Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-301/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LRG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom, A. Šenoe 2A/2, protiv tuženika LR, SR 1/D, 47 000 Karlovac, kojeg zastupaju punomoćnici iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, radi predaje u posjed i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane dana 8. listopada 2025. godine u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja Antonia Marečića, odvjetnika iz Jastrebarskog, te tuženika osobno i punomoćnice tuženika UR, odvjetničke vježbenice u ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, po objavi 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku LR, [adresa], 47 000 Karlovac, predati tužitelju SRG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u posjed dio nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u skici izmjere CADCOM d.o.o. od 9. srpnja 2024.označena točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-19-20-21-22-23- 24-25-26-27-1, površine 1115 m2, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku LR, [adresa], 47 000 Karlovac, platiti tužitelju SRG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 494,93 euro sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 17,54 euro od 30. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 17,54 euro od 31. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 16,99 euro od 31. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 16,99 euro od 28. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 16,99 euro od 31. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 17,94 euro od 30. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 17,94 euro kn od 31. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 17,94 euro od 30. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 18,01 euro od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 18,01 euro od 31. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 18,01 euro od 30. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 18,26 euro od 31. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 18,26 euro od 30. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 18,26 euro od 31. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 19,43 euro od 31. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 19,43 euro od 28. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 19,43 euro od 31. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 20,68 euro od 30. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 20,68 euro od 31. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 20,68 euro od 30. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 20,51 euro od 31. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 20,51 euro od 31. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 20,51 euro od 30. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 21,47 euro od 31. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 21,47 euro od 30. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 21,47 euro od 31. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 22,65 euro od 31. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 22,65 euro od 28. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 22,65 euro od 31. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 24,34 euro od 30. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 24,34 euro od 31. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 24,34 euro od 30. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 23,89 euro od 31. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 23,89 euro od 31. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 23,89 euro od 30. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 24,55 euro od 31. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 24,55 euro od 31. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 24,55 euro od 30. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 24,55 euro od 31. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 25,09 euro od 31. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 25,09 euro od 28. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 25,09 euro od 31. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 25,09 euro od 30. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 25,09 euro od 31. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 25,09 euro od 30. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 25,09 euro od 31. srpnja 2024. do isplate,

koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku LR, [adresa], 47 000 Karlovac, naknaditi tužitelju SRG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.815,32 eur sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da je tuženik/protutužitelj: LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kupnjom i dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela kčbr. [katastarska čestica] oranica strana 1 j 230 čhv, koja dolazi upisana u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi površine 1115 m2, koja je u skici izmjere CADCOM d.o.o. od 09.07.2024.g. označena točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16- 19-20-21-22-23-24-25-26-27-1, koja skica je sastavni dio ove presude, a koja nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama na imenu i vlasništvu tužitelja/protutuženika: URG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tužitelj/protutuženik dužan priznati i trpjeti da se tuženik/protutužitelj upiše kao vlasnik na dijelu naprijed navedene nekretnine u zemljišnim knjigama, a ujedno je tužitelj/protutuženik dužan tuženiku/protutužitelju naknaditi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekući počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju je stekao darovanjem od svog oca 20.listopada 2020. Za tuženika navodi da je prisvojio dio te iste nekretnine koja nije u njegovom vlasništvu, a koji je u izvodu katastarskog plana označen narančastom bojom. U tom smislu navodi da je tuženik nepošteni posjednik, jer „je znao da mu pravo na posjed tog dijela nekretnine ne pripada još od dana kada je otac tužitelja predmetnu nekretninu kupio o čemu je tuženik bio obaviješten od strane tužitelja i njegova oca u više navrata. Kako je pak tuženik nepošteni posjednik izvodi zaključak da je tuženik dužan vratiti predmetni dio nekretnine njemu - tužitelju u posjed, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nastavno iznosi da prema članku 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Naknada koristi određuje se u visini najamnine koju bi tuženik plaćao da je s tužiteljem imao sklopljen ugovor o najmu za predmetni dio nekretnine, a koji tužitelj za sada procjenjuje u iznos od 500,00 kn mjesečno. Naknada se zahtijeva od stjecanja nekretnine u vlasništvo tužitelja. Predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti predaja dijela nekretnine u posjed tužitelju, te naložiti tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 9.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom za svaki mjesec utuženog razdoblja od vremena stjecanja dijela nekretnine od strane tuženika pa do podnošenja tužbe. Uz to potražuje od tuženika da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana. U podnesku od 21. listopada 2024. precizira tužbeni zahtjev zbog promjene valute, iz kuna u eure, tako da sada potražuje sveukupno iznos od 494,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom za svaki mjesec utuženog razdoblja od vremena stjecanja dijela nekretnine od strane tuženika pa do podnošenja tužbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje navode iz točke 1. tužbe koji se odnose na upisano imovinsko pravno stanje u zemljišnim knjigama glede kčbr. [katastarska čestica], ali poriče da bi prisvojio i bio nepošteni posjednik predmetnog prijepora označenog narančastom bojom u izvodu katastarskog plana. Štoviše, tvrdi da tužitelj i njegov prednik tj. otac nisu nikada uživali navedeni dio nekretnine, niti je isti ikada predan njima u posjed. S tim u vezi obrazlaže da je predmetni prijepor veličine 200-300 m2 prije uživala IR i da je isti „oduvijek“ bio ograđen živicom, a on je prilikom kupnje uveden u posjed u taj dio nekretnine na kojem je pok. IR imala voćke, vrt i septičku jamu. Potonju septičku jamu je koristila za kuću, te tu septičku jamu tuženik i danas koristi za svoju kuću, s time da je 2015.godine zamijenio živicu žičanom ogradom „koja je i danas vidljiva“, kako navodi. Slijedom toga poriče da bi bio nepošteni posjednik i naprotiv tvrdi da je zajedno sa svojim prednikom više od 80 godina u mirnom i poštenom posjedu označenog prijepora, pa postavlja protutužbu i protutužbeni zahtjev da se on utvrdi vlasnikom dijela nekretnine površine 200-300 m2, kojeg je dakle stekao dosjelošću. Uz to iznosi da tužitelj, a ni njegov prednik nisu nikada od spomenute IR, a ni od tuženika, tražili da im predaju u posjed sporni dio nekretnine, te se u tom smislu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže dakle protutužbenim zahtjevom utvrditi kako je on – tuženik vlasnik spornog dijela nekretnine kojeg je stekao dosjelošću, što je tužitelj dužan trpjeti da se upis njegovog prava vlasništva na dijelu nekretnine u zemljišnim knjigama. Uz to i on potražuje naknadu troška postupka od tužitelja i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

