Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LC, zbog prekršaja iz članka 78. stavka 1. točka 1. i 3. i stavak 3. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, broj: 62/2017, 14/2019, 30/2023), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave ribarstva, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Crkvenici, Stalna služba u Rabu, broj: Pp-582/2024-3 od 1. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025. i 7. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva poljoprivrede šumarstva i ribarstva, Uprave ribarstva, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaje iz članka 78. stavka 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisani pod točkama I. i II. izreke, te se u tom dijelu predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
p r e s u d i o j e
U ostalom dijelu žalba tužitelja Ministarstva poljoprivrede šumarstva i ribarstva, Uprave ribarstva odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik MC je na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pod točkama I., II. i III. počinio prekršaje iz članka 78. stavka 1. točka 1. i 3. i stavak 3. Zakona o morskom ribarstvu.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, navodeći da je u izreci prekršajnog naloga opisana radnja okrivljenika koja činjenično odgovara biću prekršaja iz blanketnih odredbi na koje se poziva, dok su u obrazloženju prekršajnog naloga navedeni svi relevantni podaci o vremenu, mjestu, plovilu i načinu obavljanja ribolova. Predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet dostavi sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
6. U pravu je tužitelj kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da činjenični opis prekršaja u točkama I. i II. ne sadrži konkretan opis radnji okrivljenika.
6.1. Naime, člankom 78. stavkom 3. u vezi stavka 1. točke 1. Zakona o morskom ribarstvu propisano je kažnjavanje fizičke osobe obrtnika koji ne ispuni obveze bilježenja i dostavljanja podataka o ulovu i podataka povezanih s ulovom, u skladu s člankom 42. stavkom 1. točkom (a) i člankom 3. stavkom 1. točkom (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008.
6.2. U točki I. činjeničnog opisa okrivljeniku se stavlja na teret da je 22. siječnja 2024. u 20:00 sati propustio pravovremeno upisati točne podatke o ribolovnim aktivnostima i povratku u luku, dok se u točki II. navodi da je 23. siječnja 2024. u 4:40 sati propustio prijaviti ribolovnu aktivnost u e-Očevidnik. U obje točke jasno su naznačeni identitet okrivljenika, vrijeme izvršenja te konkretni propusti koji mu se stavljaju na teret.
6.3. Nadalje, u činjeničnom opisu izričito su navedeni članak 80. stavak 1. Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 404/2011 i članak 9. stavak 1. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja i dostave podataka o ulovu u gospodarskom ribolovu na moru (NN 114/23), kojima se konkretizira način izvršenja zakonske obveze bilježenja i dostavljanja podataka o ulovu.
6.4. Slijedom navedenog, činjenični opis prekršaja iz točaka I. i II. sadrži sva bitna obilježja prekršaja iz članka 78. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 1. Zakona o morskom ribarstvu, zbog čega je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ta djela, kako su opisana, ne predstavljaju prekršaje.
6.5. Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, valjalo prihvatiti žalbu tužitelja te ukinuti pobijanu presudu u odnosu na točke I. i II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
7. Nije u pravu tužitelj kada ističe da je prvostupanjski sud u odnosu na točku III. izreke pobijane presude pogrešno primijenio materijalno prekršajno pravo.
7.1. Naime, okrivljeniku se točkom III. stavlja na teret da je 22. siječnja 2024. u 7:09 sati obavljao ribolov u Velebitskom kanalu, u zoni zabrane koćarenja, dakle u zoni zabrane ribolova.
7.2. Odredbom članka 78. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o morskom ribarstvu propisano je kažnjavanje fizičke osobe obrtnika ako obavlja ribolov na području zabrane ribolova ili u razdoblju zabrane ribolova, bez kvote ili nakon iscrpljenja kvote, ili na nedopuštenim dubinama, u skladu s člankom 42. stavkom 1. točkom (a) i člankom 3. stavkom 1. točkom (c) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008.
7.3. Navedena zakonska odredba ima blanketni karakter, jer prekršajna odgovornost nastupa tek u slučaju povrede zabrana propisanih posebnim propisima Europske unije ili nacionalnim provedbenim propisima, kojima se određuje konkretno područje zabrane, vrsta ribolova na koju se zabrana odnosi te vrijeme njezina važenja.
7.4. U konkretnom slučaju, u činjeničnom opisu prekršaja iz točke III. izreke nije naveden niti jedan konkretan provedbeni propis donesen na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008, kojim bi bila određena zabrana koćarenja na navedenom području u relevantno vrijeme.
7.5. Slijedom navedenog, činjenični opis prekršaja iz točke III. ne sadrži sva bitna obilježja prekršaja iz članka 78. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o morskom ribarstvu, zbog čega djelo, kako je opisano, po propisu ne predstavlja prekršaj.
7.6. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljenika u tom dijelu oslobodio od optužbe na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona.
8. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 205. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 7. siječnja 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom Crkvenici u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
