REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Pn-3805/2015-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Jukić u pravnoj stvari tužitelja OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvu Zagreb, naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 isplatiti tužitelju OI OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.636,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28. kolovoza 2013. godine do isplate s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 naknaditi tužitelju OI OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 3.187,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 7. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj OI u ovom postupku od tuženice Republike Hrvatske potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala uslijed boravka u kaznenopravnim ustanovama tijekom izdržavanja kazne zatvora, i to u Zatvoru u Zagrebu u kojem se tužitelj nalazio od 23.11.2010. do 02.01.2011., da bi potom bio premješten najprije u Kaznionicu u Lepoglavi te zatim 01.07.2011. u Zatvor u Sisak te naposljetku 28.06.2013. u Kaznionicu u Glini.

2. Tužitelj tvrdi da su uvjeti njegovog boravka u navedenim ustanovama bili ponižavajući i u suprotnosti s pravom zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima, odnosno u suprotnosti s odredbama Ustava Republike Hrvatske, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Zakona o izvršenju kazne zatvora, CPT standardima Vijeća Europe te Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika. Temeljno pravo zatvorenika je pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima. Zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta u Zatvoru u Zagrebu, Kaznionici Lepoglavi i Zatvoru u Sisku, radilo se o smještaju nedostojnom čovjeka.

3. Tužitelj tvrdi da je Zatvoru u Zagrebu 22 sata dnevno provodio u sobi, u kojoj se nalazio i sanitarni čvor (tzv. čučavac) bez adekvatne ventilacije i koji od ostatka prostorije nije u potpunosti odijeljen i gdje se vidi gornji dio tijela zatvorenika u stojećem položaju, a sobom se šire neugodni mirisi, što je predstavljalo nehumane uvjete obavljanja nužde i općenito ponižavajuće higijenske uvijete. U istom prostoru poslužuje se i hrana, konzumiranje koje je uslijed nedostataka prostora i nedostane ventilacije te sanitarnog čvora vrlo neprimjereno i vrijeđa ljudsko dostojanstvo. S obzirom na to da za stolom nema mjesta za sve zatvorenike, oni su primorani jesti "na smjenu" ili na krevetu, što predstavlja ponižavajuće postupanje i kršenje zakona i pravilnika, kao i standarda za postupanje sa zatvorenicima. Nadalje tužitelj tvrdi da su sobe u Zatvoru u Zagrebu prenapučene te je raspoloživi prostor po osobi ispod minimuma standarda propisanog zakonom (sobe su površine 18-20 m2 zajedno sa sanitarnim čvorom, a u istima boravi 6-8 zatvorenika). U takvoj sobi zatvorenici borave 22 sata dnevno, s obzirom na to da u zatvoru ne postoji prostorija za zajedničko druženje zatvorenika ili blagovaonica, a ne postoji niti mogućnost za bavljenje kojom od slobodnih aktivnosti. Tužitelj nadalje tvrdi da je zdravstvena zaštita u Zatvoru u Zagrebu neadekvatna jer da se do liječnika vrlo teško dolazi (mogućnost liječničkog pregleda je svakih nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci od iskazane potrebe za pregledom), niti Zatvor raspolaže adekvatnim liječnicima. Prema daljnjim tužbenim navodima, održavanje osobne higijene u Zatvoru uvelike je otežano, s obzirom na to da je tuširanje dozvoljeno tek jednom tjedno u trajanju od 5 minuta, zbog čega se zatvorenici improvizirano tuširaju u sobama na način da se nad čučavcem polijevaju vodom iz plastičnih posuda. Tužitelj tvrdi i da je zatvorenicima otežan, odnosno onemogućen i kontakt s obitelji, odnosno s vanjskim svijetom općenito, prvenstveno radi duljine dopuštenog kontakta te procedure koja se primjenjuje u odnosu na posjetitelje.

4. Tužitelj navodi nadalje da je u Kaznionici u Lepoglavi po dolasku smješten u tzv. karantenu, nakon čega je premješten na odjel 2B, u tzv. kavez, u sobu u kojoj je sveukupno boravilo 12 zatvorenika, a koji su koristili jedan sanitarni čvor bez adekvatne ventilacije. Nakon toga tužitelj je premješten u sobu broj 5. Prema daljnjim tužbenim navodima, higijenski uvjeti bili su vrlo loši i opasni po tužiteljevo zdravlje, a Kaznionica nije u dovoljnoj mjeri opskrbljivala zatvorenike higijenskim potrepštinama. Kupaonica na odjelu je zajednička i sastoji se od 3-4 tuša, od koji su dva ispravna, a koristi ih čitav odjeli od 50-ak zatvorenika pa je održavanje osobne higijene vrlo otežano, a vrlo često nestane vode. Sobe u kojima je tužitelj bio bile su neadekvatne veličine, prenapučene, u istima nije bilo dovoljno prirodnog svijetla i svježeg zraka te je boravak na otvorenom prostoru Kaznionice u trajanju od 2 sata dnevno bio i više nego nedostatan. Kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite bili su na najmanjoj mogućoj razini te se na liječnički pregled čekalo i po nekoliko tjedana.

5. U pogledu uvjeta tijekom njegovog boravka u Zatvoru u Sisku, tužitelj navodi da je bio smješten u sobi broj 14 zajedno s još 5 osoba, da se u sobi se nalazio i sanitarni čvor bez adekvatne ventilacije, u kojem nije bilo tople vode i koji nije bio odvojen od ostatka prostorije. Nakon toga je premješten u sobu broj 23 veličine 24 m2, gdje je boravio sa još 9-10 zatvorenika. U sobama nije bilo dovoljno prirodnog svjetla jer se jedini prozor nalazio odmah do zida druge zgrade. Zbog loše kvalitete prehrane i higijenskih uvjeta, tužitelj je izgubio nekoliko zuba, a do pregleda kod stomatologa je vrlo teško dolazio. Madraci na kojima zatvorenici spavaju su dotrajali, neugodnog mirisa te iz njih vire žice. U zatvoru uopće nema stručnog osoblja kojem se mogao obratiti za pomoć ili savjet odnosno nema nikakve pripreme za izlaz na slobodu. Kontakti s osobama izvan zavora bili su otežani, prvenstveno radi duljine dopuštenog kontakta te procedure koja se primjenjuje u odnosu na posjetitelje.

6. Tužitelj zaključuje da za cjelokupno vrijeme izdržavanja kazne zatvora nije imao mogućnosti za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na rad, prava na sportske aktivnosti, na druženje, pristup biblioteci i na izobrazbu te su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni te da su mu teško povrijeđena prava zajamčena zakonskim propisima, da se ne provodi pravilno ni sam program izvršavanja kazne zatvora, s obzirom na to da se zatvorenike ni na koji način ne priprema za izlazak iz zatvora.

7. Tužitelj ukazuje na Izvješća Pučkog pravobranitelja za 2008.,2009.,2010.,2011. i 2012. godinu, u dijelu koji se odnosi na osobe lišene slobode te na odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora, Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te na sudsku praksu domaćih sudova, kao i ESLJP.

8. Tijekom postupka tužitelj (zapisnik s ročišta održanog 5. svibnja 2016. – list 147, 148 spisa) navodi da u ovom postupku ne potražuje naknadu štete zbog uvjeta njegovog boravka na izdržavanju kazne u Kaznionici u Glini. Nadalje tužitelj tijekom postupka povlači tužbene navode da mu tijekom izdržavanja kazne zatvora nije bila pružana odgovarajuća zdravstvena zaštita. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 234, 274 spisa) tužitelj potražuje isplatu iznosa od 6.636,14 EUR (ranije 50.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora - 28. kolovoza 2013. do isplate te naknadu troška parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

9. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te činjenične navode tužbe o nečovječnom postupanju zbog prenapučenosti zatvora i neosiguravanja humanih uvjeta (higijena, prehrana, zdravstvene usluge itd.) za boravak zatvorenika.

10. Tuženica ističe da su navodi tužbe koji se odnose na uvjete smještaja tužitelja tijekom izdržavanja kazne zatvora u Centru za dijagnostiku zatvora u Zagrebu, u Kaznionici u Lepoglavi te u Zatvoru u Sisku netočni i općeniti, bez konkretnih činjeničnih navoda. Tuženica smatra da razna činjenična utvrđenja koja tužitelj citira iz izvještaja Pučkog pravobranitelja te iz presude Europskog suda za ljudska prava nisu neposredno primjenjiva u ovom postupku jer da bi to bilo u protivnosti sa načelom neposrednosti utvrđenja činjenica u parničnom postupku (čl. 4. ZPP).

11. U pogledu uvjeta boravka u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, tuženica navodi da je tužitelj u tom Centru boravio između 23.11.2010. godine do 14.11.2011. kad je upućen u Kaznionicu u Lepoglavi te zaključuje da je tužitelj u Zatvoru u Zagrebu je boravio relativno kratak period vremena, odnosno nepunih 2 mjeseca. Nadalje tuženica navodi da je tužitelj u Centru za dijagnostiku bio smješten na V. zatvoreničkom odjelu u sobi 82 koja je površine 21,10m2 volumena 49,80m3, sa 5-7 zatvorenika, ovisno o brojnom stanju. Nadalje je boravio je u sobi R5, koja je površine 43,24m2 volumena 110,26m3, s 10 do 16 zatvorenika, ovisno o brojnom stanju te u sobi R6 površine 44,00m2, volumena 113m3 zajedno sa 10 do 15 zatvorenika. Tuženica tvrdi da u zatvoreničkim sobama Zatvora u Zagrebu postoji sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm, gdje je zatvorenicima bila stalno dostupna hladna i topla voda za održavanje osobne higijene. Osim toga, zatvorenicima je omogućeno kupanje svaki drugi dan, a po potrebi i češće, te nije ograničeno na 5 minuta. Sobe imaju četiri prozora visine 86 i 67 cm koji se mogu otvarati čime je omogućeno prozračivanje, te dotok danjeg svjetla, a umjetna rasvjeta je omogućena u vrijeme između 07,00 sati do 23,00 sata, a zatvorenici koji se izjašnjavaju kao pušači se odvajaju od zatvorenika nepušača. Temperatura sobe održava se centralnim grijanjem s automatikom. Nadalje tuženica tvrdi da se u sobama se nalazi stol s dvije klupe i još stolaca prema potrebi, dok za konzumiranje hrane zatvorenik ima na raspolaganju 30 minuta, a za ručak jedan sat prema dnevnom rasporedu jer ne postoji blagovaonica. Zatvorenicima su osigurana tri obroka dnevno najmanje kalorične vrijednosti minimalno 3000 kcal dnevno, a sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik. Prema daljnjim navodima tuženice, dezinsekcija objekta vrši se najmanje četiri puta godišnje i prema potrebi te uključuje i dezinsekciju zatvoreničkih soba, a deratizacija se obavlja dva puta godišnje. Nadalje tuženica tvrdi da se čistoća rublja, posteljine i odjeće zatvorenika obavlja u zatvorskoj praonici svakih 15 dana. Šišanje zatvorenika se obavlja prema potrebi, a boravak na krevetima tijekom dana je zatvorenicima dopušten. Svakom su zatvoreniku pri dolasku u zatvor te za vrijeme boravka u istom omogućene potrepštine za održavanje osobne higijene: sapun, pasta za zube, četkica za zube, pasta za brijanje, jednokratna britvica, šampon za kosu i toaletni pribor, te se za potrebe održavanja higijene zatvorenicima svakih 15 dana, a po potrebi i češće uručuje sredstvo za čišćenje stakla, poda, sanitarnih prostorija, krpe za čišćenje poda i posuđa te sapun za pranje rublja. Tuženica slijedom izloženoga osporava tužbene navode da tužitelju nisu osigurani odgovarajući higijenski uvjeti, da prehrana nije bila zadovoljavajuća i adekvatna te da ne odgovara prehrambenim standardima. Prostorije u kojima je tužitelj boravio su čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid. Nadalje tuženica navodi da se zatvoreniku koji nema sredstva osigurava pribor za pisanje, donje rublje i odjeća te toaletni pribor, kao i da se boravak na svježem zraku omogućuje svakom zatvoreniku svakodnevno u trajanju od dva sata prema rasporedu. U pogledu dostupnosti zdravstvene zaštite, tuženica tvrdi da je zatvorenicima omogućen svakodnevan odlazak zatvorskom liječniku, a osigurana je skrb liječnika specijaliste psihijatra, liječnika opće medicine (u dvije smjene) i stomatologa. Isto tako, tužitelju je bio omogućen redovito odlazak zatvorskom liječniku te mu je pružena odgovarajuća i zadovoljavajuća zdravstvena usluga. Sukladno čl. 103. Zakona o izvršavanju kazne zatvora svim zatvorenicima, pa tako i tužitelju, bilo je osigurano liječenje i mjere i aktivnosti zdravstvenim zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Prema daljnjim navodima iz odgovora na tužbu, telefonski razgovori omogućeni su jedanput tjedno u trajanju od 8 minuta uz mogućnost izvanrednih razgovora po odobrenju, a posjete se omogućavaju u trajanju od najmanje 60 minuta (radnim danom, utorkom i petkom te 1. i 3. nedjelje u mjesecu i blagdanima). Tuženica tvrdi da je zatvorenicima omogućeno obavljanje radnih aktivnosti, kao i slobodnih aktivnosti (mali nogomet, košarka, stolni tenis, društvene igre, slušanje muzike, TV, praćenje dnevnog tiska, korištenje biblioteke). Tuženica napominje da se tužitelj nije prituživao na uvjete boravka u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu u vrijeme kad je ondje boravio.

12. Tuženica navodi nadalje da je prekapacitiranost zatvorskog sustava rezultat starosti zgrada i druge infrastrukture te povećanog broja zatvorenika u odnosu na raspoloživu infrastrukturu, za koje nedostatke ne postoji odgovornost tuženice. U skladu s preporukama Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kazne (CPT), službenici zatvorskog sustava postupaju na način da se taj nedostatak nadoknađuje zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi. Naime, smještaj zatvorenika u prostoru koji ne zadovoljava u potpunosti kvadraturu propisanu u Zakona o izvršavanju kazne zatvora ne znači da su njime ciljano i namjerno uskraćena prava, već se radi o posljedici objektivnih okolnosti - prekapacitiranosti zatvora, a taj nedostatak otklonjen je na način da se tužitelju kao i drugim zatvorenicima omogućuje minimalno dva sata dnevno boravak na svježem zraku te također sama soba (ćelija) nije zaključana 24 sata već se tijekom dana zatvorenici mogu slobodno kretati unutar odjela i kaznionice. Sama po sebi ograničenost prostora u spavaonicama ispod minimuma od 4,00 m2 po zatvoreniku ne uzrokuje nužno povredu odredbe čl.3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.") ako je navedeno nadoknađeno slobodom kretanja zatvorenika tijekom dana. Tuženica zaključuje da su svi ostali tužbeni navodi netočni i rezultat tužiteljevog subjektivnog doživljaja i nerealne percepcije te situacije diktirane činjenicom nužnog ograničenja slobode u uvjetima služenja zatvorske kazne.

