REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-2011/2022-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBGRADNJA d.o.o. za graditeljstvo, inženjering i trgovinu, OIB: 39233442442, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Petrić, odvjetnik u Varaždinu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Maje Tkalčec, odvjetnice, 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBGRADNJA d.o.o. isplatiti tužitelju ČR na ime naknade štete iznos od 77.301,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos neimovinske štete od 72.997,54 EUR od 22.8.2023. do isplate, a na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 4.304,00 EUR od 7.1.2026. do isplate, po stopi koja se određuje do 29.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBGRADNJA d.o.o. isplaćivati tužitelju ČR, mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu od 238,90 EUR počevši od 13.10.2022. pa nadalje, s dospijećem svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da će na dospjele a neisplaćene obroke plaćati zatezne kamate koje počinju teći od dospijeća do isplate, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 4.986,60 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, za isplatom zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu od 72.997,54 EUR za razdoblje od 12.10.2022. do 22.8.2023. te za isplatom zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od 4.304,00 EUR za razdoblje od 12.10.2022. do 7.1.2026.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBGRADNJA d.o.o. isplatiti tužitelju ČR parnične troškove od 11.970,93 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7.1.2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 20.12.2019. oko 07:10 sati na lokaciji gradilišta u Zagrebu, Ilica-Maričićeva, došlo do ozljeđivanja tužitelja. Do štetnog događaja tužitelj je kao zaposlenik tuženika obavljao poslove pomoćnog građevinskog radnika što obuhvaća poslove čišćenja, pomoć pri betoniranju, štemanje, istovar, utovar robe. Par dana prije nezgode poslodavac je rasporedio tužitelja da na predmetnoj lokaciji obavlja poslove rada s dizalom (spuštanje i dizanje materijala potrebnog za rad i prijevoz ljudi). Radi se o unutrašnjem ugrađenom dizalu. Kritičnog dana tužitelj je u namjeri korištenja dizala otišao u ured poslovođe, javio se poslovođi koji ga je rasporedio na rad s dizalom, te uzeo ključeve dizala. Po dolasku pred dizalo velikim ključem je pokušao otvoriti vrata dizala dok je desnom rukom okrenuo ključ a lijevom pogurao vrata da se otvore. Nakon što su se vrata otvorila do kraja tužitelj je zakoračio u dizalo nakon čega su mu vrata dizala prignječila desnu nogu. Odmah je propao i pao. Pokušao se uhvatiti za kablove dizala ali se nije uspio zadržati te je pao u okno dizala, u servisnu jamu. Proveden je inspekcijski nadzor te su ustanovljeni propusti poslodavca u smislu da program osposobljavanja za radno mjesto građevinski radnik - rukovanje građevinskim dizalom ne sadrži popis pisanih uputa za rad na siguran način za poslove koje je radnik obavljao u vrijeme događaja kao niti upute proizvođača predmetnog dizala. Utvrđeno je i da radnik nije osposobljen za rad na siguran način za predmetne poslove te da je predmetno dizalo neispravno. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede: otvoreni prijelom desne potkoljenice, prijelom ivera lijevog koljena, prijelom kostiju glave i prijelom lijeve lisne kosti, bolnički je liječen od 20.12.2019. do 19.2.2020. Prijelomi su zbrinuti operativno osim prijeloma kostiju glave. Zbog nastanka lažnog zgloba ivera bolnički i operativno je liječen od 20.5.2020. do 2.6.2020. te imobilizacija do **.**.2020. Č izvađena za vrijeme boravka u bolnici od 17.8. do 19.8.2021. Puno opterećenje lijeve noge dozvoljeno od 5.1.2021. Stacionarna rehabilitacija od 22.7. do 12.8.2022. Kod kretanja na kraće relacije služi se hodalicom, a na duže invalidskim kolicima, što znači da je tužitelj praktički nepokretan. Tuženik je kao poslodavac objektivno odgovoran tužitelju kao radniku za naknadu štete. Radi zadobivenih ozljeda trajno je smanjena životna aktivnost tužitelja. Tužitelj je do štetnog događaja bio izrazito aktivan. Osim radnih zadataka u slobodno je vrijeme uređivao okućnicu, družio se s članovima obitelji i prijateljima. Često je šetao. Zbog posljedica teške ozljede tužitelj je gotovo nepokretan. Noge su mu ukočene, bolne i deformirane. Bolovi koje je tužitelj trpio kao posljedicu nezgode i zadobivenih fraktura bili su izrazito intenzivni i dugotrajni. Tužitelj je bolove trpio i za vrijeme nepomičnog ležanja u bolničkom krevetu kao i kod liječenja fraktura pomoću fiksatora. Bol je trpio i nakon operativnih zahvata, za vrijeme fizikalne terapije, te je trpi i danas u mirovanju, a pogotovo kada pokušava ustati. Tužitelj je zbog pada s visine doživio smrtni strah. Kasnije je veliki strah trpio i tijekom liječenja zbog neizvjesnog ishoda. Liječenje je bilo dugotrajno i bolno. Tužitelj je operativno liječen. Nakon završetka liječenja njegove su noge deformirane i sa vidljivim ožiljcima. Tužitelj radi zadobivenih ozljeda nije mogao bez pomoći ukućana obavljati uobičajene dnevne poslove, odlaziti u trgovinu, spremati si obrok i sl. Pomoć mu je potrebna i prilikom odijevanja te mu je potrebno pružiti i higijenu. Trebalo ga je voziti na kontrolne preglede. Tužitelju je i dalje potrebna tuđa pomoć i njega od barem četiri sata dnevno. Tužbenim zahtjevom u tužbi potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete u iznosu od 605.000,00 kn te mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu od 3.600,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Po provedenom medicinskom