Poslovni broj: UsI-542/2021-30

1

 

 

 

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik  6 i 8                             Poslovni broj: UsI-542/2021-30

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik, M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica S. B., radi prava iz mirovinskog osiguranja, 27. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/20-03/03409604755, URBROJ: 341-99-06/2-20-5649 od 12. veljače 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.    Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/20-03/03409604755, URBROJ: 341-99-06/2-20-5649 od 12. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/19-03/03409604755, URBROJ: 341-25-06/2-19-67308 od 7. srpnja 2020.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) odbija se zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome osporavajući zaključke tijela vještačenja u upravnom postupku o tome da kod njega ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpun gubitak radne sposobnosti, pa predlaže provesti dokazni postupak sudsko medicinskim vještačenjem. Smatra povrijeđenim odredbe  Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) i to članke:8., 9., 58. i 98. Ističe da se pogrešno upravna tijela pozivaju i na članak 142. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rada i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17., dalje: ZOHBDR), jer je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu stavka 1. istog članka. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te prizna traženo pravo uz naknadu troškova spora.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj ponavlja navode iznesene u žalbi, poziva se na odredbe članka 142. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a, ističe da je medicinsko vještačenje u Republici Hrvatskoj izvršeno prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18. i 102/19., dalje u tekstu: ZOMO) i u skladu Uredbom  o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/2017, dalje: Uredba) na način da je prihvaćena dostavljena medicinska dokumentacija na temelju koje je tužitelju u Bosni i Hercegovini utvrđen status RVI i priznato pravo na osobnu invalidninu te utvrđeno da ne postoje uvjeti za priznanje prava na temelju iste medicinske dokumentacije prema hrvatskim propisima. Navodi da se pojam invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) razlikuje od pojma oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI), te da je u postupku utvrđeno da ne postoji invalidnost prema članku 39. ZOMO. Tuženik ističe da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 142. ZOHBDR-a, pa predlaže da sud odbije tužbu.

 

5.              Sud je proveo usmenu i javnu raspravu, te je na ročišta zakazana za dane  11.02.2022., 10.02.2023. i 20.10.2023. pozvao stranke spora, pa je time sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.              Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. V., dr. med. spec. med. rada. Zadatak vještaka određen je rješenjem suda poslovni broj: UsI-542/2021-10 od 18. srpnja 2022., a temeljem kojega je u spis dostavljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 17. kolovoza 2022.

Raspravnim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužitelja za ponovnim vještačenjem po drugom sudskom vještaku na iste okolnosti.

 

7.              Sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

             

8.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenje tijela prvog stupnja od 7. srpnja 2020. doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja podnesenim 4. travnja 2019. godine, a odluka donesena nakon provedenog postupka u kojemu je pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Z., KLASA: 561-2/19-02/580, URBROJ: 426-04-08/1-20-8, evidencijski broj vještačenja: 430135 od 29. lipnja 2020, prema kojemu kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Zahtjev je odbijen budući da nije utvrđena invalidnost po osnovi ranjavanja, pa tužitelj nije osoba iz članka 142. ZOHBDR-a.

 

9.              U postupku po žalbi tužitelja, pribavljen je prema članku 133. stavku 3. ZOMO nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., KLASA: 561-02/19-02/580, URBROJ: 426-04-03/2-21-11, evidencijski broj vještačenja 542980 od 9. veljače 2021., sadržaj kojega se citira u obrazloženju. Iznose se navodi sadržani i u odgovoru na tužbu u svezi provedenog postupka vještačenja i razlikovanja pojmova invalidnosti i oštećenja organizma te obrazlaže da se time ispravljaju propusti u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Otklanjajući žalbene navode tuženik navodi da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasni da kod tužitelja prema hrvatskim propisima ne postoji invalidnost čiji je uzrok ranjavanje ili zatočeništvo u ratu u Bosni i Hercegovini i nema priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 142. ZOHBDR-a i nema pravne osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Žalba je odbijena pozivom na odredbe članka 116. ZUP-a.

 

10.              Člankom 142. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

Prema stavku 2. članka 142. ZOHBDR-a pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

Prema stavku 3. članka 142. ZOHBDR-a pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

 

11.              Nadalje, člankom 39. stavkom 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 2. članka 39. ZOMO preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Prema stavku 3. članka 39. ZOMO djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 4. članka 39. ZOMO potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Prema stavku 5. članka 39. ZOMO uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

Nadalje, člankom 133. stavkom 3. ZOMO propisano je da ako se žalbom pobija rješenje iz članka 125. stavka 3. ovoga Zakona koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka, središnja ustrojstvena jedinica Zavoda dužna je prije donošenja rješenja o žalbi pribaviti mišljenje ovlaštenog višeg vještaka.

 

12.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, a primjenjujući citirane odredbe utvrđeno je da je osporeno rješenje doneseno u postupku provedenom sukladno odredbama ZOHBDR-a, ZOMO-a i Uredbe, te da nadležna tijela vještačenja suglasno ocjenjuju zdravstveno stanje tužitelja u pogledu njegove radne sposobnosti, iznoseći zaključak da kod tužitelja ne postoje okolnosti iz članka 39. ZOMO.

Imajući u vidu da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Županije p., Uprave za pitanja branitelja i stradalnika HVO-a iz Domovinskog rata, O., broj: 11-41-1-861/05 od 19. prosinca 2006. ukinuto privremeno rješenje kojim mu je bilo priznato svojstvo RVI do donošenja rješenja o glavnoj stvari, te priznato i dalje svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% tjelesnog oštećenja, stalno, po osnovi stradavanja zadobivenog u obnašanju vojne dužnosti u postrojbama HVO-a, počevši od 1.1.2007. s pravom na osobnu invalidninu, upravna tijela zaključuju da tužitelj ne spada u krug osoba iz članka 142. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a.

 

13.              Budući da je tužitelj osporavao zaključke tijela vještačenja, provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po neovisnom sudskom vještaku D. V., dr. med. spec. med. rada iz Z.

Sudski vještak u obrazloženju mišljenja navodi:

„Tužitelj je 15.05.1992. ranjen krhotinama granate u desno stopalo pri čemu je zadobio prijelom petne kosti, te je kao posljedica ranjavanja zaostala kontraktura sa atrofičnim promjenama desnog skočnog zgloba. Pri ranjavanju nije došlo do oštećenja Ahilove tetive, pa mu je hod uredan! Pored toga tjelesni status tužitelja je uredan, kardiopulmonalno je kompenziran, dobrog je općeg stanja, pretio (BMI 30.9), urednog srčanog statusa, abdomen mu je mekan, bezbolan, bez organomegalije, LS negativna. Pored toga tužitelj je bilježio putem samokontrole blago povišene vrijednosti arterijskog tlaka (do 143/93 mmHg), zbog čega je koristio antihipertenzivnu terapiju. No, on je kardiopulmonalno kompenziran, a što znači da te povišene vrijednosti tlaka nisu utjecale na bolest ciljnih organa, prvenstveno srca. To potvrđuje i činjenica da liječnik nije smatrao potrebnim obavljati daljnju obradu povišenog arterijskog tlaka. Temeljem navedenog smatram da tužitelj kao direktor svoje firme može uredno obavljati sve poslove i radne zadatke koji su navedeni u obrascu 2IN. Stoga zaključujem da do dana drugostupanjskog vještačenja u upravnom postupku (09.02.2021.) kod tužitelja nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, u smislu odredaba članka 39. ZOMO.“

 

14.              Na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj je iznio primjedbe u podnesku dostavljenom sudu 29. rujna 2022. kojima se osporava zakonitost imenovanja sudskog vještaka V. za vještačenje u predmetnom sporu, te osporava sadržaj nalaza i mišljenja navodima da nije navedena medicinska dokumentacija i dijagnoze tužitelja, te da je nalaz i mišljenje sadržan na svega dvije stranice i nedovoljno obrazložen. Iznosi se sadržaj pojedine dokumentacije navodima da ista nije pravilno cijenjena, te navode definicije MDS priručnika Hrvatskog liječničkog zbora o artrozi.

Tuženik se na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije očitovao.

 

15.              Dana 14. prosinca 2022. sudski je vještak dostavio sudu očitovanje na istaknute prigovore tužitelja, te je u istome detaljno navedena spisu priležeća medicinska dokumentacija i sadržane su konstatacije iz iste, kao i druga dokumentacija koju je sudski vještak pregledao i imao u vidu kod donošenja nlaaza i mišljenja.

U istome sudski vještak navodi da je ponovno izvršio uvid u predmetni sudski spis, spis tuženika, te odgovara kako slijedi:

„Iz Očitovanja na vještačenje je vidljivo da vještačenje nisam proveo sukladno zakonu i pravilima struke, da nisam dovoljno obrazložio, potpuno, jasno, niti sadrži sve bitne činjenice potrebne za donošenje pravilnog mišljenja, daje šturo i napisano na premalo stranica!

Ponovnom analizom IN spisa tuženika je vodljivo da je tužitelja ordinarijus jednom uputio na vještačenje.

Iz rubrike “Anamneza” tog izvješća proizlazi da je tužitelj 05.05.1992. stradao u Domovinskom ratu kada je ranjen u desnu petu pri čemu je zadobio prostrijelnu ranu sa prijelomom desne pete. Navedenu ozljedu je primarno liječio u D., a potom u KB S. m., te da zadnjih par godina boluje od umjerene hipertenzije. Kao posljedica tog ranjavanja tužitelj ima bolove u desnoj peti koji ga ograničavaju u kretanju. Pored toga je navedeno da u posljednje vrijeme ima povišen arterijski tlak i povišene vrijednosti šećera u krvi.

U rubrici 3. “Liječnički nalaz” ordinarijus je upisao da je tjelesni i neurološki status te psihostatus tužitelja uredan, da je RR 120/90 mmHg, a u rubrici “Ekstremiteti”: deformitet stražnjeg dijela petne kosti, Ahilova tetiva očuvana, nepravilni ožiljci pete”.

U rubrici “Opći laboratorijski nalaz” upisane su uredne vrijednosti pretraga osim kolesterol 6.10, glukoza 6,80.

Rubrika u kojoj je ordinarijus trebao upisati podatke o bolovanju tužitelja je ostala prazna!

U rubrici 5.”Dijagnoze (bolesti razvrstane po važnosti utjecaja na radnu sposobnost)” su upisane: “Fractura calcanei dex. ppt vulnus sclop 5/1992.g., Diabetes mellitus ad insulino independens, Hypetrensio arterialis essentialis (primaria), Disordines metabolism lipoproteini et lipidaemiae alli, Noduli haemerrhoidales”.

Iz obrasca 2 IN od 12.11.2019.. koji je ispunio sam tužitelj, a sastavni je dio IN spisa, je navedeno da tužitelj obavlja poslove direktora, da je SSS, te da je po zanimanju direktor (trgovac). U rubrici "Popis i opis poslova” je upisano: otvaranje trgovine, nadzor i održavanje automobila, komunikacija sa kupcima, nabava robe, povremena službena putovanja, vođenje potrebne dokumentacije, ispis računa, sastavljanje dokumentacije za kredite kupaca, postprodajne usluge, zatvaranje trgovine itd.

Sredstvo rada su automobili, računalo, komunikacijska sredstva.

U Nalazu i mišljenju o radnoj sposobnosti tuženika od 29.06.2020. u rubrici “Anamneza” je upisano da je tužitelj 15.05.1992. ranjen krhotinama granate u desno stopalo pri čemu je zadobio prijelom petne kosti, da je kao posljedica ranjavanja zaostala kontraktura sa atrofičnim promjenama desnog skočnog zgloba, daje primarno zbrinut u D., a zatim u KBC S. m. u Z., da fizikalnu terapiju nije provodio, da je rtg snimka desne pete iz 03/2019. pokazala veću koštanu nadogradnju uz Ahilove tetive za kalkaneus uz kljunastu spinu tendinis Achilles, te da je ortoped (03.2019.) utvrdio deformaciju desne pete, spušteni svod stopala, očuvanu Ahilovu tetivu te uredan hod. Unatrag šest godina liječi se zbog povišenog tlaka. U rubrici “Dijagnoze” upisane su dijagnoze: “Ratne operacije koje uključuju ostale eksplozije i krhotine, Fractura calcanei, Posttraumatska artroza ostalih zglobova, područje gležnja stopala, Hypertensio arterialis essentialis”.

Iz spisu priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj 25.03.2019. učinio pretragu rtg desne pete koji nalaz je pokazao “veća koštana nadogradnja benignih karaktera vidljiva uz hvatište Ahillove tetive za kalkaneus, dok je na samom hvatištu vidljiva kljunasta spina tendinis Achilles dužine 3 cm”, a u projekciji mekih česti nekoliko kalcifikata mekih česti. Temeljem tog nalaza ortoped je 28.03.2019. utvrdio da je rtg u prilogu, da je klinički vidljivo stanje nakon ranjavanja u desnu petu u Domovinskom ratu sa deformacijom pete, spuštenim svodom stopala i nepravilnim ožiljcima pete. Zaključio je da je hod uredan, te da je invaliditet izražen.

Tužitelj je istodobno, 06.03.2019., bio na pregledu kod interniste koji je utvrdio da je tužitelj kompenziran, samostalno pokretan, dobrog općeg stanja, TV 180cm, TT 100kg, pretio, RR 130/90 mmHg, urednog tjelesnog statusa. Pored toga je upisano da umjerenu fizičku aktivnost dobro podnosi, da negira stenokardije ili zaduhu, te da uzima terapiju protiv povišenog arterijskog tlaka.

Tužitelj je pored toga priložio nalaz fizijatra I. za medicinska istraživanja i medicine rada S. u Z. od 17.01.1994. koji je utvrdio da je ožiljak desne pete bezbolan na palpaciju, umjerenu bolnost na hvatištu T.Achili, te je preporučio ili operativni zahvat ili korekciju statike ortopedskom cipelom, redukciju tjelesne težine, te da je radna sposobnost reducirana za umjerene ili veća statodinamička opterećenja.

14.03.2019. tužitelja je pregledao ortoped koji je pregledom utvrdio deformitet stražnjeg dijela desne petne kosti uz uredan hod. Po tom pregledu tužitelj je 25.03.2019. učinio rtg desne pete koji nalaz je prikazao veću koštanu nadogradnju vidljivu na hvatištu Ahilove tetive za kalkaneus, a na samom hvatištu kljunastu spinu dužine 3 mm, separirane kalcifikate mekih tkiva. Temeljem toga isti ortoped je zaključio daje svod stopala spušten sa nepravilnim ožiljcima pete. Temeljem toga je napisao daje invaliditet izražen te daje RS umanjena.

Neposrednim opažanjem, na radnom mjestu tužitelja 07.12.2022., sam utvrdio da tužitelj uredno hoda, a u neposrednoj komunikaciji, također, da obavlja poslove koje je sam tužitelj, kao direktor firme naveo u obrascu 2 IN, a ne i popravak i održavanje cestovnih motornih vozila kako je pravni zastupnik tužitelja u svom podnesku naveo. Stoga posao koji tužitelj obavlja nije niti fizički naporan niti on radi sa strojevima.

Pored toga navodim i to da se u posljednjem rtg nalazu desne pete tužitelja, od 25.03.2019., ne opisuje osteoartritis, niti skraćenje pete, već kljunasti osteofiti na hvatištu Ahilove tetrive, odnosno minimalni kalcifikati mekih tkiva, bez osteolitičkih ili osteoblastičkih oštećenja snimljenog dijela tijela.

I Arterijska hipertenzija, koja je navedena kao jedna od bolesti koju je ordinarijus naveo kao bolest od koje boluje, ne utječe na invalidnost tužitelja jer se vrijednosti arterijskog tlaka tužitelja kreću u granicama normale, a niti je taj i takav tlak (130/90 mmHg) utjecao na bolest ciljnih organa.

Temeljem navedenog u cijelosti ostajem kod svog ranije danog nalaza i mišljenja.“

 

16.              Očitovanje sudskog vještaka na prigovore tužitelja dostavljeno je strankama spora. Tužitelj je na navedeno odgovorio podnošenjem zahtjeva za izuzećem imenovanog sudskog vještaka te kaznene prijave protiv istog radi davanja lažnog iskaza.

Prema podacima spisa obavijesti Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Z., Broj: KP-DO156/2023 od 18. svibnja 2023. podnesena kaznena prijava protiv sudskog vještaka odbačena je rješenjem navedenog državnog odvjetništva broj KPDO -156/2023 od 31. ožujka 2023., a oštećeni – tužitelj nije preuzeo kazneni progon.

Rješenjem ovog suda  poslovni broj: UsI-542/2021-27 od 25. svibnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izuzećem stalnog sudskog vještaka D. V., dr. med. spec. med. rada u predmetnom sporu, iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

 

17.              Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su pravilno i potpuno te zakonito u postupku koji je prethodio ovom sporu odlučne činjenice od kojih ovisi primjena prava utvrđene, te da iste navodima tužbe i tijekom spora nisu dovedene u pitanje. Ovo tim više, jer su zaključci tijela vještačenja u upravnom postupku potvrđeni nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

Naime, sud je prihvatio valjanim i dostatno obrazloženim, te stručnim i napravljen prema pravilima struke nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je svojim zaključcima u potpunosti odgovorio na zahtjev suda iz rješenja poslovni broj: UsI-542/2021-10 od 18. srpnja 2022. godine. Nalaz i mišljenje o ocjeni zdravstvenog stanja tužitelja obrazložen je kako u odnosu na činjenicu ranjavanja  krhotinama granate 15. svibnja 1992. u desno stopalo (imajući u vidu zadobivene ozljede, tijek liječenja i konačno utvrđeno stanje nakon provedenog liječenja, uključivo i nalaze rtg pretrage 25. ožujka 2019. te ortopeda 14. ožujka 2019.), dakle dijagnoze koja je direktno povezana sa stradavanjem u ratu, tako i druge dijagnoze  odnosno ostale bolesti i tegobe (arterijska hipertenzija), analizom cjelokupne spisu priležeće medicinske dokumentacije, te druge dokumentacije  dovodeći u vezu utvrđeno zdravstveno stanje tužitelja sa njegovom stručnom spremom, te poslovima koje je obavljao, a koje proizlaze iz 2IN obrasca. Pri tom se ističe da je prema ocjeni suda prigovore tužitelja koje se iznose na ocjenu medicinske dokumentacije sudski vještak otklonio dodatnim očitovanjem, a tužitelj nije predložio da se u daljnjem tijeku spora sudski vještak pozove na ročište radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, te očitovanja o prigovorima.

Kako su, dakle, ranije istaknuti prigovori otklonjeni, to sud nema razloga ne prihvatiti nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kao i njegova dopunska očitovanja za što je dao jasne, valjane i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a u odnosu na koje tužitelj ne iznosi konkretne prigovore, već osporava osobu vještaka.

 

18.              U odnosu na prigovor tužitelja da sudski vještak nije zakonito određen, ističe se da je člankom 251. stavkom 1. i 3. ZPP-a koji se u upravnom sporu primjenjuje na temelju članka 33. stavka 5. ZUS-a propisano da stranka koja predlaže izvođenje dokaza vještačenjem može predložiti osobu vještaka, te da će sud odrediti predloženog vještaka ako se protivna stranka ne usprotivi predloženom vještaku.

              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj za vještaka u ovom sporu predložio prim. dr. sc. M. Z., spec. med. rada., a tuženik se o navedenom prijedlogu nije posebno očitovao iz čega bi proizlazila obveza suda da za vještačenje imenuje predloženog sudskog vještaka.

Međutim, tužitelj je rješenje o imenovanju sudskog vještaka dr. D. V., spec. med. rada UsI-542/2021-10 od 18. srpnja 2022. prema podacima spisa zaprimio 22. srpnja 2022. godine, a prigovor na osobu vještaka iznio je tek nakon što je sudski vještak izradio nalaz i mišljenje, odnosno tužitelj zaprimio  nalaz i mišljenje sudskog vještaka dana 23. rujna 2022., s kojim nalazom nije suglasan, budući da su istim potvrđena stajališta tijela vještačenja iz upravnog postupka u ocjeni radne sposobnosti tužitelja. Tužitelj je paušalno prigovorio objektivnosti i nepristranosti imenovanog sudskog vještaka, iako je zahtjev za izuzeće dužan, u skladu sa odredbom članka 254. stavka 2. ZPP-a podnijeti čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.

              Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju zatražena ocjena radne sposobnosti tužitelja u skladu s odredbom članka 39. ZOMO, za koju ocjenu je imenovan sudski vještak  odgovarajuće struke i specijalizacije, a koji nalaz je sud prihvatio valjanim, obrazloženim, uvjerljivim i u skladu s pravilima struke napravljenim, te utemeljenim na medicinskoj i drugoj dokumentaciji spisa, sukladno zadatku koji je vještaku određen rješenjem od 18. srpnja 2022., sud cijeni da je imenovanje drugog sudskog vještaka iste specijalnosti koje je i vještak predložen od strane tužitelja, povreda odredbe članka 251. stavka 3. ZPP-a, ali nije na štetu tužitelja, jer je za provođenje sudsko medicinskog vještačenja sud imenovao vještaka specijalistu medicine rada, obzirom da je u meritumu spora ocjena zdravstvenog stanja tužitelja i utjecaj istog na njegovu radnu sposobnost. Ovakvo obrazloženje u pogledu izbora vještaka izneseno je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-627/23-3 od 20. rujna 2023.

              Napominje se pri tom da je  o zahtjevu tužitelja za izuzećem imenovanog sudskog vještaka odlučeno rješenjem suda poslovni broj: UsI-542/2021-27 od 25. svibnja 2023. kojim je taj zahtjev odbijen na temelju članka 254. stavka 4. ZPP-a.

 

19.              Slijedom navedenog, prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu odlučne činjenice koje se odnose na ocjenu zdravstvenog stanja tužitelja i utjecaja promjena u njegovu zdravstvenom stanju na radnu sposobnost, u smislu odredaba članka 39. ZOMO, dakle koje su s medicinskog stajališta relevantne za odluku utvrđene su na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka u smislu odredaba članka 125. i članka 133. ZOMO, te potvrđene nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, dok je činjenica vezana za status tužitelja HVO RVI u smislu članka 142. ZOHBDR utvrđena i uvidom u dostavljenu dokumentaciju, odnosno odluke nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini, pa sud nije našao povrede načela ZUP-a iz odredaba članka 8. i 9., načela utvrđivanja materijalne istine i samostalnosti i slobodne ocjene dokaza.

Stoga, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kojima osporava pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu prava.

Zbog navedenog nije bilo razloga niti provođenju daljnjeg dokaznog postupka novim vještačenjem po drugom sudskom vještaku. U situaciji kada postoje tri nalaza i mišljenja stručnih tijela vještačenja, odnosno sudskog vještaka koji iznose suglasne zaključke, sud je izvođenje daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložio tužitelj smatrao nepotrebnim i neekonomičnim, pa je raspravnim rješenjem suda taj prijedlog odbijen.

Pri tom se ističe da iz prethodno citiranih odredaba članka 142. ZOHBDR-a proizlazi da pravo na invalidsku mirovinu po osnovi toga članka ostvaruju samo oni pripadnici borbenog sektora kojima je status RVI po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, odnosno status vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, priznat pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela, radi se o odredbi zakona koja ima prisilan značaj (ius cogens), tj. obvezuje pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1136/2023-2 od 7. lipnja 2023.). Iz pravomoćnog rješenja nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini o priznatom statusu RVI ne proizlazi da je tužitelj osoba iz članka 142. ZOHBDR-a.

 

20.              Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, a na koje ukazuje tužitelj, sud nije našao.

              Stoga, osporenim rješenjem, uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 31. stavka 2. ZUS-a, nisu utvrđeni.

Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

 

21.              O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije određeno.

Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo odbiti.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 27. listopada 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke spora, u roku od 15 dana od dana dostave presude.