13. U pogledu uvjeta boravka u Kaznionici u Lepoglavi, tuženica navodi da je tužitelj u Kaznionici u Lepoglavi boravio u razdoblju od 14.01.2011. do 01.07.2011. gdje je po dolasku raspoređen u neradnu skupinu 2B odjel, do procjene radne sposobnosti. Tužitelj je bio uključen u tretman ovisnika o opojnim drogama, koji se provodio individualnim savjetovanjem te mu je od 17.03.2011. do 06.05.2011. bila ordinirana medikamentozna terapija. Tužitelj je svoje slobodno vrijeme provodio po svojim željama te je pohađao informatičku radionicu, a omogućeno mu je praćenje TV- programa te tretman u terapijskoj radionici te obavljanje radnih aktivnosti, kao i slobodnih aktivnosti (mali nogomet, košarka, stolni tenis, društvene igre, slušanje muzike, TV, praćenje dnevnog tiska, korištenje biblioteke…). Isto tako, bila mu je dostupna zatvorenička kantina. Nadalje, zatvorenicima se osigurava čista odjeća i rublje, posteljno rublje i održavanje osobne higijene i čistoća prostora, za što je osiguran toaletni papir i sredstva za čišćenje u dovoljnim količinama. Sobe imaju odvojene sanitarne uređaje koji omogućuju neograničen pristup higijenski potpuno opremljenom sanitarnom čvoru u kojem je omogućeno obavljanje fizioloških potreba zatvorenika u čistim i primjerenim uvjetima te je osigurana privatnost svakog zatvorenika. Sve sobe su suhe, čiste, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje bez smetnji za vid, opremljene su prekidačima za hitne pozive u slučaju potrebe za zaštitom od požara, te su opremljene radijatorima koji su u sustavu centralnog grijanja. Temperatura se u sezoni grijanja održava danju na 22C, a noću na 15C, sukladno odredbi čl. 5. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane. Zatvorenicima je omogućeno održavanje osobne higijene i to tuširanjem te dostupnost tople, hladne i pitke vode neprekidno, odnosno tijekom 24 sata. Čistoća prostorija ovisi i o aktivnostima samih zatvorenika koju u njoj borave, a koji su sukladno odredbi čl. 76 st.1. i 2. ZIKZ dužni 2 sata dnevno raditi na održavanju prostorija u kojima borave. U sklopu sanitarnog čvora, odnosno kupaonice, zatvorenicima su omogućena četiri tuša s toplom vodom koji su zatvorenicima dostupni tijekom cijelog dana bez ograničenja. Redovito, kao i po potrebi izvanredno, obavlja se dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija kompletnog objekta Kaznionice, po Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije. Nadalje, sobe u kojima je tužitelj boravio nisu zaključavane tijekom dana, tj. između 06,00h do 19,00 h tako da su navodi o nedovoljnoj površini i kubikaži samo parcijalno točni, budući da je isto nadoknađeno slobodom korištenja svih drugih prostora kaznionice (hodnika, kupaonice, TV-sala, igralište. šetalište, boravak na svježem zraku, teretana, radionica…) te povećanom skrbi za zatvorenika kao npr. omogućavanjem pojačanih kontakata sa obitelji. Na navedeni način sama umanjena prostornost koja je rezultat objektivne prekapacitiranosti zatvorskog sustava nije takvog karaktera da bi utjecala na povredu prava osobnosti koja se navodi u tužbi, odnosno da bi time bilo prekršene odredbe Ustava RH iz čl.23. st. 1. i čl.25. st. 1.,, te čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U odnosu na tužiteljeve navode o lošoj kvaliteti i nedostupnosti zdravstvene zaštite za vrijeme tužiteljevog izdržavanja kazne zatvora, tužena ističe kako je tužitelju tokom cijelog vremena izdržavanja kazne zatvora omogućeno ostvarivanje zdravstvene zaštite putem liječnika opće medicine i liječnika specijaliste, te stomatologa koji rade u dvije smjene.

14. U pogledu uvjeta tužiteljevog boravka u Zatvoru u Sisku, u kojem je tužitelj bio smješten od 1.07.2011. do 28.06.2013., tuženica tvrdi da je tužiteljev smještaj bio dostojan ljudskog dostojanstva te uz primjenu odgovarajućih zdravstvenih standarda te su navodi tužbe i u tome dijelu neosnovani. Tužitelj je boravio u sobi br. 9, površine 10,45m2, volumena 25,11m3, u periodu između 01.07.2011. godine do 23.08.2011.g sa još 2 do 4 zatvorenika. Soba je opremljena fizički odijeljenim (zid i harmonika vrata) sanitarnim čvorom koji ima ugrađenu ventilaciju, neometan pristup pitkoj vodi 24 sata, u njoj je prozor dimenzije 140x70 cm koji se može otvarati po želi, te ima 4 stolice, 1 stol, 4 metalna ormara i 4 kreveta. Tužitelj je boravio u sobi broj:14 koja je površine 19,42m2, volumena 48,55 m3, u periodu između 24.08.2011.godine do 31.01.2012.g. sa još 2 do 5 zatvorenika. Soba je opremljena fizički odijeljenim ( zid i harmonika vrata) sanitarnim čvorom koji ima ugrađenu ventilaciju, neometan pristup pitkoj vodi 24 sata, u njoj je prozor dimenzije 120x110 cm koji se može otvarati po želji, te ima 5 stolica, 1 veliki stol, 6 metalnih ormara i 6 kreveta. Tužitelj je boravio u sobi:10 koja je površine 10,145m2, volumena 25,11 m3, dana 01.02.2012. godine sa još 3 zatvorenika. Soba je opremljena fizički odijeljenim ( zid i harmonika vrata) sanitarnim čvorom koji ima ugrađenu ventilaciju, neometan pristup pitkoj vodi 24 sata, u njoj je prozor dimenzije 140x70 cm koji se može otvarati po želji, te ima 4 stolica, 1 veliki stol, 4 metalnih ormara i 4 kreveta. Tužitelj je boravio u sobi broj 23 koja je površine 25,87m2, volumena 69,86 m3, u periodu između 02.02.2012. godine do 28.06.2013. g. s još 5 do 9 zatvorenika. Soba je opremljena fizički odijeljenim (zid i harmonika vrata) sanitarnim čvorom koji ima ugrađenu ventilaciju, neometan pristup pitkoj vodi 24 sata, u njoj je prozor dimenzije 140x70 cm koji se može otvarati po želji, te ima 8 stolica, 1 veliki stol, 5 ormara izvan sobe te 8 kreveta. Pored navedenog tužitelju je omogućen svakodnevni boravak na svježem zraku u trajanju od minimalno 2 sata u dvorištu zatvora gdje postoji mogućnost korištenja teretane, šetnje, druženja. Nadalje, tužitelju kao i drugim zatvorenicima je redovito dijeljen potreban higijenski pribor jednom tjedno i to pasta za brijanje, četkica za zube, sapun, toaletni pribor, britvice za brijanje, sredstva za čišćenje sobe i dezodoransi. Kupanje i brijanje je organizirani po dnevnom rasporedu toplom vodom tri puta tjedno a po potrebi i češće. Tuženica napominje da tužitelj nikada nije tražio pravo na izobrazbu, niti je ikada posuđivao knjige iz zatvorske knjižnice, a omogućeno mu je i praćenje dnevnog tiska, po želji. Slobodne aktivnosti su u zatvoru organizirane tako što se održavaju turniri i šahu, stolnom tenisu koji je omogućen u posebnoj prostoriji za slobodne aktivnosti za vrijeme koje zatvorenici nisu zaključani u sobama. Raspored na radna mjesta je moguć ako ista postoje te ako zatvorenici za isto pokažu interes. Tužitelj je bio raspoređen na radno mjesto pomoćnog radnika u kantini s danom 08.02.2013. godine koji je prekinut zbog pozitivnog testa na opojna sredstva sa danom 06.05.2013. godine. Stoga nije točan navod da je tužitelju bilo uskraćeno pravo na rad. Deratizacija i dezinsekcija zatvora se vrši redovito tako da je pojava žohara i drugih insekata kao i glodavaca isključena. Sukladno čl. 103. Zakona o izvršenju kazne zatvora svim zatvorenicima, pa tako i tužitelju je bilo osigurano liječenje i mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnim zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Tužitelju je pružena adekvatna zdravstvena zaštita i to po liječnicima specijalistima, psihijatrima i dr. te stomatologu. Zdravstvene usluge se vrše u zatvoru te u vanjskim zdravstvenim ustanovama. Posjeti su tužitelju bili omogućeni u trajanju od najmanje 60 minuta (radnim danom utorkom i petkom te 1. i 3. nedjelje u mjesecu i blagdanima) te ih je isti ostvarivao sa članovima uže i šire obitelji kao i sa odvjetnikom sukladno zakonu, te su mu omogućeni i telefonski kontakti sa osobama izvan zatvora. Isto tako, u odnosu na tužitelja bili ispunjeni svi uvjeti koji se odnose na prehranu koja se poslužuje zatvorenicima jer je ista odgovarala svim prehrambenim i zdravstvenim standardima, a poslužuju se u tri obroka dnevno najmanje kalorične vrijednosti minimalno 3000 kcal dnevno, a sastava i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik. Hrana se nudi u nekoliko menu-a kako ne bi bila jednolična. Tuženica zaključuje da su u odnosu na tužitelja bili zadovoljavajuće i adekvatno ispunjeni svi zakonski uvjeti koji se odnose na mogućnost održavanja vlastite higijene, opremljenost zatvora sanitarnim uređajima te pružanje adekvatne zdravstvene zaštite kao i mogućnost za izobrazbu, sportske i druge aktivnosti. U pogledu zahtjeva tužitelja za sudsku zaštitu, upućenoga Županijskom sudu u Sisku, tuženica napominje da iz sadržaja priloženog rješenja Županijskog suda u Sisku posl. br. IK-I-247/13 od 05.07.2023. godine proizlazi da nije bilo povreda prema tužitelju koje je iste isticao u svom zahtjevu za sudsku zaštitu.

