Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9673/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AF, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 68/2018, 115/2018, 98/2019., 32/2020, 145/2020), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektor za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Služba šumarske i lovne inspekcije, Područni ured Zagreb, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: Pp-1785/2023-3 od 3. rujna 2025, na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Služba šumarske i lovne inspekcije, Područni ured Zagreb, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik JF je na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 2. Zakona o šumama, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljeniku stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj, pa je trebalo u fazi ispitivanja optužnog prijedloga presudom okrivljenika osloboditi od optužbe.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga ne proizlaze bitna obilježja prekršaja iz čl. 92. st. 1. točke 2. (ispravno čl. 92. t. 2.) Zakona o šumama. Sud je smatrao da opis ne sadrži element transporta šumskih proizvoda (otprema, prijevoz, pohrana), iako su u optužbi navedeni neobilježeni i bez teretnog lista zatečeni drvni proizvodi na stovarištu koje koristi okrivljenik, što predstavlja pohranu takvih proizvoda, a po zakonu je pohrana dio transporta iz čl. 37. Zakona o šumama. Tužitelj ističe da je sud, oslobađajući okrivljenika temeljem čl. 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, promašio bitnu pravnu okolnost jer se iz opisanih činjenica nedvojbeno može zaključiti da su ispunjeni elementi prekršaja iz čl. 92. Zakona o šumama, odnosno da su šumski proizvodi transportirani neobilježeni i bez propisanog teretnog lista (popratnice).

4. Žalba je osnovana.

5. Razmatrajući predmet i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, a na što osnovano ukazuje žalitelj.

6. Naime, optužni prijedlog jasno navodi da su 25. svibnja 2023. godine, tijekom pretrage, na stovarištu koje koristi okrivljenik zatečeni neobilježeni drvni proizvodi (bukva, promjera 15–52 cm) bez propisanog teretnog lista (popratnice). Iako optužni prijedlog ne navodi riječ “pohrana”, činjenica da se proizvodi nalaze na stovarištu koje koristi okrivljenik smatra se pohranom, a pohrana je, sukladno čl. 37. st. 3. Zakona o šumama, dio transporta šumskih proizvoda. Budući da je transport (otprema, prijevoz i pohrana šumskih proizvoda) bitan element prekršaja iz čl. 92. t. 2. Zakona o šumama, činjenica da su proizvodi zatečeni na stovarištu koje koristi okrivljenik znači da su konstitutivni elementi prekršaja ispunjeni.

7. Protivno tvrdnji prvostupanjskog suda, iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga nedvojbeno proizlaze bitna obilježja prekršaja iz čl. 92. t. 2. Zakona o šumama. Sud je pogrešno zaključio da element transporta nije prisutan, zanemarujući da se, sukladno čl. 37. st. 3. Zakona o šumama, činjenica da su proizvodi zatečeni na stovarištu koje koristi okrivljenik kvalificira kao pohrana, a pohrana je sastavni dio transporta. Stoga su, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, konstitutivni elementi prekršaja iz čl. 92. t. 2. istog Zakona ispunjeni.

8. S obzirom na navedeno, oslobađanje okrivljenika temeljem čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona nije bilo utemeljeno jer su, suprotno obrazloženju suda, konstitutivni elementi prekršaja u cijelosti opisani u optužnom prijedlogu: proizvodi su neobilježeni, nemaju propisanu popratnicu (teretni list) i nalaze se u stovarištu koje koristi okrivljenik, što predstavlja pohranu.

9. Zbog navedenog, ovaj Sud smatra da su zadovoljena propisana obilježja prekršaja iz čl. 92. t. 2. Zakona o šumama, kao što to opravdano ističe i žalitelj, te su ostvareni uvjeti za vođenje prekršajnog postupka protiv okrivljenika i utvrđivanje svih potrebnih činjenica.

10. Trebalo je stoga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U Zagrebu 7. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.