Poslovni broj: Povrv-2194/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista NA, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik OA, dipl. iur., zaposlenik tužitelja, protiv tuženika ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 07. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, Frankopanska 2A, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-518/2024 od dana 21. svibnja 2024. godine pod točkom I.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 210,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 27,80 EUR od 16.05.2023.g. do isplate,

- na iznos od 28,06 EUR od 16.06.2023.g. do isplate,

- na iznos od 27,89 EUR od 16.07.2023.g. do isplate,

- na iznos od 34,15 EUR od 16.08.2023.g. do isplate,

- na iznos od 31,42 EUR od 16.09.2023.g. do isplate,

- na iznos od 17,02 EUR od 16.10.2023.g. do isplate,

- na iznos od 18,28 EUR od 16.11.2023.g. do isplate,

- na iznos od 25,81 EUR od 16.12.2023.g. do isplate

kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 38,27 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 21.05.2024.g. do 07.01.2026.g., kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 03. svibnja 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 210,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.04.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 10,11 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 24.04.2024.g., (što ukupno iznosi 220,54 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Tihana Sudar donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-518/2022 dana 21.05.2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba ovršnog postupka jer pobijano rješenje nije pravno osnovano. Osporava zakonitost pobijanog rješenja prvenstveno iz razloga zastarjelosti predmetnih tražbina ali i netočnosti ovrhovoditeljeve tvrdnje da ovrhovoditelj ima ikakve tražbine prema ovršeniku. Cjelokupne predmetne tražbine, sve kada bi iste i bile egzistentne, bile bi zastarjele u cijelosti u smislu odredbe čl. 232. st. 1. toč.1 ZOO-a. Nadalje ističe kako je on pasivno nelegitimiran za predmetne tražbine iz razloga što isti nije bio niti je sada vlasnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], te on nema ikakvo dugovanje prema ovrhovoditelju, tako da predlaže obvezati ovrhovoditelja na dostavu dokaza o postojanju obveznopravnog ili drugog odnosa stranaka te nastanka predmetnih tražbina, predlažući njegovo saslušanje. Predlaže pobijano rješenje u cijelosti ukinuti i obvezati ovrhovoditelja platiti u roku od osam dana ovršeniku procesni trošak ovog postupka (sukladno donjoj specifikaciji te zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim na glavnicu zatraženog troška ovog postupka od dana donošenja odluke o tom trošku do isplate).

3. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe kako u cijelosti osporava istinitost svih činjeničnih te osnovanost svih pravnih tvrdnji tužitelja, kako u cijelosti osporava istinitost i autentičnost odnosno vjerodostojnost svih isprava dostavljenih u spis ovog predmeta od strane tužitelja. Ističe kako je svakome, pa tako i tužitelju, moralo biti poznato stanje u zemljišnim knjigama, kako je tužiteljev propust što predmetnim tražbinama tereti pasivno nelegitimiranu osobu tj. ovdje tuženika, kako tuženik ne može biti smatran korisnikom tužiteljevih usluga sukladno cl. 11. tužiteljevih Općih uvjeta budući bi takva interpretacija odredbe podzakonskog propisa bila nezakonita i Neustavna, kako tužitelj nikada nije dostavio tuženiku ijedan od računa koje dostavlja uz podnesak od 12.V.2025.g.., te kako tužitelj ničime ne dokazuje da bi bio dostavio tuženiku ijedan od računa koje dostavlja uz podnesak od 12.V.2025.g.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka podneskom od 12.05.2025.g. uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na platež zatezne kamate na način da istim potražuje zateznu kamatu tekuću od slijedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa (umjesto isplate iznosa od 10,11 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 24.04.2024.g. kako je to potraživao ovršnim prijedlogom). Kako sud nalazi primjenom odredbi čl. 29 st. 1 i 183 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje u tekstu: ZOO) da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos, a kako se niti tuženik nije usprotivio takvom zahtjevu na platež zatezne kamate u daljnjem tijeku postupka, valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, Frankopanska 2A, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-518/2024 od dana 21. svibnja 2024. godine pod točkom I. i odlučiti kao u točci I izreke presude.

5. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-2194/24 od 22.04.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-518/2024 od 21.05.2024. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. U istom rješenju ovog suda od 22.04.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

7. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

8. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), prijepise utuženih računa i opomenu pred utuženje (list 35-64, 73-76 spisa), izvod iz matične evidencije potrošača (list 33-34 spisa), z.k. izvadak za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 65-72 spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga, podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 210,43 eura (546,00 kn) odnosi na usluge isporučene vode za stambeni prostor na adresi u [adresa] za mjesec travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2023.g. u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz citiranih isprava, a koji su računi dospijevali na platež 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Daljnjim uvidom u isti sud je također utvrdio činjenicu da je tuženik naznačen kao kupac komunalne usluge opskrbe vodom za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom kupca 4515215 za sistemski broj objekta 03354083.

10. Također valja istaknuti da su i prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određuje da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Stoga, Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

11. Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na činjenici da se tuženik kao korisnik usluge tužitelja vodio do 15.11.2023. za sistemski broj objekta 03354083, na adresi [adresa] pod brojem obveznika 9034015524248, šifra kupca 4515215.g. Ističe da je tuženik kao korisnik zaveden dana 04.11.2021. temeljem činjenice da je isti vlasnik predmetnog objekta/stana. Ovrhovoditelj dostavlja Izvadak iz zemljišne knjige, Posebni izvadak: Suvlasnički udio redni broj: 19, povijesni prikaz sa stanjem na dan 01.11.2021. iz kojeg je razvidno da je isti od dana 29.01.2019. upisan kao vlasnik predmetnog objekta/stana na predmetnoj adresi.

12. Odredbom čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), propisano je da je opskrba vodom komunalna djelatnost, dok je odredbom čl. 20.st.2. istoga zakona propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, a odredbom čl.5. istog članka propisano je da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine.

13. Odredbom čl.9.st.1. Odluke o plaćanju komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 5/92 i 3/93), utvrđena je obveza vlasnika odnosno korisnika komunalne usluge obavještavati davatelja usluge o promjeni korisnika.

14. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO),u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenik, odnosno pažnja dobrog domaćina).

15. Korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koji su donijeti na temelju članka 215. Zakona o vodama (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13), članka 14. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. (potpuni tekst od 29.06.2013. godine) i Odluke o davanju ovlaštenja posl. broj ZGH-6-1-11-163/1 od 02.02.2011. godine.

16. Člankom 3.st.14. Općih uvjeta korisnik vodne usluge svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama.

17. Člankom 3.st.14. Općih uvjeta korisnik vodne usluge svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama. Nadalje, članak 11. Općih uvjeta propisuje da za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novoga obračunskoga razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja o promjeni korisnika, isto tako stavak 4.istog članka određuje da korisnik usluge i novi korisnik iz odredbe stavka 3. ovog članka dužni su o nastaloj promjeni obavijestiti isporučitelja usluge u roku od 8 dana, te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika. Ako korisnik usluge, kojeg isporučitelj usluge vodi u evidenciji korisnika odnosno s kojim isporučitelj usluge sklopio Ugovor o korištenju vodne usluge, pravodobno ne dostavi isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz stavka 3.ovog članka ostaje u obvezi podmiriti pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene.

18. Uvidom u z.k. izvadak za suvlasnički udio redni broj: 19, povijesni prikaz sa stanjem na dan 01.11.2021.g. (list 70-71 spisa) sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik od dana 05.03.2019. po zahtjevu broj Z-11578/19 upisan kao vlasnik stana broj 1 u prizemlju površine 51,25 m2 sa pripadajućim spremištem na adresi u [adresa] temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini broj O- 3262/18 od 29.01.2019.g. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih je razvidno vlasništvo tuženika nad stanom na adresi u [adresa], sud stoga nalazi kako je tužitelj pravilno i zakonito evidentirao tuženika kao obveznika plaćanja vodnih usluga za predmetni stan počev od 04.11.2021.g. kako to proizlazi iz matičnih evidencija tužitelja, sve do dana 15.11.2023.g., kada je u matičnim evidencijama tužitelj evidentirao novog vlasnika stana FA kao novog obveznika plaćanja temeljem ugovora.

19. Nadalje, imajući u vidu citirane zakonske odredbe, a kako je iz izvatka iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa razvidno da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za stambeni prostor na adresi u [adresa] u utuženom periodu, budući da isti nije ničim dokazao u smislu čl. 219 ZPP-a, da je podnio zahtjev za odjavu ili promjenu potrošača prije dana 15.11.2023.g., kada je u matičnim evidencijama tužitelj evidentirao novog vlasnika stana FA kao novog obveznika plaćanja vodnih usluga pa je stoga upravo tuženik, dužan platiti cijenu komunalne usluge tužitelju za utuženo razdoblje. Slijedom iznijetoga, sud je nedvojbeno utvrdio osnov tužbenog zahtjeva, odnosno pasivnu legitimaciju na strani tuženika za utuženo razdoblje, neovisno o činjenici promjene vlasništva nad predmetnim stanom te je stoga primjenom odredbi čl. 11 Općih uvjeta otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika.

20. Kako je sud utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika za utužene račune za koje se potražuje naknada potrošene vode u ovom postupku, to sud nalazi bespotrebnim provoditi dokaz saslušanjem tuženika, smatrajući da bi provođenje navedenog dokaznog prijedloga samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, slijedom čega sud nalazi da u svrhu postupka nema potrebe za zakazivanjem ročišta i provođenjem dokaza saslušanja tuženika.

21. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženih računa razvidan način obračuna naknade za isporuku hladne vode za stambeni prostor tuženika te uzevši u obzir činjenicu da tuženik do okončanja postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju vode u navedenom prostoru (niti se je pozvao na predmetnu činjenicu) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunate naknade za potrošenu vodu za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa, slijedom čega je utvrđena visina tužbenog zahtjeva.

22. Zastarni prigovor tuženika sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe kućanstva, slijedom čega se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 232 st. 1 toč. 1 ZOO-a, to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu potrošnje vode za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja. Obzirom na zastarni rok od godine dana računajući od dana dospijeća svake pojedinačne tražbine za mjesec travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2023.g. a koji su računi dospijevali 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec te je stoga najstariji račun dospio na naplatu dana 15.05.2023.g., dok je tužitelj u odnosu na iste pokrenuo postupak radi utuženja podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 03.05.2024.g., to sud nalazi da je potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

23. Sud je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor da nije zaprimio utužene račune budući da je općepoznata činjenica da se računi za komunalne usluge dostavljaju poštom, i to običnom pošiljkom njihovim potrošačima, pa u tom slučaju tužitelj niti ne može dokazati primitak računa od strane tuženika. Čak i u slučaju da tuženik nije zaprimio utužene račune, sud ističe da je tada njegova obveza bila utvrditi kod tužitelja da li postoji kakvo nepodmireno dugovanje za koji nije primio račun, a imajući u vidu da je riječ o kontinuiranim mjesečnim obvezama za potrošnju vode za koje se odašilju računi mjesečno, te je trebao znati za postojanje konkretne obveze prema tužitelju, obzirom da je isti obveznik plaćanja vodnih usluga koji je predmet ovog postupka. Stoga, ukoliko potrošač ne zaprimi račun, isti je dužan zatražiti prijepis, odnosno, kopiju računa od strane tužitelja koja može o svom trošku izdati i dostaviti prijepis računa potrošaču, sve sukladno Općim uvjetima tužitelja. Također, prijepis računa se može dobiti i na šalteru reklamacija kod tužitelja, slijedom čega se ovom sudu navedeni prigovor ukazuje paušalnim.

24. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, bilo u cijelosti ili djelomično, dok je tužitelj za razliku od tuženika podastro sudu izvod iz poslovnih knjiga kao dokaz svojih tvrdnji o neplaćenom dugovanju po utuženim računima, to je sud utvrdio da je tuženik sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), u obvezi platiti iznos od 210,43 eura, sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22), a na što ga također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je valjalo obvezati tuženika na platež predmetnog iznosa i odlučiti kao u točci II izreke presude.

25. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08; dalje u tekstu: ZOO), ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog računa po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kako je tužitelj tijekom postupka uredio tužbeni zahtjev u odnosu na tijek kamate na način da je iste potraživao počev od dana dospijeća računa, umjesto prvotno postavljenog zahtjeva u obliku uglavničenog iznosa, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež kamate, kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

26. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i VSRH u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., ŽS u Splitu Gž-976/17 i dr.).

27. Obveza tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti se odnosi na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN br. 125/11), što uz nastali ovršni trošak od 25,00 EUR sveukupno iznosi 38,27 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na ovršni trošak počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.

28. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 21.05.2024.g. do 07.01.2026.g. i odlučiti kao u točci III izreke presude.

29. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu, 07. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju uz rješenje na pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR-a

2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 07. siječnja 2026. godine