Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NT, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Postaje granične policije Gračac, Klasa: 211-07/25-1/13933, Urbroj: 511-18-11-25-1 od 2. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom prigovora okrivljenika NT, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni tako da se u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1240,36 (tisućudvjestoosamdeset eura i osamnaest centi) eura, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uračunava vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 2. kolovoza 2025. u 21:25 sati do 3. kolovoza 2025. u 08:20 sati, kao dva dana zatvora odnosno kao 79,64 (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) eura novčane kazne pa je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu od 1.160,72 (tisućustošezdeset eura i sedamdesetdva centa) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, s tim da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelini.

II. Odbija se prigovor okrivljenika NT kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik NT proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1240,36 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Okrivljenik je obvezezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor nije osnovan.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pri tom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

8 Međutim Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je jesu li prekršajnim nalogom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i tako utvrdio povredu iz čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer prvostupanjsko tijelo, u izrečenu novčanu kaznu, nije uračunalo vrijeme zadržavanja okrivljenika. Time je prvostupanjsko tijelo, u smislu odredbe čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedilo materijalno prekršajno pravo.

9. Naime, prema podacima u spisu Naredbe o smještaju u posebnu prostoriju Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Gračac od 2. kolovoza 2025. proizlazi kako je okrivljenik NT dana 2. kolovoza 2025. u 21:25 sati do 3. kolovoza 2025. u 08:20 sati smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, a najdulje 12 sati. Okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme zadržavanja okrivljenika tako da se izrečena novčana kazna zbog toga umanjuje za 79,64 eura, no u izreci pobijanog prekršajnog naloga nije naveden pravni temelj takve odluke, sukladno članku 40. Prekršajnog zakona.

10. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u novčanoj kazni, odnosno izrečenu novčanu kaznu pobijanim prekršajnim nalogom dodatno umanjio za vrijeme provedeno u zadržavanju, odnosno za 79,64 eura, a kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

11. Okrivljenik u prigovoru navodi da se isti odnosi na veličinu kazne koja mu je određena, dok priznaje da je kriv za to djelo i izražva kajanje. Ovo mu je prvi prekršaj bilo kakve vrste pa i prometni bilo gdje u Republici Hrvatskoj.

12. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

13. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa je očigledno da mu je, prije svega, izrečena blaža vrsta propisane kazne. Po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja izrazito težak oblik kršenja prometnih propisa i s time povezanim izuzetno velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, a niti ih okrivljenik ističe u prigovoru, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, već je samo prekršajni nalog preinačen u odluci o novčanoj kazni, a iz gore navedenih razloga.

14. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika (upravljanje motornim vozilom pri koncentraciji od 1,70 g/kg alkohola u organizmu) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nekažnjavanosti, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere u konkretnom slučaju.

15. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu koncentraciju alkohola od 1,70 g/kg i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

16. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe nekažnjavanost, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala ukidanje zaštitne mjere i ublažavanje izrečene novčane kazne.

17. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi zadarskoj, Postaji granične policije Gračac, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.