REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3580/2021-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zapad-Stan d.o.o., OIB: 78641299718, Zagreb, Ante Topića Mimare 61, zastupanog po punomoćnici Tihani Miletić, odvjetnici i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Barbić Miletić j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 20. listopada 2025 u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zapad-Stan d.o.o. isplatiti tužitelju AM iznos 4.247,13 eur sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2026. do isplate te mu isplatiti i trošak postupka u iznosu 5.069,08 eur sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2026. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos 4.247,13 eur za razdoblje od 4. prosinca 2013. do 6. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos 63.000,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj AM je podnio ovom sudu 4. prosinca 2013. tužbu protiv tuženika Zapad-stan d.o.o., radi isplate, u kojoj je naveo kako je suvlasnik u ½ dijela dvosobnog stana u zgradi u [adresa] u [adresa] na petom katu, stan br. 20 kojeg je kupio još prije 30 godina, a da su problemi s prokišnjavanjem stropa u hodniku, kuhinji, dnevnom boravku i kupaonici počeli još prije 15 godina kada je prvi puta na to upozorio predstavnicu suvlasnika gđu. A i kojom prilikom se obnavljala fasada zgrade pa mu je gđa. A obećala da će se pritom sanirati i krovište zgrade, ali kako je ona smijenjena, to se odustalo od toga zbog nerazumijevanja novog predstavnika suvlasnika TM koji je i danas na toj funkciji. Nadalje je naveo kako je tuženik kao zajednički upravitelj zgrade 2008./2009. obavio radove na saniranju krovišta, ali da su ti radovi bili tako nestručno, nesavjesno i površno napravljeni da su nakon toga prokišnjavanja, a time i kolateralna šteta samo bili još veći za što ima i fotodokumentaciju pa da je pozvao g. T da dođe i osobno se uvjeri u nestručno izvedene radove, na što ga je on uputio da se obrati izravno izvođaču, ovdje tuženiku, a što je tužitelj i učinio reklamirajući radove jednom od direktora tuženika, g. UM koji je nedugo zatim osobno došao u zgradu drugim poslom kod susjeda U koji živi u stanu ispod tužiteljevog, a koji susjed je obavijestio g. UM kako mu ponekad prokišnjava voda iz plafona pa da je g. UM tada došao i u tužiteljev stan i osobno vidio štete prouzrokovane curenjem vode koja je bila još intenzivnija nego prije sanacije djelatnika njegove tvrtke, a da je on samo šutke bez komentara izašao iz stana nakon što mu je tužitelj pokazao otpalu žbuku s plafona i zidova, izbočene i kasnije otpale keramičke pločice u kuhinji i kupaonici, uništeni sav kuhinjski namještaj, napuhnute i kasnije izmijenjene parkete te oštećene zidne električne instalacije s električnim brojilom, a da pritom na izlasku iz stana na traženje tužitelja nije htio pogledati u plafonjeru u hodniku koja da je bila puna vode i u kojoj je još bila napuknuta žarulja koja bi, nakon što bi se nakratko uključio prekidač, kuhala poput roštilja s tim da su nakon nekoliko godina radnici elektre potpuno odsjekli i izolirali taj kabel. Tužitelj je nadalje naveo kako je bez obzira na osebujno ponašanje g. UM želio vjerovati da će profesionalna etika, a napose sklopljeni ugovor o održavanju njegove zgrade ponukati g. UM da pošalje ekipu koja bi stručno sanirala krovište, ali da je očito bio preveliki optimist pa da je, kad je vidio da od tuženika ne može ništa očekivati, 2011. privatno angažirao neke majstore koji su privremeno sanirali krovište, ali da ono još uvijek čeka sveobuhvatno rješenje te da je u stanu morao staviti novu žbuku budući se na plafonima i zidovima mogao vidjeti beton s armaturnim željezom, zatim promijeniti pločice u kuhinji i kupaonici, parket u blagovaonici i kuhinji, a za što ima svjedoke, ali i fotodokumentaciju pa da smatra kako je zbog ignorantskog, neodgovornog i napose nesavjesnog ponašanja tuženika pretrpio štetu od preko 95.000,00 kn koju sada želi sudski namiriti. Slijedom navedenog, tužitelj zahtjevom postavljenim na ročištu 13. studenog 2018. od tuženika zahtijeva:

