Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-4150/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja RI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] – [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kalebota,odvjetniku u Splitu, Trg HBZ 8/II, Split, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320,Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652- 5102963654 od 24.4.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako je iznos kredita 169.131,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se otplata kredita vrši u iznosu anuiteta od 1.474,72 CHF, u dijelu u kojem se povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavaju po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 45.304,93 Eura sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi: na iznos od
2,47 EUR 06.06.06.
0,03 EUR 01.09.06.
2,26 EUR 06.09.06.
3,74 EUR 03.10.06.
0,02 EUR 01.11.06.
137,56 EUR 02.01.09.
14,55 EUR 09.01.09.
0,00 EUR 01.02.09.
91,80 EUR 25.03.09.
57,47 EUR 02.04.09.
113,02 EUR 27.05.09.
232,94 EUR 17.07.09.
106,31 EUR 10.08.09.
0,63 EUR 01.09.09.
206,44 EUR 20.10.09.
141,19 EUR 31.12.09.
275,58 EUR 08.02.10.
142,97 EUR 04.03.10.
168,81 EUR 13.04.10.
62,51 EUR 26.05.10.
398,50 EUR 28.06.10.
170,60 EUR 30.06.10.
232,57 EUR 19.08.10.
269,62 EUR 31.08.10.
459,08 EUR 28.10.10.
920,77 EUR 18.01.11.
285,31 EUR 10.02.11.
0,01 EUR 01.03.11.
290,09 EUR 31.03.11.
658,23 EUR 10.05.11.
387,52 EUR 30.06.11.
954,01 EUR 23.08.11.
390,76 EUR 21.09.11.
376,83 EUR 30.10.11.
335,60 EUR 21.11.11.
0,40 EUR 01.12.11.
307,01 EUR 31.01.12.
112,52 EUR 27.02.12.
322,89 EUR 29.03.12.
374,00 EUR 27.04.12.
353,25 EUR 16.05.12.
24,60 EUR 28.05.12.
782,32 EUR 01.06.12.
734,62 EUR 26.07.12.
710,65 EUR 28.09.12.
30.335,37 EUR 22.11.12.
3.357,51 EUR 23.11.12.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 15.498,17 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužbom od 24. travnja 2019. tužitelj RI navodi da je sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102963654 (dalje: Ugovor) kod tuženika 24. travnja 2006., te mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 169.131,92 švicarskih franaka (dalje: CHF) uz rok otplate od 216 (dvjesto šesnaest) mjeseci.
1.1. Tuženik je u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru u kojem nije bilo mogućnosti nikakvih pregovora u članku 2. i 7. ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, a otplatu je kredita u čl. 2. vezao uz ovu valutu određujući u čl. 8. naveo visinu kamatne stope u iznosu 7,95 % godišnje ugovorivši da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke. Time je ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.2. Poziva se na pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu – iz presude „Potrošač“ broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018.) kojom je utvrđeno protupravno postupanje više banaka, među njima i tuženika. Predlaže da sud utvrdi ništetnim dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta veže uz valutu CHF, postavljajući deklaratorni tuženi zahtjev kao i kondemnatorni tražeći da sud naloži tuženiku isplatu neosnovano plaćenih iznosa.
1.3. Preinačava tužbu 16. travnja 2020. na način da traži od suda deklaraciju kojom se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora koji se odnosi na nepoštenu i ništetnu odredbu o naplati naknade za prijevremenu otplatu i da se podredno naloži isplata tog iznosa te konačno nakon dostave nalaza i mišljenja uređuje tužbu 4. listopada 2021.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno prigovara mjesnoj nenadležnosti. Osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva uz zastaru potraživanja, u bitnom navodeći da je presuda „Potrošač“ nepravilna i nezakonita jer da je samo Visoki trgovački sud istaknuo da njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke budući je ocjenjivao samo okolnosti koje su postojale u predugovornoj fazi a ne u fazi pojedinačnih pregovora. Tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Predložio je da se sasluša tužitelj na te okolnosti kao i djelatnice tuženika. Navodi da je tužitelj ugovorio oročeni depozit kao sredstvo osiguranja kredita u visini 15% od iznosa kredita. taj depozit je iskorišten za otplatu kredita i to 29. ožujka 2012. u iznosu 1.327,72 CHF, zatim 27. travnja 2012. u iznosu 1.530,00 CHF, te 28. svibnja 2012. 110,00 CHF i 26. studenoga 2012. u iznosu 22.494,24 CHF. Navodi da je tužitelj profitirao na povećanju tečaja CHF. Navodi da odredba Ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF ne može smatrati nepoštenom jer je jasna, iako uočljiva i razumljiva. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu sve promjene kamatne stope tuženik je izvršio sukladno zakonu. Nije tužitelju nastupila šteta i podnosi prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kao i s osnove razlike u depozitu.
