REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-2025/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima, odvjenticima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković u Buzetu, II. Istarske brigade 14/1, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na kuće za odmor, 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-15/24-01/320, URBROJ: 513-04-25-3 od 11. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Poreč-Parenzo, KLASA: UP/I-410-15/2024-01/295, URBROJ: 513-07-18-02-2024-1 od 13. studenog 2024., kojim je tužitelju za 2024. utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor u iznosu od 965,00 EUR.

2. Tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da ima prijavljeno prebivalište upravo na navedenoj adresi – te sve zakonske pretpostavke koje zakon propisuje za prebivalište, da ima prijavljeno prebivalište samo na toj adresi, nikakav drugi podatak o boravku ili privremenom boravku nema – dakle neke druge adrese na kojoj bi stanovao. Pravni pojam prebivališta da je određen odredbom stavka 1. članka 2. Zakona o prebivalištu: "Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi." Stoga sama činjenica jedinog prijavljenog prebivališta na određenoj adresi – zakonska da je presumpcija da osoba u toj kući trajno i kontinuirano živi. Ako netko smatra suprotno on to mora i dokazati, a u provedenom postupku nije dokazano po čemu bi zakonska presumpcija bila oborena– da obveznik samo sezonski koristi tu kuću, te da mu je to kuća za odmor. Ako policija smatra da je netko lažno prijavio prebivalište ima na raspolaganju ovlasti provjere koje su joj izričito dane Zakonom o prebivalištu. Zakon je tu izričit te citira odredbe članaka 5. i 6. U slučaju poreznog obveznika to da se nije dogodilo, isti ima uredno prijavljeno prebivalište od 11. rujna 2020. na dalje. Naravno i osobna iskaznica mu sadrži navedeno prebivalište. Navodi da nema druge nekretnine za stanovanje u [adresa], niti u Hrvatskoj – slijedom čega da nije jasno zašto bi mu to bila kuća za odmor, a ne kuća u kojoj stalno živi. Iz dostavljenih dokaza, evidentan je kontinuiran karakter stanovanja i potrošnje režija u kući u kojoj tužitelj živi. Iz dostavljenih dokaza dokumentirana je kontinuirana potrošnja vode. To što je potrošnja različita u – nije relevantno niti bitno, bitna je činjenica da potrošnja kao takva u kući postoji, da netko vodu troši. Apsurdan i neživotan da je zaključak da se dva mjeseca voda nije trošila, pa da to dokazuje da je sezonski karakter navedene nekretnine. Ako se pogleda potrošnja vode – od mjeseca rujna 2020. pa sve do 21. studenog 2024 (dakle period duži od 4 godine) ukupno da je 5 mjeseci bez očitanja potrošnje. Dakle od 51 mjeseci prijavljenih, u 5 mjeseci nije bilo očitanja. Dakle u 46 mjeseci u od tih 51 porezni obveznik je nesporno boravio i trošio vodu u navedenoj kući. Da bi bila kuća za odmor, barem da bi trebala biti kategorizirana, ili upravno tijelo da priloži ili utvrdi da tužitelj ima na raspolaganju 2-3-4 kuće, pa u jednoj živi a druge su kuće za odmor. No to tijelo nije utvrđivalo, niti je to moglo utvrditi – kad tužitelj nema drugih kuća u [adresa]. Povremeno nekorištenje kuće (mjesec max. dva godišnje) ne oduzima karakter kući za stanovanje, niti u sebi sadrži presumpciju da ta kuća ima karakter kuće za odmor. Dapače, nekorištenje kuće mjesec na godinu – u sebi sadrži presumpciju da je porezni obveznik bio negdje na dužem odmoru. No ta činjenica - ne oduzima svojstvo prebivališta kući. Porezni obveznik bi morao izbivati barem 6 mjeseci u godini, odnosno imati više kuća u [adresa], što ovdje nije apsolutno slučaj. Obzirom na sve gore navedeno, kako upravno tijelo ne prihvaća činjenicu da poreznom obvezniku navedena kuća služi za isključivo za trajno stanovanje, jer na istoj ima svoje prebivalište, te istu ne iznajmljuje, predlaže se da naslovni sud, po provedenom postupku poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlažu istu odbiti.