- isplatu iznosa 30.000,00 kn s naslova naknade štete nastale na stanu te

- isplatu iznosa 2.000,00 kn s naslova naknade vrijednosti radova izvršenih po tužitelju na sanaciji stana, a po procjeni vještaka odnosno, ukupno isplatu iznosa 32.000,00 kn sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2013. do isplate te obvezati tuženika na isplatu troškova postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu tako i visinu te aktivnu legitimaciju uz tvrdnju da tužitelj nije dostavio dokaz da bi bio suvlasnik predmetnog stana u ½ dijela. Predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan te obvezati tužitelja na isplatu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Kupoprodajni ugovor od 3. rujna 1982. (list 21-24 spisa), preslike fotografija (list 25-26 spisa), iskaz tužitelja (list 34-35 spisa), iskaz zakonskih zastupnika tuženika ZM i GM (list 36- 37 i 319-320 spisa), iskaze svjedoka CM (list 57 spisa), TM (list 58-59 spisa) i UM (list 60-62 i 317 spisa), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka IM uz prethodne uviđaje 28. travnja 2017. i 29. travnja 2017. (list 79-94 i 74-76 spisa), usmeno saslušanje vještaka (list 105-106 spisa), rekapitulaciju prometa i karticu zgrade (list 140-141 i 176-256 spisa), račune (list 142- 147 spisa), Anex ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 14.9.2005. i 3.10.2013. (list 148 i 164 spisa), Zapisnik od 15.06.2006. i 26.4.2013. (list 149-152 i 156-161 spisa), godišnji program upravljanja za 2005., 2013. i 2014. godinu (list 153- 154 i 171-172 spisa), dopis predstavnika suvlasnika od 4.3.2009. i 12.06.2013. (list 155 i 162 spisa), potpisnu listu (list 164-170 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29.3.2001. (lit 257-259 spisa), Ugovor o izvođenju radova na sanaciji hidroizolacije od 15.7.2001. (list 261-264 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 318 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud utvrđuje zahtjev osnovanim kao u toč. I. izreke.

5. Na ročištu 17. siječnja 2025. (list 336 spisa) tužitelj je novčani zahtjev od 13. studenog 2018. izrazio u važećoj valuti eur ( 4.247,13 eur).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete utemeljen na tvrdnji da je suvlasnik u ½ dijela dvosobnog stana u zgradi u [adresa] u [adresa] na petom katu, stan br. 20, da su problemi s prokišnjavanjem stropa u hodniku, kuhinji, dnevnom boravku i kupaonici počeli još prije 15 godina, da je tuženik kao zajednički upravitelj zgrade 2008./2009. obavio radove na saniranju krovišta, ali da su ti radovi bili nestručno, nesavjesno i površno napravljeni, da je reklamirao radove jednom od direktora tuženika g. UM koji je nedugo zatim osobno došao u tužiteljev stan i vidio štete prouzrokovane curenjem vode koja je bila još intenzivnija nego prije sanacije djelatnika njegove tvrtke, a da je on bez komentara izašao iz stana nakon što mu je tužitelj pokazao otpalu žbuku s plafona i zidova, izbočene i kasnije otpale keramičke pločice u kuhinji i kupaonici, uništeni sav kuhinjski namještaj, napuhnute i kasnije izmijenjene parkete te oštećene zidne električne instalacije s električnim brojilom, da je želio vjerovati da će g. UM poslati ekipu koja bi stručno sanirala krovište, ali kad je vidio da od tuženika ne može ništa očekivati, 2011. je privatno angažirao majstore koji su privremeno sanirali krovište, ali da ono još uvijek čeka sveobuhvatno rješenje te da je u stanu morao staviti novu žbuku budući se na plafonima i zidovima mogao vidjeti beton s armaturnim željezom, zatim je trebao promijeniti pločice u kuhinji i kupaonici, parket u blagovaonici i kuhinji te da je pretrpio štetu u visini od 30.000,00 kn s naslova naknade štete nastale na stanu te od 2.000,00 kn s naslova naknade vrijednosti radova izvršenih po tužitelju na sanaciji stana.

