REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

Poslovni broj: P Ob-265/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Ani Vlainić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CĆV iz [adresa], CĆ, 27 Alee d Aguesseau, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 70, protiv tuženika ŠĆ iz [adresa], CĆ, 59 Avenue Du Consul General Nordling, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, izvan ročišta, 7. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odgađa se ročište za raspravu zakazano za 22. siječnja 2026. u 13:00. sati, bez zakazivanja novog ročišta.

II. Općinski sud u Puli-Pola se proglašava nenadležnim za postupanjem u ovom postupku, ukidaju se provedene radnje u ovom postupku i odbacuje tužba tužiteljice CĆV u odnosu na eventualno kumulirani tužben zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ŠĆ isplatiti tužiteljici iznos od 300.000,00 kuna / 39.816,84 EUR (tristotisuća kuna / tridesetdevettisućaosamstošesnaest eurai osamdesetčetiricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku 15 dana“.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice CĆV za naknadom troškova parničnog postupka.

IV. Nalaže se tužiteljici ŠĆV naknaditi tuženiku ŠĆ troškove parničnog postupka u iznosu od 7.007,12 EUR, u roku od 15 dana.

V. Odbija zahtjev tuženika ŠĆ za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.557,56 EUR.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zagrebu je presudom i točkom I. rješenja broj Gž Ob- 169/2023-2 od 30. travnja 2024. (listovi 340 do 349 spisa) :

a) odbio žalbu tužiteljice i potvrdio presudu Općinskog suda u Pazinu broj P Ob- 9/2019-46 od 30. prosinca 2022. u dijelu:

- pod točkom I. izreke (kojom je odbijen zahtjev tužiteljica kojim se traži utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i 1. tuženika ŠĆ predstavljaju nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], zahtjev da tužiteljica i 1. tuženik ŠĆ imaju svako po ½ suvlasničkog udjela navedenih nekretnina te zahtjev kojim se nalaže Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Labinu, upis prava suvlasništva u korist tužiteljice u 1/2 dijela na nekretninama upisanim kao k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], a koji upis je dužan trpjeti 2. tuženik EĆ) i

- pod točkom IV. izreke (kojom je naloženo tužiteljici naknaditi II. tuženiku EĆ troškove postupka u iznosu od 4.977,11 EUR).

b) ukinuo presudu Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P Ob-9/2019-46 od 30. prosinca 2022. u dijelu:

- pod točkom II. izreke (kojom je naloženo 1. tuženiku ŠĆ isplatiti tužiteljici iznos od 300.000,00 kuna /39.816,84 EUR sa zateznim kamatama),

- pod točkom III. izreke (kojom je naloženo 1. tuženiku ŠĆ naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 40.625,00 kuna/ 5.391,86 EUR),

- pod točkom V. izreke (u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u odnosu na 1. tuženika ŠĆ) i

- pod točkom VI. izreke (kojim je odbijen zahtjev 1. tuženika ŠĆ za naknadu troškova postupka),

te u tim dijelovima predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.1. Potom se Općinski sud u Pazinu rješenjem broj P Ob-16/2024-56 od 28. lipnja 2024. (listovi 352 do 355 spisa) oglasio nenadležnim za postupanje te ustupio predmet ovom sudu.

1.2. Imajući u vidu navedenu presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-169/2023-2 od 30. travnja 2024., razvidno je da su točke II. i IV. izreke presude Općinskog suda u Pazinu broj P Ob-9/2019-46 od 30. prosinca 2022. postale pravomoćne pa ih ovaj sud nije ispitivao (obzirom da na to nije ovlašten). Kako je ovom sudu preostalo za odlučiti o ukinutim dijelovima presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P Ob-9/2019-46 (točke II., III., VI. izreke, dio točke V. izreke), to je ovaj sud odlučivao o eventualno kumuliranom zahtjevu kojim tužiteljica od tuženika ŠĆ traži isplatu iznosa od 300.000,00 kuna / 39.816,84 EUR, kao i o zahtjevima tužiteljice i tuženika ŠĆ za naknadom troškova parničnog postupka. Stoga se u nastavku obrazloženja ŠĆ naziva tuženik (umjesto I. tuženik), s obzirom na to da je parnični postupka u odnosu na bivšeg II. tuženika EĆ pravomoćno okončana.

2. U predmetnom slučaju preostalo je odlučiti o eventualno kumuliranom zahtjevu tužiteljice za isplatom iznosa od iznosa od 300.000,00 kuna / 39.816,84 EUR s osnova naknade štete zbog neovlaštenog raspolaganja tuženika novčanim sredstvima koji su na zajednički račun tužiteljica i tuženika u Francuskoj isplaćeni na ime kupoprodajne cijene za predmetne nekretnine oznaka kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koji novčani iznos je, po mišljenju tužiteljice, predstavljao bračnu stečevinu).

2.1. Ovaj sud je vezan izrekom presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-169/2023-2 kojom je potvrđena točka II. izreke presudu Općinskog suda u Pazinu broj P Ob-9/2019-46 od 30. prosinca 2022. te je pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ŠĆ predstavljaju predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno zahtjev tužiteljice da ona i tuženik ŠĆ imaju svako po ½ suvlasničkog udjela nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kao i zahtjev za brisanje prema EĆ). Stoga se o navedenom ne može odlučivati kao o prethodnom pitanju.

3. U predmetnom slučaju je odlučan dio iskaza tužiteljice s ročišta od 23. rujna 2022. (list 209 spisa), u kojem navodi da je kupoprodajna cijena za predmetne nekretnine bila uplaćena na zajednički bankovni račun tužiteljice i tuženika u Francuskoj, kao i to da je tuženik odmah nakon toga povukao novac s računa (čime ona priznaje odlučne činjenice). Pritom se ističe da je ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina sklopljen 21. travnja 2016. (listovi 25 do 26 spisa), a cijena isplaćena u roku od 10 (deset) dana od ovjere potpisa kupoprodajnog ugovora (tijekom svibnja 2016.). Dakle, iz stanja spisa proizlazi da je kupoprodajna cijena za predmetne nekretnine svakako isplaćena na zajednički račun stranaka u Francuskoj prije pokretanja ovog parničnog postupka (tužba podnesena 9. siječnja 2017.), odnosno da se u trenutku pokretanja ovog parničnog postupka isplaćena kupoprodajna cijena nije više nalazila ni na bankovnom računu stranaka u Francuskoj, obzirom da je tuženik nesporno podigao novce s navedenog banovnog računa stranaka u Francuskoj.

4. Budući da se prema tužiteljičinim navodima neovlašteno raspolaganje tuženika novcem s njihovog zajedničkog bankovnog računa u Francuskoj nesporno dogodilo tijekom svibnja 2016. (svakako prije podnošenja tužbe od 9. siječnja 2017. u ovom postupku), to se u pogledu nadležnosti primjenjuje Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine, broj 53/1991, 88/2001, dalje: ZRSZ), a ne Uredba Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (dalje: Uredba), koja se primjenjuje na postupke započete nakon 29. siječnja 2019. (a iz stanja spisa proizlazi da je brakorazvodna parnica u Francuskoj pokrenuta tijekom 2018. tužbom ovdje tužiteljice).

4.1. Odredbom članka 81. ZRSZ-a propisano je da su za ocjenu nadležnosti suda Republike Hrvatske značajne činjenice koje postoje u vrijeme kad parnica počinje teći.

4.2. U predmetnom slučaju nije primjenjiv članak 59. stavak 1. ZRSZ-a jer se novčani iznos kupoprodajne cijene u trenutku kada je parnica počela teći (a svakako i prije toga) nije nalazio u Republici Hrvatskoj, obzirom da je njime tuženik raspolagao sa zajedničkog bankovnog računa stranaka u Francuskoj (na koji je nesporno isplaćena kupoprodajna cijena po priznanju tužiteljice). Stoga nije ispunjena pretpostavka iz članka 59. stavka 1. ZRSZ-a jer se novčani iznos kupoprodajne cijene prije spornog raspolaganja tuženika nalazio u Francuskoj, dok bi poslije spornog raspolaganja tužiteljica prema tuženiku imala pravo postaviti obveznopravni zahtjev s osnova naknade štete zbog neovlaštenog raspolaganja novčanim sredstvima (ako bi dokazala da predstavljaju bračnu stečevinu), koji su se nalazili na zajedničkom bankovnom računu u Francuskoj, a što ne predstavlja spor o imovinskim odnosima bračnih drugova koji se tiče imovine u Republici Hrvatskoj. Iz istog razloga nije primjenjiv ni članak 60. stavak 1. ZRSZ-a.

4.3. Također, nije primjenjiv ni članak 59. stavak 2. ZRSZ-a jer se u trenutku kada je parnica počela teći veći dio imovine tužiteljice i tuženika nije nalazio u Republici Hrvatskoj (pa ni predmetne nekretnine koje su prodane trećoj osobi – o čemu postoji pravomoćna odluka – točka 2.1. obrazloženja ovog rješenja), obzirom da iz stanja spisa proizlazi da u Republici Hrvatskoj nisu imali nepokretne ili pokretne imovine (nema dokaza o tome). Osim toga, tuženik je na ročištu od 30. lipnja 2022. (list 189 spisa) prigovorio nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj (ističući da se ne upušta u raspravljanje i osporavajući nadležnost suda u Republici Hrvatskoj) pa se ima smatrati da nije dao pristanak u smislu članka 59. stavka 2. ZRSZ-a (slično i VSRH u odluci broj Rev-1292/98-2).

4.4. U sličnoj situaciji, VSRH je u odluci broj Rev 1376/07-2 zauzeo shvaćanje „…da novčani iznos koji je polučen prodajom predstavlja bračnu stečevinu sada opredmećenu u novcu“, pa je u konačnici Županijski sud u Splitu u pravomoćnoj odluci broj Gžx-1203/2010 zauzeo shvaćanje da novac na računu u inozemstvu ne predstavlja imovinu koja se nalazi u Republici Hrvatskoj (ovdje primjenjivo). Slično pravno shvaćanje zauzeo je VSRH i u odluci broj Revd 2882/2020-2 (potvrdivši presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Požegi poslovni broj Gž Ob-1/2020-2 od 28. siječnja 2020.), pri čemu je u navedenoj odluci broj Rev- 1292/98-2 zauzeo shvaćanje da ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u pogledu novčanih sredstava koja se nalaze u inozemstvu (što je ovdje primjenjivo).

4.5. Neovisno o shvaćanju Županijskog suda u Zagrebu iz ukidne odluke (da su sudovi u Republici Hrvatskoj (prije Općinski sud u Pazinu, sada ovaj sud) bili nadležni odlučivati o stvarnopravnom zahtjevu za utvrđenjem suvlasništva tužiteljice na nekretninama s naslova bračne stečevina/brisovnoj tužbi – trpljenju upisa, sve temeljem čl. 56. ZRSZ-a), predmet ovog postupka je preostali (eventualno kumulirani) obveznopravni zahtjev kojim tužiteljica potražuje naknadu štete zbog tuženikovog neovlaštenog raspolaganja novčanim sredstvima koji su se nalazili na bankovnom računu tužiteljice i tuženika u Francuskoj, a što se ne može smatrati sporom o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretnini koja se nalazi u Republici Hrvatskoj (u smislu članka 56. ZRSZ-a) i to neovisno o tome što novčana sredstva predstavljaju kupoprodajnu cijenu ostvarenu prodajom nekretnine, obzirom da „novčani iznos koji je polučen prodajom predstavlja bračnu stečevinu sada opredmećenu u novcu“ (tako i VSRH u odluci broj Rev 1376/07-2), a koja je bila uplaćena na zajednički račun stranaka u Francuskoj pa nije riječ o sporu o vlasništvu na nekretnini. U tom smislu, napominje se da nadležnost hrvatskog suda za odlučivanje o eventualno kumuliranom nije postojala u vrijeme kada je parnica počela teći (članak 81. ZRSZ-a) pa je on nenadležan neovisno o tome što bi mogao biti nadležan za stvarnopravni zahtjev temeljem članka 56. ZRSZ-a (nema atrakcije nadležnosti). Tim više što iz stanja spisa proizlazi da su predmetne nekretnine zaista bile prodane u vrijeme kada je parnica počela teći (za što postoji pravomoćna odluka), pri čemu novac koji je ostvaren kupoprodajom nije bio na području Republike Hrvatske nego na zajedničkom bankovnom računu stranaka u Francuskoj.

4.6. Pritom nije primjenjiv ni članak 53. ZRSZ-a jer je šteta nastala na području Francuske (neovlašteno podizanje novca sa zajedničkog računa u Francuskoj, stranke imaju prebivalište u [adresa]), dok članak 50. do 52. ZRSZ-a ne mogu doći u primjenu jer je riječ o strankama koje imaju prebivalište u [adresa] (a tuženik nije dao pristanak). Tome treba dodati da je člankom 54. ZRSZ-a propisano da u sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika ili predmet koji se traži tužbom, a što ovdje nije slučaju jer je riječ o neovlaštenom raspolaganju novcem na zajedničkom računu stranaka u Francuskoj.

4.7. Slijedom navedenog, ovaj sud nije bio nadležan odlučivati o obveznopravnom zahtjevu s osnova naknade štete (isplata iznosa od 300.000,00 kuna / 39.816,84 EUR) zbog tuženikovog neovlaštenog raspolaganja novčanim sredstvima koji su se nalazili na zajedničkom bankovnom računu tužiteljice i tuženika u Francuskoj, obzirom da je u pogledu nadležnosti valjalo primijeniti članak 46. stavak 1. ZRSZ-a, kojim je propisano da nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima prebivalište u [adresa]. Imajući u vidu da iz stanja spisa proizlazi da tuženik ima prebivalište u [adresa] (nesporna činjenica), valjalo je temeljem članka 46. stavka 1. ZRSZ-a u vezi članka 16. stavka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja jer je ovaj sud apsolutno nenadležan za postupanje u pogledu obveznopravnog zahtjeva s osnove naknade štete za isplatom iznosa od 300.000,00 kuna / 39.816,84 EUR.

5. Kako je tužiteljičin zahtjev za utvrđenjem suvlasništva na nekretninama s naslova bračne stečevina već pravomoćno odbijen, a tužba odbačena u odnosu na zahtjev za isplatom iznosa od 300.000,00 kuna /39.816,84 EUR, to je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

6. Obzirom da je tužiteljičin zahtjev za utvrđenjem suvlasništva na nekretninama s naslova bračne stečevina već pravomoćno odbijen, a tužba odbačena u odnosu na zahtjev za isplatom iznosa od 300.000,00 kuna /39.816,84 EUR, valjalo je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a tuženiku dosuditi troškove koji su bili potrebni za ovaj postupak u smislu članka 155. ZPP-a, imajući u vidu da je uspio u cijelosti u sporu.

6.1. Tuženiku je trebalo priznati: trošak zastupanja na ročištima od 30. lipnja 2022., 23. rujna 2022., 11. studenoga 2022. i 4. prosinca 2022. (na svim ročištim se raspravlja o meritumu te okolnostima koje su bile bitne u pogledu prigovora nenadležnosti) u iznosu od po 1.000,00 EUR za svako od njih (Tbr 9/1), trošak sastava žalbe od 23. siječnja 2023. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr 10/1) jer je tuženik uspio sa žalbom. Na te troškove je valjalo obračunati PDV u iznosu od 25%, a što daje iznos od 6.562,50 EUR. Tome treba dodati i trošak sudske pristojbe na žalbu od 23. siječnja 2023. u iznosu od 444,62 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.007,12 EUR pa je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

6.2. Nasuprot tome, tužitelju nije trebalo priznati podnesak od 26. studenoga 2025. jer je navode iz tog podneska (kao i dokumente) mogao iznijeti na ročištu od 4. prosinca 2025. (obzirom na proklamirano načelo usmenosti), a za koje ročište mu je priznat trošak parničnog postupka (sve u smislu članak 10. ZPP-a). Također, trošak prijevoda nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a, obzirom da nije povezan s utvrđenjem odlučnih činjenica (i bez njega se moglo donijeti ovo rješenje, obzirom da je predmet dovoljno raspravljen). Stoga je trebalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškove parničnog postupka u iznosu od 1.557,56 EUR (točka V. izreke ovog rješenja).

7. Odluka iz točke I. izreke se temelji na članku 311. stavku 4. ZPP-a, s obzirom na to da je ovaj sud utvrdio da je apsolutno nenadležan za postupanje u pogledu obveznopravnog zahtjeva s osnove naknade štete za isplatom iznosa od 300.000,00 kuna /39.816,84 EUR pa nije potrebno održavati daljnja ročišta i izvoditi dokaze (u vezi s člankom 16. stavkom 1. i 2. ZPP-a).

U Puli, 7. siječnja 2026.

Sudac:

Ana Vlainić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točki II., III., IV. i V. ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.