REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-8512/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja TP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, protiv Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Mandić, odvjetnik u OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Natalije Đuran Tršinski i punomoćnika tuženika Matea Mandića, 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. st.1. Ugovora o kreditu broj 238-50-4239509 od 5. srpnja 2007. sklopljen u Koprivnici, koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice Antuna Nemčića 4a 6. srpnja 2007., pod brojem OV-7129/2007-1, a koji glasi: “promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora”.

II Utvrđuje se ništetnim I bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7 st. 1. u dijelu u kojem se primjenjuje odredba o valutnoj klauzuli u CHF. Ugovora o kreditu broj 238-50-4239509 od 5. srpnja 2007. sklopljen u Koprivnici, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice Antuna Nemčića 4a 6. srpnja 2007., pod brojem OV-7129/2007-1 koji glasi „kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća“.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužitelju TP isplati na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 643,62 EUR (šestočetrdesettri eura i šezdesetdva eurocenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- 18.12.2007. na iznos od 4,41 EUR;

- 22.1.2008. na iznos od 4,41 EUR;

- 21.2.2008. na iznos od 4,41 EUR;

-18.3.2008. na iznos od 4,41 EUR;

- 18.4.2008. na iznos od 4,41 EUR;

- 22.5.2008. na iznos od 4,41 EUR;

- 19.6.2008. na iznos od 6,29 EUR;

- 15.7.2008. na iznos od 6,29 EUR;

- 19.8.2008. na iznos od 6,29 EUR;

- 16.9.2008. na iznos od 6,29 EUR;

- 16.10.2008. na iznos od 6,29 EUR;

- 15.11.2008. na iznos od 6,29 EUR;

- 1.1.2009. na iznos od 6,29 EUR;

- 27.1.2009. na iznos od 6,29 EUR;

- 28.2.2009. na iznos od 6,29 EUR;

- 17.4.2009. na iznos od 6,29 EUR;

- 26.5.2009. na iznos od 9,06 EUR;

- 30.6.2009. na iznos 9,06 EUR;

- 21.7.2009. na iznos od 9,06 EUR;

- 31.7.2009. na iznos od 9,06 EUR;

- 18.8.2009. na iznos od 9,06 EUR;

- 16.10.2009. na iznos do 9,06 EUR;

- 26.11.2009. na iznos od 9,06 EUR;

- 22.12.2009. na iznos od 9,06 EUR;

- 16.1.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 20.2.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 24.3.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 29.4.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 19.5.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 25.6.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 18.8.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 29.9.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 23.11.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 23.11.2010. na iznos od 9,06 EUR;

- 23.2.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 30.3.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 30.3.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 30.3.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 17.5.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 16.6.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 16.07.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 15.10.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 20.11.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 22.10.2011. na iznos od 9,06 EUR;

- 16.11.2011. na iznos od 8,04 EUR;

- 17.1.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 16.2.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 17.3.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 04.4.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 24.04.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 16.6.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 24.7.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 25.08.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 16.11.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 22.11.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 22.11.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 29.12.2012. na iznos od 8,04 EUR;

- 7.2.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 7.2.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 7.2.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 23.03.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 15.5.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 17.5.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 17.8.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 17.8.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 23.10.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 23.10.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 12.12.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 17.12.2013. na iznos od 8,04 EUR;

- 15.2.2014. na iznos od 8,04 EUR;

- 15.4.2014. na iznos od 8,04 EUR;

- 10.5.2014. na iznos od 8,04 EUR;

- 13.5.2014. na iznos od 8,04 EUR;

- 17.5.2014. na iznos od 8,04 EUR;

- 27.6.2014. na iznos od 8,04 EUR;

- 17.7.2014. na iznos od 8,04 EUR;

- 18.7.2014. na iznos od 8,04 EUR;

- 3.8.2014. na iznos od 8,08 EUR;

pa do isplate po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužitelju TP zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 3.114,69 EUR (tritisućestočetrnaest eura i šezdesetdevet eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- 19.10.2007. na iznos od 1,69 EUR;

- 18.12.2007. na iznos od 1,00 EUR;

- 22.1.2008. na iznos od 0,26 EUR;

- 21.2.2008. na iznos od 2,83 EUR;

- 18.3.2008. na iznos od 4,2 EUR;

- 1.4.2008. na iznos od 6,67 EUR;

- 22.5.2008. na iznos od 3,03 EUR;

- 19.6.2008. na iznos od 1,61 EUR;

- 16.7.2008. na iznos od 3,41 EUR;

- 20.8.2008. na iznos od 0,76 EUR;

- 16.9.2008. na iznos od 0,90 EUR;

- 16.10.2008. na iznos od 2,46 EUR;

- 15.11.2008. na iznos od 14,32 EUR;

- 1.1.2009. na iznos od 6,37 EUR;

- 27.1.2009. na iznos od 16,47 EUR;

- 28.2.2009. na iznos od 18,03 EUR;

- 17.04.2009. na iznos od 18,73 EUR;

- 27.05.2009.. na iznos od 17,12 EUR;

- 30.6.2009. na iznos od 17,50 EUR;

- 21.7.2009. na iznos od 14,48 EUR;

- 31.7.2009. na iznos od 12,26 EUR;

- 18.08.2009. na iznos od 12,85 EUR;

- 16.10.2009. na iznos od 14,02 EUR;

- 26.11.2009. na iznos od 13,92 EUR;

- 22.1.2009. na iznos od 12,74 EUR;

- 23.12.2009. na iznos od 14,96 EUR;

- 16.1.2010.. na iznos of 16,47 EUR;

- 20.2.2010. na iznos od 19,27 EUR;

- 24.3.2010. na iznos od 18,69 EUR;

- 30.4.2010. na iznos od 22,12 EUR;

- 19.5.2010. na iznos od 21,47 EUR;

- 24.6.2010. na iznos od 22,74 EUR;

- 18.8.2010. na iznos od 33,73 EUR;

- 21.8.2010. na iznos od 31,46 EUR;

- 29.9.2010. na iznos od 38,38 EUR;

- 23.11.2010. na iznos od 35,99 EUR;

- 23.11.2010. na iznos od 32,15 EUR;

- 23.2.2010. na iznos od 40,25 EUR;

- 30.3.2011. na iznos od 50,56 EUR;

- 30.03.2011. na iznos od 43,26 EUR;

- 30.3.2011. na iznos od 45,82 EUR;

- 16.5.2011. na iznos od 42,56 EUR;

- 16.6.2011. na iznos od 43,15 EUR;

- 16.7.2011. na iznos od 56,97 EUR;

- 15.10.2011. na iznos od 58,31 EUR;

- 20.11.2011. na iznos od 69,86 EUR;

- 21.10.2011. na iznos od 63,93 EUR;

- 16.11.2011. na iznos od 57,44 EUR;

- 16.12.2011. na iznos od 56,34 EUR;

- 18.1.2012. na iznos od 55,85 EUR;

- 16.2.2012. na iznos od 58,92 EUR;

- 17.03.2012. na iznos od 61,60 EUR;

- 4.4.2012. na iznos od 61,96 EUR;

- 24.4.2012. na iznos od 60,11 EUR;

- 16.6.2012. na iznos od 61,36 EUR;

- 24.7.2012. na iznos od 62,22 EUR;

- 25.8.2012. na iznos od 60,78 EUR;

- 16.11.2012. na iznos od 61,15 EUR;

- 22.11.2012. na iznos od 60,07 EUR;

- 22.11.2012. na iznos od 57,74 EUR;

- 29.12.2012. na iznos od 60,23 EUR;

- 7.2.2013. na iznos od 61,42 EUR;

- 7.2.2013. na iznos od 60,58 EUR;

- 7.2.2013. na iznos od 55,89 EUR;

- 23.3.2013. na iznos od 59,88 EUR;

- 15.5.2013. na iznos od 60,23 EUR;

- 17.5.2013. na iznos od 58,66 EUR;

- 17.8.2013. na iznos od 53,80 EUR;

- 17.8.2013. na iznos od 53,68 EUR;

- 23.10.2013. na iznos od 54,87 EUR;

- 22.10.2013. na iznos od 56,79 EUR;

- 12.12.2013. na iznos od 59,44 EUR;

- 17.12.2013. na iznos od 58,07 EUR;

- 15.2.2014. na iznos od 59,04 EUR;

- 15.4.2014. na iznos od 60,14 EUR;

- 10.5.2014. na iznos od 60,82 EUR;

- 13.5.2014. na iznos od 62,26 EUR;

- 16.5.2014. na iznos od 61,79 EUR;

- 26.5.2014. na iznos od 60,19 EUR;

- 17.7.2014. na iznos od 59,68 EUR;

- 18.7.2014. na iznos od 59,91 EUR;

- 3.8.2014. na iznos od 61,73 EUR;

pa do isplate po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., nadoknaditi TP trošak postupka u iznosu od 2.394,30 EUR (dvijetisućetridetodevedesetčetiri eura i trideset eurocenti) sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. (poslano poštom preporučeno 10. lipnja 2019.) te tijekom postupka navodi da su stranke 5. srpnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 238-50-4239509 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 16.271,53 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u visini od 5,55 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja. Drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan jer se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara odnosno bez pregovaranja te da mu nije prilikom potpisivanja ugovora pruženo dovoljno informacija i obavijesti o rizicima u vezi ugovaranja valutne klauzule u CHF. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). S obzirom da su navedene odredbe ništetne, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) traži da mu tuženik vrati preplaćene iznose na ime stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 8. svibnja 2025. potražuje povrat preplaćenih iznosa i to 643,62 EUR-a po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te 3.114,69 EUR-a po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzulu CHF sve s pripadajućim kamata na svaki preplaćeni iznos od dana plaćanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako tužitelj nije naznačio VPS, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tvrdi da je nespecificirana tužba nedopuštena, osporava pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, ističe prigovor zastare. Ističe da je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se u istoj pojedinačno pregovaralo kao i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tijekom pregovaranja o ponudi kredita tužitelju su obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF te su mu pružene sve informacije temeljem koje je mogao donijeti informiranu odluku. Tužitelj je imao mogućnost ugovoriti kredit uz drugu valutnu klauzulu te se pri tom poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ujedno je ukazao da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti pa da je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga. Nije postojala obveza banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovara egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka kao i o svom položaju na tržištu te je ukazao na načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa i pravilnih obračuna kamata i naknade. Navodi da je svoje djelatnike obučavao da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren te da mu to nije moglo ostati nepoznato. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Inicijalno postavljenom tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je u točki I tražio da se utvrdi ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, u točki II isplatu iznosa od 1.100,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti s kamatama na ime preplate s osnove ništetne promjenjive kamatne stope, u točki III isplatu neodređenog iznosa na ime preplate s osnove ništetne valutne klauzule CHF s kamatama. S obzirom da se nije radilo o stupnjevitoj tužbi u smislu čl. 186. b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), sud je pozvao tužitelja na ispravak iste na ročištu od 14. siječnja 2021. Tužitelj je podneskom od 29. siječnja 2021. ispravio tužbu i postavio tužbeni zahtjev u točki III i tražio isplatu 22.127,79 kn s pripadajućim kamatama. Sud ocjenjuje da je ovakvom dispozicijom tužitelj djelomično ispravio tužbu te se uzima da je navedeno tražio već u tužbi (Tako i ŽS Varaždin, SS Koprivnica Gž-745/22 od 14. ožujka 2023.), sukladno čl. 109. ZPP-a, stoga je neosnovano protivljenje tuženika preinaci tužbe.

3.1. Podneskom od 11. ožujka 2024. tužitelj je tražio u točki I da se utvrdi ništetnim odredba o promjenjivoj kamatnoj stopu; u točki II da se utvrdi ništetnim odredba o valutnoj klauzuli CHF; u točki III isplatu 643,62 EUR s pripadajućim kamatama na ime promjenjive kamatne stope; u točki IV isplatu 3.113,46 EUR s pripadajućim kamatama na ime promjenjive kamatne stope. Tuženik se na ročištu od 19. ožujka 2024. protivio povlačenju tužbe u točki III i preinaci tužbe iz točke IV. Sud ocjenjuje da navedenom dispozicijom tužitelj nije djelomično povukao tužbu u točki III već je isti iznos iskazao u valuti EUR (v. list 112 spisa) dok je preinaka dopuštena jer je svrsishodna za rješenje spora među strankama (Tako i VSRH Su IV – 162/2021 od 26. studenoga 2021.). Na isto ne utječe ni da je navedena dispozicija tužitelja izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka jer bi takvo tumačenje bilo pretjerano formalističko te bi time bila narušena sam bit prava na pristup sudu tužitelju (tako i VSRH Rev 3158/2018 od 22. studenoga 2023., USRH U-

III/4474/2019 od 29. ožujka 2022. te ESLJP Vugdelija protiv Hrvatske (zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024.).

3.2. Podnescima od 19. studenoga 2024. i 8. svibnja 2025. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, čemu se tuženik tijekom postupka nije protivio, stoga valjalo je odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 8. svibnja 2025.

4. Tijekom postupka sud je pročitao otplatni plan (list 10-14 spisa), obavijest tuženika o promjeni kamatne stope (list 14 spisa), Otplatna tablica (list 17-19 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (list 20-27 spisa), Ugovor o kreditu br. 238-50-4239509 od 5. srpnja 2007. (list 28-32 spisa), Izvadak o stanju kredita (list 33-34 spisa), privatni obračun preplate po vještaku Ivanu Škori (list 35-39 spisa), Zahtjev za kredit (list47- 48 spisa), Promotivni materijali tuženika (list 49-50 spisa), izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 104-112 spisa) te je saslušan tužitelj (list 133 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF).

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, dakle da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 238-50-4239509 od 5. srpnja 2007. kojim je tužitelju stavljeno na raspolaganje kunska protuvrijednost 16.271,53 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te da je namjena kredita bila kupnja rabljenog automobila već registriranog u [adresa] kao i da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014.. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., je li potraživanje u zastari, pripada li tuženiku isplata negativnih razlika odnosno uzima li se isto u obzir kod ocjene visine.

9. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje osobnog automobila (čl. 6. ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

9.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 16.271,53 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. U čl. 2. ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,55 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. U čl. 4. i 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima (84 mjeseca) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koja je uručen tužitelju prilikom isplate kredita.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

10.1. Isto tako. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008.. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013.. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu (5. srpnja 2007.) sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

13. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u bitnome izjavio da je 2007. odlučio kupiti automobil za osobne svrhe te su ga iz autokuće uputili kod tuženika radi podizanja kredita. Djelatnica tuženika predložila mu je da digne kredit s valutnom klauzulom CHF jer je to bio po njezinim tvrdnjama za njega najpovoljniji kredit jer za kredit u kunama, plaćao bi veći anuitet odnosno veću kamatu. Zbog toga se odlučio podignuti kredit u CHF (na nagovor djelatnice tuženika). Radilo se unaprijed formuliranom i tipiziranom ugovoru te nije mogao posebno pregovarati za sadržaj pojedinih odredbi iz tog ugovora. Djelatnica banke uvjeravala ga je da je valuta CHF stabilna valuta, međutim nije ga upozorila da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Pojam "valuta utočišta" nije mu poznat. U početku rata je iznosila oko 1.060,00 kn, a kasnije zbog promjene kamatne stope te tečaja CHF porasla je na oko 1.600,00 kn. 2014. prema otplatnom planu isplatio je cjelokupni kredit tuženiku s tim da mu je nakon povećanja mjesečne rate ispunjenje obaveze bilo otežano, povremeno je znao i kasniti s plaćanjem, stoga je bio prisiljen i posuđivati novce od drugih kako bi podmirio dugovanje po tom kreditu.

13.1. Iskaz tužitelja ocijenjen je kao uvjerljiv i iskren te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao, dapače tijekom postupka odustao je od saslušanja svih svojih djelatnika predloženih na tu okolnost (na ročištu od 13. svibnja 2022. i 19. ožujka 2024.). Nadalje, nije izveden dokaz saslušanjem javnog bilježnika Marine Ostović, koja je solemnizirala navedeni ugovor, jer ista nije mogla potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope niti opasnosti vezane za valutnu klauzulu CHF, a niti je imala takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (rješenje Ustavnog suda RH broj U-III-4223/2021 od 01. prosinca 2021.).

14. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. utvrdio da je korisnik kredita primjenom promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne promjenjive kamatne stope 643,62 EUR, a s osnova ništetne valutne klauzule 3.114,69 EUR, ako se gledaju samo pozitivni iznosi.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Tuženikov prigovor na navedeni nalaz se suštinski odnosio na osporavanje osnove odnosno na premisu da su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa poštene i valjane u ugovoru o kreditu pa da je stoga vještačenje nepotrebno, međutim nije imao prigovore na matematički obračun te stranke nisu tražile da vještak iznese usmeni nalaz i mišljenje na ročištu.

16. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16.1. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

16.2. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.

16.3. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik mogao zahtijevati ispunjenje. Do prijeboja tražbine ne dolazi po samom zakonu, već je potrebno da stranka da izjavu o prijeboju sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZOO-a, a tuženik takvu izjavu nije dao. Stoga, od preplaćenih iznosa anuiteta se ne oduzimaju iznosi u kojima korisnik kredita nije platio pojedine anuitete jer bi time došlo do prijeboja tražbina bez davanja izjave o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. st. 1. ZOO- a. O ovom pitanju je i VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate; kredita."

16.4. Osim toga, prigovor tuženika da se u ukupni obračun pretplate mora uzeti u obzir i negativna razlika nije prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor, već se radi o prigovoru visine (Tako i VSRH Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023.).

16.4. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli je vratiti tužitelju iznos od 3.114,69 EUR, a na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je dužan vratiti tužitelju iznos od 643,62 EUR, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.).

17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, a u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Tužba u ovom parničnom postupku je podnesena 12. lipnja 2019. (poslano poštom preporučeno 10. lipnja 2019.), dakle prije proteka općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu i za promjenjivu kamatnu stopu i za valutnu klauzulu. U odnosu na prigovore tuženika da je za preinačeni dio iz podneska od 11. ožujka 2024. potraživanje zastarjelo, valja reći da je takvom dispozicijom izvršeno povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) tako da se zastara računa od podnošenja tužbe (tako i VSRH Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024.).

18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom 2. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I do IV izreke presude.

20. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da je tužitelj postavio deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 238-50-4239509 od 5. srpnja 2007., kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula CHF te kondemnatorni zahtjev radi isplate s tih osnova ukupno preplaćeni iznos od 3.758,31 EUR s pripadajućim kamatama.

18. Zahtjev na utvrđenje da je ništetna odredba ugovora u konkretnom slučaju predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (čl. 187. st. 3. ZPP), a o kojem bi sud ionako prejudicijelno morao odlučiti. U biti radi se o deklaratornom preambulu, koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude (neovisno o tome nalazi li se u izreci ili u obrazloženju), pa se vrijednost predmeta spora mjerodavan za odluku o trošku prosuđuje prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu svote od 3.758,31 EUR.

19. Prema tome, deklaratorni zahtjev u točki I i II tužbe, koji je postavljen uz kondemnatorni zahtjev, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (radi se o ustaljenom shvaćanju VSRH, npr. Rev 1927/17 od 18. siječnja 2022. Revt 156/13 od 7. svibnja 2014., Revr 475/08 od 27. listopada 2008., Revr-774/05 od 13. prosinca 2005., Revr 220/04 od 15. rujna 2004. i dr.). Napominje se da se tu ne radi o situaciji u kojoj je naznačeni VPS suviše visoko ili nisko naznačen, na što bi sud po službenoj dužnosti ili po prigovoru protivne strane trebao najkasnije na pripremnom ročištu rješenjem utvrditi u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a, već da se naznačeni VPS za deklaratorni (preambul) uz kondemnatorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom obračuna troškova (tako i ŽS Zagreb Gž-4623/23 od 16. travnja 2024. i Gž-3614/25 od 4. studenoga 2025.).

20. Odluka o trošku tužitelju temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 3.758,31 EUR, vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

21. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 200,00 EUR i sastav podneska od 11. ožujka 2024. i 8. svibnja 2025. svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 13. svibnja 2022., 19. ožujka 2024., 20. studenoga 2024., 12. svibnja 2025. i 4. studenog 2025., svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, te zastupanja na ročištu od 14. siječnja 2021. (Tbr 9. toč. . OT) 50,00 EUR, što ukupno iznosi 1.650,00 EUR, što uz PDV (Tbr. 42.) iznosi 2.062,50 EUR.

21.1. Tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,80 EUR što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 2.394,30 EUR.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 29. siječnja 2021. jer je istim ispravljena tužba, po pozivu suda, a sve zbog vlastite greške. Također tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 29. studenoga 2024. jer je istu radnju mogao poduzeti ranijim podneskom od 11. ožujka 2024. (koji mu je priznat). Isto tako, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (51/2023) tužitelj kao potrošač je oslobođen plaćanja pristojbi, a nije dokazao da je platio istu.

23. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 7. siječnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki V izreke presude.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 7. siječnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun;

- tuženiku po pun.