vještačenju podneskom od 4.10.2023. potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 55.743,58 eura, po osnovi straha 3.981,68 eura, po osnovi fizičkih bolova 5.308,91 eura, po osnovi duševnih boli zbog naruženosti 7.963,37 eura, po osnovi tuđe pomoći i njege 9.290,60 eura, ukupno 82.288,14 eura, te po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od 238,90 eura od podnošenja tužbe nadalje, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u zakonskom roku nije podnio odgovor na tužbu već se tek nakon provedenog medicinskog vještačenja očitovao na tužbu i tužbeni zahtjev na način da istu osporava u cijelosti. Navodi da je tužitelj je na dan nezgode kao i prijašnjih dana obavljao poslove za koje je bio osposobljen, a radi se o poslovima betonirac/građevinski radnik, te tužitelj kritične prigode nije od poslodavca dobio raspored da radi sa dizalom. Ovo iz razloga što je dizalo u potpunosti automatizirano pa kontrolni sistem dizala registrira putnikov pritisak gumba za kat i kabina se sama kreće u željenom smjeru duž šina vodilice te time osoba u dizalu ne utječe na radne karakteristike dizala, odnosno ne utječe na pokretanje dizala duž šina niti ga zaustavlja kada dođe na željeni kat, te rukovatelj takvim dizalom u stvarnom smislu nije niti potreban. Dizalo je automatizirano i svi radnici koji su radili na katovima u predmetnoj zgradi su, u biti, radili s dizalom, koristili ga tijekom radnog procesa za dizanje i spuštanje između katova zgrade. Tužitelj je uzeo ključeve dizala samoinicijativno, dok je uopće upitno zašto je uzimao ključeve dizala kada je dizalo automatsko i isto se poziva na pritisak gumba a ne otključavanjem, pa je nejasna namjera tužitelja zašto je isti uopće imao potrebu uzimati ključeve, a ne jednostavno pozvati dizalo na određenu etažu. Predmetno dizalo nije građevinsko dizalo nego osobno dizalo koje je ugrađeno u zgradu. Isto dizalo nije sredstvo rada od tuženika niti za isto tuženik može odgovarati. Osobno dizalo samo po sebi ne predstavlja opasnu stvar, a isto nije niti u vlasništvu tuženika da bi tuženik kao vlasnik opasne stvari trebao odgovarati za štetu po kriteriju objektivne odgovornosti. Tužitelj je osposobljen za rad na siguran način kao betonirac/građevinski radnik i to je opseg poslova koje je tužitelj trebao obavljati. Činjenica je da tužitelj nije osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto građevinski radnik – rukovanje građevinskim dizalom, jer se ovdje niti ne radi o građevinskom dizalu, nego o osobnom dizalu zgrade koja služi za dizanje i spuštanje ljudi. Šteta nije nastala uslijed rukovanja građevinskim dizalom, nego je šteta nastala iz razloga što je tužitelj ključem otvorio vrata osobnog dizala (umjesto da dizalo pozove gumbom, što je uobičajeno) i pri tome ušao u okno dizala misleći da je dizalo na etaži, a da pri tome nije vidio da kroči u bezdan, u mrak, a što je vrlo neobično i pomalo teško shvatljivo. Tužitelj ovdje nije upotrijebio nikakvu pažnju, pa niti pažnju prosječnog čovjeka. Stoga za isto ne može biti odgovoran tuženik. Dakle, tužitelj nije pretrpio štetu uslijed obavljanja svojih uobičajenih poslova za koje odgovara poslodavac, nego je šteta nastala njegovim krivim pokušajem korištenja osobnog dizala zgrade, a koje dizalo uopće nije u vlasništvu tuženika, a notorna činjenica je da predmetno dizalo zgrade nije radna oprema tuženika. Predmetno dizalo tv. br. [tvornički broj], tip MonoSpace (bez strojarnice) je pregledano dana 15.11.2019. o čemu je 18.11.2019. izdana potvrda od strane ovlaštene pravne osobe ZAVOD ZA INTEGRALNU KONTROLU d.o.o. u kojoj je u Zaključku navedeno da je na temelju obavljenog pregleda dizala utvrđeno da dizalo udovoljava propisima u pogledu sigurnosti i funkcionalnosti te se može privremeno staviti u uporabu zbog korištenja za potrebe transporta na građevini. Slijedom svega navedenog, Potvrda o pregledu novougrađenog dizala izdana 18.11.2019. od ovlaštene pravne osobe predstavlja mjerodavan dokaz da je predmetno dizalo ispravno te da se može privremeno koristiti. Sukladno tome, tuženik smatra da je šteta nastala isključivom radnjom tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći i otkloniti jer je tužitelj samoinicijativno uzeo ključeve osobnog dizala i koristio ga na nepravilan način i pri tome pretrpio štetu u vidu tjelesnih ozljeda. Tužitelj kao radnik poslodavca je obučen za rad na siguran način na njegovim poslovima koje je obavljao niz godina te je morao biti svjestan posljedica obavljanja drugih poslova suprotno propisima o zaštiti na radu, što mora biti od utjecaja na oslobođenje poslodavca – tuženika od objektivne odgovornosti za štetu. Podredno, i ukoliko sud provođenjem dokaza u postupku utvrdi odgovornost tuženika, iako tuženik ostaje kod stava da je šteta nastala u potpunosti krivnjom tužitelja, tuženik se poziva na odredbu članka 1092. Zakon o obveznim odnosima i ističe doprinos tužitelja kao oštećenika vlastitoj šteti. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka CR, BR, ZR, GR, DR, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, saslušao je navedenog vještaka, te je saslušao tužitelja kao stranku. Nakon izvođenja ovih dokaza, činjenično stanje glede nastanka štetnog događaja i odgovornosti tuženika je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, pa su odbijeni kao suvišni prijedlozi tuženika za saslušanjem ostalih svjedoka kao i prijedlozi za izvođenjem vještačenja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika od tuženika kao poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje povodom ozljeđivanja na radu od 20.12.2019. kada je tužitelj propao kroz okno dizala na gradilištu tuženika.

