REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Domovinskog rata 4, Split
Broj: Pp-7661/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BADANJ- KOMERC d.o.o. i GČ zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. Zakona o trgovini (Narodne novine: 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20 i 33/23, dalje: Zakon o trgovini) povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluge (dalje: Državni inspektorat), klasa: UP/I-336-02/25-02/104, urbroj: 443-02-03-02-25-2 od 11. lipnja 2025. nakon provedene glavne rasprave 31. ožujka 2026. u prisutnosti drugookrivljenika kao odgovorne osobe i odsutnosti ovlaštenog tužitelja, dana 1. travnja 2026 objavio je i
p r e s u d i o j e
prvookrivljenik: BADANJ KOMERC d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i promet, OIB: 42252580519, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa]), [adresa] prekršajno nekažnjavan, kao pravna osoba,
drugookrivljeni: GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i R, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, stolar, zaposlen, mjesečna primanja oko 1.200,00 eura, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac troje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan
k r i v i s u
što su, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, u vremenu od 3. travnja 2023. do 3. travnja 2025. obavljali djelatnost trgovine na malo hranom u prodavaonici društva br. 1 u Splitu, Nad usjekom pruge bb, površine 60 m[2] ; a da za isti prodajni objekt nisu ishodili rješenje nadležnog tijela kojim se utvrđuje da isti ispunjava minimalne tehničke i ostale propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine na malo,
dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba, a drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, obavljali djelatnost trgovine prije nego što je nadležno upravno tijelo županije, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo, izdalo rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine (članak 13. stavak 5.),
čime su počinili prekršaj opisan u članku 13. stavku 5. Zakona o trgovini, kažnjiv po članku 70. stavku 1. podstavku 6. istog Zakona.
I. Na temelju naprijed citiranih propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon) se
i z r i č e
PRVOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 500,00 (petsto) EURA
DRUGOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 400,00 (četiristo) EURA
Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude. Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
II. Na temelju članka 76. Prekršajnog zakona, od prvookrivljene pravne osobe oduzima se imovinska korist u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) eura.
Oduzeta imovinska korist ima se u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske.
III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka platiti po 40,00 (četrdeset) eura po okrivljeniku, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.
O b r a z l o ž e n j e
1. Državni inspektorat podnio je pod gore navedenom poslovnom oznakom optužni prijedlog od 11. lipnja 2025. protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.
2. Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je na temelju članka 167. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 114. stavkom 9. istog Zakona proveo glavnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih predstavnika prvookrivljene pravne osobe i ovlaštenog tužitelja. Naime, uslijed očitovanja drugookrivljenika i postojeće dokazne građe, Sud je smatrao da formalno imenovanje predstavnika i njegovo ispitivanje nije potrebno, niti je od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude, a ujedno izostanak tužitelja nije ni na štetu njegova pravnog interesa.
3. Očitujući se o optužnom prijedlogu na glavnoj raspravi, drugookrivljenik je izjavio kako se smatra krivim zbog prekršaja koji se njemu i prvookrivljeniku stavlja na teret. Dalje je u svojoj obrani naveo kako je njegova obitelj u vlasništvu predmetnog prostora još od 1996. godine, kada su ishodili minimalne tehničke uvjete za isti, a koji glase na isto trgovačko društvo i ništa se nije promijenilo u zadnjih 30 godina. Ističe kako je u tom razdoblju bilo više inspekcijskih nadzora i inspektori nisu pronašli nikakve nedostatke, odnosno zaključili su da je sve po zakonu. Kada je inspektoru koji je provodio ovaj nadzor predočio svu dokumentaciju, isti je zaključio da se rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima odnosi samo na kiosk površine 10 metara kvadratnih, ali iz samog rješenja se to ne može vidjeti, niti je prostor uopće mogao funkcionirati bez skladišnog prostora i drugih pomoćnih prostorija. On sam da je smatrao kako rješenje pokriva cijeli prostor 60 metara kvadratnih, ali dopušta mogućnost da je došlo do previda kojeg on uopće nije bio svjestan do trenutka provođenja nadzora. Naglašava kako nije imao nikakvu namjeru zaobilaziti propise niti izbjegavati zakonske obaveze pa moli sud da sve to uzme u obzir prilikom odluke o sankciji. Što se tiče imovinske koristi koju je izračunao inspektor, smatra da je ona nerealno visoka, jer nisu uračunati svi troškovi poslovanja koji nisu mali. Smatra da objekt nije mogao zaraditi više od 1.500,00 eura, s obzirom da na tom djelu gotovo i nema drugih prodajnih objekata, te je promet općenito bio slab.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 3. travnja 2025. s prilozima u vidu zapisnika od 12. prosinca 1996., zahtjeva za izdavanje minimalnih tehničkih uvjeta za poduzeće BADANJ-KOMERC d.o.o. i rješenja o izdavanju minimalnih tehničkih uvjeta za isto trgovačko društvo te izjavu o poslovanju za BADANJ-KOMERC d.o.o. s popratnom poslovnom dokumentacijom. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, odakle je vidljivo da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani.
5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici utužene prigode počinili prekršaj, činjenično opisan i pravno označen u izreci presude.
6. Člankom 13. stavkom 5. Zakona o trgovini propisano je da se djelatnost trgovine ne može započeti obavljati prije nego što mjesno nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno nadležno upravno tijelo Grada Zagreba izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te druge uvjete propisane posebnim propisima.
6.1. Člankom 70. stavkom 1. podstavkom 6. Zakona o trgovini propisano je kako će se novčanom kaznom od 660,00 do 39.810,00 eura kazniti pravna osoba, a novčanom kaznom od 530,00 do 9.290,00 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi; ako djelatnost trgovine započne obavljati prije nego što nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo, izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine (članak 13. stavak 5.).
7. Dakle, drugookrivljenik je kao direktor društva priznao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, navodeći da je nehotično obavljao djelatnost trgovine na malo hranom u prodajnom objektu koji je samo djelomično bio obuhvaćen rješenjem o ispunjavanju minimalnih uvjeta; a što je potvrđeno izvedenim materijalnim dokazima, prije svega zapisnikom Županije splitsko-dalmatinske od 12. prosinca 1996. i zahtjeva za izdavanje minimalnih tehničkih uvjeta iz iste godine, odakle je vidljivo da se zahtjev odnosi na poslovni prostor-kiosk površine od svega 10 m[2] . Time je okrivljenik ostvario sva obilježja utuženog prekršaja, dok se okolnosti koje navodi u svojoj obrani mogu eventualno razmatrati u kontekstu prekršajnopravne sankcije.
8. Sud je tako prilikom odluke o kazni kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio spomenuti stupanj krivnje, jer je djelo prema mišljenju suda počinjeno iz nehaja te činjenicu da se do sada nisu javljali kao počinitelji prekršaja. Sud je u tom pravcu također uzeo u obzir objektivne okolnosti prekršaja, to jest specifičnost pravnih odnosa na glavnoj tržnici u Splitu, gdje su manjkavi pravni temelji korištenja javnog prostora niz godina bili uobičajena pojava, nerijetko uz pristanak nadležnih tijela. Kako kod okrivljenika nisu utvrđene otegotne okolnosti, sud smatra da naprijed citirane okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne iz članka 37. Prekršajnog zakona koje služe kao temelj za ublažavanje kazne. Iz tog razloga im je izrekao novčanu kaznu nižu od posebnog minimuma propisanog za svaku vrstu okrivljenika, smatrajući da će se time adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja; kako u smislu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.
8.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
9. Prema Prekršajnom zakonu nitko ne može zadržati protupravnu stečenu imovinsku korist. Što se pak tiče njezine visine, ovaj sud drži da neto iznos od 1.500,00 eura koji je drugookrivljeni učinio nespornim realno odražava iznos imovinske koristi koja predstavlja čistu dobit, kada se od ukupne vrijednosti koju je počinitelj pribavio odbiju izdaci i troškovi koje je imao; a uzimajući u obzir i nesumnjiv pad interesa potrošača za prodajne objekte na području splitske glavne tržnice – Starog pazara. Stoga je od prvookrivljenika oduzeta imovinska korist u navedenom iznosu od 1.500,00 eura; koji je isti obvezan vratiti i uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
10. Konačno, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.
Split, 1. travnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Sanja Tolić, v.r.
Mario Bakota, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva primjerka; a o njoj odlučuje nadležni viši sud.
Dostaviti: okrivljenicima, tužitelju, u spis