3. Tužitelj – protutuženik je potom u podnesku od 14. studenog 2022. osporio navode iz protutužbe i pozvao se na članak 159. iI 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Doslovno je naveo sadržaj navedenih odredbi članaka i smatrao je da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, navodeći da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP-a). Nastavno je negirao da bi tuženik imao pošten posjed na dijelu nekretnine, obzirom iz Ugovora iz Ugovora kupoprodaji kojeg je sklopio s IR **.**.2001. proizlazi da je predmet kupoprodaje bio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 138 čhv, a što odgovara stvarnoj površini te nekretnine u zemljišnim knjigama i katastru. Stoga isti nije mogao smatrati da mu pripada posjed veći od površine 138 čhv, odnosno posjed uvećan za 250-300 m2. Nadalje obrazlaže da poštenje posjeda dijela nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] u površini od cca 250-300 m2 tuženik - protutužitelj prema mišljenju tužitelja- protutuženika ne može izvoditi iz posjeda prednika, odnosno prodavatelja pok. IR. Navedeno iz razloga jer 2001. IR je bila suvlasnica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Drugi suvlasnik je bio MR, a što je vidljivo iz povijesnog izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], budući da se tuženik-protutužitelj upisao kao vlasnik kčbr [katastarska čestica] tek na temelju kupoprodajnog ugovora od 24. svibnja 2007. i punomoći od 21. svibnja 2007. Prema tome u situaciji kada vlasnik odnosno suvlasnik jedne nekretnine ujedno posjeduje i drugu susjednu nekretninu koja je također u vlasništvu odnosno suvlasništvu te iste osobe, ne može se smatrati da to vrijeme posjedovanja ulazi u tijek vremena potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Drugim riječima, vrijeme posjedovanja (dijela) nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] od strane prednika IR dok je ona bila vlasnica obje nekretnine, dakle nekretnine kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], ne može se računati u vrijeme dosjelosti. Vrijeme dosjelosti za tuženika-protutužitelja moglo je teći tek od kada je on temeljem Ugovora o kupoprodaji kojeg je sklopio s IR **.**.2001., stupio u posjed nekretnine. No, i to se osporava jer u ugovoru u članku IV nije navedeno kada je tuženik-protutužitelj stupio u posjed. Vlasnici kčbr. [katastarska čestica] sve do uknjižbe NR na temelju Ugovora o kupoprodaji od 30. ožujka 2015. bili su IR i MR. Nakon što je NR stekao pravo vlasništva te nekretnine pozvao je tuženika-protutužitelja da se makne s posjeda njegova nekretnine, odnosno dao mu je do znanja da je kupio kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti i prodavatelji su mu pokazali do kuda ide njegova nekretnina, odnosno pokazali su mu i dio nekretnine nakon živice. Štoviše, u čl. 4. Ugovora o kupoprodaji jamčili su da nekretnine koje su bile predmet prodaje nisu bile opterećene nikakvim pravima trećih osoba. Tuženik- protutužitelj je to odbio učiniti. Međutim, od trenutka kada je NR obavijestio tuženika-protutužitelja da nema pravo na posjed dijela nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] u površini od cca 250-300 m2, neovisno o postojanju živice, prestalo je poštenje posjeda tuženika-protutužitelja. Prema tome, od ožujka 2015. tuženik- protutužitelj nema pošten posjed. Okolnost da je živica zamijenjena žičanom ogradom nije od utjecaja na nepoštenje posjeda tuženika-protutužitelja, a to je uostalom učinjeno samo iz razloga da ovce tuženika-protutužitelja ne idu prema lješnjacima tužitelja-protutuženika. Tužitelj najzad iznosi da predmetni dio nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] nije ni zakonit i da tuženik-protutužitelj nema valjani pravni osnov za posjedovanje tog dijela nekretnine, jer je po Ugovoru o kupoprodaji kojeg je sklopio s IR kupio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 138 čhv, tj. u površini od 496 m2, koja je stvarna površina te čestice, dok nije kupio dodatnih 200-300 m2 koji se proteže nekretninu kčbr. [katastarska čestica]. Stoga predlaže odbiti tuženika – protutužitelja s protutužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