4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 8. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sukladno odredbi članka 25. i članka 26. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23; dalje: Zakon) porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Porez se plaća u iznosu od 0,60 do 5,00 eura po jednom četvornom metru korisne površine kuće, a visinu poreza propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

9. Odredbom članka 2. stavak 1. točka 12. Zakona propisano je da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.

10. Odredbom članka 27. stavka 1. ZLP-a propisano je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti.

11. Odredbom članka 49. stavka 1. ZLP-a propisano je da obveznik poreza na kuće za odmor mora nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o kući za odmor koji se odnose na mjesto gdje se nalazi taj objekt te korisnu površinu, kao i podatke o poreznom obvezniku. Stavkom 2. istog članka propisano je da podatke iz stavka 1. ovoga članka treba dostaviti do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor.

12. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je kuća za odmor ona zgrada ili njezin dio, koja se koristi povremeno ili sezonski te da porez na takve kuće za odmor plaćaju njihovi vlasnici.

13. Prema stanju spisa proizlazi da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine. Međutim, sama činjenica prijavljenog prebivališta na adresi nekretnine, ne oduzima istoj status kuće za odmor, već je potrebno dokazati da se u predmetnoj nekretnini uistinu i živi. Istovjetan stav zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-2304/16-2 od 14. rujna 2016., kao i u mnogim drugim presudama.

14. U provedenom postupku javnopravna tijela utvrdila su da se predmetna nekretnina koristi povremeno odnosno sezonski, a na temelju pribavljenih podataka od strane tužitelja. Prema kartici potrošnje vode društva Istarski vodovod za razdoblje od 31. prosinca 2018. do 21. studenog 2024., vidljiva je neravnomjerna potrošnja vode i u pojedinim mjesecima uopće nije zabilježena potrošnja vode i to u razdoblju od 22. studenog 2023. do 17. siječnja 2024. i od 20. veljače do 26. travnja 2024. Također je izvršen uvid u kartice analitičkog knjigovodstva društva HEP Elektra, iz kojih proizlaze utvrđene male visine mjesečnih obveza potrošnje električne energije.

15. Imajući u vidu navedene činjenice utvrđene u provedenom upravnom postupku te da tužitelj niti u ovom sporu nije priložio dokaze, već samo različito tumačenje o potrošnji vode i stalnosti boravaka u predmetnoj nekretnini, a iz kojih dokaza bi nedvojbeno proizlazilo da on uistinu stanuje u predmetnoj nekretnini i da na toj adresi ima težište životnih interesa, ocjena je Suda da su javnopravna tijela pravilno utvrdila da se predmetna nekretnina ne koristi stalno, već sezonski, zbog čega ona podliježe oporezivanju prema ZLP-u. Naime, da tužitelj stalno boravi u predmetnoj nekretnini potrošnja vode bila bi konstantna tijekom cijele godine, s periodima veće i manje potrošnje, jednako kao i potrošnja električne vode.

16. Slijedom gore izloženog, analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileži spisu upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst pravnih normi kojima je regulirano predmetno upravno područje, ocjena je ovoga Suda da činjenice utvrđene u tijeku upravnog postupka, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju, upućuju na osnovanost zaključka javnopravnih tijela da predmetna nekretnina tužitelju ne služi kao mjesto stalnog stanovanja gdje se nalazi težište njegovih životnih interesa, slijedom čega Sud utvrđuje da se osporavana odluka tuženika temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tužbi nije doveo u sumnju.

17. Stoga, Sud utvrđuje da osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

18. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 7. siječnja 2026.

Sutkinja:

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković u Buzetu, II. Istarske brigade 14/1

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5