2.1. Podneskom od 6. srpnja 2020. prigovara preinaci tužbenog zahtjeva jer da nije dopuštena i nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. U odnosu na naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita da je jasna, lako uočljiva i razumljiva.
3. Dana 1. travnja 2022. ovaj sud donosi presudu pod brojem P-1792/2019 koju potvrđuje Županijski sud u Splitu dana 14. srpnja 2022. u cijelosti.
3.1. Vrhovni sud dana 24. svibnja 2023. pod brojem Rev-369/2023-2 ukida navedenu presudu Županijskog suda u Splitu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu i to pod točkama I., IV. i VI. te predmet vraća ovom sudu na ponovno suđenje. U odnosu na točku II., III. i V. presude sud neće dalje obrazlagati obzirom da je u odnosu na te točke Vrhovni sud potvrdio presude.
4. Ovaj sud postupajući po uputi Vrhovnog suda saslušao je tužitelja dana 20. veljače 2024. te putem Općinskog građanskog suda kao zamolbenog suda svjedokinju RIM (zaposlenicu tuženika) dana 11. ožujka 2025. i izveo je dokaz dopunskim vještačenjem po prijedlogu tuženika sve na okolnost istaknutog prigovora radi prijeboja.
5. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5102963654 od 24. travnja 2006. (list 11-16 spisa), izračuna preplaćenih iznosa u kreditu (list 5-10 spisa), pregleda prometa po partiji kredita za razdoblje od 25. travnja 2006. -do 7. prosinca 2012. (list 17-27 spisa), dopisa od 2. kolovoza 2018. s prilozima (list 28-31 spisa), otplatnog plana (list 32-42 spisa), reklamnih materijala, informacija o pojmu valutna klauzula i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, pregledom brošura, s prilozima (list 61-107, te 194- 204, zatim 292-265, potom 385-395 spisa), pregledom e mail prijepiske HI u svezi hipotetskih pitanja klijenta, pregledom ugovora o oročenom depozitu i prometa po depozitu, financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, dopisa HNB-a i očitovanja HNB-a od 21. siječnja 2015., pregledom grafičkog prikaza, pregledom nalaza i mišljenja vještaka Ante Beusa (list 457-486 spisa), pregledom dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Ante Beusa (list 649-653 spisa), saslušan je tužitelj (str. 1317-1318 spisa), saslušana je svjedokinja HIM (str. 1331-1332 spisa), izveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka Ante Beusa dana 16. rujna 2025. (str. 1355 spisa), pregledan je dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Beusa od 30. studenog 2025. (str.1359-1370 spisa).
6. Podneskom od 5. veljače 2024. tužitelj uređuje tužbu tražeći od suda da utvrdi ništetnom ugovornu odredbu čl.2. i čl. 7. uz isplatu 45.304,93 EUR-a.
7. Stalni sudski vještak za financije Ante Beus u dopunskom nalazu i mišljenju dostavlja izračun razlike u tečaju CHF u iznosu 38.496,57 EUR-a, ali navodeći da takvu dopunu nalaza vrši na temelju podneska tuženika od 29. travnja 2025. i prema parametrima koje je naveo tuženik. Ostaju kod prethodno iznesenog nalaza i mišljenja a prema nalazu i mišljenju od 6. rujna 2021. izračunao je da bi tužitelj zbog promjene tečaja, promjene kamatne stope u tijeku otplate kredita i naknade za prijevremeno zatvaranje kredita platio tuženiku više anuiteta i to u iznosu od 341.349,98 HRK preračunato u eure jednako 45.304,93 EUR-a.
8.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Predmet ove ponovljene parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102963654 (dalje: Ugovor), sklopljen između tužitelja i tuženika 24. travnja 2006. i to utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), uz zahtjev za isplatu iznosa na ime povrata onog što je plaćeno temeljem pravomoćno utvrđene ništetnosti Ugovora u čl. 8. (u dijelu u kojem je kako je kamatna stopa promjenjiva) kao i zahtjev za isplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita (koja je utvrđena ništetnom u čl.10. Ugovora), te isplata temeljem valutne klauzule (za koju se traži da se utvrdi ništetnom i to ugovorne odredbi iz čl. 2. i 7. Ugovora) što iznosi sveukupno 45.304,93 EUR-a.
10. U postupku nije sporno da je Ugovor sklopljen između ovih parničnih stranaka te da je u cijelosti isplaćen 23. studenoga 2012. u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu kredita izvršio prema ugovorenoj valutnoj klauzuli kao i prema promjeni ugovorene kamatne stope te je platio naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita dana 23. studenoga 2012.
