REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 1101/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OHBL, rođ. **.**.1991. u mjestu Menia, Arapska Republika Egipat, državljanina Arapske Republike Egipat, trenutno smještenog u Prihvatnom centru za strance Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica OH, radi ograničenja slobode kretanja, 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/25-06/10842, URBROJ: 511-01-213-26-20 od 26. veljače 2026.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/25-06/10842, URBROJ: 511-01-213-26-20 od 26. veljače 2026. tužitelju se produljuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, na razdoblje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja točke 1. i 2. izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga navodeći da pobijano rješenje ne sadrži jasno, konkretno i individualizirano obrazloženje koje bi opravdalo produljenje mjere ograničenja slobode kretanja, uz paušalno obrazloženje da "okolnosti na kojima se temelji navedeno rješenje i dalje traju", dakle, bez preciznog navođenja koje točno okolnosti i dalje postoje, na temelju kojih dokaza su utvrđene, zbog čega blaže mjere nisu dovoljne, te na koji način je provedeno testiranje razmjernosti. Stoga obrazloženje rješenja ne omogućuje sudsku kontrolu zakonitosti, što predstavlja bitnu povredu članka 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

2.1. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) prema kojoj razlozi za zadržavanje moraju biti relevantni i dostatni, vlasti moraju pokazati posebnu pažnju (special diligence), produljenje mjere zahtijeva novu i aktualnu procjenu, a automatsko ili stereotipno produljenje nije dopušteno.

2.2. Navodi da u pobijanom rješenju nema konkretne analize aktualne opasnosti, nema utvrđenja postojanja stvarne i neposredne opasnosti, nema razmatranja blažih mjera kao niti dokaza o „due diligence“ u vođenju postupka, stoga nisu ispunjeni standardi „relevantnih i dostatnih razloga“ iz prakse ESLJP-a niti zahtjev nove individualizirane procjene iz prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske.

2.3. Predlaže provesti dokazni postupak na način da ga se sasluša, a tužbom zahtjeva da sud poništiti osporeno rješenje uz nalog tuženiku da ga pusti iz Prihvatnog centra za strance, uz odobrenje besplatne pravne pomoć i naknadu troškova na teret tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u obrazloženju rješenja detaljno naveden kronološki slijed događaja koji je prethodio izražavanju namjere za međunarodnu zaštitu, a također su konkretno obrazložene okolnosti koje upućuju na postojanje sumnje da je izražavanje namjere za međunarodnu zaštitu usmjereno na odgodu ili onemogućavanje izvršenja postupka prisilnog udaljenja. U postupku je utvrđeno da je imenovani stranac zakonito boravio u [adresa] na temelju dozvole za boravak i rad, da je tijekom tog razdoblja dva puta napuštao Republiku Hrvatsku te se vraćao u svoju zemlju podrijetla radi korištenja godišnjeg odmora, da je 11. studenoga 2025. godine u izjavi na zapisnik naveo da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a, da je protiv njega pokrenut postupak protjerivanja, da je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio tek nakon smještaja u Prihvatni centar za strance, odnosno nakon započinjanja postupka prisilnog udaljenja te da je njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen kao neosnovan, pa navedene okolnosti upućuju na postojanje rizika od izbjegavanja postupka.

3.1. Tuženik ističe da bi u slučaju omogućavanja slobodnog kretanja, imenovani najvjerojatnije izbjegao čekanje okončanja postupka međunarodne zaštite, odnosno okončanje upravnog spora koji je pokrenuo protiv rješenja o međunarodnoj zaštiti u meritumu, a okončanjem postupka međunarodne zaštite rješenje će postati izvršno, nakon čega bi trebalo omogućiti izvršenje mjere protjerivanja koju je već izrekla VIII. policijska postaja Zagreb

3.2. Ističe da je prilikom donošenja rješenja razmotrena i mogućnost primjene blažih mjera. Međutim, uzimajući u obzir izjavu imenovanog da neće napustiti EGP, njegovo prethodno ponašanje tijekom postupka te okolnost da je protiv njega već pokrenut postupak prisilnog udaljenja, ocijenjeno je da blaže mjere ne bi bile dostatne za osiguranje njegove prisutnosti u postupku. U postupku donošenja osporavanog rješenja vodilo se računa o načelu nužnosti i razmjernosti te je, temeljem svih utvrđenih činjenica i okolnosti, odlučeno da se svrha osiguranja njegove prisutnosti do okončanja postupka međunarodne zaštite može postići jedino najstrožom mjerom - smještajem u Prihvatni centar za strance. Naime, ocjenjujući cjelokupno ponašanje i izjave imenovanog, zaključeno je da isti ne bi poštivao druge, blaže mjere.

3.3. Tuženik obrazlaže da je produljenje mjere na rok od tri mjeseca određeno uzimajući u obzir činjenicu da stranac ima pravo pokrenuti upravni spor protiv rješenja kojim je njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen, kao i pretpostavku da bi se u tom roku upravni spor mogao okončati. Time bi rješenje u meritumu postalo izvršno, čime bi se ujedno okončao postupak međunarodne zaštite te bi se mogla izvršiti i mjera protjerivanja iz EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, koja je prethodno izrečena sukladno članku 189. stavku 1. točki 3. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

3.4. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS) 1. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, tužitelja osobno i prevoditelja za arapski jezik, održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

4.1. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

4.2. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljenu dokumentaciju spisa tuženika, te je uz pomoć tumača saslušan tužitelj na okolnosti iz tužbe.

6. Ispitan pred sudom tužitelj je iskazao da je u Republiku Hrvatsku došao 2023. temeljem radne dozvole, tri je godine radio u Požegi. Želio je teško bolesnu ženu i djecu dovesti u Republiku Hrvatsku. Po dolasku u Egipat bio je napadnut od jedne islamske skupine, uboden nožem te je sada njegov život tamo u opasnosti. Zahtjev njegove žene za vizu je odbijen. U autobusu ga je jedna žena krivo optužila za prekršaj te je zvala policiju, nakon čega je osuđen i morao je platiti novčanu kaznu. Stavljen je u zatvor, ne zna zbog čega. Međunarodnu zaštitu je tražio jer se ne može vratiti u Egipat zbog napada islamske skupine, oni su ga tražili stoga se morao skrivati u crkvi.

6.1. Odgovarajući na upit suda kada se dogodio napad tužitelj je iskazao da je to bilo 31. prosinca 2024. te se u Republiku Hrvatsku vratio u siječnju 2025.

6.2. Na upit suda kada je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu tužitelj je iskazao da je to bilo 26. studenoga 2025., a prvi razgovor u tom postupku bio je 4.12.2025.

6.3. Odgovarajući na upit suda zašto je čekao do 11-tog mjeseca za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, s obzirom na navod o životu u opasnosti u zemlji podrijetla, tužitelj je iskazao da je išao ishoditi dokumente za ženu i djecu, raspitivao se za postupak međunarodne zaštite, nije bio siguran gdje i kako to napraviti, bio je van sebe da što prije dovede ženu i djecu, drugih stvari nije bio svjestan.

6.4. Odgovarajući na pitanja svog opunomoćenika tužitelj je iskazao da se u Republici Hrvatskoj od dolaska osjećao jako sigurno, imao je valjanu radnu dozvolu, a na upit da li je imao potrebu tražiti međunarodnu zaštitu dok je imao valjanu radnu dozvolu tužitelj je odgovorio da se ovdje osjeća sigurno, htio je dovesti ženu i djecu s obzirom da se nakon napada o kojemu je govorio nije osjećao sigurno. Ozljede koje je pokazao zadobio je u zadnjem odlasku na godišnji odmor. Ne zna zašto njegov zahtjev nije uzet ranije nego tek 4. prosinca 2025., a tražio je međunarodnu zaštitu 26. studenog 2025., on je tada bio u zatvoru, odnosno Ježevu.

6.5. Nadalje, tužitelj je iskazao da ga po dolasku u zatvor 14 dana nitko ništa nije pitao, išao je kod inspektora te su mu rekli da se vraća u Egipat, kada im je rekao da tamo nije siguran i ne može se vratiti uzeli su mu otiske prstiju.

6.6. Na upit opunomoćenika tužitelja kako je dobio informaciju u Ježevu o tome kako tražiti međunarodnu zaštitu tužitelj je iskazao da kada su ga uhitili 1. puta rekli su mu da će platiti novčanu kaznu i da će ga pustiti, prilikom odlaska u policijsku postaju uzeli su mu radnu dozvolu i putovnicu, donijeli puno papira koje bi trebao potpisati, rekli su da se radi o tome da se mora vratiti u Egipat kada ih potpiše, tako mu je rekao prevoditelj. Kada je on rekao da se ne može vratiti tada mu je rečeno da će otići u kamp zatvorenog tipa i da će tamo moći zatražiti međunarodnu zaštitu.

6.7. Odgovarajući na upit opunomoćenika tuženika, zašto je, s obzirom na prethodni iskaz o tome kako je upućen međunarodnu zaštitu tražiti u Ježevu, čekao 14 dana tužitelj je iskazao da nije ništa čekao, više puta je tražio od policije da zovu inspektora međutim, rečeno je da će inspektor doći do njega i tako je bilo više puta.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 54. stavka 11. ZMPZ-a, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužitelja.

9.1. Ograničenje slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite temelji se na odredbama članka 54. stavka 2. točke 7. ZMPZ-a, uz obrazloženje da je tužitelj prethodno zakonito boravio u [adresa], bio zaposlen, odlazio u Egipat na godišnji odmor, prilikom vožnje u autobusu počinio prekršaj protiv javnog reda i mira, pred policijskim službenicima izjavio da neće napustiti EGP odnosno Republiku Hrvatsku, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tek 15 -tog dana nakon što je započeo postupak protjerivanja, iako je realno imao više mogućnosti izraziti namjeru za međunarodnu zaštitu i prije smještaja u Prihvatni centar, kao i činjenicu da je prekršajno kažnjavan zbog narušavanja javnog poretka, stoga mu se produžuje ograničenje kretanja do tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. ZMPZ-a. Sveukupno ponašanje stranca ukazuje na postojanje rizika da bi u sluča ju ukidanja ograničenja slobode kretanja mogao poduzeti radnje usmjerene na izbjegavanje daljeg postupka ili onemogućavanja izvršenja odluka nadležnih tijela, a svrha ograničenja kretanja je upravo osiguranje njegove prisutnosti tijekom postupka međunarodne zaštite. Uzimajući u obzir javni interes i prava tražitelja međunarodne zaštite, tuženik obrazlaže da je ocijenjeno kako je mjera ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar na rok do 3 mjeseca, prikladna i svrhovita osobito stoga što je ocijenjeno da isti izražavanjem namjere želi odgoditi ili otežati postupak protjerivanja, a što se tijekom postupka međunarodne zaštite i potvrdilo jer je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen. Osim navedenog, zbog počinjenog prekršaja, stranac ujedno predstavlja i opasnost za javni poredak.

10. Činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, vezano za dolazak tužitelja u Republiku Hrvatsku putem radne dozvole, prethodno izdavanje rješenja o prestanku zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj prethodno odobrenog od strane

PU požeško-slavonske KLASA: UP/I-216-02/24-09/282457, URBROJ: 511-22-04-24- 1 od 14. siječnja 2025., uz dužnost napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP), zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 godine, i upozorenje o prisilnom udaljenju u državu podrijetla Egipat, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju (točke 1. do 3. izreke), pravomoćno kažnjavanje presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp16178/2025 od 11. studenog 2025. zbog prekršaja iz članak 14. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao i iskazivanje namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj od 26. studenog 2025. prema podacima službene bilješke Prihvatnog centra za strance, te uzimanje zahtjeva 4. prosinca 2025. o čemu je sastavljen zapisnik KLASA:UP/I -216-03/25- 06/10842, URBROJ: 511-01-213-25-3

10.1. Također nije sporno da je tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/4954, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 11. studenog 2025.

11. U ovom predmetu sporan je prema navodima tužbe zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance iz razloga propisanih člankom 54. stavkom 2. točkom 7. ZMPZ-a.

12. Člankom 54. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.

12.1. Prema stavku 2. članka 54. ZMPZ-a tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:

1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega

2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva

3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske

4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama

5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine

6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite

7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

12.2. Prema stavku 5. članka 54. ZMPZ-a sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance.

12.3. Prema stavku 6. članka 54. ZMPZ-a mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

12.4. Prema stavku 9. članka 54. ZMPZ-a mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

12.5. Prema stavku 11. članka 54. ZMPZ-a Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

12.6. Prema stavku 12. članka 54. ZMPZ-a protiv odluke iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.

13. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, podataka sadržanih u dostavljenoj dokumentaciji, te činjenica koje je sam utvrdio.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje. U postupku nisu utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14.1 Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba članka 54. ZMPZ-a.

15. Prema ocjeni suda postoji zakonska osnova i razlozi za donošenje rješenja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim, a okolnosti na kojima je tuženik temeljio odluku ovaj sud u cijelosti prihvaća.

16. Tužitelj u tužbi, a niti tijekom spora nije osporio činjenična utvrđenja upravnih tijela na način kako su ona iznesena pod točkom 10. obrazloženja presude, a koja su dostatna za zaključak da postoji osnov za ograničenje slobode kretanja u skladu s odredbom članka 54. ZMPZ-a. U odnosu na razloge primjene mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance ističe se da su isti valjano obrazloženi, odnosno u konkretnom predmetu nije opravdano primijeniti bilo koju od drugih mjera propisanih člankom 54. stavkom 5. ZMPZ-a, obzirom na činjenice koje proizlaze iz pregledane dokumentacije, stoga je pravilan zaključak donositelja rješenja da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja.

17. Sud prihvaća obrazloženje tuženika da je ograničenje kretanja na rok do tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju, imajući u vidu zaključak tuženika da je namjera podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom izražena tek 26. studenog 2025., iako je tužitelj imao mogućnost istu izraziti i ranije, a sve s obzirom na njegove navode da se napad na njega dogodio u prosincu 2024., te da se u Republiku Hrvatsku vratio u siječnju 2025., nakon čega više nije bio siguran u zemlji podrijetla Egiptu. Dakle, tužitelj je imao znatno duži period od siječnja do studenog 2025. izraziti namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

18. Navode tužitelja, sud nije prihvatio osnovanima. Ovo zato, jer dokumentacija dostavljenog spisa da osnova za zaključak da je u konkretnom predmetu tužitelju zakonito ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance , odnosno prethodno rješenjem određena mjera (KLASA: UP/I-216-03/25-06/10842, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 26. studenog 2025.) produljena osporenim rješenjem.

18.1. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da je iskazivanjem namjere nakon donošenja rješenja o protjerivanju i smještaja u Prihvatni centar za strance, a imao je mogućnost navedeno iskazati u znatno dužem razdoblju boravka u Republici Hrvatskoj, tužitelj pokušao odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

18.2. Obrazloženja tužitelja da je namjeru pokušavao iskazati i ranije, odnosno od trenutka smještaja u Prihvatni centar za strance Ježevo, sud nije prihvatio uvjerljivima, jer je od trenutka povratka u Republiku Hrvatsku u siječnju 2025. to mogao učiniti, pa tako i prilikom njegova saslušanja o čemu je sastavljen zapisnik od 11. studenog 2025., a što također nije učinio, s tim da je zapisnik bez primjedbi potpisao.

18.3. Okolnosti o kojima je iskazivao tužitelj vezano za navode o nemogućnosti podnošenja zahtjeva, odnosno iskazivanje namjere odbijanjem od strane službene osobe Prihvatilišta uzimanjem zahtjeva sud nije prihvatio osnovanima.

18.4. Stoga, niti iskaz tužitelja pred sudom ne dovodi do drugačije odluke.

19. Slijedom navedenog sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je zakonito i pravilno tužitelju ograničena produljenjem sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme i na način kako je to određeno izrekom osporenog rješenja.

19.1. Navode tužitelja da primijenjena mjera nije dovoljno obrazložena sud nije prihvatio osnovanima. Rješenje sadrži sve elemente propisane odredbama članka 98. ZUP-a, te je obrazloženo u skladu s odredbom stavka 5. istog članka, a razlozi izneseni u obrazloženju ukazuju na izreku kakva je dana. Vidljivo je iz obrazloženja rješenja da se konkretna činjenična utvrđenja odnose na tužitelja, pa sud nije prihvatio osnovanim navod tužitelja da rješenje nije konkretizirano.

19.2. Pozivanje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i pojedinačno naznačene presude ESLJP-a prema ocjeni suda ne dovodi do drugačije odluke, budući da je osporeno rješenje sud ocijenio zakonitim, kako u dijelu koji se odnosi na osnov određivanja ograničenja slobode kretanja, tako i na duljinu trajanja. Pri tom činjenica da se tuženik nije pozvao i na odredbe članka 54. stavka 2. točke 3. ZMPZ-a iako je u obrazloženju svog rješenja obrazložio da je produljenje ograničenja slobode kretanja potrebno i uzimajući u obzir javni interes, koji se ogleda u zaštiti javnog poretka s obzirom na nesporno pravomoćno utvrđeno prekršajno kažnjavanje tužitelja, ne dovodi do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

20. Povrede pravila upravnog postupka sud nije našao.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

21.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

21.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

22. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

22.1. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. Zakona te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/1. i 155/22, dalje u tekstu: Pravilnik). Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25 dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura, umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335

3. U spis