6. U ovom stadiju postupka iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu betonirac/građevinski radnik te da nije bio osposobljen za poslove rukovanja dizalom. Sporna je odgovornost tuženika te visina tužbenog zahtjeva. Sporno je da li je tužitelj bio raspoređen na poslove rukovanja dizalom te je li isključivo odgovoran za štetni događaj odnosno postoji li njegov doprinos ozljeđivanju.

7. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 27.1.2020. proizlazi da su utvrđeni propusti na strani poslodavca i to: neispravnost dizala s time da su pristup specijalnom trokutastom ključu za otvaranje vrata dizala imali i radnici na predmetnom gradilištu koji nisu bili ovlašteni za uporabu istog; poslodavac nije predočio dokaz da je radnik ČR osposobljen za rad na siguran način za poslove rukovanja odnosno upravljanja dizalom, a u procjeni rizika za radnika nisu obrađeni poslovi rukovanja odnosno upravljanja dizalom.

8. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužitelja nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

9. Da je tužitelj bio raspoređen da upravlja predmetnim dizalom te je imao pristup ključevima za otvaranje vrata dizala, a prije nego se dogodio štetni događaj tužitelj je te poslove obavljao oko tjedan dana, dizalo se koristilo prvenstveno za prijevoz tereta te da je bilo uobičajeno na gradilištima da se koristi osobno dizalo na način da jedna osposobljena osoba upravlja tim dizalom ručno pomoću ključeva, jedan ključ je služio za otvaranje vanjskih vrata dizala, a drugi ključ je služio unutra za davanje kontakta za pokretanje samog dizala i stavljao se unutra u bravicu u kabini dizala, a na kraju dana ti su se ključevi spremali u kontejner, a dizalo se moglo upotrebljavati samo uz prisutnost tog radnika koji je zadužen za upravljanje liftom, a to je u konkretnom slučaju bio tužitelj, utvrđeno je iz suglasnih iskaza poslovođa BR i RR, te iskaza tužitelja, kao i iz iskaza DR, glavnog inženjera gradilišta, koji je potvrdio navode tužitelja da je toga dana tužitelj dobio u zadatak da upravlja predmetnim dizalom.

