kreditu broj 016-986/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 1. travnja 2016. utvrđeno je da su ugovorne strane suglasno utvrdile da na dan 30.09.2015. ne postoji preplata (u odnosu na eur kredit).

20.1. Nadalje, uvidom u navedeni Aneks od 1. travnja 2016. utvrđeno je da su stranke suglasno utvrdile manjak na dan 30.9.2015. u iznosu od 1.367,67 eur.

20.2. S obzirom da je sud stava da potrošač nakon što je prihvatio konverziju ne gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te da ima pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sama okolnost da su stranke Aneskom od 1. travnja 2016. suglasno utvrdile manjak u konverzije ne znači da ne postoji preplata anuiteta do 30.09.2015. na temel ju navedenih odredbi ugovora o kreditu.

21. Na okolnost visine zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

22. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je prihvatio jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije te stranke nisu imale prigovora na matematički izračun.

23. U odnosu na prigovore koje je tuženik istaknuo u podnesku od 8. prosinca 2021.; da je vještak obvezan izvršiti izračun razlike kada je tužitelj manje platio anuitete te da je vještak izradio nalaz i mišljenje kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu valja istaknuti da se radi o prigovorima pravne naravi te da posljedično danom obrazloženju glede vezanosti za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te u vezi s tim ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te provedenoj konverziji, navedeni prigovori nisu relevantni. Valja dodati da je vještak u nalazu i mišljenju prikazao i tzv. negativne razlike (točka 3. i 4. nalaza), da tuženik tijekom postupka nije isticao zahtjev za isplatu eventualne razlike koja bi proizlazila iz primjene nižeg tečaja, ali i da je sud stava da ovaj zahtjev tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. ZOO -a, a to stoga što plaćanjem anuiteta kada je tečaj bio niži od početnog tečaja tužitelj nije primio, odnosno stekao bez osnove, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

24. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 3.820,66 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 21.248,80 kn primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan plaćanja dok anuitet koji dospijeva 30.09.2015. godine nije prikazan u izračunu razlika iz razloga tog što prema pregledu prometa za klijenta (list 123-139 spisa) nije plaćen prije 30.09.2015. godine, pri čemu su pojedinačni plaćeni iznosi i datum uplate istih prikazani u tablici pod točkom 1. zaključka. Iz nalaza i mišljenja dalje proizlazi da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 37.694,37 kn, za anuitete za koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos dok anuitet koji dospijeva 30.09.2015. godine nije prikazan u izračunu razlika iz razloga tog što prema pregledu prometa za klijenta (list 123-139 spisa) nije plaćen prije 30.09.2015. godine, pri čemu su pojedinačni plaćeni iznosi i datum uplate istih prikazani u tablici pod točkom 2. zaključka.

25. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

25.1. Obzirom u ovoj pravnoj najstarija tražbina po osnovi promjenjive kamatne stope dospijeva 30. rujna 2007., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014., kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope, da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019. to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

25.2. Obzirom u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi valutne klauzule dospijeva 31. listopada 2008., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju valutne klauzule, da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019., to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

26. Tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužitelju što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i svaki pojedinačni preplaćeni iznos i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa, kako je to navedeno u točki I i II izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, pri čemu valja istaknuti da su iznosi iskazani u valuti eur po fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi čl. 13. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

26.1. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a odlučiti kao pod točkom I i II izreke presude.

27. Uvidom u Aneks uz Ugovor o kreditu broj 016-986/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 1. travnja 2016. utvrđeno je da je istim utvrđeno da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30.09.2015. iznosi 39.511,09 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za eur.

28. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30.09.2015. prema izračunu konverzije kredita (naknadno dostavljena dokumentacija) iznosi 39.511,09 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju kreditora na dan konverzije iznosi 301.818,58 HRK; da iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 58.593,86 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosi 272.930,20 HRK; da razlika između iznosa 301.818,58 HRK i iznosa 272.930,20 HRK je 28.888,38 HRK.

29. Razlika između iznosa neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. izračunato po odredbama ZID ZKP/15 i iznosa neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. (izračunato po početnom tečaju CHF) iznosi 28.888,38 kn što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 3.834,15 eur.

29.1. Unatoč provedenoj konverziji tužiteljeva obveza otplate kredita prema tuženiku je dakle za 3.834,15 eur veća od onoga što je tužitelj u trenutku konverzije bio dužan otplatiti tuženiku kada se za cijelo vrijeme otplate uzme u obzir jedino početni tečaj CHF po kojem je kredit isplaćen tužitelju.

30. Navedeno nije u skladu sa temeljnim pravom potrošača na potpunu restituciju u slučaju nepoštenih ugovornih odredbi. Naime potrošaču je – usprkos naknadnoj zakonskoj intervenciji u njihov ugovorni odnos – zajamčeno vraćanje u činjeničnu i pravnu situaciju u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, a čime se ujedno osigurava da trgovac ne ostvari i ne zadrži nikakvu korist od nametanja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi potrošaču (odluka Suda EU C-118/2017, H). Samo se na taj način postiže stvarna ravnoteža između trgovca i potrošača koja je bila narušena nametanjem nepoštene ugovorne odredbe, a trgovca se odvraća od nametanja nepoštenih ugovornih odredbi ubuduće, što je od iznimne važnosti za sustav zaštite potrošača (odluke suda EU C-421/2014, Banco Primus; C-169/2014, ŽZ i Abril Z; C-154/2015, C-307/2015, C-308/2015, VZ i dr.).

31. Iako je sporazum o konverziji valjan, u Aneksu od 1. travnja 2016. neotplaćena glavnica je utvrđena u većem iznosu od onoga što je tužitelj u trenutku konverzije bio dužan otplatiti tuženiku kada se za cijelo vrijeme otplate uzme u obzir jedino početni tečaj CHF po kojem je kredit isplaćen tužitelju pa je tuženik zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli dužan isplatiti i iznos od 3.834,15 eur sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. do isplate radi čega je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) i odredbi čl. 155. ZPP-a.

32.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 19. rujna 2019. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 30. studenog 2020. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.3.OT), za sastav podneska od 15. srpnja 2021. u iznosu od 200,00 eur, za sastav podneska od 3. listopada 2025. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.3.OT), za zastupanje na ročištima dana 4. studenog 2020., dana 8. listopada 2025. i dana 17. veljače 2026. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.625,00 eur.

Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 398,16 eur.

Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 112,81 eur. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.135,97 eur.

32.2. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) i odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV izreke presude.

U Zagrebu, dana 1. travnja 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte