Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-57/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesna Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog GV i optužene TV, zbog kaznenog djela iz čl. 147. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene TV kao privatne tužiteljice i žalbi optuženog GV kao protutužitelja, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: K-101/2021-17 od 5. prosinca 2023., na sjednici 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  i r i j e š i o j e

I Prihvaća se žalba optužene TV, ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisano pod toč. I izreke prvostupanjske presude, te se u tom dijelu predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Žalba optuženog GV odbija se kao neosnovna te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Požegi je presudom poslovni broj: K-101/2021-17 od 5. prosinca 2023. na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP/08-22) oslobodio optužbe optuženog RV za kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisanog u toč. I izreke pobijane presude, dok je na temelju istog zakonskog propisa optuženu TV oslobodio optužbe za kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisanog u toč. I izreke prvostupanjske presude.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 naloženo je optuženoj TV kao privatnoj tužiteljici naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 30,00 eura na ime paušala u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 3. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 naloženo je optuženom NV kao privatnom protutužitelju naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 30,00 eura na ime paušala u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se optužena TV po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, u odnosu na oslobađajuću presudu za kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisano pod toč. I izreke pobijane presude, i to zbog bitne povrede odredaba ZKP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene KZ-a, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima, s prijedlogom da se žalba uvaži i odluči kao u dispozitivu

1.1. Protiv navedene presude žali se i optuženi PV po punomoćniku Ivanu Dragičeviću, odvjetniku u Požegi, u odnosu na oslobađajuću presudu za kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisano pod toč. II izreke pobijane presude, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da sudsko vijeće županijskog suda uvaži žalbu u pogledu svih žalbenih razloga i donese presudu kojom se osuđena TV proglašava krivom te da se istu kazni sukladno zakonu.

3. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-282/2024-3 od 16. travnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optužene TV je osnovana, dok žalba optuženog GV nije osnovana.

5. U odnosu na žalbu optužene TV.

5.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se optuženica, premda uvodno u žalbi ističe i žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, te odluke o troškovima kaznenog postupka, sadržajno žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.2. Konkretno, žaliteljica u bitnome smatra da prvostupanjski sud nije s dovoljno pažnje i kritičnosti analizirao sve izvedene dokaze, i to kako same za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, pri čemu posebice upire na iskaze svjedoka ČV i UV, dok u odnosu na iskaz svjedokinje DV primjećuje da sud prvog stupnja nije imao u vidu njezin iskaz u cjelini, s posljedicom da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuje kao pogrešno.

5.3. Žaliteljica je u pravu kada u žalbi primjećuje da sud prvog stupnja pobijanu odluku u bitnome temelji samo na dijelu iskaza svjedokinje DV u kojem navodi kako je za vrijeme dok je PV izgovarao inkriminirane uvrede netko iz grupe pitao kome se on obraća, na što je optužena TV rekla da se obraća njoj, na temelju čega izvodi zaključak da nitko od prisutnih nije bio siguran kome se optuženik obraća pa tako niti da se obraća upravo njoj, dok u potpunosti zanemaruje i uopće ne spominje iskaze svjedoka ČV i UV, dok iskaz svjedokinje DV propušta sagledati u cjelini.

5.4. Tako je svjedokinja MV između ostalog navela da na radnom mjestu na liniji Rible povremeno mogu sjesti, pa je tako u inkriminirano vrijeme sjedila zajedno sa UV i optuženim PV, koji je u jednom trenu, kada je ispred njih prošla žaliteljica, počeo psovati, govoreći joj da je kurva i da joj jebe mater, nakon čega je ustao i krenuo za njom, ali ga je zaustavio UV i vratio nazad. Svjedokinja je pritom posebno napomenula da je u kritičnom trenutku ispred njih prolazila samo optužena TV pa smatra da su inkriminirane riječi koje je izgovorio optuženik PV bile upućene upravo njoj.

5.5. Takav njezin iskaz u bitnim momentima podupire i svjedok UV u dijelu gdje navodi kako je u jednom trenutku kada je TV prolazila, dok je optuženi PV sjedio na stolcu, između njih došlo do komunikacije, nakon čega je optuženik ustao sa stolca i krenu za njom, ali ih je on razdvojio, odnosno rekao je optuženiku da se vrati na svoje radno mjestu.

5.6. Žaliteljica je u pravu i kada u žalbi primjećuje da prvostupanjski sud iskaz svjedokinje DV nije sagledao u cjelini, već fragmentarno.

5.7. Naime, iz iskaza te svjedokinje proizlazi da je ista između ostalog navela da je optuženik u jednom trenutku počeo vrijeđati žaliteljicu govoreći joj nešto u smislu da je ulizica i slično, a što se nastavilo tijekom cijele zamjene, s time da joj se prvo nije obraćao direktno, međutim, kasnije je bilo jasno da se obraća njoj.

5.8. Imajući na umu takve iskaze navedenih svjedoka, a koje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude uopće ne analizira niti uzima u obzir prilikom izvođenja zaključka prema kojem se na temelju rezultata dokaznog postupka ne može sa sigurnošću utvrditi da se optuženik kritične zgode obraćao upravo optuženici TV, žalitelj je u pravu kada u žalbi tvrdi da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuje kao pogrešno utvrđeno.

5.9. Stoga je prihvaćanjem žalbe optužene TV zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno ovlaštenju iz čl. 483. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.

– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. , 36/2024. i 72/25., dalje: ZKP/08-25), valjalo ukinuti pobijanu presudu u odnosu na kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisano pod toč. I njezine izreke, te u tom dijelu predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno pod toč. I ove odluke.

5.10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08-25, pri čemu se sudu prvog stupnja posebno skreće pažnja da je dužan analizirati i ocijeniti vjerodostojnost svih izvedenih dokaza koji se odnose na predmetno kazneno djelo, naročito onih koji se ukazuju kao proturječni i to kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti.

6. U odnosu na žalbu optuženog GV.

6.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 -22, osim uopćenih tvrdnji kojima u stvari samo parafrazira zakonski tekst citirane odredbe, u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom njegove žalbe, kao i žalbe optužene TV, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22.

6.2. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da žalitelj ostvarenje žalbene osnove povrede kaznenog zakona nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, budući da ista postoji samo kada žalitelj u svemu prihvaća činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, ali smatra da je na isto pogrešno primijenjen kazneni zakon, s time da je povodom njegove žalbe, kao i žalbe optužene TV, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25, pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti i u tom pravcu te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

6.3. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz bitnu argumentaciju da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije poklonio vjeru iskazu svjedoka SV koji je na raspravi izrijekom naveo kako je čuo da je optužena TV kritične zgode povišenom glasom rekla optuženom NV: „na kojim si ti drogama“.

6.4. Uz to, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogriješio i kada nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje IV koja je na raspravi navela da joj je u jednom trenutku prišla optužena TV tu rekavši joj neka smiri brata (riječ je optuženom NV) upitala na kakvim je on drogama te da će zvati policiju.

6.5. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, kritičke i pažljive analize svih relevantnih izvora saznanja glede kaznenog djela pobliže činjenično i pravno opisanog pod toč. II izreke pobijane presude, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, te pravilne ocjene njihove vjerodostojnosti, pravilno zaključio da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlaz i kao izvjesno i pouzdano utvrđenje da bi optužena TV počinila terećeno kazneno djelo.

6.5. Tako sud prvog stupnja prije svega pravilno uočava da svjedoci AV i FV koji su neposredno svjedočili i prisustvovali inkriminiranim događajima (u svezi čega valja dodatno primijetiti da optuženik u žalbi ne osporava ocjenu prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti tih dokaza) nisu u svojim iskazima navodili da bi optužena TV kritične zgode izrekla optuženom NV inkriminirane riječi.

6.6. Polazeći od toga, a imajući u vidu da je svjedokinja IV sestra optuženog GV, koja je k tome u kritično vrijeme bila zaposlena na radnom mjestu voditelja proizvodne linije, prvostupanjski sud je njezin iskaz pravilno ocijenio kao nevjerodostojna i pristran.

6.7. Isto tako sud prvog stupnja je pravilno postupio kada nije poklonio vjeru niti iskazu svjedoka SV, a na čiji iskaz optuženik posebice upire u žalbi. Naime, prvostupanjski sud pravilno uočava da iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je on na mjesto događaja došao naknadno i da je čuo samo dio razgovora, kao i svjedok GVN, međutim, za razliku od tog svjedoka koji se nije sjećao što su si međusobno govorili optužena TV i optuženi PV, svjedok SV je upravo čuo dio rečenice koju je optuženica izgovorila žalitelju, konkretno riječi: „na kojim si ti drogama“.

6.8. Imajući dodatno na umu da je optužena TV u svojoj obrani poricala da bi kritične zgode optuženom NV izrekla inkriminirane riječi, prvostupanjski sud je na temelju ranije izloženih rezultata dokaznog postupka, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da u ovom slučaju nije na izvjestan i pouzdan način dokazano da bi da bi optužena TV počinila terećeno kazneno djelo.

6.9. Naposljetku, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik u žalbi uvodno istaknutu žalbenu osnovu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno kao posljedicu toga što je prvostupanjski sud optuženu TV, po njegovom mišljenju neosnovano, oslobodio optužbe za terećeno kazneno djelu, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o ostvarenju te žalbene osnove, već o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj se ovaj žalbeni sud prethodno već očitovao.

7. Stoga žalba optuženog GV nije prihvaćena, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 žalbu tog optuženika odbiti kao neosnovanu, te u pobijanom a neukinutom djelu potvrditi prvostupanjsku presudu a kako je to i odlučeno pod toč. II izreke ove odluke.

U Varaždinu 7. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke