Poslovni broj: Povrv-2604/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista ER, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnica JR, zaposlenica tužitelja, dipl. iur., protiv tužene ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Bonić, odvjetnik iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 07. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jane Pajić iz Zagreba, Škrlčeva 39, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-386/2024 od dana 09. lipnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 705,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 116,80 EUR od 29.04.2023. godine do isplate,

- na iznos od 105,74 EUR od 01.06.2023. godine do isplate,

- na iznos od 61,15 EUR od 30.06.2023. godine do isplate,

- na iznos od 28,88 EUR od 28.07.2023. godine do isplate,

- na iznos od 25,05 EUR od 26.08.2023. godine do isplate,

- na iznos od 24,11 EUR od 30.09.2023. godine do isplate,

- na iznos od 29,51 EUR od 28.10.2023. godine do isplate,

- na iznos od 63,99 EUR od 29.11.2023. godine do isplate,

- na iznos od 112,31 EUR od 29.12.2023. godine do isplate,

- na iznos od 137,51 EUR od 31.01.2024. godine do isplate,

i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jane Pajić iz Zagreba, Škrlčeva 39, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-386/2024 od dana 09. lipnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 09. lipnja 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 51,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika dana 22. ožujka 2024. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 705,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog računa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Jana Pajić donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-386/2024 dana 09. lipnja 2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći da pobija predmetno rješenje u cijelosti. Ističe kako je pobijano rješenje o ovrsi u cijelosti na zakonu neosnovano te osporava predmetno potraživanje ovrhovoditelja, kako njegovu osnovu, tako i visinu, a slijedom čega i naznačeni trošak postupka. Napominje kako prema ovrhovoditelju ne postoji nikakvo dugovanje jer ona ne posjeduje plinski priključak niti ima instalirane plinske instalacije te ne koristi plin kao energent u svome kućanstvu. Stoga je potpuno nejasno zašto joj je ovrhovoditelj dostavio račune za uslugu koju ne koristi.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 2604/2024 od 13.05.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-386/2024 od 09.06.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 13.05.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da je tužena prekludirana u iznošenju dokaznih prijedloga u smislu čl.461 a st. 8 ZPP-a, kako će sud to naprijed obrazložiti.

6. Naime, tužena, na kojoj je bio teret dokazivanja svojih navoda i tvrdnji, nije osporila tužiteljeve navode iz podneska od 18.06.2025.g. po primitku njegova podneska (a koji je uredno zaprimila dana 10.10.2025.g.), a niti je predložila niti dostavila niti jedan dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a u prilogu svojih tvrdnji o nepostojanju plinskih instalacija i priključka niti je učinila u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, iako je na isto bila upozorena od strane suda u rješenju od 18.06.2025.g. da je isto dužna učiniti u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja u smislu čl. 461a ZPP-a.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 23 spisa), analitiku kupca (list 41 spisa), prijepise utuženih računa (list 42- 51 spisa), presliku ugovora o zakupu poslovnog prostora od 31.03.2020.g. (list 52 spisa), z.k. izvadak za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 58 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 705,05 eura odnosi na usluge isporučenog plina za poslovni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca ožujka 2023.g. do mjeseca prosinca 2023.g. u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženih računa. Daljnjim uvidom u citirane isprave, sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao i činjenicu da je tužena naznačena kao potrošač, odnosno kupac plina za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom potrošača broj: 84686.

9. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

10. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

11. Nadalje, obveza tužene na podmirivanje svih obveza i tereta u svezi s vlasništvom predmetnog poslovnog prostora propisana i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17). Naime, prema čl. 85. Zakona o vlasništvu, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela. Nadalje, kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

12. Uvidom u z.k. izvadak koji prileži listu 58 spisa sud je nedvojbeno utvrdio da je tužena vlasnica poslovnog prostora u ½ dijela – prostora broj 8 u prizemlju površine 36,34 m2 (E-28).

13. Sukladno odredbama Zakona o tržištu plina te Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, Gradska plinara Zagreb d.o.o., ovdje tužitelj kao operator distributivnog sustava nakon puštanja plina izdaje poseban zapisnik – priključnicu čime vlasnik/investitor dobiva status krajnjeg kupca i ulazi u evidenciju kupaca, dok se obračun potrošnje plina vrši sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom te Općih uvjeta opskrbe plinom. Tužitelj u svojstvu opskrbljivača plinom dužan isporučivati plin evidentiranim kupcima, slijedom čega je sud u cijelosti utvrdio aktivnu legitimaciju za postupanje na strani tužitelja.

14. Nadalje, analizom priležeće dokumentacije i cijeneći sadržaj priloženih računa, izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, iako tužitelj nije prezentirao pisani ugovor o opskrbi plina koji je zaključio (trebao zaključiti) s tuženom, sud nalazi da treba uzeti u obzir odredbu članka 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) kojom je propisano da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik se smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

15. Stoga, kako iz isprava priloženih u spisu proizlazi da tužitelj ima tuženu evidentiranu kao kupca pod šifrom kupca 84686 na obračunskom mjestu šifra 020130, to se može smatrati da je upravo tužena korisnik usluge tužitelja.

16. Treba naglasiti da nije od odlučnog značaja da li je ugovor sklopljen u pisanom formi, u skladu s odredbom čl. 4. Općih uvjeta. Opći uvjeti su po svojoj prirodi, sukladno odredbi čl. 295. st.1. ZOO-a, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora, pa se stoga radi o određivanju pisanog oblika po volji ugovornih strana. Međutim, iz sadržaja odredbe čl. 4. Općih uvjeta jasno je da pisani oblik nije pretpostavka nastanka i valjanosti predmetnog ugovora, već, prije svega, osiguranje dokaza o istom pa je stoga, sukladno odredbi čl. 289. st.1. i 3. ZOO-a, predmetni ugovor sklopljen kad je između stranaka postignuta suglasnost, a iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da su stranke već postigle takovu suglasnost i da su u obvezno-pravnom odnosu glede isporuke plina.

17. Slijedom navedenog, budući da tužitelj u odnosu na stambenu zgradu u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor uredno isporučuje plin te da je nesporno tužena suvlasnica predmetnog poslovnog prostora, neprijeporno su utvrđene aktivna legitimacija tužitelja te pasivna legitimacija tužene.

18. U odnosu na prigovor tužene kako tužena ne koristi plin i da nema plinskih instalacija i priključka u svojem prostoru, ističe se kako tužena do okončanja postupka nije dostavila niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a, niti predložila niti jedan dokazni prijedlog kojim bi potvrdila svoje navode o nepostojanju instalacija i grijaćih tijela uslijed čega nema potrošnje plina, slijedom čega sud takve tvrdnje tužene ocjenjuje paušalnima i ničim dokazanima.

19. U odnosu na njezin prigovor visine potraživanja, sud je utvrdio da se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje prostora preko sustava zajedničke kotlovnice. Sukladno čl.56. st.1. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom isporučena količina plina na obračunskom mjernom mjestu mjeri se plinomjerom. U slučaju grijanja stana i poslovnih prostora preko sustava zajedničke kotlovnice, kao što je i u konkretnom slučaju riječ, jedna plinomjer nalazi se u kotlovnici te se obračun potrošnje vrši prema kvadraturi prostora koji se grije. Količina potrošenog plina utvrđena je očitanjem plinomjera te je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima. Obračun potrošnje plina napravljen je u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima. Podaci na izdanim računima u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na izvatku iz poslovnih knjiga. Iako izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava sama po sebi ne predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovaraju navodima iz tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu po svojim iznosima, datumu isporuke, i dospijećima, čime se potvrđuje presumpcija istinitosti i autentičnosti izvatka iz poslovnih knjiga. Predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu.

20. Naime, tužena uopće ni ne tvrdi, da se uz suglasnost ostalih suvlasnika izdvojila iz sustava zajedničke kotlovnice, kojoj tužitelj isporučuje javnu uslugu, dok iz računa koje je tužitelj dostavio u spis, proizlazi količina utrošenog plina, njegova jedinična cijena i mjesečni iznos obveze tužene u utuženom vremenskom razdoblju. Stoga, uzevši u obzir činjenicu da tužena u roku od 15 dana po primitku tužiteljeva podneska od 18.06.2025.g. nije podastrla sudu niti jedan dokaz niti predložila dokazni prijedlog u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosila prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju plina u njezinom prostoru u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta (a niti se je pozvala na predmetnu činjenicu), sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunatog isporučenog i potrošenog plina za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

21. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja obimnu dokumentaciju glede stanja glavnog plinomjera, potrošnje plina, kao i način obračuna naknade za isporučeni i potrošeni plin po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, dok je tužena samo paušalno osporila potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tužena bila dužna dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, a što imenovana do okončanja ovog postupka nije učinila.

22. Temeljem svega ranije navedenog, a kako tužena do zaključenja glavne rasprave nije podastrla sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirila sporno potraživanje, dok je tužitelj za razliku od tuženika dostavio sudu izvadak iz poslovnih knjiga kao dokaz neplaćenog dugovanja, to je sud neprijeporno utvrdio da je tužena sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti navedeni iznos za isporučeni plin za utuženo razdoblje u sveukupnom iznosu od 705,05 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, te je stoga valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za predmetni iznos i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

23. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura i ostatak naknade u sveukupnom iznosu od 12,50 eura, što ukupno iznosi 25,00 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 20.12.2022.g. koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i VSRH u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., ŽS u Splitu Gž-976/17 i dr.).

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 25,00 eura, sveukupno iznosi 51,54 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

26. Kako je tužena u cijelosti izgubila spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točki IV izreke presude.

U Zagrebu, 07. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna: 1. tužitelju uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR 2. tuženoj putem punomoćnika

U Zagrebu, 07. siječnja 2026. godine