15. Slijedom navedenoga, tuženica osporava da bi u smislu odredbe čl.23. st. 1 i čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske došlo do povrede ustavnih prava tužitelja počinjenih tijekom izdržavanja kazne zatvora kao što se ne može prihvatiti da je u bilo kojem smisli počinjena povreda odredbe čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava. Naime, osim nesporne činjenice prekapacitiranosti zatvora i objektivne nemogućnosti da se u svakom slučaju osigura propisana kvadratura i kubikaža ćelije, svi drugi uvjeti se osiguravaju u skladu sa odredbom ZIKZ-a kao i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika. Tužena stoga smatra, a uvažavajući sve gornje navode da duševna bol koju tužitelj, kako navodi, trpi zbog nedovoljnog prostora zatvorskih ćelija, ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja koji je povezan sa oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode. Sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora ćelije ne predstavlja oblik poniženja niti nečovječnog postupanja od strane tuženika prema tužitelju kojim bi bilo povrijeđeno pravo tužitelja na život primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, jer je opisanim omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana, tužitelju nadoknađena ograničenost prostora u spavaonici, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu neimovinske štete sa traženog osnova u cijelosti neosnovan i neutemeljen. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj tijekom boravka u kaznionici u Lepoglavi bio u mogućnosti da se kreće izvan sobe u hodniku unutar dojela, pa ne stoji usporedba sa uvjetima koji se opisuju u presudi ESLJP-a broj:49268/10 od 06.11.2012. godine (Longin c/a RH) jer je kretanje zatvorenika u tome slučaju bolo ograničeno tijekom 24 sata dnevno unutar sobe. Osporava se da bi tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesni, psihički i duševni (nepotrebna kumulacija uz ,,psihički,,) integritet, te dostojanstvo, pa mu ne pripada pravična novčana naknada za isto. Naime, sama povreda izvršenja obveza tuženika iz Zakona o izdržavanju kazne zatvora (koje se također osporavaju) i pripadajućih podzakonskih normi ne znači nužno i bezuvjetno da je tužitelj zbog toga pretrpio povredu prava osobnosti za koju tvrdi da je pretrpio, odnosno da između navedenih pojava postoji adekvatna uzročna veza. Stoga tuženica osporava da u predmetnom slučaju uopće postoji šteta (konkretna) u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima(NN br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO). Tuženica ukazuje i na činjenicu da se izdržavanjem višegodišnje zatvorske kazne ostvaruje svrha kažnjavanja tj. specijalna i generalna prevencija, pa tužitelj kao zatvorenik ne može očekivati da u zatvoru ostvaruje životne uvjete kako bi imao da se nalazi na slobodi jer je sam smisao zatvora ograničenje slobode zatvorenika, a samim time i drugih prava koje uz to nužno bivaju ograničenja (boravak na otvorenom, pravo na rad, obiteljski život, druženje itd.) Naime, iznesena subjektivna percepcija tužitelja jest nerealna i preuveličana u dijelu u kojem se navodi postojanje povrede prava osobnosti jer je ista uvjetovana činjenicom ograničenja slobode u uvjetima služenja zatvorske kazne.

16. Tuženica slijedom izloženoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troška parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

17. Tuženica je na pripremnom ročištu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Taj prigovor pravomoćno je odbijen kao neosnovan, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžn-7867/15 od 27. listopada 2015.

18. Tijekom postupka pročitana su Rješenja Županijskog suda u Sisku od 26.04.2013., 05.07.2013. , 23.07.2013. (list 7-13 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 13-15 spisa) i odgovor tuženice na taj zahtjev (list 16 spisa), podaci Kaznionice u Lepoglavi o okolnostima tužiteljevog smještaja (list 29 spisa), presuda Županijskog suda u Varaždinu od 3. rujna 2013. (list 30-35 spisa), raspored aktivnosti u zatvoru u Sisku (list 36 spisa), dnevni raspored organizacije života zatvorenika u Zatvoru u Sisku list 37 spisa), odluke Zatvora u Sisku od 6. svibnja 2013. i 7. veljače 2013. (list 38-39 spisa), radna lista (list 40), zapisnici o inspekcijskim pregledima (list 41-46 spisa), analitička izvješća HZJZ (list 47-50 spisa), potvrde o provedenim dezinsekcijama (list 51-65 spisa), tužiteljeve medicinske isprave (list 66-94 spisa), praksa ESLJP (list 102-113 spisa), Izvješća Pučkog pravobranitelja (list 114-119 spisa), osobnik zatvorenika (list 153-173 spisa), očitovanje Zatvora u Sisku o veličini prostorija i broju osoba s kojima je tužitelj u tim prostorijama boravio (list 175-177 spisa), očitovanje Zatvora u Zagrebu o uvjetima tužiteljevog boravka u toj ustanovi (list 179-180 spisa). Stranke su se suglasile da se kao dokaz u ovom postupku koriste zapisnici s uviđaja u Zatvoru u Zagrebu, održanih 6. veljače 2014. (list 183 spisa) i 13. rujna 2013. (list 184 spisa), koji uviđaji su održani u drugim predmetima ovoga suda. Nadalje su se stranke suglasile da se kao dokaz u ovom postupku koriste zapisnici o saslušanju svjedoka MI (list 282-283, 285-286), NI (list 277-280) te RI (list 289-290), no treba reći da su svjedoci RI i MI iskazivali o uvjetima boravka isključivo u pogledu tužitelja ne u ovome, nego u drugome parničnom predmetu ovoga suda, u kojemu su saslušani. Saslušani su svjedoci AI (list 302-304 spisa), GI i UI. Naposljetku, saslušan je i tužitelj, zamolbeno, pred Općinskim sudom u Sisku (list 270-272)

19. Ocijenivši izvedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Između stranaka su sporne osnova i visina potraživanja naknade nematerijalne štete zbog uvjeta smještaja tužitelja za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u Zatvoru u Zagrebu od 23. studenog 2010. do 14. siječnja 2011.u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 14. siječnja 2011. do 1. srpnja 2011. te u Zatvoru u Sisku od 1. srpnja 2011. do 28. lipnja 2013.

21. U pogledu uvjeta pod kojima je tužitelj izdržavao kaznu u Zatvoru u Zagrebu, prvenstveno treba reći da navedeni Zatvor nije dostavio točan broj zatvorenika s kojima je tužitelj boravio u određenoj sobi, niti je taj Zatvoru svojem očitovanju određeno naveo razdoblja u kojima se tužitelj nalazio u određenoj prostoriji. Imajući u vidu uspostavljenu praksu USRH da se kod predmeta o neprikladnim uvjetima u zatvorima ne može strogo primjenjivati načelo affirmanti incubit probatio (onaj tko nešto navodi treba dokazati taj navod) jer u takvim slučajevima samo državna tijela imaju pristup informacijama kojima se mogu potvrditi ili pobiti navodi o neprikladnim zatvorskim uvjetima. Kaznenopravne ustanove dužne su voditi potpunu i preciznu evidenciju o smještaju zatvorenika, pa je na tuženici teret dokazivanja da je zatvorenik bio smješten u odgovarajućim uvjetima, dok se od tužitelja očekuje da dostavi detaljan opis činjenica o kojima prigovara, što je tužitelj u ovom predmetu učinio. Stoga u situaciji kada se iz očitovanja zatvorske ustanove ne može utvrditi s kojim točno brojem drugih zatvorenika je tužitelj u određenom vremenskom razdoblju dijelio sobu, treba uzeti najveći broj zatvorenika iz očitovanja te zatvorske ustanove. Nadalje, prema praksi ESLJP, kod izračuna minimalnog osobnog prostora stavljenog na raspolaganje zatvorenicima, sanitarni čvor sobe ne smije se uračunati u ukupnu površinu sobe te u izračun ukupne površine sobe treba uračunati prostor koji zauzima namještaj – jer je to bitno za procjenu o tome jesu li se zatvorenici mogli normalno kretati unutar sobe.

22. Imajući u vidu navedeno pod točkom 21. ovoga obrazloženja, iz očitovanja Zatvora u Zagrebu (list 179-180 spisa) proizlazi da je tužitelj:

- u sobi br. 82 na raspolaganju imao 2,24m2 osobnog prostora, i to bez da se uračunaju kreveti te stol s dvije klupe te dodatni stolci koji se donosili po potrebi. Naime, ta soba površine je 21,10m2, od čega treba oduzeti površinu sanitarnog čvora od 3,20 m2, što znači da je bez sanitarnog čvora površina te sobe 17,9 m2. Tužitelj je u sobi br. 82 boravio s još sedam zatvorenika.

- u sobi R5 na raspolaganju imao 2,57m2 osobnog prostora, čak i bez da se uračunaju kreveti te dva stola s pet klupa te dodatni stolci koji se donosili po potrebi. Naime, ta soba ima površinu od 43,24 m2, od čega treba oduzeti površinu sanitarnog čvora od 2,025 m2, što znači da je bez sanitarnog čvora površina te sobe 41,2 m2, s tim da je tužitelj u toj sobi boravio s još 16 zatvorenika.

- u sobi R6 na raspolaganju imao 2,61m2 osobnog prostora i to bez da se uračunaju kreveti te dva stola s pet klupa te dodatni stolci koji se donosili po potrebi. Naime, ta soba površine je 44,00m2, od čega treba oduzeti površinu sanitarnog čvora od 2,14 m2, što znači da je bez sanitarnog čvora površina te sobe 41,86 m2, a tužitelj je u toj sobi boravio s još 15 zatvorenika.

23. Budući da je tužitelj u Zatvoru u Zagrebu boravio od 23. studenog 2010. do 14. siječnja 2011., dakle 52 dana, koje razdoblje nije bilo kraće ni povremeno, a na raspolaganju mu je bilo manje od 3 m2 osobnog prostora, prema praksi ESLJP proizlazi da postoji snažna, ali oboriva pretpostavka da je došlo do povrede odredbe čl. 3. EK. Jedan od kumulativnih uvjeta za obaranje te pretpostavke jest da je smanjenje osobnog prostora bilo kratko, povremeno i manjeg opsega, pa kako taj kumulativni uvjet nije ispunjen, jer je tužitelj manje od 3 m2 osobnog prostora imao kroz cjelokupno vrijeme svojeg boravka u Zatvoru u Zagrebu, nema mjesta ispitivanju postoje li ostali olakšavajući čimbenici koji kompenziraju manjak osobnog prostora (tako ESLJP u presudi Muršić protiv Hrvatske). Pritom iz očitovanja Zatvora u Zagrebu ne proizlazi da u ijednoj od navedenih soba u kojima je tužitelj boravio sanitarni čvor od ostatka sobe bio zidom odvojen sve do stropa, a što osobito pod okolnostima kada je zid visok svega 140 cm (u sobi r6) predstavlja povredu prava na osnovno dostojanstvo, koju se prema ocjeni ovoga suda ne bi moglo otkloniti niti jednom od strane tuženice eventualno tužitelju osiguranom kompenzirajućom okolnošću boravka u navedenoj ustanovi.

24. Slijedom izloženoga, tužitelju su tijekom 52 dana boravka u Zatvoru u Zagrebu već uslijed osobnog prostora manjeg od 3 m2, povrijeđena prava zajamčena odredbom čl. 23. i 25. Ustava RH te čl. 3. EK, kao i čl. 73. st.3. ZIKZ., pa stoga ostale okolnosti boravka u tom Zatvoru nije potrebno posebno ispitivati. Naime, takve okolnosti boravka u zatvoru predstavljaju ponižavajuće postupanje te znače da je tužitelj bio izložen nelagodi ili trpljenju čiji intenzitet prelazi intenzitet inherentan samom lišenju slobode uslijed boravka u zatvoru, pa stoga tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava na tjelesni i duševni integritet te zbog povrede prava na dostojanstvo, u smislu odredbe čl. 1100. st.1. ZOO.

25. Nadalje je između stranaka sporna osnova potraživanja naknade nematerijalne štete zbog uvjeta smještaja za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u Kaznionici u Lepoglavi, u kojoj je tužitelj boravio u razdoblju od 14. siječnja 2011. do 1. srpnja 2011.

26. U pogledu površine osobnog prostora koji je tužitelju bio na raspolaganju tijekom služenja zatvorske kazne u Kaznionici u Lepoglavi, prihvaćanjem uvjerljivog iskaza svjedoka NI, upravitelja navedene Kaznionice, saslušanog u predmetu ovoga suda posl. Pn-4124/12 (list 277- 278, 291 spisa), čiji iskaz je na suglasan prijedlog stranaka korišten kao dokaz u ovom postupku, utvrđeno je da svaka soba u toj Kaznionici ima potpuno odvojen sanitarni čvor, u koji se iz sobe ulazi od spavaonice odvojenim vratima. Površina sanitarnog čvora, prema metodologiji koju treba primjenjivati u skladu s praksom ESLJP, ne uračunava u osobni prostor koji je zatvoreniku na raspolaganju tijekom boravka u zatvoreničkoj sobi za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

27. Čitanjem podataka Kaznionice u Lepoglavi (list 29 spisa) utvrđeno je kako slijedi:

- da je tužitelj u razdoblju od 14. siječnja 2011. pa do 24. siječnja 2011. boravio u ''velikoj sobi'', površine 85,38 m2, od čega sanitarni čvor zauzima 5,62 m2, s još devet zatvorenika, što znači da mu je na raspolaganju bilo 7,97 m2 osobnog prostora

- da je tužitelj u razdoblju od 24. siječnja 2011. pa do 31. svibnja 2011. boravio u sobi br. 16, površine 33,53 m2, od čega sanitarni čvor zauzima 2,00 m2, tako da je raspoloživa površina sobe (u kojoj se, logično, nalazio još i namještaj) bila 31,53 m2, pa budući da je tužitelj tu sobu dijelio s još deset ili jedanaest zatvorenika, tužitelju je na raspolaganju bilo 2,86 m2 (u razdobljima kada je sobu br. 16 dijelio s još deset zatvorenika), odnosno 2,62m2 osobnog prostora (u razdobljima kada je sobu br. 16 dijelio s još 11 zatvorenika), osim u razdoblju od 25. ožujka 2011. do 29. ožujka 2011., kada je tužitelj sobu br. 16 dijelio s još devet zatvorenika, tako da mu je kroz ta četiri dana na raspolaganju bilo 3,15 m2 osobnog prostora

- da je tužitelj u razdoblju od 31. svibnja 2011. do 1. srpnja 2011. boravio u sobi br. 5, površine 8,87 m2, od čega je površina sanitarnog čvora bila 1,5 m2, što znači da je prostor od 7,37 m2 dijelio s još dva ili tri zatvorenika, pa proizlazi da je tužitelju na raspolaganju bilo 2,45 m2 (kada je sobu dijelio s još dva zatvorenika), odnosno 1,84 m2 (kada je sobu dijelio s još tri zatvorenika).

28. Slijedom izloženoga pod točkom 27. ovog obrazloženja, tužitelj je tijekom izdržavanja kazne u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 24. siječnja 2011. do uključivo 24. ožujka 2011. te od 29. ožujka 2011. pa do 1. srpnja 2011. na raspolaganju imao manje od 3 m2 osobnog prostora. Kako se ta razdoblja ne mogu smatrati kraćima ni povremenima, radi se o nedostatku osobnog prostora koji prema praksi ESLJP ima za posljedicu povredu odredbe čl. 3. EK te nema mjesta ispitivanju jesu li postojali olakšavajući čimbenici kojima je tuženica kompenzirala nedostatak osobnog prostora, pa stoga tužitelju za 151 dan proveden na izdržavanju zatvorske kazne u Kaznionici u Lepoglavi u uvjetima u kojima je bio podvrgnut većoj patnji od patnje inherentne samom lišenju slobode pripada pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100. ZO, uslijed pretrpljene povrede prava na tjelesni i duševni integritet te prava na dostojanstvo.

29. Kao što je navedeno u točki 27. ovog obrazloženja, tužitelj je u razdoblju od 25. ožujka 2011. do 29. ožujka 2011. na raspolaganju imao 3,15 m2 osobnog prostora te je u razdoblju od 14. siječnja 2011. pa do 24. siječnja 2011. na raspolaganju imao 7,97 m2 osobnog prostora.

30. Razdoblje od 25. ožujka 2011. do uključivo 28. ožujka 2011., u kojemu je tužitelj na raspolaganju imao 3,15 m2 osobnog prostora, predstavlja razdoblje od četiri dana tijekom kojega je tužitelj bio smješten u istoj sobi kao i u razdoblju koje je tom razdoblju neposredno prethodilo i koje je nakon tog razdoblja uslijedilo, a u kojim razdobljima je tužitelj na raspolaganju imao manje od 3 m2 osobnog prostora. Činjenica da je tužitelj kroz ta četiri dana imao na raspolaganju za 0,15m2 osobnog prostora više od prema praksi ESLJP minimalnih 3 m2, prema ocjeni ovoga suda nije rezultat zalaganja tuženice da tužitelju osigura minimalni osobni prostor od 3m2 (što je manje od pozitivnopravnog minimuma od 4 m2 propisanog odredbom čl. 47. st.3. ZIKZ), već je posljedica slučajnosti. Naime, tužitelj je u razdoblju od 25. ožujka 2011. do uključivo 28. ožujka 2011. sobu površine 31,53 m2 dijelio s još devet zatvorenika, umjesto s još deset zatvorenika kao u razdoblju koje je tom razdoblju neposredno prethodilo te razdoblju koje je nakon tog razdoblja uslijedilo. Stoga ovaj sud zaključuje da razdoblje od četiri dana između 25. ožujka 2011. i 29. ožujka 2011., kada je tužitelj na raspolaganju imao 3,15 m2 osobnog prostora nije logično promatrati kao posebno razdoblje izdvojeno od preostalog razdoblja tužiteljevog boravka u sobi br. 16 - od 24. siječnja 2011. do 31. svibnja 2011. To znači da nije ispunjena pretpostavka privremenosti te se tuženica ne može osloboditi od odgovornosti za tužitelju neosiguran dostatni osobni prostor od 25. ožujka 2011. do 29. ožujka 2011. niti ako su bili ispunjeni olakšavajući čimbenici, u vidu mogućnosti slobodnog kretanja izvan ćelije te pristupa sportskim i drugim sadržajima, kao i ako su ostali fizički uvjeti boravka u zatvoru bili prikladni. Stoga tužitelju pripada pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100. ZO, uslijed pretrpljene povrede prava na tjelesni i duševni integritet te prava na dostojanstvo za razdoblje provedeno na izdržavanju zatvorske kazne u Kaznionici u Lepoglavi u uvjetima u kojima je bio podvrgnut većoj patnji od patnje inherentne samom lišenju slobode, za cjelokupno razdoblje od 24. siječnja 2011. pa do 1. srpnja 2011., dakle za ukupno 155 dana.

31. Kao što je navedeno u točki 4. ovog obrazloženja, tužitelj u tužbenim navodima u pogledu uvjeta boravka u Kaznionici u Lepoglavi navodi da je po dolasku smješten u tzv. karantenu, nakon čega je premješten na odjel 2B, prvo u tzv. kavez, te potom u sobu br. 5. Tužitelj u tužbi iznosi nedostatke u pogledu nedostatnog osobnog prostora, nepovoljnih uvjeta za održavanje osobne higijene, nedovoljnoga svjetla i zraka te nedostatnog vremena boravka na otvorenom prostoru Kaznionice, koji se svi nedostaci odnose na razdoblje boravka u kaznionici u Lepoglavi nakon što je po isteku tzv. karantene upućen na Odjel 2B Kaznionice u Lepoglavi. Iz podataka Kaznionice u Lepoglavi (list 12 spisa) proizlazi da je tužitelj nakon prijama u Kaznionicu Lepoglava u razdoblju od 14. siječnja 2011. do 24. siječnja 2011. bio na odjelu ''POO'', a potom je 24. siječnja 2011. upućen na odjel 2B. Slijedom izloženoga, proizlazi da se tužitelj u razdoblju od 14. siječnja 2011. pa do 24. siječnja 2011. kada mu je slijedom gore izloženoga na raspolaganju bilo 7,97 m2 osobnog prostora, u Kaznionici u Lepoglavi nalazio tijekom ''karantene'', odnosno obrade po primitku u tu Kaznionicu, nakon čega je upućen na Odjel 2B, u sobe br. 16. i br. 5. Tužitelj u tužbi niti u svojem iskazu ne iznosi nikakve konkretne činjenice u pogledu uvjeta njegovog boravka u tzv. ''karanteni' u Kaznionici u Lepoglavi, a kao što to u svoj praksi navodi USRH, od tužitelja se unatoč manje strogoj primjeni načela affirmanti incubit probatio očekuje da dostavi detaljan opis činjenica kojima prigovara. Kako tužitelj nije dakle iznio činjeničnu osnovu za potraživanje naknade štete zbog uvjeta boravka u Kaznionici u Lepoglavi za vrijeme tzv. ''karantene'', proizlazi da nema mjesta utvrđenju da je tužitelj za vrijeme inicijalne obrade u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 14. siječnja 2011. pa do 24. siječnja 2011. bio podvrgnut patnji koja nadilazi patnju koja je neizbježna u uvjetima lišenja slobode, pa stoga nema osnove za dosuđivanje tužitelju satisfakcije u smislu odredbe čl. 1100. ZOO zbog uvjeta njegovog boravka u Kaznionici u Lepoglavi u navedenom razdoblju.

32. Nadalje je između stranaka sporno pripada li tužitelju naknada nematerijalne štete zbog uvjeta u kojima je zatvorsku kaznu izdržavao u Zatvoru u Sisku od 1. srpnja 2011. do 28. lipnja 2013.

33. Prema praksi ESLJP, površina osobnog prostora koju zatvorenik ima na raspolaganju za vrijeme služenja kazne zatvora predstavlja polaznu točku za ocjenjivanje jesu li uvjeti izdržavanja kazne zatvora bili primjereni. Nadalje, a kao što je već navedeno u točki 21. ovog obrazloženja, pristup informacijama o površini soba u kojima zatvorenici borave za izdržavanja kazne zatvora imaju državna tijela – dakle, zatvorske ustanove, koja su o tome dužna voditi točne evidencije, dok se zatvorenici uslijed nedostatka preciznih informacija mogu suočiti s poteškoćama u dokazivanju svojim prigovora u pogledu uvjeta u zatvorima. Navedeno ima za posljedicu da u situaciji kada državna tijela dostave sudu nepotpune ili proturječne informacije o uvjetima u kojima je zatvorenik služio kaznu zatvora treba uzeti kao polaznu informaciju onu koja je u suglasnosti s tvrdnjama zatvorenika, a ne onu koja je takvim tvrdnjama suprotna.

34. U ovom parničnom predmetu, Zatvor u Sisku dostavio je ovome sudu podatke o površini soba te broju zatvorenika s kojima je tužitelj u tim sobama boravio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u toj ustanovi (list 175-177 spisa).

35. U pogledu površine soba te broja zatvorenika s kojima je tužitelj u tim sobama boravio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u toj ustanovi, Zatvor u Sisku očitovao se Županijskom sudu u Sisku (list 169 spisa), dopisom upućenom tom sudu radi očitovanja na podnesak tužitelja kojim se tužitelj Županijskom sudu u Sisku žalio na uvjete izdržavanja kazne zatvora u toj ustanovi.

36. Uspoređivanjem podataka iz dopisa Zatvora u Sisku upućenoga ovome sudu tijekom ovog postupka s podacima iz dopisa toga Zatvora upućenoga Županijskom sudu u Sisku, proizlazi da se Zatvor u Sisku različito očitovao u pogledu površine soba te broja zatvorenika s kojima je tužitelj u tim sobama boravio za vrijeme izdržavanja kazne u tom Zatvoru.

37. Tako Zatvor u Sisku u svom dopisu upućenom Županijskom sudu u Sisku navodi da je tužitelj od 1. srpnja 2011. pa do 2. veljače 2012. bio smješten u sobi broj 14, površine 19 m2, s još pet zatvorenika te potom od 2. veljače 2012. do 28. lipnja 2013. u sobi broj 23 s još šestoricom, a povremeno i devet zatvorenika. Nadalje iz dopisa Zatvora u Sisku upućenog Županijskom sudu u Sisku proizlazi da se u sklopu sobe br. 23. nalazi sanitarni čvor, koji je zidom odvojen od ostatka sobe, na kojem se nalaze ugrađena ''harmonika'' vrata.

38. U svojem očitovanju danom ovom sudu, Zatvor u Sisku navodi da je tužitelj tijekom izdržavanja kazne zatvora bio smješten ne u dvije sobe, kao što se taj Zatvor u pogledu istog zatvorenika, ovdje tužitelja, očitovao Županijskom sudu u Sisku upravo u vrijeme kada se tužitelj još uvijek nalazio na izdržavanju kazne zatvora u toj ustanovi (24. lipnja 2013.), već u tri sobe - najprije u sobi broj 9, a potom u sobi broj 14 te naposljetku u sobi broj 23. Nadalje Zatvor u Sisku u svojem očitovanju ovome sudu navodi manji broj zatvorenika s kojima je tužitelj dijelio zatvorsku sobu od broja zatvorenika navedenog u očitovanju istoga Zatvora upućenog Županijskom sudu u Sisku u vrijeme kada se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u toj ustanovi. Tako se u očitovanju Županijskom sudu u Sisku navodi da je tužitelj sobu broj 14 dijelio s još pet zatvorenika, dok iz očitovanja ovome sudu proizlazi da je tužitelj navedenu sobu dijelio u određenim razdobljima s još tri zatvorenika. Isto tako, u očitovanju Županijskom sudu u Sisku stoji da je tužitelj sobu br. 23 dijelio s još šestoricom, a povremeno i s još devet zatvorenika, dok u očitovanju istoga Zatvora ovome sudu broj zatvorenika s kojima je tužitelj dijelio sobu br. 23 u određenom razdoblju trostruko opada, pa se navodi da je tužitelj sobu dijelio s još tri osobe.

39. Osim različitih navoda u pogledu broja sobe u kojoj je tužitelj u određenom razdoblju boravio, Zatvor u Sisku različito se očitovao ovome sudu nego Županijskom sudu u Sisku i u pogledu površine sobe br.23, za koju Zatvor u Sisku u očitovanju ovome sudu navodi da je površine 26,41 m2, dok u svojem očitovanju Županijskom sudu u Sisku, isti Zatvor navodi da soba br. 23 ima površinu 25 m2.

40. Pritom su podaci iz dopisa Zatvora u Sisku Županijskom sudu u Sisku u suglasju s iskazom koji je tužitelj dao u ovom postupku (zapisnik od 14. prosinca 2022. – list 270-272 spisa), u bitnom dijelu tog iskaza o kojem tužitelj može imati jasno saznanje, a to je u koliko soba je bio smješten (u tri različite sobe, kao što se Zatvor u Sisku očitovao ovome sudu, ili u dvije različite sobe, kao što se Zavor u Sisku očitovao Županijskom sudu u Sisku). Tako je tužitelj iskazao, a što ovaj sud prihvaća kao istinito jer je suglasno s očitovanjem Zatvora u Sisku Županijskom sudu u Sisku, da je najprije boravio u sobu broj 14, a potom u sobi broj 23. U pogledu točne površine sobe br. 23, relevantan je podatak koji je dostavio Zatvor u Sisku, a ne podatak iz tužiteljevog iskaza jer, kao što je navedeno u točki 33. ovoga obrazloženja, državna tijela jedina su koja imaju precizna podatke o površini soba, pri čemu treba reći da je prema tužiteljevom iskazu soba br. 23 imala površinu 32 m2, dok je prema očitovanju Zatvora u Sisku upućenog Županijskom sudu u Sisku ta soba bila površine 25 m2.