10. Da tužitelj nije bio jedini radnik zadužen za dizalo već su osim njega za dizalo bilo zaduženi radnici C i B koji su dobili nalog da tužitelja upoznaju s radom na dizalu, utvrđeno je iz iskaza DR. Međutim, da tužitelj nije bio posebno obučen za rad sa dizalom utvrđeno je iz iskaza tužitelja te uvidom u Zapisnik o inspekcijom nadzoru. Naime, da tužitelj nije bio osposobljen za poslove rukovanja dizalom te da uopće nije smio biti raspoređen na te poslove niti je bila napravljena procjena rizika za predmetni posao, utvrđeno je iz iskaza CR,

11. Da je tužitelj propao sa prizemlja na razinu minus tri (-3), a sama kabina dizala bila je na prvom katu, utvrđeno je iz iskaza BR i RR.

12. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj otišao po ključ za dizalo u kontejner, došao je do lifta i gurnuo ključ u utor za ključ lifta, čekao je da se vrata otvore, a ona su se nešto teže otvarala, kada su se vrata otvorila, a nije bilo struje pa se nije moglo dobro vidjeti, s time da je to bio 12. mjesec i rano ujutro pa nije bilo puno svjetlosti izvana, on je računao, obzirom su se vrata lifta otvorila, da je s liftom sve u redu i da može zakoračiti unutra. Zakoračio je lijevom nogom unutra i propao, a lijevom rukom se uhvatio za sajlu i neko vrijeme uspio pridržavati, ali kratko, te je pao na dno lifta, a to je bila razina -2. Jedno vrijeme ga nitko nije čuo, dozivao je upomoć, a bio je teško ozlijeđen, noge su mu bile potrgane i imao je niz drugih ozljeda. Kada su ga radnici čuli, došli su mu pomoći.

13. Da dizalo nije bilo automatsko dizalo jer isto nije imalo kontrole izvana za upravljanje, već se moralo pokrenuti ručno pomoću ključeva, a isto tako i isključiti iz rada pomoću ključeva, te da se dizalo koristilo privremeno za prijevoz tereta, utvrđeno je iz iskaza CR, više savjetnice u Državnom inspektoratu, koja je provela inspekcijski nadzor te svjedoka GR koji je proveo vještačenje lifta u istražnom postupku.

14. Uvidom u Potvrdu Zavoda za integralnu kontrolu d.o.o. od 18.11.2019. dostavljenu uz odgovor na tužbu utvrđeno je da je naručitelj kontrole lifta bila tvrtka Kone d.o.o., odnosno proizvođač lifta, te je pregledom utvrđeno da dizalo udovoljava propisima u pogledu sigurnosti i funkcionalnosti te se može privremeno staviti u uporabu zbog korištenja za potrebe transporta na građevini.

15. Kada se navedena Potvrda dovede u vezu s iskazom GR koji je vršio vještačenje dizala u istražnom postupku proizlazi da se dizalo moglo predati na privremeno korištenje samo radnicima tvrtke Kone, a ne i tuženiku.

16. Imajući to na umu, u cijelosti su neosnovani navodi tuženika da je tužitelj neispravno rukovao liftom, da je lift trebao pozvati gumbom, da se radilo o osobnom dizalu a ne građevinskom, te da tužitelj nije ni smio rukovati liftom, obzirom da je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno upravo suprotno i to da je tuženik kao poslodavac rasporedio tužitelja da upravlja liftom, da se lift nije mogao pozvati gumbom već pomoću posebnih ključeva, da je lift bio namijenjen za privremenu uporabu zbog korištenja transporta na građevini te da tužitelj nije niti smio upravljati takvim dizalom jer za to nije bio stručno osposobljen.

17. Da je predmetni lift bio neispravan u trenutku štetnog događaja proizlazi iz iskaza svjedoka CR iz Državnog inspektorata koja je iskazala da je bio potrgan lim koji osigurava siguran rad dizala, a koja činjenica je evidentirana u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru, a detalje o neispravnosti lifta sud je utvrdio iz iskaza svjedoka GR koji je iskazao da nije bilo vanjske upravljačke jedinice i samo je ugrađivač lifta Kone smio upravljati takvim liftom. Zavod za integralnu kontrolu koji je vršio ispitivanje lifta je utvrdio da lift nije smio biti predan na uporabu tuženiku, odnosno tek dana 30.01.2020. izdana je potvrda o završnoj provjeri lita sa zaključkom da je ispravan i tek tada se lift mogao dati na korištenje tuženiku. Nadalje je iz njegovog iskaza utvrđeno da kod tuženika nitko od radnika nije bio osposobljen za upravljanje takvim liftom, već da to rade samo serviseri od firmi koje ugrađuju i servisiraju takve liftove.

18. Na temelju odredbe članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19 - u daljnjem dijelu teksta ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. Budući da nije sporno da je šteta nastala na radu, tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

19. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – u daljnjem tekstu: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koje je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a stavkom 2. je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

20. Osim toga, inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da su u trenutku događaja korišteni strojevi i uređaji s povećanim opasnostima, stoga treba primijeniti i odredbu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem dijelu teksta ZOO) kojom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dakle osiguranik tuženika. Nije u pravu tuženik sa tvrdnjom da se predmetno dizalo ne smatra opasnom stvari, jer je u dokaznom postupku utvrđeno da dizalo nije bilo automatsko već se njime upravljalo ručno pomoću ključeva te su samo ovlašteni serviseri smjeli upravljati takvim dizalom, pa, imajući to na umu, predmetno dizalo koje se smjelo koristiti samo u svrhu transporta na građevini se zasigurno ima smatrati opasnom stvari.

21. Odredbom čl. 1067. st. 2. ZOO propisano je da se vlasnik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti.

22. Radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (članak 68. stavak 1. ZZR).

23. Smatra se da radnik radi s dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjem i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca.

24. Obveza poslodavca je da radniku osigura uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika (čl. 7. st. 3. ZR)

25. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. ZZR poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima, nadalje, obvezan je uvažavati prirodu obavljanih poslova te prilagoditi zaštitu na radu promjenjivim okolnostima (čl. 17. st. 3. ZZR).

26. Odredba čl. 32. ZZR propisuje obvezu poslodavca da radnike obavještava te po potrebi izdaje pisane upute o svim opasnostima i štetnostima.

27. Odredba čl. 44. ZZR propisuje obvezu poslodavca planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razine zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

28. Tuženik tijekom postupka osporava svoju odgovornost a podredno ističe prigovor podijeljen odgovornosti. Tuženikova se odgovornost može isključiti ili umanjiti jedino ako dokaže da je tužitelj svojim radnjama namjerno ili zbog krajnje nepažnje skrivio nesreću, a to u ovom postupku, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik ničime nije uspio dokazati.

29. Naime, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je u radnjama tužitelja bilo propusta te da je isti ikakvim svojim radnjama doprinio nastanku štetnog događaja. S druge strane, na strani tuženika utvrđeno je više propusta i to jer je tužitelja rasporedio na poslove rukovanja liftom iako nije bio stručno osposobljen za takve poslove, jer je lift bio neispravan, te jer nije razradio sigurno izvođenje radnog zadatka s obzirom da je tužitelj propao kroz okno lifta koji mu se otvorio i došao bez kabine, a kako je to utvrđeno inspekcijskim nadzorom i iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja.

30. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, zaključak je suda da tuženik u konkretnom slučaju nije uopće vodio brigu o sigurnosti te zaštiti života i zdravlja tužitelja prilikom obavljanja radnog zadatka, jer mu nije omogućio da obavlja poslove na siguran način zbog čega je došlo do ozljeđivanja radnika.

31. Niti okolnost što je dizalo bilo u vlasništvu proizvođača tvrtke Kone d.o.o. ne može umanjiti odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju jer je tuženik kao poslodavac dao nalog svojim radnicima, među njima i tužitelju, da se koriste tim dizalom, te je protivno svim propisima o sigurnosti i zaštiti na radu, tužitelja rasporedio na poslove upravljanja i rukovanja liftom. Stoga je kao irelevantan odbijen prijedlog tuženika za strojarskim vještačenjem na okolnost utvrđenja doprinosa društva Kone d.o.o. u nastaloj šteti.

32. Slijedom navedenog, iz ovako provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, i to osim što je objektivno odgovaran kao poslodavac, odgovoran je i subjektivno jer je prekršio propise zaštite na radu i o sigurnosti radnika, dok tužitelj ničim nije doprinio nastanku štetnog događaja, stoga nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 25. st. 2. ZZR da se tuženika oslobodi odgovornosti ili da se ista umanji.

33. Na okolnost zadobivenih ozljeda radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj 20.12.2019. zadobio sljedeće ozljede:

• Prijelom lubanje na dva mjesta bez pomaka (prijelom zatiljne kosti lijevo i prijelom tjemene kosti desno

