Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-178/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-6/2022 od 10. prosinca 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ZĆ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-6/2022 od 10. prosinca 2025. godine okrivljenik ZĆ je oglašen krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz primjenu čl. 56. KZ izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine.
1. 1. Na temelju čl. 54. KZ okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja od 31. ožujka 2021. u 12,00 sati do puštanja na slobodu 1. travnja 2021. na način da se prilikom uračunavanja jedan dan pritvora i istražnog zatvora izjednačava sa jednim danom zatvora.
1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP i čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP okrivljenik je dužan platiti na ime troškova kaznenog postupka paušalnu svotu u iznosu od 50,00 eura, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik navodeći da je star čovjek, prosvjetni djelatnik, obiteljski čovjek i da trpi nasilje koje traje od 2020. godine te da trpi nasilje, da mu je oteta ½ vlasništva nad imovinom te se pita zna li sud koji ga sudi kako se čovjek u njegovim godinama osjeća.
3. U odgovoru na žalbu okrivljenika, državni odvjetnik je naveo da je istu potrebno odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Neosnovana je žalba okrivljenika koja bi se mogla odnositi na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenih djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.
8. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.
9. Neosnovano se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz provedenih dokaza, i to prvenstveno pravilne ocjene sadržaja iskaza svjedoka oštećene GĆ i SĆ, zapisnika o očevidu, dovedenih u međusobnu vezu, kao i u vezu s navodima obrane okrivljenika, pogotovo one iznesene pred policijskim službenicima kada je potvrdio da je on proširivao već postojeće rupe na zidu. Naime, GĆ i SĆ ispitani u svojstvu svjedoka u bitnome identično opisuju inkriminirani događaj, pri čemu naročiti značaj treba dati iskazu GĆ koja isprva na dokaznom ročištu uopće nije htjela svjedočiti u postupku koji se vodi protiv okrivljenika, da bi kasnije, očito ponukana njegovim ponašanjem, odlučila svjedočiti. Ovi iskazi potkrepljeni su zapisnikom o očevidu kojima je utvrđeno postojanje inkriminiranih rupa na spornom zidu. Konačno sam okrivljenik prilikom iznošenja prve obrane potvrdio je kako je on "proširivao" rupe na zidu na kojem želi otvoriti vrata, odnosno, postaviti zidni ormar. Iako je kasnije tijekom rasprave to negirao takvu njegovu obranu je s pravom prvostupanjski sud otklonio jer je u suprotnosti sa svim ostalim provedenim dokazima. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ ključno je da su izrečene riječi po svom karakteru takve, u okolnostima u kojima su izrečene, objektivno prikladne da kod osoba kojima su upućena izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, a upravo inkriminirane riječi upućene oštećenoj, s kojom je već dulje vrijeme u poremećenim susjedskim i obiteljskim odnosima su i objektivno prikladne kod oštećene izazvati osjećaj straha, osobne nesigurnosti i nespokojstva.
9. 1. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika.
10. Nije osnovana žalba okrivljenika koja bi se mogla odnositi na odluku o kaznenoj sankciji. Naime, prema čl. 47. st. 1. KZ prilikom izbora vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeri i vrsti kaznene sankcije, držeći da se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ako isti u minimalnom roku provjeravanja od jedne godine ne počini kakvo novo kazneno djelo biti primjerena za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 41. KZ. Slijedom navedenog ni ovaj sud nije utvrdio nikakav objektivni razlog za smanjenje izrečene sankcije.
11. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zadru, 1. travnja 2026.
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Silvana Čubrilo
Ivan Marković
