Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-2749/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljici NĆ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ani Srok Lopar, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. (OIB: 02535697732), Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćniku Sanji Krišto, odvjetnici iz Zagreba, radi obvezno - ništetnost, nakon glavne rasprave održane 2. prosinca 2025, 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke odnosno ništetne su odredbe u Ugovoru o kreditu broj 9012336955 od 14.03.2007. godine solemniziranom kod javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja pod brojem OV-1453/2007 dana 16.03.2007. godine sklopljenom između tužiteljice kao korisnice kredita te LĆ kao solidarnog dužnika i tuženika (Ugovor) i to:

- dio odredbe čl. 1. Ugovora u dijelu kojem je sadržana valutna klauzula pa se tako stavlja na raspolaganje „iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od iznosa od 18.117,96 CHF po srednjem tečaju tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita“, zatim

- dio u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a sadržana je u članku 4. Ugovora u kojem je ugovoreno da je Korisnik kredita dužan Banci platiti redovnu kamatu „po stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke“ te

- u dijelu članka 6. u kojem je ugovoreno da „korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“, kao i

- odredbe kojima je ugovorena otplata kredita (glavnica i kamata) uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (CHF) sadržane u članku 4. Ugovora u dijelu u kojem se „kamata obračunava u CHF“ te u članku 6. Ugovora kojim se kredit u iznosu od 18.117,96 CHF otplaćuje „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste

Banke važeće na dan plaćanja.“

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 1.002,98 EUR (slovima: tisućudvaeuraidevedesetiosamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje od dana 12. listopada 2007. godine do dana 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2021. godine do dana 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2021. godine do dana 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00% godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi od 7,50 % godišnje tekućim od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine, po stopi od 7,25% godišnje tekućim od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine, po stopi od 6,15% godišnje tekućim od 1. siječnja 2025. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:

- na iznos od 8,59 € od dana 12.10.2007. pa do isplate

- na iznos od 8,35 € od dana 12.10.2007. pa do isplate

- na iznos od 8,47 € od dana 14.11.2007. pa do isplate

- na iznos od 8,34 € od dana 7.12.2007. pa do isplate

- na iznos od 8,24 € od dana 4.1.2008. pa do isplate

- na iznos od 8,34 € od dana 8.2.2008. pa do isplate

- na iznos od 19,83 € od dana 18.4.2008. pa do isplate

- na iznos od 19,26 € od dana 29.5.2009. pa do isplate

- na iznos od 18,77 € od dana 29.5.2008. pa do isplate

- na iznos od 18,57 € od dana 24.6.2008. pa do isplate

- na iznos od 18,26 € od dana 29.7.2008. pa do isplate

- na iznos od 18,06 € od dana 4.9.2008. pa do isplate

- na iznos od 17,87 € od dana 4.9.2008. pa do isplate

- na iznos od 18,93 € od dana 24.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 19,01 € od dana 5.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 18,08 € od dana 19.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 18,94 € od dana 27.1.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,09 € od dana 24.2.2009. pa do isplate

- na iznos od 18,38 € od dana 19.3.2009. pa do isplate

- na iznos od 18,32 € od dana 28.4.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,99 € od dana 22.5.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,57 € od dana 19.6.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,38 € od dana 21.7.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,09 € od dana 20.8.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,01 € od dana 16.9.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,55 € od dana 12.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,45 € od dana 18.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,24 € od dana 4.2.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,50 € od dana 27.2.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,34 € od dana 23.3.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,32 € od dana 23.4.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,12 € od dana 13.5.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,13 € od dana 15.6.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,13 € od dana 14.7.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,31 € od dana 18.8.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,15 € od dana 23.9.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,15 € od dana 23.9.2010. pa do isplate

- na iznos od 15,72 € od dana 21.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 15,52 € od dana 18.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 15,51 € od dana 7.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,04 € od dana 12.1.2011. pa do isplate

- na iznos od 15,21 € od dana 22.2.2011. pa do isplate

- na iznos od 14,89 € od dana 24.3.2011. pa do isplate

- na iznos od 14,54 € od dana 20.4.2011. pa do isplate

- na iznos od 14,55 € od dana 21.5.2011. pa do isplate

- na iznos od 15,04 € od dana 19.7.2011. pa do isplate

- na iznos od 15,19 € od dana 18.8.2011. pa do isplate

- na iznos od 15,30 € od dana 18.8.2011. pa do isplate

- na iznos od 13,97 € od dana 26.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 13,33 € od dana 22.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 12,88 € od dana 16.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 12,58 € od dana 1.2.2012. pa do isplate

- na iznos od 12,59 € od dana 2.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 12,20 € od dana 21.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 11,71 € od dana 21.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 11,38 € od dana 28.4.2012. pa do isplate

- na iznos od 10,95 € od dana 4.7.2012. pa do isplate

- na iznos od 10,55 € od dana 24.7.2012. pa do isplate

- na iznos od 10,11 € od dana 17.8.2012. pa do isplate

- na iznos od 9,66 € od dana 22.9.2012. pa do isplate

- na iznos od 9,10 € od dana 19.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 8,83 € od dana 19.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 8,49 € od dana 28.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 8,01 € od dana 28.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,43 € od dana 25.1.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,06 € od dana 26.2.2013. pa do isplate

- na iznos od 6,65 € od dana 20.3.2013. pa do isplate

- na iznos od 6,27 € od dana 17.4.2013. pa do isplate

- na iznos od 5,65 € od dana 16.5.2013. pa do isplate

- na iznos od 5,18 € od dana 9.8.2013. pa do isplate

- na iznos od 4,75 € od dana 21.8.2013. pa do isplate

- na iznos od 4,31 € od dana 5.9.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,87 € od dana 17.9.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,39 € od dana 18.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 2,94 € od dana 14.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 2,47 € od dana 21.1.2014. pa do isplate

- na iznos od 1,99 € od dana 19.2.2014. pa do isplate

- na iznos od 1,51 € od dana 19.3.2014. pa do isplate

- na iznos od 1,02 € od dana 18.4.2014. pa do isplate

- na iznos od 0,51 € od dana 18.4.2014. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos

2.676,43

EUR

(slovima: dvijetisućešestosedamdesetišesteuraičetrdesetitricenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 14% godišnje od dana 18. travnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2021. godine do dana 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2021. godine do dana 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00% godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi od 7,50 % godišnje tekućim od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine, po stopi od 7,25% godišnje tekućim od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine, po stopi od 6,15% godišnje tekućim od 1. siječnja 2025. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:

- na iznos od 2,99 € od dana 18.4.2008. pa do isplate

- na iznos od 6,06 € od dana 24.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 8,38 € od dana 5.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 2,26 € od dana 19.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 11,16 € od dana 27.1.2009. pa do isplate

- na iznos od 14,32 € od dana 24.2.2009. pa do isplate

- na iznos od 10,02 € od dana 19.3.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,36 € od dana 28.4.2009. pa do isplate

- na iznos od 10,30 € od dana 22.5.2009. pa do isplate

- na iznos od 8,50 € od dana 19.6.2009. pa do isplate

- na iznos od 8,81 € od dana 21.7.2009. pa do isplate

- na iznos od 8,12 € od dana 20.8.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,40 € od dana 16.9.2009. pa do isplate

- na iznos od 7,16 € od dana 12.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 8,43 € od dana 18.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 8,64 € od dana 4.2.2010. pa do isplate

- na iznos od 13,57 € od dana 27.2.2010. pa do isplate

- na iznos od 14,30 € od dana 23.3.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,71 € od dana 23.4.2010. pa do isplate

- na iznos od 17,33 € od dana 13.5.2010. pa do isplate

- na iznos od 20,12 € od dana 15.6.2010. pa do isplate

- na iznos od 22,93 € od dana 14.7.2010. pa do isplate

- na iznos od 28,05 € od dana 18.8.2010. pa do isplate

- na iznos od 29,36 € od dana 23.9.2010. pa do isplate

- na iznos od 32,78 € od dana 23.9.2010. pa do isplate

- na iznos od 31,16 € od dana 21.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 32,28 € od dana 18.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 35,85 € od dana 7.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 46,37 € od dana 12.1.2011. pa do isplate

- na iznos od 40,15 € od dana 22.2.2011. pa do isplate

- na iznos od 40,02 € od dana 24.3.2011. pa do isplate

- na iznos od 39,88 € od dana 20.4.2011. pa do isplate

- na iznos od 44,52 € od dana 21.5.2011. pa do isplate

- na iznos od 56,21 € od dana 19.7.2011. pa do isplate

- na iznos od 63,81 € od dana 18.8.2011. pa do isplate

- na iznos od 71,13 € od dana 18.8.2011. pa do isplate

- na iznos od 56,96 € od dana 26.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 52,66 € od dana 22.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 51,53 € od dana 16.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 52,73 € od dana 1.2.2012. pa do isplate

- na iznos od 59,55 € od dana 2.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 59,67 € od dana 21.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 58,06 € od dana 21.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 59,38 € od dana 28.42012. pa do isplate

- na iznos od 58,85 € od dana 4.7.2012. pa do isplate

- na iznos od 59,18 € od dana 24.7.2012. pa do isplate

- na iznos od 58,80 € od dana 17.8.2012. pa do isplate

- na iznos od 57,72 € od dana 22.9.2012. pa do isplate

- na iznos od 54,69 € od dana 19.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 58,27 € od dana 19.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 60,46 € od dana 28.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 59,43 € od dana 28.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 55,26 € od dana 25.1.2013. pa do isplate

- na iznos od 57,50 € od dana 26.2.2013. pa do isplate

- na iznos od 58,24 € od dana 20.3.2013. pa do isplate

- na iznos od 60,68 € od dana 17.4.2013. pa do isplate

- na iznos od 54,44 € od dana 16.5.2013. pa do isplate

- na iznos od 53,63 € od dana 9.8.2013. pa do isplate

- na iznos od 54,66 € od dana 21.8.2013. pa do isplate

- na iznos od 55,18 € od dana 5.9.2013. pa do isplate

- na iznos od 56,75 € od dana 17.9.2013. pa do isplate

- na iznos od 56,40 € od dana 18.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 58,21 € od dana 14.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 58,73 € od dana 21.1.2014. pa do isplate

- na iznos od 58,92 € od dana 19.2.2014. pa do isplate

- na iznos od 61,94 € od dana 19.3.2014. pa do isplate

- na iznos od 63,30 € od dana 18.4.2014. pa do isplate

- na iznos od 62,21 € od dana 18.4.2014. pa do isplate.

IV. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 2.088,00 eur, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu troška postupka iznosom od 125,00 eur.

Obrazloženje

1. 11. lipnja 2019. u sudu je zaprimljena tužba tužiteljice NĆ podnesa protiv tužene Privredne banke Zagreb (dalje PBZ) kojom tužbom tužiteljica zahtijeva da sud utvrdi ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 9012336955 kojeg su stranke sklopile 14. ožujka 2007., a koje odredbe ugovora su navedene u toč.I. izreke ove presude.

2. Tužiteljica dalje zahtijeva da sud naloži tuženoj da joj, posljedično utvrđenju ništetnosti naprijed navedenih odredbi Ugovora o kreditu, isplati iznose navedene u toč.II. i toč.III. izreke ove presude, a koji iznosi predstavljaju preplatu tužiteljice izvršenu tuženoj zbog promjene početno ugovorene visine kamatne stope i tečaja valute CHF u odnosu na valutu HRK.

3. Tužiteljica je u tužbi navela da je naprijed navedeni ugovor o kreditu ishodila za kupnju vozila, u iznosu od 18.117,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je među strankama ugovorena redovna kamatna stopa u visini od 5,10% godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci banke – tužene o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

4. Dalje je navela da je ugovorena otplata kredita u 84 jednaka mjesečna anuiteta, da je ugovoreno da je tužena ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope, a na koji način da se mijenja i iznos anuiteta, te da je tužiteljica na tu promjenu pristala, a da se tužena obvezala o izmijenjenom iznosu anuiteta obavijestiti tužiteljicu.

5. Tužiteljica tvrdi da predmetni ugovor o kreditu sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su donesene na osnovi jednostrane odluke tužene, da se o tim odredbama među ugovornim stranama nije pojedinačno pregovaralo, da je predmetni ugovor unaprijed formulirala tužena, da tužiteljica na sadržaj ugovora nije mogla utjecati, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

6. Tužiteljica smatra da su iz tog razloga odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke ove presude nepoštene i ništetne.

7. Svoje pravo da zahtijeva utvrđenje ništetnosti tih odredbi, a posljedično tome i naplatu preplaćenih iznosa, odnosno iznosa koje je tužena stekla bez pravne osnove, tužiteljica temelji na presudama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, odredbama čl. 502 C Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23), odredbama čl.81., čl.82 i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03; dalje ZZP/03), odredbama čl.96. i čl.97. Zakona o zaštitit potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09; dalje ZZP/07), odredbama čl.118. ZZP, te odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je specificirala nakon provedenog knjigovodstvenog – financijskog vještačenja podneskom od 23. svibnja 2025. (list 104 do 111) na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

9. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila navodima tužbe i postavljenim tužbenim zahtjevima, osporila je pravo tužiteljici da se poziva na odluke donesene u postupcima pokrenutim radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača tvrdeći da se u ovom parničnom postupku ne radi o parnici radi naknade štete, da se radi o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pa da se u tom slučaju ne mogu primijeniti naprijed navedene odluke.

10. Tužena tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu čije utvrđenje ništetnsoti zahtijeva tužiteljica, jasne, lako uočljive, razumljive, da prilikom sklapanja ugovora tužiteljica nije postavljala nikakova pitanja vezano za ugovorne odredbe, da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile Zakonom o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ) i to čl. 22. i čl. 26. propisane kao dopuštene, te da stoga takove odredbe nisu ništetne.

11. Tužena navodi da je ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika, te da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

12. Dalje navodi da tužiteljica ne može zahtijevati isplatu traženih iznosa kao razliku između uplaćenih anuiteta i anuiteta koje bi tužiteljica platila da tijekom otplate kredita nije došlo do promjene visine kamatne stope, tečaja, odnosno visine anuiteta, obrazlažući to činjenicom da među strankama nije bila ugovorena fiksna kamatna stopa, nego promjenjiva.

13. Tvrdi da je i od strane Hrvatske narodne banke (dalje HNB) i od strane tužene tužiteljica bila na adekvatan način upoznata sa valutom CHF i rizicima koje ta valuta može proizvesti, da je tužena postupala u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, da je promjenu visine kamatne stope i anuiteta vršila sukladno stanju na tržištu i važećim propisima, da ugovorena i promijenjena kamatna stopa nisu bile više od najviše dopuštene kamatne stope.

14. Tužena smatra da tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati to što zahtijeva, obzirom da je ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen prije podnošenja tužbe, da je pravni odnos među strankama stoga prestao, a također je istakla prigovor zastare tužiteljičinih potraživanja.

15. Predložila je da sud odbije tužbene zahtjeve tužiteljice i obveže ju na naknadu troškova postupka.

16. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 5), Ugovor o kreditu broj 9012336955 od 14. ožujka 2007. (list 7 do 12),otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (list 13 do 14), pregled uplata po kreditu na dan 10. svibnja 2019. (list 15 do 17), knjigovodstvenu karticu (list 18 do 36), odgovor na tužbu s prilozima s prilozima (list 40 do 55), podnesak tuženika od 24. kolovoza 2022. (list 59 do 61), podnesak tužitelja od 8. rujna 2022. (list 62 do 63), podnesak tužitelja od 8. studenog 2024. (list 68 do 74), proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića od 2. svibnja 2025. (list 79 do 94), račun vještaka broj 219/01/251 od 2. svibnja 2025. (list 96 do 97), podnesak tuženika od 16. svibnja 2025. (list 100 do 12), podnesak tužitelja od 23. svibnja 2025. (list 104 do 111), podnesak tuženika od 4. lipnja 2025. (list 133), podnesak vještaka od 15.listopada 2025. (list 139), troškovnik tužitelja (list 142), troškovnik tuženika (list 144).

17. Sukladno odredbi čl. 8. ZPP koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18. Među strankama nije sporno da su 14. ožujka 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 9012336955, da je ugovor solemniziran kod Javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja pod brojem O-1453/2007 od 16. ožujka 2007., da je ugovorom tužiteljici odobren kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.117,96 CHF, da je ugovorena kamata u visini od 5,10 % godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, da je ugovorena otplata kredita u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je bila sastavni dio ugovora o kreditu.

19. Nije sporno, niti da je među strankama ugovoreno da je tužena ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope, da se na taj način mijenja iznos anuiteta, te da je tužiteljica potpisom ugovora pristala na tu promjenu.

20. Sve te činjenice sud je utvrdio i uvidom u Ugovor o kreditu od 14. ožujka 2007. (list 7 do 12).

21. Dakle, među strankama nije sporno da predmetni ugovor o kreditu u čl.1., čl.4. i čl.6. sadrži odredbe za koje tužiteljica tvrdi da su nepoštene i čiju ništetnost zahtijeva.

22. Među strankama nije sporno niti da je tužiteljica u cijelosti otplatila iznos kredita prije podnošenja tužbe u ovom postupku.

23. Neosnovani su navodi tužene da tužiteljica zbog činjenice da je iznos kredita otplatila prije podnošenja tužbe nema pravo zahtijevati da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke ove presude.

24. Naime, sukladno odredbi čl.328. ZOO, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, a sukladno odredbi čl. 327 ZOO, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti te se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno odredbi čl. 326. ZOO ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla.

25. Iz navedenog slijedi da ne postoji nikakav zakonom propisani rok u kojem se može isticati zahtjev za utvrđenje ništetnosti.

26. Neosnovan je i navod tužene da se tužiteljica u ovom parničnom postupku ne može pozivati na odredbe tzv. kolektivnih presuda donesenih povodom tužbi pokrenutih radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

27. Tužiteljica se u tužbi s pravom poziva na utvrđenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesenima u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a u kojem postupku je sudjelovala kao tužena i PBZ.

28. Navedenim presudama je utvrđeno da je, između ostalih, i tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe, odnosno na način da je ugovarana redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora o kreditima bila promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i njenim drugim internim aktima, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora sa korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovaralo, nisu ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu korisnika kredita – potrošača, te je utvrđeno da je tužena postupila suprotno tada važećim odredbama ZZP/03, a koje odredbe su stoga ništetne.

29. Također, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je u toč.I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu od toč.I. do toč.VII. izreke utvrđeno je da je, između ostalih i PBZ banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je s njima zaključivala ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama ZZP/03, te su te odredbe ništetne.

30. Suprotno navodima tužene, odredbom čl.502.c ZPP, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a st.2. istog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

31. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužiteljici, neovisno o tome što je kredit otplatila prije podnošenja tužbe, pripada pravo zahtijevati ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu.

32. Nije sporno da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, Zakonom o obveznim odnosima bila propisana kao dopuštena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope i primjena valutne klauzule, a iz kojih razloga tužena tvrdi da odredbe ugovora o kreditu kojima je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula nisu ništetne.

33. Međutim, sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne iz tih razloga.

34. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 14. ožujka 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istog ugovora nepoštene obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u tužbi i ovom postupku, imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača(dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu.

35. Odredbom čl. 81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu i u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

36. Člankom 82. st.1. ZZP/03 bilo je propisano da se smatra da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirane od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

37. Člankom 81. st.4. ZZP/03 propisno je da teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu.

38. Uvidom u navedeni ugovor o kreditu, sud je utvrdio da je isti sastavljen na standardnom obrascu, a tužiteljica u tužbi tvrdi da se o odredbama ugovora među ugovornim stranama nije pregovaralo.

39. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu navedenih u toč.I. izreke ove presude, sud cijeni da takove odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovorne odredbe čiji je sadržaj lako razumljiv tužiteljici kao potrošaču, u smislu odredbe čl. 84.ZZP/03.

40. S druge strane, tužena nije dokazala, iako je na njoj u smislu odredbe čl. 81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo.

41. Iz sadržaja ugovora o kreditu proizlazi utvrđenim da je isključivo tužena kao banka bio ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i valuti, o visini anuiteta, bez ikakvog davanja mogućnosti tužiteljici da o tim promjenama pregovara.

42. Iz navedenog sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužiteljicu, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužiteljice kao dužnika mijenjajuću jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužiteljica nije mogla predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visina kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imala egzaktne kriterije.

43. Stoga su odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke presude odredbe koje su stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obveznopravnom odnosu, a što je, u smislu odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), protivno načelu savjesnosti i poštenja.

44. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome voditi računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.

45. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužitelja kao potrošača, treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

46. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogla imati određena ugovorna odredba.

47. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljicom nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke presude ništetne, te je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u toč.l. izreke ove presude.

48. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi zauzeo je stav i VSRH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

49. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu,a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

50. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.