• Komplicirani prijelom desne potkoljenice

• Višeiverni prijelom ivera lijevog koljena

• Prijelom vrška lijeve lisne kosti u području gležnja (tzv. vanjski maleol) Tužitelj je po štetnom događaju primljen na bolničko liječenje na KBC „Sestre milosrdnice“ gdje su mu utvrđene gore navedene ozljede. Liječen je u bolnici od 20.12.2019. do 19.02.2020. Tijekom tog liječenja je u dva navrata podvrgnut kirurškom liječenju. Prijelom desne potkoljenice je inicijalno (20.12.2019.) liječen vanjskom fiksacijom da bi tri tjedna kasnije (10.01.2020.) bio odstranjen vanjski fiksator i učinjena osteosinteza desne goljenične kosti po AO metodi. Prijelom ivera lijevog koljena je 20.12.2019. liječen djelomičnim odstranjenjem te šavima. Iako mu je tada postavljena i dijagnoza sumnje na prijelom desne lakatne kosti iz kasnije dokumentacije nema spomena o liječenju i tegobama s desnim laktom što isključuje navedenu ozljedu. Nakon otpusta iz bolnice liječen je fizikalnom terapijom u kući. Nakon toga slijedi ponovno bolničko liječenje u razdoblju od 20.05. do 02.06.2020. zbog nesrastanja prijeloma ivera lijevog koljena. Dana 26.05.2020. podvrgnut je operaciji ivera lijevog koljena kada mu je učinjena osteosinteza Smiljanićevom košaricom. I nakon te operacije je redovito kontroliran od strane kirurga uz provođenje fizikalne terapije u kući. Nije mu bilo dopušteno opterećenje nogu tijekom tih pregleda. Opterećenje lijeve noge mu je dozvoljeno tek na kontroli kirurga 10.03.2021. Unatoč tome i dalje se nije mogao osloniti na niti jednu nogu. Ponovno je bolnički liječen od 17.08. do 19.08.2021. kad mu je izvađen osteosintetski materijal iz lijevog ivera. I nakon ove operacije se nije mogao samostalno kretati ni osloniti na noge te je opet liječen fizikalnom terapijom u kući. Tužitelj je provodio fizikalnu terapiju stacionarno od 22.07. do 12.08.2022. u Varaždinskim toplicama. I nakon toga je nastavio liječenje fizikalnom terapijom u kući te njegovo liječenje još uvijek traje. Obzirom na vrijeme koje je proteklo od ozljeđivanja do sada vještak drži da je malo vjerojatno da će se njegovo zdravstveno stanje bitnije promijeniti. Opreza radi ipak treba navesti mogućnost da sadašnje stanje još nije konačno te da postoji mogućnost promjene kako na bolje tako i na lošije. Postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj i zadobivenih ozljeda te provedenog liječenja. Unatoč što je od štetnog događaja do sada proteklo više od 3,5 godine tužitelj i dalje provodi liječenje te je u srpnju 2023. proveo liječenje u toplicama, a u rujnu ima zakazanu kontrolu kirurga. Stoga se ne može govoriti o potpunom završetku liječenja. No malo je vjerojatno poboljšanje njegovog zdravstvenog stanja zbog tolikog proteka vremena od ozljeđivanja. U tužitelja postoji znatno ograničenje pokretljivosti. Samostalno je pokretan uz pomoć niske hodalice na kraće relacije, a na dulje se koristi kolicima u koja transfer obavlja samostalno. Ima izražen deformitet desne potkoljenice te izrazitu hipotrofiju mišića obje noge. Iz priloženog CD-a u spisu na kojem je navodno zdravstveni Karton isti nije moguće otvoriti te osim izjave tužitelja nema podataka o ranijim ozljedama udova. Iz rukom pisanog kartona se vidi da je 2007. god ozlijeđen u prometnoj nesreći kao biciklist. Tada je zadobio prijelom lubanje sljepoočno lijevo i zatiljno lijevo uz ozljedu mozga. I u ovom događaju je zadobio prijelome lubanje na dva mjesta. Navedena ozljeda nije zahtijevala liječenje po neurokirurgu niti postoji dokumentirano postojanje neuroloških posljedica zadobivenih prijeloma. Ozljede koje je tužitelj zadobio u ovom događaju su dovele da je preostala funkcionalna sposobnost tužitelja smanjena i nije dostatna za obavljanje bilo kojih radnih aktivnosti u daljnjem životu. U jednom dijelu općih potreba (higijena, hranjenje oblačenje) se tužitelj može brinuti o sebi. Ali postoji potreba za tuđom pomoću dnevno u smanjenom opsegu kako je dolje navedeno. Ukupno smanjenje njegove životne aktivnost sada iznosi 60%-62%. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpio 7-8 dana, srednjeg oko mjesec dana i manjeg oko 3 mjeseca. Zabrinutost za zdravstveno stanje i ishod liječenja je imao oko 6 mjeseci. Bol jakog intenziteta je trpio oko 12 dana, srednjeg oko 25 dana, a manjeg još oko 4 mjeseca. Uzeto je u obzir da je operiran u 4 navrata. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila potrebna nakon otpusta iz bolnice 19.02. do 20.05.2020. 4 h na dan zbog nemogućnosti oslonca na bilo koju nogu. I nakon izlaska iz bolnice 02.06.2020. je trebao pomoć u tom obimu (4 h na dan) do 17.08.2021. Po vađenju alenteze i otpustu iz bolnice je do kraja studenog 2021. (30.11.2021.) trebao pomoć kroz 4 h dnevno. Od tada pa nadalje osim u vrijeme hospitalizacije u toplicama tužitelj treba trajnu tuđu pomoć od 2 h dnevno. Naruženje: zbog izgleda lijeve potkoljenice, opisanih ožiljaka te zbog korištenja kolica i hodalice je jakog stupnja.

34. Tužitelj nije imao primjedbe na provedeno medicinsko vještačenje te je po primitku istog specificirao tužbeni zahtjev čime je neznatno povećao tužbeni zahtjev, kojoj preinaci se tuženik protivio, a sud je navedenu preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP, jer prije primitka nalaza i mišljenja tužitelj nije mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev, pa je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

35. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Stipančića u bitnom navodeći da ocjenu vještaka smatra previsokom.

36. Vještak dr. Stipančić je usmeno saslušan naveo da u prigovoru tuženika ne postoji nijedan argument kojim se opravdava mišljenje tuženika da su ocjene za pojedine kvalifikatorne okolnosti drugačije, odnosno manje kako ih tuženik navodi. Napominje da vještaci uopće ne ocjenjuju dijagnozu ni ozljedu, već ocjenjuju posljedice koje ta ozljeda ostavlja u pojedine osobe. Primjerice radi, prijelom lisne kosti u području gležnja kako to tuženik navodi bi po njegu iznosom 5%, no umanjenje životne aktivnosti zbog ove ozljede može biti od 5-25%. To ovisi o funkciji gležnja nakon zacjeljenja, odnosno završenog liječenja te da li postoji čak i degenerativne promjene na zglobu kao posljedica ozljede, odnosno nastanak arstroze. Konkretno u tužitelja upravo postoji ograničenje kretnji ozlijeđenog desnog gležnja jakog stupnja, uz nastanak degenerativnih promjena, pa kad bi samo cijenio tu posljedicu onda bi smanjenje životne aktivnosti bilo minimalno 20%, a možda i više. Napominje da se cijeni ukupan funkcijski kapacitet osobe i mogućnost funkcioniranja u svakodnevnom životu, a njegova procjena je da sve ozljede koje je tužitelj zadobio sa svim posljedicama koje su zaostale nakon tih ozljeda ima smanjenju životnu aktivnosti u omjeru od 60-62%. U skladu sa već navedenim su i druge ocjene, pri čemu je uzeo u obzir vrstu i težinu zadobivenih ozljeda te način i duljinu provedenog liječenja, pod način misli da je tužitelj 4 puta podvrgnut kirurškom zahvatu te nizu fizikalnih terapija koje je provodio po ustanovama i ambulantama, stoga u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Nema matematičkog zbrajanja pojedinih ozljeda, već ukupan funkcijski kapacitet u svakodnevnom životu. Nakon pretrpljenih ozljeda, kako u području koljenog zgloba tako i gležnja, u tužitelja postoje posttraumatske artroze, što je uzeto u obzir pri davanju mišljenja.

37. Nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka dr. Stipančića nije bilo daljnjih primjedaba na vještačenje, a po ocjeni suda vještak je argumentirano i detaljno otklonio sve primjedbe tuženika koje su bile paušalne i neosnovane, stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručnu pomoć u dokazivanju.

38. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO). Slijedom toga pripada mu pravo na pravičnu novčanu naknadu na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak: fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Na dosuđenje naknade štete utječe okolnost da stopa inflacije od 2020. godine kada je VSRH povećao orijentacijske kriterije za 50% iznosi 28,4 %.

39. Treba reći da Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako to već iz samog njihovog naziva proizlazi, jesu kriteriji orijentacijske naravi, koji sucima trebaju pomoći pri određivanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u pojedinim predmetima. U pitanju je naknada koja nema za svrhu materijalno obeštećenje osobe zbog pretrpljene neimovinske štete (jer se takva šteta i ne može naknaditi), već je njezina svrha da se oštećenome dosudi određena naknada koja mu omogućava da donekle kompenzira neugodnosti kojima je bio izložen vezano za pretrpljenu neimovinsku štetu. Upravo zato bespredmetno je govoriti o preciznom korištenju novčanih iznosa navedenih u orijentacijskim kriterijima.

