P-647/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojega zastupa punomoćnica Sandra Pleša, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate regresnog potraživanja u iznosu od 790,00 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 28. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 790,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. rujna 2021. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.‟

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.164,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. ožujka 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate regresnog potraživanja koje je proizašlo iz štetnog događaja koji se dogodio 30. ožujka 2021. na 74 km + 400 m južne kolničke trake autoceste A3, općina Križ , na način da je DB upravljao osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] iz smjera Zagreba u smjeru Nove Gradiške kada je došlo do naleta na divljač - lisicu, koja je pretrčavala kolnik, te je uginula na licu mjesta, dok je uslijed navedenog oštećeno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka]. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. koje upravljaju cestom na kojoj je došlo do prometne nezgode u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, a tužitelj je na ime štete 14. srpnja 2021. oštećenom osiguraniku DB, isplatio iznos od 790,00 EUR. Stoga tužitelj, pozivajući se na solidarnu odgovornost tuženika kao osiguratelja lovačkog društva koje gospodari lovištem za štetu koju divljač na autocesti nanese trećim osobama, te pozivom na odredbu članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/08, 41/08, 125/11 i 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO), od suda tužbom traži da tuženiku naloži da mu regresno isplati spomenuti iznos zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je učinio nespornim nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, a osporio je odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj i tijek zateznih kamata. Istaknuo je da prema odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine‟ broj 99/18, 32/19, 32/20; u daljnjem tekstu: ZL) , lovoovlaštenik odgovara za štetu koju počini divljač na području lovišta, a autoceste da ne predstavljaju dio lovišta. Autoceste da predstavljaju javne ceste, odnosno površine na kojima je temeljem članka 11. stavka 2. točke 5. ZL-a zabranjeno ustanovljenje lovišta, dok je odredbom članka 20. stavka 1. ZL-a propisano da divljač, na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta dužan štititi korisnik te površine, a da činjenica da se divljač pojavila na autocesti sama po sebi ukazuje na propuste u postupanju pravne osobe koja upravlja autocestom. U protivnom, da je zaštitna ograda ispravno postavljena i redovito održavana, ne bi došlo do izlijetanja životinje na autocestu. Stoga da je evidentno da tuženik ne može biti odgovoran za predmetnu štetu, pa predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tužitelja da mu naknadi trošak parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao potvrdu MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb od 31. ožujka 2021. (list 6. spisa), zapisnik o prometnoj nesreći (list 7.-12. spisa), ophodarski dnevnik i dnevnik rada od 29. ožujka 2021. (list 13.-14. spisa), putni radni list broj 865/2021 od 29. ožujka 2021. (list 15.-16. spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476 (list 17.-18. spisa), Uvjete tužitelja za osiguranje od odgovornosti (list 19. -25. spisa), Opće uvjete tužitelja za osiguranje imovine (list 26.-31. spisa), presliku prijave štete iz osiguranja odgovornosti (list 32.-33. spisa), presliku osobne iskaznice i vozačke dozvole DB (list 34.-35. i 39.-40. spisa), presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu vozača (list 41. spisa), presliku potvrde MUP-a o oštećenju vozila (list 42. spisa), izvid štete broj ST13/2100322 (list 43. spisa), dopunski izvid štete od 8. lipnja 2021. (list 44. spisa), pregledao je fotografije oštećenog vozila (list 45.-70. spisa), pročitao je predračun broj 148/21-S1 od 2. travnja 2021. (list 71. spisa), potvrdu o naknadi štete oštećeniku od 14. srpnja 2021. (list 72. spisa), pregledao je kartu lovišta (list 74.-76. spisa), Statut Lovačkog saveza Zagrebačke županije (list 77.-92. spisa), Statut Hrvatskog lovačkog saveza (list 93. -109. spisa), regresni zahtjev tužitelja (list 110. spisa), odgovor tuženika na regresni zahtjev (list 111. -113. spisa), izvješće MUP-a o poduzetom (list 141. spisa), zapisnik o očevidu (list 142. -143. spisa), CD medij s fotografijama (list 147. spisa), te je proveo saslušanje svjedoka DB, vozača vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja (list 149. spisa), te saslušanje svjedoka IB, ophodara osiguranika tužitelja na okolnost održavanja predmetne autoceste (list 161.- 162. spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 790,00 EUR koji je tužitelj platio s naslova popravka vozila oštećenog u naletu na lisicu na autocesti A3.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja , ni pasivna legitimacija. Sporna je regresna odgovornost tuženika kao osiguratelja lovoovlaštenika lovišta, prema tužitelju kao osiguratelju upravitelja autoceste, za štetu koju je treća osoba pretrpjela u vožnji pri naletu divljač na javnoj cesti.

7. S obzirom na to da je u ovoj pravnoj stvari sporna odgovornost za štetni događaj, potrebno je ukazati na propise koji uređuju to pitanje. Prema odredbi članka 11. stavka 2. točke 5. ZL-a, zabranjeno je ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama.

8. Odredbom članka 80. stavka 6. točke 2. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na slijedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

9. Prema odredbi članka 50. ZC-a, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st. 1.), a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.). Autocesta je prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 2. Zakona o cestama javna cesta s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama (…).

10. Odredbom članka 83. stavka 1. ZL-a propisana je odgovornost lovoovlaštenika lovišta za štetu za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta eventualno prouzroči na cesti koja prolazi lovištem. Za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna je isključivo pravna osoba koja upravlja njome, a ne društvo koje upravlja lovištem.