7. U predmetnom postupku sud je 28. prosinca 2018. (list 113-119 spisa) donio presudu poslovni broj P-7094/13-43 kojom je odbijen zahtjev tužitelja te je po žalbi istog, rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-558/2019-2 od 14. travnja 2021. (list 133-135 spisa) uvažena žalba tužitelja, ukinuta navedena prvostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

8. U odnosu na istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud je uvidom u Kupoprodajni ugovor od 3 rujna 1982. utvrdio da je tužitelj suvlasnik predmetnog stana u ½ dijela pa je stoga aktivno legitimiran temeljem čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) kojim je propisano kako svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva te poglavito st. 2. istog članka prema kojem svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari. Slijedom navedenog, sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika kako tužitelj nije aktivno legitimiran, kao niti prigovor da tužitelj nije ovlašten tužiti bez drugog suvlasnika predmetnog stana jer su oni jedinstveni suparničari. Naime, tužba u ovoj pravnoj stvari je podnijeta 4. prosinca 2013., a tuženik je na ročištu 13. srpnja 2022. (list 326), u prilog tvrdnji nedostatka aktivne legitimacije tužitelja priložio izvadak iz zemljišne knjige sa stanjem na dan 10. srpnja 2022., o tome da je kao vlasnik stana, a nakon postupka povezivanja, pod brojem Z-22234/21, upisan Grad Zagreb. Navedeno, a obzirom na postojanje Kupoprodajnog ugovora iz 1982. , upućuje da je tužitelj u utuženom razdoblju pa i u vrijeme podnošenja tužbe bio predmnijevani vlasnik stana (2021. pod brojem Z- 222234/21 kao vlasnik je upisan Grad Zagreb) i kao takav je bio aktivno legitimiran na podnošenje tužbe.

9. Uvidom u preslike fotografija, potom iz iskaza svjedoka CM, TM i UM, kao i iz iskaza stranaka, tj. tužitelja i zakonskih zastupnika tuženika ZM i GM, kojim iskazima je u cijelosti poklonio vjeru jer su o onome što im je poznato i odlučno za ovaj spor zapravo iskazivali u bitnome suglasno, logično i životno uvjerljivo te poglavito iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka IM uz prethodne uviđaje održane 28. i 29. travnja 2017., kao i iz usmenog obrazloženja građevinskog vještaka na ročištu 13. studenog 2018., a koji nalaz je u cijelosti prihvatio kao stručan, jasan i potpun, dok je prigovore tuženika vještak usmeno na ročištu razumljivo i potpuno otklonio, sud je u bitnome utvrdio da sa zajedničkog dijela zgrade – prohodne terase iznad stana tužitelja u njegov stan dulje vrijeme prodirale oborinske vode koje su uzrokovale vidljiva oštećenja u unutrašnjosti stana tužitelja, i to tragove prodiranja oborinske vode na građevinskim elementima žbuke i zidnih obloga, osobito u blagovaonici, kupaonici i dnevnom boravku, s tim da je u blagovaonici i kupaonici stvorena veća površina gljivica koje su štetne za zdravlje te je sanaciju potrebno provesti u što kraćem vremenu, dok u kuhinji i ulaznom hodniku iznad sata za struju nema tragova prodiranja vode na stropu i zidu, kao i da je prilikom drugog očevida nakon jače kiše u dijelu stropa blagovaonice uočen novi prodor oborinske vode, a na prohodnom ravnom krovu iznad predmetnog stana je utvrđeno kako su vršene povremene parcijalne sanacije hidroizolacije. Nadalje je utvrđeno kako je prodiranje oborinske vode u stan tužitelja uzrokovano dotrajalošću izvornog hidroizolacijskog sustava ravnog prohodnog krova, a da periodične parcijalne sanacije hidroizolacije nisu u potpunosti spriječile prodiranje oborinskih voda, ali su ga znatno smanjile te na nekim mjestima spriječile u potpunosti. Također je utvrđeno da su radovi na parcijalnoj sanaciji ravnog prohodnog krova iznad stana tužitelja izvedeni 2008. s ciljem sprječavanja prodora vode iznad strujnog brojila i osigurača izvedeni u skladu s pravilima struke budući da na tom mjestu nema novih tragova prodora oborinske vode, a da bi se u svrhu potpunog otklanjanja mogućnosti prodiranja oborinskih voda u unutrašnjost tužiteljevog stana morala provesti potpuna zamjena svih izolacijskih elemenata ravnog prohodnog krova do armiranobetonske ploče, uključivo sa svim završnim elementima ravnog krova kao što su opšavni limovi, klupčice i vodolovna grla te izvedba nove toplinske izolacije koja bi spriječila pojavu toplinskih mostova te izvedbu nove hidroizolacije, a koji građevinsko-obrtničko-instalaterski radovi bi zahtijevali ulaganje od oko 175.000,00 kn, od čega se oko 20% tog iznosa odnosno iznos od 30.000,00 kn odnosi na sanaciju oštećenja nastalih prodiranjem oborinskih voda u stan tužitelja, kao i da je prilikom očevida uočeno da su na ulaznom dijelu stana iznad brojila za struju vršeni popravci vrijednost kojih je vještak procijenio s 2.000,00 kn te da prilikom očevida nije uočeno da su oborinske vode prodrle u elektroinstalacijske vodove, dok su prilikom ponovljenog očevida nakon obilnije kiše uočene kapljice vode na stropu blagovaonice pa da je vještak stoga zaključio kako voda još uvijek prodire u stan uslijed oborina.

10. Tužitelj prema na ročištu dana 13.11.2018. konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje naknadu štete, i to:

- iznos 2.000,00 kn s naslova naknade reparirane imovinske štete nastale na stanu tužitelja uslijed prodora vode – odnosno vrijednosti radova koje je tužitelj već izvršio na sanaciji stana te

- iznos 30.000,00 kn s naslova naknade nereparirane imovinske štete nastale na stanu tužitelja uslijed prodora vode – odnosno vrijednosti troškova kompletne sanacije svih preostalih nepopravljenih oštećenja u stanu tužitelja nastalih uslijed prodiranja oborinskih voda,

a to su upravo iznosi reparirane i nereparirane štete koje je i vještak u svom nalazu utvrdio pa je time utvrđena visina štete koju tužitelj trpi uslijed prodora oborinskih voda s krova kao zajedničkog dijela zgrade.

11. Budući da je tužitelj zahtjevom iz tužbe naknadu štete potraživao u visini 95.000,00 kn, a nakon provedenog građevinskog vještačenja istu visinom postavlja u visini 32.000,00 kn, navedeno imao učinak djelomičnog povlačenja tužbe kojem se tuženik nije protivio te je za iznos 63.000,00 primjenom odredbe čl. 193. st.2. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

12. Tužitelj tvrdi da je tuženik kao zajednički upravitelj zgrade bio dužan izvesti radove potpune sanacije na zajedničkom dijelu zgrade - prohodnom ravnom krovu iznad stana tužitelja kako bi pravovremeno i prije nastanka šteta u stanu tužitelja potpuno otklonio prodiranje vode, a kako tuženik to ni po zamolbi tužitelja nije učinio, to tužitelj od njega potražuje naknadu reparirane i nereparirane imovinske štete nastale na njegovom stanu, kako je to u ranijem odlomku obrazloženo.

13. Iako je odredbom čl. 45. st. 1. ZV, između ostalog, propisano kako je upravitelj samo nalogoprimac suvlasnika pa se glede njegovih prava, dužnosti i prestanka odnosa s njim, ako nije što drugo određeno, primjenjuju odgovarajuća pravila o nalogu te je odredbom čl. 93. st. 4. ZV propisano kako je upravitelj obvezan, koliko je najviše moguće, čuvati interese svih suvlasnika nekretnine i u obavljanju poslova redovite uprave slijediti upute većine, a izvanredne poslove poduzimati samo na temelju suglasnosti svih suvlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje, a čime bi iz navedenih odredbi proizlazilo da je upravitelj samo nalogoprimac koji postupa sukladno uputama većine suvlasnika (za poslove redovite uprave) ili svih suvlasnika (za poslove izvanredne uprave), valja cijeniti i odredbu čl. 378. st. 1. ZV kojom je propisano da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, kao i odredbu čl. 379. ZV kojom su propisane upraviteljeve dužnosti i ovlasti te je prema stavku 2. tog članka upravitelj osobito dužan brinuti da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje, dužan je obavljati povremeni godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik, raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja, obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima i obavljati druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom, a prije navedenim, te položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji i to najkasnije do 30. lipnja svake godine. Nadalje, prema stavku 3. članka 379. ZV upravitelja koji postupa suprotno obvezama iz ovoga članka, suvlasnici mogu razriješiti dužnosti te im je dužan naknaditi štetu koja nastane radi njegove nemarnosti ili propusta.