40. Imajući u vidu zadobivene ozljede koje su bile posebno teške, činjenicu da je tužitelj dugotrajno liječen, da će liječenje trajati do kraja života, da je isti teško pokretan te se kreće uz pomoć hodalice i invalidskih kolica, da zbog ozljede ne može samostalno obavljati nikakve poslove, da je zbog ozljede postao radno nesposoban i u invalidskoj mirovini, da je višekratno polazio fizikalne terapije koje i dalje kontinuirano provodi, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 60%-62%, činjenicu da je tužitelj starije životne dobi (1955. godište), da ima deformitet desne potkoljenice te izrazitu hipotrofiju mišića obje noge, a kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Stipančića i iskaza tužitelja, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 72.997,54 eura i to za pretrpljene fizičke bolove 5.308,91 eura, za pretrpljeni strah 3.981,68 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 55.743,58 eura, za duševne boli zbog naruženosti 7.963,37 eura.

41. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 1076 sati nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 4,00 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 4.304,00 eura. Stoga je trebalo odbiti tužitelja za preostali iznos od 4.986,60 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

42. Na temelju odredbe čl. 1088. st. 1. i 2. ZOO tužitelju za 2 sata trajne tuđe pomoći i njege dnevno, odnosno 60 sati mjesečno, pripada novčana renta koju visinu sud određuje prema slobodnoj ocjeni kako je navedeno pod točkom 41. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj ima potrebu za trajnom tuđom pomoći od 1.12.2021. pa nadalje, a kako isti potražuje za razdoblje od podnošenja tužbe 13.10.2022., a imajući na umu da sud ne može stranci dosuditi veći iznos od onog kojeg traži, to mu je dosuđena za utuženo razdoblje od 13.10.2022. pa nadalje novčana renta u mjesečnom iznosu od 238,90 eura uzevši u obzir cijenu sata od 3,981 eura.

43. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Stipančića od 22.8.2023. proizlazi da liječenje tužitelja i dalje traje, no da je malo vjerojatno da će se njegovo zdravstveno stanje bitnije promijeniti, sud smatra da je dan podnošenja nalaza vještaka meritoran za određivanje početka tijeka zateznih kamata. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom kamata na dosuđenu neimovinsku štetu za razdoblje od 12.10.2022. do 22.8.2023.

44. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od presuđenja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Stoga je odbijen zahtjev za isplatu kamata za period od 12.10.2022. do 7.1.2026.

45. Sukladno odredbi čl. 1088. st. 2. ZOO mjesečna renta plaća se mjesečno unaprijed, to znači od 1-og u mjesecu za tekući mjesec, a kako je tužitelj tražio kamate od 10-og u mjesecu, iste su mu tako i dosuđene, kraj činjenice da sud ne može dosuditi stranci više od onog što potražuje.

46. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen za ukupan iznos od 77.301,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen za isplatu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 4.986,60 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te za isplatom kamata na dosuđenu neimovinsku štetu za razdoblje od 12.10.2022. do 22.8.2023. kao i za isplatom kamata na dosuđenu tuđu pomoć i njegu za period od 12.10.2023. do 7.1.2026.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. stavka 1. ZPP, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 91.366,34 eura (82.288,14 eura i dospjeli iznos mjesečne rente od 9.078,20 eura za 38 mjeseci), a u granicama zahtjeva stranke. Naime, tužitelj je u troškovniku postavio zahtjev od 620 bodova po radnji, iako mu pripada 688 bodova po radnji. Tužitelj je u odnosu na osnovu uspio 100 %, a tuženik 0%, u odnosu na visinu tužitelj je uspio 94%, a tuženik 6%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 94% = 194% / 2 = 97%, a za tuženika: 0% + 6% = 6% / 2 = 3%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 94% uspjeha na strani tužitelja.

48. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava tužbe od 1.240,00 eura (Tbr.7),

- sastava podneska od 3.11.2022. od 1.240,00 eura (Tbr.7),

- sastava podneska od 4.10.2023. od 1.240,00 eura (Tbr.7),

- pristupa na ročište 8.4.2024. od 1.240,00 eura (Tbr. 9/1),

- pristupa na ročište 13.1.2025. od 1.240,00 eura (Tbr. 9/1),

- pristupa na ročište 9.4.2025. od 1.240,00 eura (Tbr. 9/1),

- pristupa na ročište 19.5.2025. od 1.240,00 eura (Tbr. 9/1),

- pristupa na ročište 24.10.2025. od 1.240,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 9.920,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) iznosi 12.400,00 eura, pri čemu razmjerno uspjehu od 94% taj trošak iznosi 11.656,00 eura. U cijelosti su mu priznati troškovi vještačenja i vanjskog uredovanja od 314,93 eura pa sveukupno trošak tužitelja iznosi 11.970,93 eura.

49. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav ostalih podnesaka jer nisu bili neophodni za vođenje spora. (čl. 155. ZPP).

50. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

51. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 7. siječnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku