REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: P-4744/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. (OIB 43965974818), Zagreb, ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ŠPB (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], radi isplate, dana 1. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 769,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 16,82 eura od dana 30.4.2021. godine do isplate,
- na iznos od 753,09 eura od 1.8.2021. godine do isplate,
- naknaditi mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 414,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (1.4.25.) do isplate,
do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je opskrbljivač električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto broj 0111730305 koje se nalazi na adresi [adresa], a na kojem mjernom mjestu je evidentiran kao kupac prednica tuženice, pokojna ŠP. Ista je preminula dan **.**.2020. godine, a rješenjem o nasljeđivanju tuženica je, kao njezina nasljednica naslijedila i nekretninu na kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto.
1.1. Tužitelj tvrdi da je mjerno mjesto (1.) ostalo dugovanje u iznos od 769,91 eura, prema računima, i da je obveza tuženice iste račune platiti. Naime, računi su izdani na ime pokojne KP, koja je i bila evidentirana kao kupac električne energije u trenutku izdavanja računa, a koja je preminula prije nastanka utužene obveze, iz razloga što tužena kao nasljednica i nova vlasnica predmetne nekretnine nije sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom obavijestila tužitelja kao opskrbljivača i HEP ODS d.o.o. o promjeni korisnika, odnosno o činjenici smrti dotadašnjeg korisnika, niti je zatražila raskid ugovora i sklapanje novog.
1.2. Tužitelj smatra da je tuženica, kao vlasnica nekretnine i kao stvarni potrošač tj. krajnji kupac u obvezi podmiriti utuženo potraživanje. Pri tome tužitelj navodi da je tuženica nakon stjecanja predmetne nekretnine nastavila koristiti tužiteljevu uslugu u navedenoj nekretnini i to bez plaćanja ikakve naknade, te je na taj način, koristeći uslugu tužitelja bez njenog plaćanja tužitelju, došlo do neosnovanog obogaćenja tuženice, odnosno do uvećanja vrijednosti njezine imovine na štetu imovine tužitelja za vrijednost isporučenih i neplaćenih usluga.
1.3. Uz glavno potraživanje tužitelj potražuje i kamate, prema dospijeću računa, a i naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, osporava osnov i visinu zahtjeva. Pri tome priznaje da s tužiteljem nije zaključila ugovor o opskrbi, ali i da nije koristila električnu energiju u utuženom razdoblju. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.
3. Imajući u vidu visinu potraživanja tužitelja, radi se o sporu male vrijednosti, čl. 458 Zakona o parničnom postupku, (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), sud je postupak proveo u skladu s odredbom čl. 461.a. ZPP-a. Glavna rasprava nije provedena, jer sud smatra da to nije potrebno radi provođenja dokaza, a niti stranke nisu podnijele obrazloženi prijedlog.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po tužitelju predložene dokaze te je izvršen uvid u rješenje o nasljeđivanju, izvadak iz zemljišnih knjiga, izvod iz poslovnih knjiga, račune i karticu potraživanje.
4.1. Dokazni prijedlog tuženice da se provede dokaz njezinim saslušanjem sud nije prihvatio, jer je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.
4.2. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
5. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju i izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je tuženica naslijedila stan u [adresa], iza pokojne KP, koja je preminula dana **.**.2020. godine.
5.1. Uvidom u račune utvrđeno je da tužitelj opskrbljivač električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto broj 0111730305 koje se nalazi na adresi [adresa], a na kojem mjernom mjestu je evidentiran kao kupac pokojna ŠP.
5.2. Kako tuženica niti tvrdi niti dokazuje da pokojna ŠP na predmetnoj adresi imala još neku nekretninu, to sud utvrđuje da je mjerno mjesto (5.1.) vezano uz stan koji je tuženica naslijedila iza pokojne KP.
6. Potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje od 1.3.2021. do 1.4.2021. godine, koje je izdano na ime kupca, KP, na iznos od 16,82 eura s dospijećem plaćanja 12.4.2021. godine.
6.1. Obračun potrošnje izvršen je po procjeni, što znači da nije bilo očitanje mjernog mjesta.
6.2. Iduće potraživanje prema računu obuhvaća razdoblje od 1.5.2021. do 5.5.2021. godine, s dospijećem 15.7.2021. godine i na iznos od 753,09 eura.
6.3. Međutim, u tom je računu (6.2.) prema obračunu očitano stanje brojila, što znači da je tužitelj po ovlaštenom djelatniku imao pristup brojilu.
7. Povezujući utvrđeno pod 6. -6.4. sud utvrđuje da se, a suprotno tvrdnji tuženice, po računu opisanom pod 6.2.-6.3. ne radi o potrošnji od 5 dana, već o obračunu koji je uslijedio nakon što je očitano stanje brojila, jer je prethodni račun (6. - 6.1.) izdan po procjeni potrošnje.
7.1. Time je utvrđena visina obveze i datum dospijeća plaćanja svakog od računa.
8. Nije sporno, jer to tuženica priznaje, da ona nije zaključila ugovor o opskrbi električnom energijom.
8.1. U trenutku smrti KP na snazi su bili Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/20, 80/21 – u daljnjem tekstu Opći uvjeti) koji su odredbom čl. 35. propisivali da se u slučaju smrti fizičke osobe koja je krajnji kupac, sklapa novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom, u skladu s čl. 33. Općih uvjeta.
8.2. Prema odredbi čl. 35. st. 2. Općih uvjeta iznimno od st. 1. tog članka, ako se iz bilo kojega razloga ne može sklopiti novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca te novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom, fizička osoba koja je u posjedu građevine ili dijela građevine može podnijeti postojećem opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu. Tuženica nije tako postupila.
8.3. Tužitelj je račune nastavio isporučivati na ime tada već pokojne KP, a iz navoda tuženica nesporno da je ista nije tužitelja obavijestila o promjeni vlasnika stana i korisnika usluge tužitelja, dok stanje brojila tj. obračun potrošnje nesporno ukazuje da je na mjernom mjestu tužitelja koristila uslugu tužitelja, a da naknadu nije plaćala.
8.4. Paušalni prigovor tuženica da nije koristila električnu energiju sud nije mogao prihvatiti, jer tuženica nije na tu okolnost predložila dokaze, kojima bi osporila stanje brojila tj. izvršeno očitanje. Sud smatra da se saslušanjem stranke ne može osporiti činjenica utvrđena očitanjem brojila u utvrđenjem visine potrošnje. Pri tome, tuženica nije čak niti navela da je pokrenula odgovarajući postupak radi osporavanja stanja brojila (npr. prigovor na obračun, na nevaljanost brojila i sl.).
8.5. Sasvim je jasno i životno da tužitelj niti je ovlašten niti je u mogućnosti samoinicijativno i neprekidno utvrđivati je su li korisnici još uvijek živi, ako nisu kada su preminuli, je li nekretnina promijenila vlasnika, tko je novi vlasnik pa i korisnik usluge tužitelja i sl.
8.6. Zbog toga (8.5.) Opći uvjeti sadrže pravila koju obvezu promjene kupaca nameću samim kupcima tj. nasljednicima istih, koji su dužni u slučaju smrti obavijestiti tužitelja o svim nastalim promjenama.
9. Radi toga (8.-8.5.) sud utvrđuje pasivne legitimacije tuženice u ovom sporu i njezinu obvezu da plati iznose po računima (6. -6.3.) te je tuženica, a temeljem čl. 81. st. 1, alineja 5 Općih uvjeta stekla status neovlaštenog korisnika električne energije.
10. Nije niti osnovan prigovor zastare tuženice, jer se ovdje radi o tražbini iz čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), kojom je propisana obveza vraćanja stečenog odnosno plaćanja naknada ostvarene koristi, i to onda kad dio imovine neke osobe (tužitelj) na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe (tuženice), a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu.
10.1. U postupku je utvrđeno da je tuženica vlasnica stana, da je prethodan vlasnica bila kod tužitelja evidentirana kao korisnik tužiteljeve usluge u tom stanu, slijedom čega je tužitelj račune za izvršene usluge u utuženom razdoblju (iako je prethodna vlasnica već bila umrla) ispostavljao na njeno ime.
10.2. Nadalje, nije sporno da tuženica nakon nasljeđivanja stana nije tužitelja obavijestila o promjeni, jer to i sama priznaje, ali je, prema stanju očitanja brojila, u navedenom stanu nastavila koristiti uslugu tužitelja, bez plaćanja naknade.
10.3. Zbog toga (10.2.) je došlo do neosnovanog obogaćenja tuženice, odnosno do uvećanja vrijednosti njezine imovine na štetu imovine tužitelja za vrijednost isporučenih i neplaćenih usluga.
10.4. Opisano (10.-10.3.) dovodi do primjene zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a tj. roka od 5 godina, a ne do primjene roka iz čl. 232. ZOO-a (jednogodišnji rok).
11. Potraživanja dospijevaju 2021. godine 6. i 6.2. a tužba je podnesena 11.7.2025. godine, dakle unutar roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.
12. Zbog svega utvrđenog zahtjev tužitelja je usvojen u cijelosti, a tuženica je uz glavno potraživanje dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu po stopi iz čl. 29. ZOO- a.
13. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a i odnosi se na troškove zastupanja tužitelja putem odvjetnika i to za sastav tužbe i jednog obrazloženog podnesak po 150,00 eura, dakle 300,00 eura, što je uvećano za 75,00 eura PDV-a, plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i 26,54 eura sudske pristojbe na ovu presudu.
13.1. Na ukupan troška u iznosu od 414,81 eura kamata, temeljem čl. 11. st. 3 ZPP-a, teče od dana donošenja ove presude.
U Zagrebu, dana 1. travnja 2026. godine
Sutkinja:
Romana Hukelj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