14. Dakle, u smislu navedenih odredbi proizlazi da upravitelj prema suvlasnicima ima poziciju punomoćnika i nalogoprimca, pri čemu suvlasnici u slučaju da zbog propusta upravitelja u izvršavanju obveza propisanih odredbom čl. 379. ZV pretrpe štetu, imaju mogućnost razriješiti upravitelja zgrade te dužnosti, te je u tom slučaju u smislu odredbe čl. 379. st. 3. ZV upravitelj dužan nadoknaditi štetu suvlasnicima nastalu radi njegove nemarnosti ili propusta.

15. Nakon donošenja odluke višeg suda, predmet nije vraćen na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka, već u stadij glavne rasprave, stoga sve dokaze koje je tuženik predao u spis na ročištu 18. listopada 2021., a kako su to pojedinačno navedeni na raspravnom zapisniku (list 138 spisa) i prileže listu 140-313 spisa i kojima dokazuje postupanje u skladu sa odredbom čl. 397. st. 2. ZV, sud u skladu sa odredbom čl. 299. st. 3. ZPP nije uzeo u obzir jer ti dokazi datiraju iz razdoblja do zaključenja prethodnog postupka (1. lipnja 2015.), a tuženik ničime nije dokazao da iste, bez svoje krivnje, nije mogao priložiti u spis do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st.2. ZPP). Kartica zgrade za 2021. te računi faznih izvođenja hidroizolacijskih radova u 2021. godini (list 141-145 spisa) odnose se na razdoblje nakon što je tuženiku šteta već nastala, a iz stanja spisa proizlazi da i nije sporno da su 2021. izvedeni cjeloviti hidroizolacijski radovi na terasama zgrade (kako to i proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika GM), ali očito prekasno.

16. Stoga, kada se radi o naknadi štete suvlasniku kojem je šteta nastala u stanu zbog loše održavanog zajedničkog dijela predmetne zgrade, konkretno, nesporno zajedničke terase iznad stana tužitelja, tada u skladu sa odredbom čl. 379. st.2. ZV postoji (ugovorna) odgovornost upravitelja zgrade jer je isti dakle, bio dužan brinuti se da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju nužnom za normalno korištenje, a temeljem povremenog godišnjeg pregleda nekretnine te raspoređivati troškove nekretnine na suvlasnike , naplaćivati dugovanja te obavljati poslove u skladu sa obvezama preuzetim ugovorom (o upravljaju zgradom). Naime, kada iz prihvaćenog iskaza zakonskog zastupnika tuženika – ČM proizlazi da je konkretna zgrada izgrađena kao vrlo loše kvalitete, a da curenja na stropove sa zajedničkih terasa nisu riješena zbog ograničenih sredstava pričuve te da su na terasi iznad stana tužitelja izvedeni radovi samo parcijalni koji ne mogu biti trajno rješenje i zbog čega je, prema prihvaćenom nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, tužitelju i nastala šteta, tada se ne može zaključiti da je upravitelj postupao u skladu sa odredbom čl. 379. st.2. ZV i nije osigurao funkcionalno stanje predmetne terase iznad stana tužitelja u utuženom razdoblju zbog čega je u skladu sa odredbom čl. 93. i 379. st. 3. ZV odgovoran za štetu tužitelju. Naime, isti nije dokazao da bi, u konkretnom slučaju, poduzeo mjere unutar redovitog održavanja zgrade u funkcionalnom stanju (parcijalna sanacija to zasigurno nije), a upravo to ulazi u dužnost i ovlast upravitelja koji u ime i za račun suvlasnika upravlja zgradom i zajedničkom pričuvom. Time je utvrđeno da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene sve pretpostavke naknade štete- odgovornost upravitelja u smislu propuštanja pravovremenog i cjelovitog poduzimanja radnji radi održavanja predmetne terase iznad stana tužitelja, kao zajedničkog dijela nekretnine, u graditeljskom i funkcionalnom stanju; nastala šteta u stanu tužitelja kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, a koja je upravo posljedica propuštanja postupanja tuženika u skladu sa odredbama čl. 379. st. 2. ZV. Stoga je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete u utvrđenoj visini ukupno 4.247,13 eur te je odlučeno kao u toč I. izreke presude.

17. Budući da se pravni odnos između stranaka temelji na ugovoru o nalogu (Ugovor o upravljanju stambenom zgradom), u skladu sa odredbama čl. 763., čl. 768. i čl. 773. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11. dalje u tekstu ZOO), za tražbine koje proizlaze iz mandatnog odnosa primjenjuje se opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO kojom odredbom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Budući da je tužitelju šteta na stanu nastala nakon parcijalne sanacije 2008., to obzirom na datum podnošenja tužbe zastara nije nastupila.

18. Odluka o zateznoj kamati na dosuđen iznos štete temelji se na odredbama čl. 1086. u vezi čl. 1089. st.1. i 2. ZOO. Tužitelj naime potražuje naknadu štete u odnosu na dio koje u visini 2.000,00 kn ( 265,45 eur) tvrdi da je sam podmirio, ali tu činjenicu ničime ne dokazuje. Kako je visina štete, kako one za koju tužitelj tvrdi da je sam podmirio tako i preostale za oštećenja u stanu, utvrđena vještačenjem u postupku, dakle, visina štete je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude to tužitelj zateznu kamata na ukupni iznos štete teče od presuđenja do isplate (tako i VSRH u Rev- 873/2023 od 16. siječnja 2024.), a zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od utuženja do presuđenja je, kao neosnovan, odbijen.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. u vezi čl.151 i čl. 155. ZPP i isti je suđen tužitelju u cijelosti jer nije uspio u dijelu sporednog potraživanja (dijela tijeka zatezne kamate). Trošak postupka tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje (vrijednost je tijekom postupka smanjena), skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku.

19.1.Tužitelju je tako priznat trošak za: zastupanja na ročištima 7. svibnja 2014., 1. lipnja 2015., 17. veljače 2016., 17. svibnja 2016., 9. rujna 2016., 5. listopada 2016., 28. travnja 2017., 13. studenog 2018., 18. listopada 2021., 4. travnja 2022., 13. srpnja 2022., 18. listopada 2022., 23. siječnja 2023., 17. siječnja 2025., 10. travnja 2025., 8. svibnja 2025. i 20. listopada 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), sastav podnesaka od 24. ožujka 2016. i 29. lipnja 2016., svako po 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife), i za sastav žalbe od 29. siječnja 2019. 125 bodova (tbr. 10/1 Tarife), ukupno 1.850 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 3.750,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (937,50 eur) te uz trošak uplaćenog predujma za vještačenje ukupno 331,81 eur te uz uplaćeni predujam za izlazak sudske komisije 49,77 eur, sveukupno iznosi 5.069,08 eur.

19.2.Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 6. svibnja 2014. i 1. lipnja 2015. jer je iste predao u spis na ročištima navedenih datuma (trošak zastupanja na kojima mu je priznat) pa je navode iz istih mogao iznijeti na ročištima. Nije mu priznat trošak zastupanja na ročištu 13. lipnja 2016. jer je na tom ročištu zamjeniku njegova punomoćnika uskraćeno zastupanje u skladu sa odredbom čl. 90. st.1 u vezi čl. 91. ZPP. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 26.kolovoza 2016. jer istim prilaže primjerak podneska koji je u dovoljnom broju trebao biti priložen još podneskom od 29. lipnja 2016. Nisu mu priznati troškovi sastava podnesaka od 2. studenog 2016. i 16. ožujka 2017. jer istima priloženo dostavlja dokaze o uplati predujmova, a čime se ne radi o nužnim troškovima postupka. Nije mu priznat niti trošak na ime sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu jer iz stanja spisa proizlazi da iste nisu plaćene pa mu taj trošak nije niti nastao.

20. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 7. siječnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika

- spis