10.1. Sporno je prije svega jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetne te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po tim osnovama, te ima li tuženik pravo na potraživanje iz depozita tužitelja.
11. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila je predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao tuženik pod 3).
12. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br.: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik:
- u razdoblju od 01.04.2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak (CHF) ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
13. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu u CHF nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
14. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Uvidom u Ugovor od 24. travnja 2006. (str. 11-16 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao kreditora i tužitelja RI kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 169.131,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a (čl.2.). Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti u mjesečnim anuitetima - 216 mjesečnih anuiteta, kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, iznos anuiteta 1.474,72 CHF uz valutnu klauzulu (čl.7.).
16. Po iskazu tužitelja (str. 1316-1318 spisa) on je 2006. htio podići kredit jer je gradio obiteljsku kuću. U Erste banci imao je račun pa se odlučio za tu banku. Službenica ga je obavijestila da ukoliko bi dizao kredit u eurima da bi mogao dići 70.000,00 EUR-a i da bi mu mjesečna rata bila velika. Ponudila mu je kredit u CHF na 15 godina pa bi mu rata bila manja. Iznos rate bi bio 6.000,00 kuna do 6.500,00 tadašnjih kuna. Rekla mu je nakon što ju je pitao hoće li rata biti tolika kao što je i rekla da ako laže kompjuter da laže i ona. Ništa mi drugo nije posebno govorila ni za kamate ni za valutu. Da mu je rekla da će mu se kamata povećati onda ne bih pristao na zaključenje kredita. Uvjeti kredita su bili da dio ide u Fond s najmanje rizika prema kojem neće ništa izgubiti niti dobiti pa je uložio u "Erste fond". Uskoro je rata kredita rasla na 11.000,00 kuna. Dva puta mu je dizana kamata. U banci je tražio da se odgodi plaćanje no nisu pristajali na ništa. Na kraju je zatvorio kredit 2012. i otplatio sve rate uredno. Nitko ga u banci nije upozorio na rizik podizanja kredita u CHF. Ugovor je sastavila banka i pozvala ga na potpis. Nije mogao ništa mijenjati. Letimično je pročitao Ugovor o kreditu jer je već to popodne morao doći na potpis jer mu je rekla službenica do tog trenutka Ugovor nije ni vidio. Kredit je bio namjenski.
17. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.
18. Putem zamolbenog suda saslušana je službenica iz banke HIM koja navodi da je bila zaposlenica tuženika od 1. ožujka 2005. do lipnja 2024. U odnosu na predmetni Ugovor iz 2006. tada je bila savjetnik za građane u kreditnom odijelu i u tom svojstvu je primala klijente ovisno o njihovim potrebama, savjetovala ih u skladu s propisima banke i mogućnostima koje banka nudi kao i o kreditima. Prepoznala je svoj potpis na predmetnom Ugovoru ispod riječi "banka". Ne sjeća se konkretnog pravnog posla, ali uobičajeno postupanje bilo kada se klijent obrati banci s potrebama i željama za podizanje kredita prezentiraju mu se uvjeti. Klijentu se davao izračun kredita u valuti CHF i u EUR s mjesečnim anuitetima ovisno o razdoblju korištenja. Ne sjeća se na koji način su dane obavijesti o valuti za koju se veže glavnica kredita u konkretnom slučaju kao ni je li upozorila tužitelja na posljedice porasta CHF. U odnosu na buduće kretanja tečaja nisu imali informaciju.
19. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora od 24. travnja 2006. sa prihvaćenim iskazom tužitelja kao i iskazom zaposlenice tuženika sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi renovacije kuće, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u CHF sa valutnom klauzulom koja je ugovorena po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi valutna klauzula. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o valutnoj klauzuli, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi valutna klauzula.
20. Sud utvrđuje da je pojedinačni Ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika (označenog kao tuženika pod 3) donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 11. i 12. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe u potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.
21. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o namjenskom kreditu od 24. travnja 2006. broj 2402006-1031262160/51401652-5102963654 koji je bio sklopljen između RI i tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, a radi se konkretno o sljedećim ugovornim odredbama:
- u čl. 2. kojom je ugovoreno iznos kredita = 169.131,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj,
- u čl. 7. način vraćanja otplata kredita u 216 mjesečnih anuiteta nakon prijenosa kredita u otplatu. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos anuiteta = 1.474,72 CHF uz ugovorenu valutnu klauzulu.
22. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe ugovora o kreditu, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
23. Nije sporno da je tužitelji u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu što znači da je prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.
23.1. Isto tako nije sporno što je i pravomoćno presuđeno da je tužitelj pretplatio kredit u skladu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom kao i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.
24. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.
