Poslovni broj: UsI-2412/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić te Neni Čulić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Zagrebačka banka d.d., Trg Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupana po Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, protiv tuženika Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove Dubrovačko-neretvanske županije, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 32082115313, radi uklanjanja reklama, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika te u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, dana 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove Dubrovačko-neretvanske županije KLASA: UP/II-363-05/24-01/2, URBROJ: 2117-09/1-24-2 od 27. kolovoza 2024., kao i za poništenjem rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-363-04/24-01/90, URBROJ: 2117-1- 03-04/6-24-2 od 8. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-05/24-01/2, URBROJ: 2117- 09/1-24-2 od 27. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-363-04/24-01/90, URBROJ: 2117-1-03-04/6-24-2 od 8. veljače 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. utvrđeno je da je tužitelj dozvolio postavljanje dvije reklamne ploče, obje površine 3,20m2 postavljene na pročelju zgrade iznad dva ulaza u poslovne prostore i jedne dvostrane svjetleće reklamne ploče, površine 0,52m2, postavljene okomito na pročelje zgrade, bez rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu kojim se odobrava držanje istih. Točkom 2. izreke rješenja naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana ukloni postavljene reklame.

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi kojom osporava rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, navodi kako je prvostupanjsko tijelo na isti način 5. prosinca 2022. godine provodilo redoviti nadzor te je i tada donijelo upravno rješenje kojim je utvrdilo da je tužiteljica postavila predmetne reklame bez potrebnog rješenja odnosno suprotno čl. 50. Odluke o reklamiranju, ali je u tom slučaju, odlučujući o žalbi protiv navedenog rješenja, tuženik je za razliku od ovdje osporenog rješenja, istu prihvatio s obrazloženjem kako rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-01/20-07/338, URBROJ: 2117/01-03-20-01 od 24. rujna 2020. godine kojim je određeno da isto zamjenjuje rješenje od 19. listopada 2012. godine (temeljem kojega je tužitelj i postavio reklame), te da vrijedi do 31. listopada 2022. godine, nije potpisano, ovjereno te da nema dokaza o slanju istoga Banci pa da time rješenje iz 2012. godine nije moglo biti stavljeno izvan snage, što znači da tužitelj predmetne reklame u skladu s Odlukom o reklamiranju. Dakle, nejasno je kako je tuženim u jednom postupku žalbu tužitelja prihvatio držeći kako nije dokazano da je rješenje od 24. rujna 2020. uredno dostavljeno tužitelju, a u drugom odbio utvrđujući kako je rješenje od 24. rujna 2020. ipak uredno dostavljeno tužitelju. Nadalje, tužitelj ističe kako je u žalbi od 4. ožujka 2024. godine ( o kojoj je odlučeno ovdje osporenim rješenjem) navedeno da je nemoguće da je 20. rujna 2020. godine primila rješenje iz 2020. godine jer je 20. rujna 2020. godine bio neradni dan – nedjelja – kada Hrvatska pošta ne dostavlja pismena, a navela je i to da je nemoguće da je banka 20. rujna 2020. godine zaprimila rješenje iz 2020. godine koje je datirano s 24. rujna 2020. godine (četiri dana poslije od navodne dostave) kako to navodi prvostupanjsko tijelo u prvostupanjskom rješenju. Obzirom na činjenicu da nema dokaza da je potpisano i ovjereno rješenje iz 2020. godine kojim bi bilo stavljeno izvan snage rješenje iz 2012. godine dostavljeno tužitelju, već drugostupanjsko tijelo nagađa i pretpostavlja da je dostavljeno, to nije bilo uvjeta tužitelju naložiti uklanjanje reklama jer ih je u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja držao u skladu s odobrenjem iz rješenja od 19. listopada 2012. Predlaže poništiti osporeno kao i prvostupanjsko rješenje, te tuženiku naložiti da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Dostavom svih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 11. prosinca 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024). Na temelju članka 91. ZUS-a, rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika.

5. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je tužitelju naloženo uklanjanje reklama postavljenih bez odobrenja nadležnog tijela.

6. Uvidom u spis premeta utvrđeno je kako je rješenjem Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu KLASA: UP/I-363-01/12-01/14, URBROJ: 2117/01-03-12-2 od 19. listopada 2021. godine tužitelju odobreno držanje reklama na pročelju poslovnice u Dubrovniku, na adresi [adresa], s time da je u rješenju navedeno da to rješenje vrijedi od 1. studenog 2012. do donošenja novog rješenja.

7. Nadalje, spisu prileži preslik potpisanog rješenja KLASA: UP/I-363-01/20- 07/338, URBROJ: 2117/01-03-20-01 od 24. rujna 2020. godine kojim se tužiteljici odobrava držanje jedne svjetleće reklamne ploče, reklame površine 3,20m, postavljene plošno na pročelje građevine iznad ulaza u poslovni prostor, jedne dvostrane svjetleće reklamne ploče, reklamne površine 0,52m2, postavljeno konzolno okomito na pročelje građevine i tri reklamne naljepnice, ukupne reklamne površine 1,15m2 zalijepljene na ostakljenom dijelu građevine. U tom rješenju je navedeno da zamjenjuje rješenje od 19. prosinca 2012, te da vrijedi do 31. listopada 2022. Spisu prileži i preslik povratnice iz koje proizlazi da je navedeno rješenje dostavljeno tužitelju dana 29. rujna 2020.

8. Obzirom na navedeno, uvažavajući činjenicu da je rješenje od 24. rujna 2020. godine kojim je tužitelju odobreno držanje reklama te koje vrijedilo do 31. listopada 2022., uredno dostavljeno tužitelju, to je po ocjeni ovog suda pravilno utvrđenje upravnih tijela da tužitelj na dan održavanja donošenja prvostupanjskog rješenja od 8. veljače 2024. nije imao valjano odobrenje za držanje reklama, te je stoga pravilno doneseno rješenje kojim mu je naloženo uklanjanje istih.

9. Obzirom na navedeno, te uvažavajući činjenicu da je postupak naknadno, po ishođenju novog odobrenja za držanje reklama, obustavljen, ovaj sud drži da u postupku koji je prethodio ovom sporu nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen, te je riješeno kao pod točkom I. izreke.

10. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 7. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu, u 4 primjerka. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA: - opun. tužitelja,

- tuženiku,

- u spis.