51. I nakon što je u cijelosti otplatila kredit, po mišljenju ovog suda, tužiteljica ima pravni interes zahtijevati da joj tužena vrati iznose koje je tužiteljica preplatila, a tužena stekla bez pravne osnove na temelju utvrđenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

52. Ovo iz razloga što je tužiteljica platila novčane iznose koje nije bila dužna platiti tuženoj i koje ne bi platila da tijekom otplate kredita tužena nije jednostrano mijenjala visinu početno ugovorene kamatne stope, tečaj i anuitet kredita.

53. Neosnovan je prigovor zastare kojeg je tužena istakla u odnosu na potraživanja tužiteljice navedene u toč.II. i toč.III. izreke ove presude.

54. Tužiteljica svoje pravo na naplatu potraživanja iz toč.II., i toč.III. izreke ove presude ostvaruje sukladno odredbi čl.1111. ZOO kojim je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili u zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

55. Prema Objedinjenom shvaćanju VSRH Su IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kada je ništetnost već ustanovljenja u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivanju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

56. Kako se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan čl.225 ZOO.

57. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe,a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđivanja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na koji drugi način ustanovljena ništenost ugovora.

58. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-14401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kada je taj spor pravomoćno okončan.

59. U odnosu na ništenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi spor je pravomoćno okončan 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7129/13), a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli presuda je pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda VSRH Rev-2245/17 od 14. lipnja 2018.).

60. Obzirom da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 11. lipnja 2019., to su tužbeni zahtjevi tužiteljice upravljeni na isplatu iznosa preplaćenih s osnova ništetnsoti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi i tečaju valute CHF, podneseni unutar roka od 5 godina i nisu u zastari.

61. Na okolnost visine potraživanja tužiteljice navedenih u toč.II. i toč.III. izreke ove presude sud je proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću.

62. Sukladno nalogu suda, vještak Prpić izračunao je preplatu tužiteljice s osnova promjene kamatnih stopa i preplatu s osnova tečajnih razlika na način da je u svom izračunu uzeo u obzir kamatnu stopu koja je među strankama bila ugovorena 14. ožujka 2007. i tečaj CHF u odnosu na HRK koji je važio na dan isplate kredita, te je iskazao preplatu tužiteljice koja predstavlja pozitivnu razliku koja je nastala uslijed izračuna plaćane kamate u odnosu na kamatu koju bi tužiteljica kao korisnik kredita bila u obvezi platiti primjenom ugovorne kamate do konačne otplate kredita.

63. Također, vještak je izračunao tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tužene na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita tužiteljice do konačne otplate kredita.

64. Navedenu tečajnu razliku vještak je umanjio za utvrđenu razliku po preplaćenim kamatama i po odgovarajućem datumu dospijeća, odnosno plaćanja.

65. Neosnovani su navodi tužene da vještak prilikom obračuna preplate nije mogao u obzir uzeti početno ugovorenu kamatnu stopu niti valutni tečaj i anuitet jer da među strankama nije bila ugovorena fiksna kamatna stopa.

66. Naime, cijeneći utvrđenu ništetnost ugovornih odredbi navedenih u toč.I. izreke presude, po mišljenju ovog suda tužiteljici su prilikom sklapanja i otplate kredita jedino bili poznati visina početno ugovorene kamatne stope, tečaja i anuiteta kredita, dok su sve ostale promjene nastale jednostranim odlukama tužene, tužiteljici nisu bile poznate niti su joj mogle biti poznate,a iz kojih razloga su te odredbe utvrđene ništetnim.

67. Osim toga, prilikom utvrđenja ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ugovornoj strani ono što je primila po osnovu ništetnih ugovornih odredbi.

68. Stoga je neosnovan i zahtjev tužene i navod da vještak utvrdi objektivnu visinu kamatne stope, odnosno realnu kamatnu stopu.

69. Nalaz vještaka Prpića sud cijeni točnim, istinitim, jasno obrazloženim, nalaz je dan na temelju dokumentacije priležeće spisu, te nikakvim drugim dokazima točnost i istinitost nalaza nije dovedena u pitanje.

70. Naime, nakon dostavljenog nalaza, mišljenja i izračuna vještaka, tužena je prigovarala nalazu samo navodeći da je nalaz neosnovan, promašen, nepotreban, odnosno osporavajući metodologiju kojom se vještak koristio prilikom izračuna, dok tužena nije dostavila dokaze iz kojih bi se utvrdilo da je izračun vještaka Prpića netočan.

71. Vještak je utvrdio da je tužiteljica s osnova promjene visine kamata više uplatila tuženoj iznos od 1.002,98 EUR, dok joj je s osnova izmjene tečajnih razlika više uplatila iznos od 2.676,43 EUR.

72. Vještak Prpić je u svom nalazu dostavio i tablice iz kojih je razvidno koliko je i na koji način tužiteljica otplaćivala tuženoj anuitete kredita, i iz kojih je razvidno koliko bi tužiteljica mjesečno plaćala da nije došlo do promjene visine kamatne stope, tečaja i anuiteta kredita.

73. Kako je tužiteljica tužbene zahtjeve navedene u toč.II. i toč.III. specificirala sukladno nalazu i mišljenju vještaka i utvrđenjima iz tablica, to je sud te tužbene zahtjeve tužiteljice utvrdio u cijelosti osnovanim i iste usvojio.

74. Osnovani su i zahtjevi tužiteljice da joj tužena na više plaćene iznose utvrđene vještačenjem plati zakonske zatezne kamate tekuće od plaćanja svakog mjesečnog iznosa, a sve sukladno odredbi čl. 29. ZOO.

75. Tužbenim zahtjevima postavljenim u podnesku od 23. svibnja 2025., tužiteljica je postupila sukladno utvrđenjima vještaka, te mada su zatraženi iznosi niži od iznosa koje je tužiteljica zatražila u tužbi, po mišljenju ovog suda tužiteljica nije povukla dio tužbe,a niti je na taj način, a u smislu odredbe čl. 191. st.3. ZPP preinačila tužbu.

76. Naime, nema dokaza da je tužiteljica stručna osoba i da joj je u vrijeme podnošenja tužbe mogao biti poznat iznos kojeg je preplatila temeljem ništetnih ugovornih odredbi, pa je tek nakon provedenog vještačenja imala saznanje o visini njenog potraživanja.

77. Mada je vještak Prpić u svom nalazu izračunao i tzv. negativne tečajne razlike, tužena nije niti postavila te razlike u prijeboj sa potraživanjem tužiteljice, a osim toga plaćanjem anuiteta po sniženom tečaju, tužiteljica nije ništa stekla, a nije nikako utjecala na sadržaj spornih ugovornih odredbi.

78. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., te čl.151. st.3. ZPP.

79. O visini troškova sud je odlučio sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (4.152,79 €), zahtjevima punomoćnika tužiteljice za naknadu troškova postupka, radnjama punomoćnika tužiteljice provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14,107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18) te Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima.

80. Tužiteljica je troškovnikom zatražila da sud obveže tuženu da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 1.713,00 eur uvećan za troškove vještačenja koji su iznosili 500,00 eura.

81. Sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu troškova do iznosa od 2.088,00 eur, dok je njen zahtjev u iznosu od 125,00 eur utvrdio neosnovanim.

82. U dosuđenom trošku sadržan je trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr.7.1. Tarife), sastav podnesaka od 8. rujna 2022., 8. studenog 2024. i 23. svibnja 2025. u iznosima od po 200,00 eur (tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 13. listopada 2022. i 2. prosinca 2025. u iznosima od 200,00 eura(tbr.9.1. Tarife), trošak PDV u iznosu od 300,00 eur (tbr.46. Tarife), trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, te zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,00 eur.

83. Sud nije tužiteljici dosudio trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur i trošak PDV na taj iznos od 25,00 eur, jer sud nije niti održao ročište za objavu presude.

84. Obzirom da je tužiteljica ukupno zatražila naknadu troškova u iznosu od 2.213,00 eur, a sud je utvrdio osnovanim njen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 2.88,00 eura, to ju je odbio sa zahtjevom za naknadu troškova iznosom od 125,00 eura.

85. Tužiteljici sukladno odredbi čl.151. st.3. ZPP pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja po stopi koju propisuje čl. 29. ZOO na način kako je to tužiteljica u zahtjevu specificirala.

Mali Lošinj, 8. siječanj 2026.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Ana Srok Lopar, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Sanja Krišto, odvjetnik