11. S tim u vezi, neovisno o tome je li lovištem ili pored njega, prolazi autocesta ili druga javna cesta, ta cesta na kojoj je došlo do udara vozila u lisicu na cesti, ne može se smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta (čl. 9. do 11. ZL-a), već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste. Zbog toga, u pravilu izostaje odgovornost pravne osobe koja upravlja lovištem za štete ove vrste.

12. Da je tome tako, proizlazi i iz odredbe članka 86. stavka 3. ZL-a kojom je propisano da za štete od divljači koju pretrpe vozila na cestama prije svega odgovaraju njihovi vozači. Ako takve njihove odgovornosti nema, kao u ovoj pravnoj stvari, tada za tu štetu odgovara pravna osoba koja gospodari cestom. I konačno, iznimno za ovu štetu odgovara i ovlaštenik prava lova (ovdje tuženik), ali samo ako je ona nastala kao posljedica lova u lovištu. U ovoj pravnoj stvari je nedvojbeno da se lisica na cesti nije našla zbog organiziranog i po tuženiku odobrenog lova na lisice. Kod takvog stanja stvari, tuženikova odgovornost za štetu nastalu na vozilu treće osobe je u ovoj pravnoj stvari isključena, pa i zbog toga jer se lisica na koju je naletio vozač s vozilom, na ovoj cesti nije našla zbog toga što je nad njom s tuženikove strane ili uz njegovo odobrenje organiziran lov.

13. Odredbom članka 83. stavka 1. ZL-a propisana je odgovornost lovoovlaštenika lovišta za štetu za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta eventualno prouzroči na cesti koja prolazi lovištem. Za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna je isključivo pravna osoba koja upravlja njome, a ne društvo koje upravlja lovištem.

14. Prema odredbama Zakona o cestama, autocesta jest javna cesta, ali ona s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima koji uređuju sigurnost prometa na cestama. Radi sigurnosti prometa na autocesti na kojoj vozila prometuju većim brzinama i zaštite prometa od divljači i drugih životinja, Pravilnikom o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14) posebno je propisano postavljanje zaštitnih žičanih ograda. Takve ograde trebaju pružiti zaštitu sudionicima prometa na autocesti u svakom trenutku i cijelom njezinom dionicom, a ne samo u jednom dijelu u kojem bi, ako postoji vjerojatnost prelaska divljači, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, bilo potrebno označiti/opremiti cestu na odgovarajući način.

15. Kako se u konkretnom slučaju lisica nalazila na autocesti izletjevši trećoj osobi pred vozilo (što tijekom postupka nije ni bilo sporno), nameće se zaključak kako potrebna zaštita od divljači (žičana ograda) ipak nije bila adekvatna. Na tužitelju je bio teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tuženik nije bio dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

16. Svjedok DB je u svom iskazu (list 149. spisa) naveo da kada je započeo pretjecanje, samo se začuo jak udarac, a on nije vidio u što je udario, pa je usporio i malo dalje zaustavio vozilo. Vidio je da s autom nema problema, pa je zaključio da nije ništa ozbiljno i nastavio vožnju u Bosnu i Hercegovinu, prema Zavidovićima. Sutradan je primijetio da je šteta veća nego što je mislio jer auto nije mogao voziti, pa ga je odvezao mehaničaru. Na autu se vidjelo da se radi o udarcu u neku životinju jer su na njemu ostali tragovi dlaka. Kada je pretjecao kamion vozio je brzinom od oko 110 km/h. Životnija mu je podletjela pod auto s lijeve strane autoceste.

17. Iz iskaza svjedoka IB (list 161. -162. spisa) proizlazi da se u okolici autoceste nalaze lovišta, a autocesta je ograđena zaštitnom žičanom ogradom visine oko 1,45 metara. Ogradu pregledavaju u dnevnoj smjeni iz vozila. Pregledava se kompletna autocesta, odbojna ograda, žičana ograda u čitavom pojasu. U putnom radnom listu (list 16. spisa) navedeno je da je ophodnja autoceste na dionici Sava-Križ bila toga dana u 21,10 sati. U dnevnik rada i u ophodarski dnevnik evidentira se prometna nezgoda. Na manje od jednog kilometra se nalazi izlaz s autoceste "Križ", pa je divljač na tom mjestu mogla ući na autocestu.

18. Tužitelj je osiguratelj društva koje upravlja autocestama i čija je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz članka 2. stavka 1. točke 13. i točke 17., članka 26. i članka 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač, što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Sama činjenica što je osiguranik tužitelja izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi ne znači da nema njegove odgovornosti za štetu ili da nema tužiteljevih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Naime, s obzirom na to da osiguranik tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. upravlja autocestom i da je bio u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet, a divljač se na autocesti nije našla zbog toga što je nad njom s tuženikove strane ili uz njegovo odobrenje organiziran lov, to je na tužitelju teret podmirenja štete od divljači svojim korisnicima jer je šteta prouzročena njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim te odlučio kao u točki I. izreke presude.

19. Nadalje, s obzirom na iznesene razloge osporavanja odgovornosti za štetu i činjenice utvrđene provedenim dokazima, sud je kao suvišne odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedokinja D i ŽB, koje su kao putnice sudjelovale u štetnom događaju, kao i za provođenjem prometnog i financijskog vještačenja, te očevida na licu mjesta radi utvrđivanja ostalih pretpostavki regresne odgovornosti tuženika.

20. Budući da tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a tužitelj je izgubio spor, o troškovima postupka sud je odlučio u skladu s odredbom članka 164. stavka 4. ZPP-a.

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

MAJA JUROVICKI

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, putem ovog suda, za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu. Presuda zbog ogluhe može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.