41. Površina sanitarnog čvora, prema metodologiji koju treba primjenjivati u skladu s praksom ESLJP, ne uračunava se u osobni prostor koji je zatvoreniku na raspolaganju tijekom boravka u zatvoreničkoj sobi za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a kao što je gore navedeno, čitanjem dopisa Zatvora u Sisku upućenog 24. lipnja 2013. Županijskom sudu u Sisku (list 169 spisa) utvrđeno je da se u sklopu sobe br. 23 nalazi sanitarni čvor, koji je zidom odvojen od ostatka sobe, na kojem se nalaze ugrađena ''harmonika'' vrata, pri čemu nije navedena površina tog sanitarnog čvora. U odnosu na sobu br. 14, u spisu nema podatka o tome je li sanitarni čvor u toj sobi bio odvojen od ostatka prostorije, kao niti o površini sanitarnog čvora, no kako tužitelj tijekom postupka (podnesak od 08. prosinca 2022.) navodi da prilikom izračunavanja površine osobnog prostora koji je tužitelju bio na raspolaganju treba od površine soba u kojima je tužitelj bio smješten oduzeti minimalnu moguću površinu sanitarnog čvora od 1,5 m2, proizlazi da nije sporno da je u sobama u kojima je tužitelj bio smješten za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Sisku postojao od ostatka sobe br. 14 odvojeni sanitarni čvor.

42. Imajući u vidu izloženo pod točkom 21. i 33. ovog obrazloženja, u svezi s izloženim pod točkama 36-40. ovog obrazloženja, ovaj sud je površinu osobnog prostora koju je tužitelj imao na raspolaganju tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Sisku izračunao uzimajući kao relevantne podatke o površini soba te broju zatvorenika s kojima je tužitelj u tim sobama boravio, navedenu u dopisu Zatvora u Sisku Županijskom sudu u Sisku od 14. lipnja 2023. (list 169 spisa), umanjenu za 1,5 m2 što predstavlja minimalnu površinu sanitarnog čvora. Tako je utvrđeno da je tužitelj:

- u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 2. veljače 2012. boravio u sobi br. 14 s još pet zatvorenika te da je površina te sobe bila 19m2, što kad se oduzme 1,5 m2 površine sanitarnog čvora daje površinu od 17,5 m2, što znači da je tužitelju u tom razdoblju na raspolaganju bilo 2,91 m2 osobnog prostora te

- u razdoblju od 2. veljače 2012. do 28. lipnja 2013. boravio u sobi broj 23 s još devet zatvorenika te da je površina te sobe bila 25 m2, što kad se oduzme 1,5 m2 površine sanitarnog čvora daje površinu od 23,5 m2, što znači da je tužitelju u tom razdoblju na raspolaganju bilo 2,35 m2 osobnog prostora.

43. Razdoblju od 1. srpnja 2011. do 28. lipnja 2013. nije bilo kraće ni povremeno. U situaciji kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora, postoji snažna, ali oboriva pretpostavka da je došlo do povrede odredbe čl. 3. EK. Jedan od kumulativnih uvjeta za obaranje te pretpostavke jest da je smanjenje osobnog prostora bilo kratko, povremeno i manjeg opsega, pa kako taj kumulativni uvjet nije ispunjen, nema mjesta ispitivanju postoje li ostali olakšavajući čimbenici koji kompenziraju manjak osobnog prostora (tako ESLJP u presudi Muršić protiv Hrvatske), odnosno je li tuženica nedostatan osobni prostor naknadila davanjem tužitelju mogućnosti kretanja izvan ćelije te stavljanjem na raspolaganje mogućnosti sudjelovanja u drugim aktivnostima izvan ćelije (tjelesnoj aktivnosti te drugim sadržajima), kao niti ispitivanju jesu li bili prikladni ostali fizički uvjeti boravka u zatvoru (u smislu primjerice pristupa prirodnom svjetlu i zraku, grijanja, osnovnih higijenskih potreba). Stoga, osim što ocjenjivati iskaze saslušanih svjedoka AI, GI i UI, koji su u raznim razdobljima bili upravitelji Zatvora u Sisku, nije potrebno iz tog razloga, treba reći i da je tuženica saslušanje ovih svjedoka predložila nakon zaključenja prethodnog postupka; dakle, nakon što je izgubila pravo predlagati izvođenje dokaza koje je mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a što je bilo moguće jer je tuženica, budući da se radi o državnom tijelu, prije zaključenja prethodnog postupka svakako raspolagala podacima o čelnim osobama Zatvora u Sisku.

44. Slijedom izloženoga, tužitelju su tijekom 728 dana boravka u Zatvoru u Sisku, uslijed nedostatka osobnog prostora, povrijeđena prava zajamčena odredbom čl. 23. i 25. Ustava RH te čl. 3. EK, kao i čl. 73. st.3. ZIKZ., što predstavlja ponižavajuće postupanje te znači da je tužitelj bio izložen nelagodi ili trpljenju čiji intenzitet prelazi intenzitet inherentan samom lišenju slobode uslijed boravka u zatvoru, pa stoga tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava na tjelesni i duševni integritet te zbog povrede prava na dostojanstvo, u smislu odredbe čl. 1100. st.1. ZOO.

45. Slijedom gore izloženoga, tužitelj ima pravo na satisfakciju (čl. 100. st.1. ZOO) zbog izdržavanja kazne zatvora u neprimjerenim uvjetima jer mu je time prouzročena patnja koja nadilazi patnju inherentnu samom lišenju slobode, i to za provedenih 52 dana u Zatvoru u Zagrebu, 155 dana na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi te 728 dana na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Sisku, dakle za ukupno 935 dana. Stoga je pod točkom I./ izreke ove presude tužitelju neimovinska šteta dosuđena u cjelokupnom zatraženom iznosu naknade od 6.636,14 EUR (7,90 EUR po danu), koji zatraženi iznos ovaj sud ocjenjuje primjerenim u smislu odredbe čl. 1100. st.2. ZOO sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženici, tj. od 28. kolovoza 2013. do isplate (čl. 1103. ZOO).

46. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastavljanje odštetnog zahtjeva, i tužbe po 100 bodova prema Tbr 7/1 OT; za sastavljanje podnesaka od 08.12.2022. i od 19.11.2024– po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT; za sastavljanje podneska od 10.06.2016., 08.11.2016., 19.12.2016., 21.04.2022. i od 06.05.2022. – po 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT; za sastavljanje žalbe od 30.06.2015. – 50 bodova prema Tbr. 10/4OT; za zastupanje na ročištima 27.10.2014., 05.05.2016., 17.10.2016., 11.05.2022., 27.10.2023., 21.02.2024. 27.11.2025. i 11.03.2025. – po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT; što iznosi ukupno 1275 bodova, odnosno 2.550,00 EUR te uvećano za PDV 3.187,50 EUR.

47. Tužitelju nisu priznati sljedeći zatraženi troškovi: trošak sastavljanja podneska od 27.10.2014. jer je taj podnesak predan na ročištu 27.10.2014. za zastupanje na kojemu je tužitelju trošak dosuđen, trošak sastavljanja žalbe od 21.09.2017. jer s tom žalbom nije uspio te sastavljanja podneska od 18.05.2020. jer tog podneska nema u spisu.

48. Slijedom svega izloženoga, rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude, tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 3.187,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, dok je rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 7. siječnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. OGDO