25. Napominje se kako je stalni sudski vještak za financije Ante Beus u dopuni nalaza i mišljenja obavijestio sud kako ostaje kod prethodno iznesenog nalaza i mišljenja misleći na nalaz i mišljenje od 6. rujna 2021. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi kao i naknadi za prijevremenu otplatu kredita odnosno uslijed povećanja tečaja jedino se može smatrati da su bili poznati tužitelju kao potrošaču, pa se samo ti parametri mogu smatrati mjerodavnima prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Anti Beusu, a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 6. rujna 2021. (str. 470-484 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio:
- 20.742,31 HRK/2.752,98 EUR (zbog promjene ugovorene kamatne stope) proizlazi iz financijskog vještačenja da je platio više kamata
- 25.297,16 HRK/ 3.357,51 EUR platio naknadu za prijevremenu otplatu kredita
- 39.194,45 EUR-a više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita.
26. Sud nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu. Tuženik je podnio prigovor radi prijeboja.
27. Slijedom navedenoga, u dijelu u kojem se odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos od 45.304,93 EUR-a, pa tužitelj na temelju odredbe čl. 323. ZOO-a imao pravo zahtijevati od tuženika da taj neosnovano stečeni iznos vrati.
28. Budući da se sporni kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno odredbi čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja
29. Plaćanjem manjih anuiteta prednik tužiteljice zbog nižeg tečaja CHF tečaja odnosno kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kao potrošač nije ništa primio jer je tužena kao financijska institucija imala saznanja o mogućnosti promjene odnosno pada tečaja CHF i to za nju predstavlja rizik poslovanja a na isti način treba promatrati i kamatnu stopu koju je sama određivala.
29.1. Presudom u kolektivnom sporu je utvrđena ništetnost navedenih odredbi kojima je rizik promjene tečaja CHF prebačen na korisnika kredita što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.
29.2. Dakle ukoliko je u određenom razdoblju trajanja kredita anuitet bio manji ( zbog manjeg tečaja CHF odnosno niže kamatne stope) to ne može ići na štetu tužitelja kao potrošača.
29.3. Prema odredbi članka 6. ZOO zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog kojeg je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Po odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila ,no zbog činjenice da je tužena u ugovornom odnosu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja ne može od tužitelja potraživati razliku manje plaćenih anuiteta jer na taj način zloupotrebljava svoja prava iz ugovornog odnosa i pruženu zaštitu potrošačima u kolektivnom sporu.
30. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.
31. U odnosu na iznos iz depozita napominje se da se radi o imovini tužitelja te rast vrijednosti imovine tuženika ne bih trebao imati utjecaja koji se temelji na ništetnim odredbama o tečaju. Isplate po depozitu izvršene su izravno u otplatu kredita u odnosu na konačnu isplatu po depozitu iz tablice 2, red 5 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Ante Beusa od 30. studenoga 2025. nije isplaćena u otplatu kredita jer kako navodi stalni sudski vještak Ante Beus taj dan je tužitelj bio u pretplati stoga mu je tuženik na temelju više uplaćenog iznosa isplatio 15.598,44 CHF a što je i vidljivo na stranici 17 spisa Pregledu prometa po predmetnom kreditu koji je napravljen od strane tuženika.
U odnosu na istaknuti prigovor zastare
32. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
32.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
32.2. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude koja je utvrđivala ništetne odredbe kojom s kredit veže za valutu CHF, a ta presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 24. travnja 2019. to jasno proizlazi da je prigovor zastare istaknut od strane tuženika neosnovan.
33. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu na temelju odredbe čl. 154. i 155. st. 1. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:
- trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1) – 1.000,00 EUR,
- trošak sastava podnesaka od 16. travnja 2020., 20. kolovoza 2020., 4. listopada 2021., 1. veljače 2022. (Tbr. 8/1) – 5.000,00 EUR
- trošak pristupa na ročište od 14. srpnja 2020., 14. srpnja 2021., 28. listopada 2021., 16. veljače 2022., 20. veljače 2024., 9. lipnja 2025., 16. rujna 2025. i 2. prosinca 2025. (Tbr. 9/1) – 8.000,00 EUR,
- trošak sastava odgovora na reviziju (Tbr. 10/6) – 1.000,00 EUR,
- trošak pristupa na ročište za objavu (Tbr. 9/3) – 100,00 EUR,
što je ukupno 15.100,00 EUR
- trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, što sveukupno iznosi 15.498,17 EUR.
34. U preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, osobito imajući na umu da tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući da je on kao potrošač u kolektivnoj parnici sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) oslobođen plaćanja pristojbi.
34.1. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a.
35. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Splitu 7. siječnja 2025.
Sutkinja:
Marina Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