4. Radi utvrđivanja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u izvod iz katastarskog plana na listu 8, u podnesak tuženika na listu 45-47 spisa i 109 spisa, podnesak tužitelja na listu 49-50 spisa, u skicu očevida na listu 73 spisa, te uvid u troškovnik tužitelja i tuženika. Uz to je pročitao podnesak tuženika – protutužitelja kojim daje odgovor na tužbu i postavlja protutužbeni zahtjev s Ugovorom o kupoprodaji nekretnina, fotografijama i nalogom u privitku, podnesak tužitelja od 14. 11. 2022. s izvodom iz zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepisom posjedovnog lista i Ugovorom o kupoprodaji od 30. 3. 2015. u privitku, podnesak tuženika od 19. 12. 2022., zapisnik s očevida od 9. 7. 2024. i iskaz svjedoka DR, ŽR, ĐR, RR, GR, ĆR, ŠR, PR, NR, nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka Dražena Županića od 22. 8. 2024., nalaz i mišljenje geodetskog vještaka CADCOM d.o.o., za trgovinu i usluge, od 16. 9. 2024., podnesak tuženika od 2. 10. 2024., podnesak tužitelja od 21. 10. 2024., podnesak tuženika od 19. 11. 2024., iskaz tužitelja i tuženika na ročištu od 8. 10. 2025.

5. U predmetu postupka, a vezano uz sporni dio zemljišta, izvršen je očevid na licu mjesta u nazočnosti sudske komisije, stranaka te geodetskog i poljoprivrednog vještaka, s time da je prvenstveno tužitelj na terenu pokazao sporni dio nekretnine, koji tuženik nije negirao već je štoviše ustrajao kod svih svojih navoda i tvrdnji danog u odgovoru na tužbu a i tijekom postupka.

6. Na terenu se geodetski vještak Cadcom, po JR očitovao o izvršenoj identifikaciji i snimanju predmetnog dijela zemljišta te načelno već na očevidu potvrdio da se u pitanju pokazanog dijela nekretnine radi o kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Vukmanićki, koja je dakle upisana u vlasništvu tužitelja, a na kojoj će u Nalazu i mišljenju prikazati prijepor te na spornom zemljištu prikazati predloženo raslinje, živicu, vrt, šaht te eventualno izgrađene objekte, a sukladno pokazanom na spornom dijelu zemljišta je poljoprivredni vještak uzeo podatke za izradu svog nalaza i mišljenja.

7. Svjedok DR, koji nije u rodu ni u zavadi sa strankama, propisno upozoren iskazao je da je na ovaj prostor došao prije stranaka, utoliko što je nakon Domovinskog rata 1998. uzeo devastiranu kuću i vremenom ju obnovio. Pri tom je pokazao na svoju kuću koja se nalazi iznad kuće i građevinskih objekata tuženika, udaljenu cca 30 metara i na višoj nadmorskoj visini, s time da je posjed svjedoka odvojen od posjeda tuženika grabovom živicom i u južnome dijelu žicom s metalnim stupovima. Svjedok je istaknuo kako je „tu donju među pomaknuo unutar svojega terena kako bi tuženik mogao na tom užem pojasu prolaziti slobodno prema zapadnom dijelu kamo je puštao svoje ovce na ispašu“. Naime, naveo je da je tuženik u vremenu poslije rata imao ovce, a on budući se nalazi na višoj razini i iznad kuće tuženika imao je pregled i bio mu je vidljiv sporni dio zemljišta, pa može posvjedočiti da je navedeni dio zemljišta „uživao i obrađivao tuženik koji je na ovaj prostor došao prije 25 godina“, kako svjedok tvrdi. Štoviše, dodaje kako je tuženik na spornom dijelu, u jugo zapadnom odnosno zapadnom dijelu imao vrt kakav ima i danas odnosno čak veći vrt i obrađivao vrt na gotovo polovici spornoga zemljišta. Za tužitelja pak navodi da nije nikada kosio ni održavao predmetni dio zemljišta već je to uvijek radio tuženik, dok je tužitelja odnosno njegovog oca viđao samo na njihovoj zemlji gdje je plantaža lješnjaka te je na tom dijelu kosio zemljište.

7.1. Ovaj svjedok na upit pun. tuženika navodi da je živicu koja se nalazi u okviru grabove živice, na zapadnome dijelu posjeda tuženika, postavio odnosno izgradio tužitelj i to na način da je postavio drvene stupiće i žičanu ogradu. No, svjedoku nije poznato kada je tužitelj napravio tu žičanu ogradu koja se dakle nalazi ispod stabla breskve i postavljenog šahta te vrta tuženika. Nadalje odgovara da nije poznavao pok. IR niti je od nje kupovao zemlju. Također je na upit pun. tužitelja odgovara da mu nije poznato što je točno tuženik kupio od svoje prednice, već je samo čuo da je "navedena IR imala dosta zemlje i dopustila tuženiku da dosta toga obrađuje“, pa je tuženik obrađivao ovaj dio zemljišta i puštao ovce preko zemljišta. Potom na decidirani upit pun. tužitelja svjedok opetuje da je prednica tuženika dopustila tuženiku da uživa i sporni dio zemljišta, a u to vrijeme je sporno zemljište bilo u njezinom vlasništvu. Također je dopustila tuženiku da koristi i uživa nesporno zemljište koje je sada u vlasništvu tužitelja a na kojem se nalazi plantaža lješnjaka, jer je i to zemljište bilo njezino, te misli da je tužitelj upravo zbog plantaže lješnjaka postavio ogradu koja se nalazi unutar grabove živice, ali na taj dio zemljišta tuženik nije puštao ovce. Nastavno još na upit pun. tužitelja odgovara da nije vidio da bi tužitelj i tuženik bili u neprijateljskim odnosima niti da bi se svađali zbog korištenja mjesta prijepora.

8. Svjedok ŽR, koji također nije u rodu i nije u zavadi sa strankama, propisno upozoren iskazao je da je tužitelja upoznao prije 5 godina kada su počeli zajedno raditi u firmi Omega softver, pa otuda ima saznanja kako tužitelj posjeduje tj. kako navodi „ima zemlju u ovome području“. Svjedok zna da je tužitelj rekao kako je u sporu sa susjedom pa su obojica na Googlu gledali svu njegovu zemlju na ovome prostoru. No, do sada svjedok nije bio fizički na ovome prostoru i vidio navedeni prostor te ovu zemlju, a inače je u to vrijeme sa suprugom i sam tražio odnosno gledao da bi kupio zemlju u okolici Jaske ili [adresa], no u međuvremenu su odustali od takve kupnje.

9. Svjedok ĐR, čija se kuća nalazi u susjedstvu ispod kuće tuženika i poznaje tuženika od prije 24 godina kada je on kupio kuću i zemljište, a u istom mjesecu je i svjedok kupio svoje imanje i od tada se druže te su u dobrim odnosima, u svezi spornog dijela zemljišta navodi da je tuženik unazad 24 godina tj. od 2000. godina kosio ovaj dio zemljišta. Štoviše, tvrdi da je tuženik „na većem dijelu spornog zemljišta imao vrt koji je obrađivao, a na zemljištu gdje se sada nalazi plantaža lješnjaka imao je krumpirište tj. sadio je krumpir i ubirao plodove. Svjedok ujedno iskazuje i svjedoči da je prilikom dolaska tuženika na ovaj prostor „sve(to) bila džungla tj. zaraslo i neobrađivano i neodržavano zemljište pa je tuženik sa svojom suprugom sve to počistio“. Na dijelu gdje se nalazi plantaža tužitelja imao je kukuruz, kako dalje iskazuje, a poznata mu je i prednica tužitelja i tuženika IR te je i sam bio u kontaktu s njom, obzirom im je „ona dopustila da prođu putem ispod objekata i imanja tuženika po njezinoj zemlji kako bi došli do svojih kuća tj. dala im je pravo služnosti koristiti se navedenim putem“, kako dalje svjedoči. Svjedoku nije poznato tko je sada vlasnik tog puta ni imovno stanje u vezi s tim, a nije mu poznato ni što je točno tuženik kupio od svoje prednice. Ipak, zna da mu je ona dopustila da koristi i ovo sporno zemljište na kojemu je imao vrt, kao i zemljište na kojemu se sada nalazi plantaža lješnjaka tužitelja te je dakle tuženik obrađivao sve to zemljište u vremenu od dolaska tj. kupovine pa nadalje. Sjeća se da su se radnici koji su vršili razminiravanje na ovom prostoru čudili kako se tuženik usudio ući u navedeni dio zemljišta i očistiti ga te održavati, jer do tada to zemljište nije bilo očišćeno od mina.

9.1. Na upit pun. tuženika tko je napravio žičanu ogradu koja se nalazi na dijelu prema zemljištu u posjedu tužitelja odnosno prema zemljištu na kojemu se nalazi plantaža lješnjaka, svjedok odgovara da je žičanu napravio tužitelj unazad možda 5 godina odnosno dopušta da je to bilo i prije više od 5 godina. Također navodi da mu je poznato gdje se nalazi septička jama i dodaje da je to septička jama koja pripada kući tuženika, a nije mu poznato tko je napravio tu septičku jamu. Na izričit upit pun. tužitelja svjedok opetuje da je prednica IR dopustila tuženiku korištenje spornog dijela zemljišta i zemljišta na kojemu se nalazi plantaža lješnjaka, ali svjedok nije bio prisutan kada se vodio razgovor i dogovor između tuženika i IR. Navedenu osobu je inače poznavao i poznato mu je da je ona dolazila u vrijeme sređivanja imovinsko pravnog stanja svjedoka i tuženika na njenom zemljištu tj. zemljištu na kojem su kasnije i oni kupili kuće te iste koristili kao vikend kuće. Na pobliži upit očituje se da mu ipak nije poznato je li IR prodala sporni dio zemljišta tuženiku ili mu je samo dopustila da isti dio zemljišta koristi. Na daljnji upit pun. tuženika svjedok odgovara da je tuženik osobno od vremena kupovine kuće u 6. mjesecu 2000. i u daljnjem vremenu počistio svo zemljište, od kuće tuženika koje se nalazi nasuprot spornoga zemljišta u odnosu na kuću tuženika te je također počistio i svo drugo zemljište na kojemu se sada nalazi plantaža lješnjaka, sve do šume. Na daljnji upit odgovara da ne zna zašto je tuženik postavio žičanu ogradu (unutar grabove živice) i je li prethodno s tuženikom dogovorio postavljanje ograde upravo u tom dijelu, a u zapisniku je konstatirano da se radi o ogradi ispod septičke jame.

10. Svjedok RR, sestra tuženikove žene, koja nije u zavadi sa strankama, propisno upozorena, iskazala je da je na ovaj prostor došla nakon što su njena sestra i njen suprug, tj. tuženik i njegova supruga, kupili ovo zemljište i svjedoči kako su im oni objasnili da su kupili zemlju sve do živice, s time da pokazala je na živicu koja se nalazi s južne odnosno zapadne strane sve do zemljišta tužitelja. Pri tom i ona tvrdi kako je u to vrijeme to zemljište bilo u cijelosti zaraslo, te je cijela obitelj kako navodi pomagala tuženiku i njegovoj supruzi da urede svo to zemljište, čak i zemljište na kojemu se nalazi plantaža lješnjaka. Također dodaje da su još godinama dolazili na to zemljište i pomagali tuženik i njegovoj supruzi na spornom dijelu zemljišta gdje se sada nalazi plantaža lješnjaka obrađivati bašču, te su dakle tuženik na tom dijelu sijali razne namirnice te isto zemljište obrađivali i uživali.

10.1. Na upit pun. tužitelja ovaj svjedok sukladno odgovara da je tužitelj postavio ogradu u skorije vrijeme, ne zna točno kada ali misli da ju je postavio u vremenu ne dužem od 5 godina. Također potvrđuje da je septička jama postojala u vremenu kada je tuženik kupio svoje imanje, te da tuženik posadio sve voćke koje se nalaze na spornome zemljištu ali ne zna točno kada, a nadalje se očituje da nije poznavala pok. prednicu tuženika IR, ali zna da je tuženik kupio svoje imanje od spomenute prednice za nekih 19.000,00 maraka, koliko se sjeća.

11. Svjedok GR, koji je u tazbinskom srodstvu s tuženikom LR, ali nije u zavadnji sa strankama, propisno upozoren naveo je da je postojala neka mala kuća koju je tuženik kupio kada i ovo zemljište, te je kasnije tu kuću sa svojom suprugom uredio, obnovio i nadogradio. Odmah su počeli čistiti „ovo zemljište ispod kuće“, kako navodi, a oni su im znali pomagati prilikom košnje navedenoga zemljišta. Potvrđuje kao svjedoci ranije koji su o tome govorili, da je tuženik također počistio i sijao poljoprivredne namirnice na dijelu zemljišta gdje se sada nalazi plantaža lješnjaka. Svjedoku međutim nije pobliže točno poznato što je tuženik kupio od svoje prednice.

11.1. Na pobliži upit pun. tuženika što je točno te koje objekte i zemljište tuženik kupio od prednice, svjedok navodi „pa valjda zemljište do živice gdje se nalazi ograda tužitelja“, to je ono što je kupio i što uživa te obrađuje. Također sukladno iznosi da je tuženik otpočetka čistio i imao vrt na spornom zemljištu te sijao druge namirnice na zemljištu u produžetku. Isto tako tvrdi da je već u vrijeme kupnje na navedenom zemljištu postojala septička jama „koja pripada kući tuženika“, a koju tuženik i sada koristi. No, ne sjeća se za koju kupoprodajnu cijenu je tuženik kupio predmetno imanje i očituje se da nije bio prisutan kada se vodio razgovor i dogovor o kupnji između tuženika i njegove prednice IR.

12. Svjedok ĆR, bratić tuženika, nije u zavadi sa strankama, iskazuje da mu je poznato da je tuženik kupio predmetno zemljište na kojemu se nalaze njegovi građevinski objekti i ovaj sporni dio zemljišta. No, ni on nije bio prilikom dogovora i razgovora između tuženika i njegove prednice IR, ali mu je tuženik rekao da je kupio to svoje zemljište sve do grabove živice na donjemu dijelu odnosno do puta ispod grabove živice i odmah je počeo uređivati taj dio zemljišta. Štoviše, prilikom uređenja tražili su gdje je septička jama i raskrčili su sve do septičke jame, a potom poduzeli i daljnje čišćenje zemljišta na kojemu se sada nalazi plantaža lješnjaka, te su zajedno obrađivali potonji dio zemljišta. Na jednoj polovici se sadio krumpir i luk te se vrt obrađivao na većoj površini spornog zemljišta.

12.1. Na upit pun. tuženika, a vezano uz nesporno zemljište tužitelja, odgovara da je zemljište tužitelja uglavnom održavao i obrađivao otac tužitelja na način da je isto frezao, kosio i sadio lješnjake, a time da otac tužitelja nije nikada prigovarao tuženiku što kosi prijeporni dio zemljišta a niti što sadi vrt na tom dijelu zemljišta, niti su se oni koliko znade prepirali oko toga. Na daljnji upit odgovara da je živicu tj. ogradu koja se nalazi unutar grabove ograde postavio tužitelj i štoviše istu je sve do vremena kupovine zemljišta od strane tužitelja održavao tuženik, a nakon kupnje je tu živicu počeo održavati tužitelj. Ne sjeća se točno da li je još u vremenu kada je tuženik kupio ovo imanje živica bila u dijelu gdje je tužitelj postavio ogradu. Na upit pun. tužitelja odgovara da je tuženik kupio predmetno imanje od HR za 19.000,00 maraka, no nije bio nazočan kod isplate, ali se takva priča povlači već godinama i zna da je za isplatu podigao kredit koji je vraćao u daljnjem vremenu.

13. Svjedok ŠR je radio zajedno s tuženikom u vrijeme kada je tuženik kupovao ovo imanje, pa je opisao da je tuženik iskazao kako bi kupio jednu kuću na ovome prostoru i njega je (svjedoka) molio da ide s njim. Stoga je kasnije svjedok bio nazočan prilikom procjene i dogovora o kupnji navedenoga imanja (on govori da je to bilo 1990. iako je prema drugim provedenim dokazima razvidno da je kupovina bila 2000???????? ). Nastavlja kako je tuženik doista nakon nekog vremena kupio navedeno imanje, a svjedok nije bio nazočan tada nego mu je tuženik rekao da je kupio to imanje za 18.000,00 maraka i da je prednica tražila 20.000,00 maraka, te zapravo ne zna za koji je točno iznos na kraju sklopljen ugovor. Potom pojašnjava da je zapravo on procijenio da bi vrijednost navedenog imanja bila 18.000,00 maraka, jer je jedna kuća koju je prednica tuženika prodavala bila devastirana i mala. Za prednicu misli da se zvala L i da je prilikom tog dogovora 1990. došla iz Srbije, te su LR i on s (prednicom) HR i njezinim rođakom OR obišli ovo imanje „upravo putem koji se nalazi ispod građevinskih objekata tuženika“, te misli da je tuženik kupio svo to zemljište pa i ovo zemljište za koje ga se pita u sklopu navedenoga imanja. Ističe i kako je prednica rekla da slobodno uređuje i ovo zemljište ispod, na kojemu se sada nalazi plantaža lješnjaka, jer da će mu prodati i to zemljište ako bude htio.

13.1. Na upit pun. tuženika svjedok navodi da dio zemljišta na kojemu se nalaze objekti te svo zemljište tuženik odmah počeo uređivati i čistiti objekte kao i zemljište, dok je još bio podstanar sa suprugom na Drežniku. Na upit pun. tužitelja svjedok odgovara da nije bilo govora o kvadraturi zemljišta koje se kupovalo od prednice tuženika, te nije bio prisutan kod sklapanja ugovora, a na upit je li MR bio nazočan kod dogovora i kupoprodaje, svjedok navodi da takva osoba nije bila nazočna.

14. Svjedok PR, koja također nije bila u rodu ni u zavadnji sa strankama, propisno upozorena, iskazala je da je tuženik njen susjed i poznato joj je da je kupio ovo imanje na kojemu ima dvije kuće i gospodarski objekt, od svoje prednice koju ona kao svjedok nije upoznala. Zna samo da se zove HR i dodaje kako su u to vrijeme ona i njen suprug gledali koju bi kuću i sami kupili te su mislili kupiti ovu kuću koju je na kraju kupio tuženik. Zna da je prednica prodavala “tu kuću s okućnicom koja ide do živice i na kojoj se nalazi i septička jama“. Štoviše, nakon što je tuženik kupio navedeno imanje pomagali su mu uređivati i održavati vrt, a vrt je „imao“ na većem dijelu spornog zemljišta. Isto tako sukladno zna da je tuženik kupio imanje od svoje prednice za 19.000,00 maraka i da „nije bilo govora o površini zemljišta i kvadraturi kupljenog zemljišta“, kako doslovno navodi. Još dodaje da su ona i suprug na kraju kupili kuću ispod njegove.

15. Najzad je saslušan otac tužitelja NR, a isti je u svojstvu svjedoka i iskazao je da je od IR kupio predmetnu česticu i zemljište na kojem je kasnije napravio nasad lješnjaka. Najprije je bio u dogovoru o kupoprodaji s IR i MR, koji su bili suvlasnici navedene zemlje svaki u ½ dijela, a razgovor je vođen u podnožju nasada lješnjaka do kojeg dijela zemljišta se dolazi drugim putem te je od tuda njegov prednik pokazao rukom da će mu prodati navedeno zemljište „sve do građevinskih objekata "kako je u katastru zavedeno“. Radilo se o kupovini zemljišta koje je bilo upisano u više zk uložaka, kako dalje navodi, a u okviru toga i put koji se nalazi neposredno uz sporno zemljište. Sama kupoprodaja je izvršena 2015. godine između njega i suvlasnika MR osobno te kao punomoćnika IR. Ne sjeća se više za koji kupovni iznos je kupio predmetno zemljište, ali je kako dalje navodi ista cijena navedena u kupoprodajnom ugovoru. Odmah u proljeće nakon kupovine počeo je rušiti živicu i srušio ju te iste godine, a nakon toga je ponovno izrasla živica od graba. Lješnjake je zasadio 2 ili 3 godine nakon toga, te ističe da prilikom rušenja živice koja se nalazi ispod septičke jame, nije imao nikakvih prigovora od strane tuženika i da ovo sporno zemljište nije bilo pogodno za sadnju lješnjaka, jer je previše strmo i usko te se nalazi ispod građevinskih objekata tuženika, pa na tom dijelu nije sadio lješnjake. Dodaje da je to zemljište u vrijeme dakle njegove kupovine, bilo „pomalo neuređeno i obraslo niskim raslinjem“, te ga on nije čistio jer je ionako „tuženik bio u nepoštenom posjedu tog zemljišta“. No, u vrijeme kada je čistio tj. rušio živicu dao je tuženiku na znanje da (tuženik) uživa zemljište koje je u njegovom vlasništvu i koje je on kupio od naprijed navedenih prednika.

15.1. Nastavlja: „Nakon što sam radio nasade u vremenu 2018. – 2019. ponovno sam bio u kontaktu s tuženikom i njegovom suprugom te sam im jasno i izričito skrenuo pažnju i dao do znanja da je ovo zemljište moje i da sam ga kupio od HR i MR, te sam tražio da napuste i odmah mi predaju u posjed navedeno zemljište, na što su se oni oglušili. Naprotiv, supruga tuženika je otišla u kuću i donijela nekakve papire tvrdeći da su oni kupili taj dio zemljišta i da imaju ugovor i vlasništvo na tom dijelu zemljišta, ali ja takve papire nisam htio gledati jer znam što je meni pokazala gđa. IR što je u katastru upisano i koje čestice sam kupio. Prije nego što sam darovao ovo zemljište sinu i prepisao na njega ponovno sam upozorio tuženika na septičku jamu jer su mi se počeli sušiti lješnjaci budući se preljeva sadržaj iz septičke jame pa sam tražio da preseli tu septičku jamu a on se opet oglušio sve do dandanas, te smo potom po odvjetniku upozorili tuženika da bi trebao napustiti posjed navedenoga zemljišta jer smo imali prikladnog kupca za navedeno zemljište, ali se ni to nije dogodilo pa je pokrenut ovaj postupak“.

15.2. Prilikom potonjeg iskaza u zapisniku s ročišta je konstatirano kako je svjedok naveo da je navedeni dio zemljišta htio prodati kao građevinsku česticu za vrijeme dok je još bio vlasnik dijela zemljišta, a kasnije je to želio učiniti njegov sin jer je isto zemljište bilo građevinsko zemljište. Na upit pun. tužitelja odgovorio je da se ne sjeća točno jesu li prošetali i ovim putem tj. uz živicu pored septičke jame, ali se sjeća da je prošetao putem koji se nalazi na čestici 238/11 i došli su do dijela na kojem završavaju vikend kuće, dakle do tog ugla od kud se može vidjeti živica i septička jama. Na daljnji upit odgovara da je kasnije nakon rušenja te živice ispod septičke jame, ponovno izrasla nova živica, a on je htio upravo na tom dijelu spojiti cjelokupno svoje zemljište i imati ga u posjedu. Na upit pun. tuženika svjedok još navodi da u vrijeme kada je dogovarao kupoprodaju nije vidio da bi na tom zemljištu bile posađene kakve voćke ili da bi na tom zemljištu bio kakav vrt, dok je zemljište na kojemu je kasnije napravio plantažu lješnjaka bilo također neuređeno i na njemu je raslo nisko raslinje, te je jednako takvo raslinje raslo i na spornom zemljištu.

16. Tužitelj LRG osobno je potvrdio da je predmetnu zemlju dobio od svog oca 2020.g., a otac je tu zemlju kupio od pok. IR i čini mu se Srboljuba Karan 2015.g. Dok tužitelj osobno nije postao vlasnik, nije ni toliko pratio što se događa s tom zemljom, ali zna da je otac rekao kako je upozoravao tuženika da koristi dio zemlje koji nije njegov, jer je to zemljište dakle bilo u očevom vlasništvu. Otac je na tom jednom manjem dijelu spornoga zemljišta čak imao lješnjake i ogradio je taj dio, jer su dolazile ovce od nekog drugog vlasnika. No, tužitelj tvrdi, dio zemljišta izvan ograde je i dalje bio očev te je otac upozoravao tuženika da ne može koristiti taj dio, jer je taj dio zemlje njegov a ne tuženikov. Koliko se sjeća jednom prilikom, kada je otac prigovarao u tom smislu, tuženikova žena je otišla u kuću i donijela nekakve papire da je to njihovo, ali zna kako je otac rekao da to nije njihovo i nije htio gledati te papire jer je znao da se radi o njegovom dijelu zemljišta, te je u tom smislu i dalje prigovarao tuženiku. Nadalje navodi da je tuženik „doduše na tom prostoru bio od ranije“, a on nije imao točno saznanje o stanju pa je isto "vidio po papirima", uz opasku da se (tuženik) uspio upisati na svojoj zemlji tek 2007. g. Vezano uz ovaj sporni dio pobliže iznosi da je njegov otac najprije kupio zemlju od S, misli da se zvao U, te na toj zemlji htio sagraditi kuću ali nije mogao dobiti građevinsku dozvolu, te se dalje interesirao i postojala je još jedino mogućnost da kupi zemlju od pok. IR. Ona je rekla da može prodati samo svu svoju zemlju u komadu, pa je njegov otac doista kupio cijelu tu njezinu zemlju, unutar koje se nalazi i sporni dio nekretnine. Potom je izgradio kuću i živi u toj kući, a njemu je (tužitelju) darovao to zemljište i tu kuću „kako je već rekao … 2020.g.“ Nakon što je tužitelj preuzeo tu zemlju, htio je prodati ovaj sporni dio zemlje jer je jedan njegov kolega s posla (koji je dao iskaz na očevidu) bio zainteresiran, ali je tuženik osporio njegovo vlasništvo na tom dijelu zemlje, pa tu zemlju iako je znao da je njegova, nije više mogao prodati a ni koristiti jer se vodio spor.

16.1. Na upit zamjenika svog pun. tužitelja nadalje odgovara da je pok. IR, koliko mu je poznato, prilikom prodaje svoje zemlje pokazala tu zemlju ocu tužitelja pa i sporni dio, a to sve prema saznanju koje ima od oca. I nastavno; Obzirom je od ranije, prije nego što mu je otac darovao tu zemlju, imao saznanja o svemu naprijed navedenog, nije bilo potrebno posebno mu pokazivati zemljište i uvoditi ga u posjed, kako tužitelj navodi, jer je dakle po priči oca i pokazivanju znao da je sporni dio zemlje očev. Nadalje na upit svog zamjenika odgovara da, znajući da je otac već ranije prigovarao tuženiku zbog korištenja spornoga dijela zemlje te mu ukazivao da je to njegova zemlja, tužitelj se više nije usmeno obraćao tuženiku kada je postao vlasnik, već ga je putem odvjetnika pozvao da spor riješe mirnim putem pod prijetnjom pokretanja parničnog postupka. Na upit pun. tuženika, tužitelj odgovara da je od početka postojao spor vezan uz taj dio, pa otac nije posebno obrađivao niti održavao taj dio već je samo pozivao tuženika i prigovarao mu da se makne. Na upit je li otac u vrijeme kupovine znao da sporni dio koristi tuženik, tužitelj odgovara da mu to nije poznato. Također navodi da ne zna je li tu ranije bila živica, već je samo čuo za vrijeme očevida svjedočenja od strane nekih svjedoka da je tu bila živica, pa zbog toga i vezano uz potrebu ograđivanja samo zemljišta zasađenog lješnjacima nije postavljao ogradu do krajnje međe svoje zemlje prema tuženiku, već je ogradu postavio samo na prostoru gdje su zasađeni lješnjaci. Na upit od. pun. Tuženika, a vezano uz septičku jamu, tužitelj odgovara da je ta septička jama vjerojatno bila i ranije tj. u vrijeme kad je otac kupio zemlju od HR, jer je to bila njezina septička jama i kuća, a tuženik je kupio zemlju na kojoj su suvlasnici bili IR i spomenuti MR.

17. Tuženik LR je pak tvrdio da je u vrijeme kupovine zemlje od IR razgovarao i pregovarao s njom, te je IR došla iz Beograda i zajedno su putem obišli tu zemlju, a ona je pokazala koja je to zemlja. Ističe da je međutim sve bilo zaraslo, ali su se nekako uspjeli probiti do kuće te spustiti iza kuće do živice o kojoj su govorili svjedoci, a radilo se o grabovoj živici lijepoj i velikoj u dužini od cca 30 metara i visini 5-6 metara. Zna da je HR bila rekla da je ta živica međa prema susjednoj čestici koja je također bila njezina zemlja, no baš je tu živicu označila kao među i konačno rekla da taj dio pripada tu jer se tu nalazi septička jama, a koju septičku jamu sada i on koristi. Dakle, HR je pokazala živicu i rekla „to ti je granica te imaš ovdje septičku jamu“. Za vrijeme razgovora i dogovaranja kupoprodaje od HR s njime je išao ER, koji je imao malo više iskustva i znanja o kretanju cijene te je bio građevinski majstor, pa mu je odmah dao korisne savjete. Stoga su se dogovorili o kupoprodaji i on je podigao kredit te platio prodavateljici tu zemlju. Kredit je otplaćivao 7 godina i zna što je kupio te će se boriti za tu zemlju. Osim toga, nakon što je sa suprugom očistio svu tu zemlju, i čak i više od toga tj. dio zemlje na kojoj sada postoje zasađeni lješnjaci, on je po dopuštenju HR sadio krumpir upravo na tom dijelu gdje su zasađeni lješnjaci jer im je ona rekla da mogu slobodno koristiti i taj dio zemlje. Kada je tužiteljev otac NR kupio zemlju također su tu rasli njegovi krumpiri, kako dalje tvrdi, ali je odmah prihvatio da je to sada preuzeo novi kupac pa se maknuo s tog dijela zemlje. No, negira da je išta bilo od "ovih prozivanja i pozivanja o kojima je govorio tužitelj". Dakle, tvrdi da ga tužiteljev otac nije pozivao da mu preda ovu spornu zemlju, nego su postojala svega dva kontakta kako ističe. U prvom kontaktu ga je tužiteljev otac pitao do kuda ide njegova (tuženikova) zemlja, a on mu je rekao "do te živice" te je rekao da se septička jama nalazi na njegovoj (tuženikovoj) zemlji. Nastavlja: "I on je rekao "dobro" te je nedugo nakon toga postavio ogradu i zasadio lješnjake, upravo takvim redom". U drugome navratu opisuje da se tužiteljev otac ponovno obratio njemu tuženiku i rekao mu da je ovaj sporni dio njegov tj. da je to sve njegovo na način da je s objema rukama pokazao u pravcu kuće tuženika da je ta zemlja njegova. Prema tuženiku, daljnjih kontakata između njih nije bilo, već je kasnije doista došao dopis od tužiteljevog odvjetnika te je tužitelj pokrenuo ovaj postupak. Tuženik još napominje da je tužiteljev otac kada je postavljao ogradu, "bez da je njega obavijestio, posjekao živicu i postavio ogradu na mjestu gdje je ranije bila živica pa on nije posebno prigovarao jer je znao da njegova (tuženikova) zemlja koja ide do živice i nije tražio ono što nije njegova zemlja, ali ovu svoju zemlju ne želi i neće prepustiti.

17.1. Na upit pun. tužitelja, tuženik odgovara da je s ER išao na pregovaranje o kupovini zemlje od Marije Vukić 2000.g. te je navedenu zemlju kupio za 19.000,00 maraka. Na upit da li se radi o kupoprodaji zemlje prema ugovoru koji je priložen uz odgovor na tužbu, tuženik navodi da se više ne sjeća je li tako izgledao ugovor, ali potvrđuje da se moguće radi upravo o tom ugovoru. Na daljnji upit tko je popunjavao ugovor ispisujući rukopisom podatke kao u ugovoru, tuženik navodi da je to moguće pisala njegova supruga i štoviše dodaje da se sjeća da je bio u nazočnosti kada je ona to upisivala. Na upit zašto u ugovoru nije upisana i ova sporna čestica 238/1, tuženik navodi da to ne zna ali zna što je tužiteljica pokazala da prodaje, a sve kako je naprijed naveo. Također nadalje na upit odgovara da su podaci vjerojatno upisani na temelju dokumentacije koju je prodavateljica imala i navodi da to nije u daljnjemu tijeku vremena analizirao i da je laik za takve stvari, pa ne može objasniti zašto postoji razlika između 138 čhv u odnosu na posjed koji održava u daleko većoj površini. Na upit suca još pobliže naznačuje da je prvi kontakt s tužiteljevim ocem bio neposredno nakon što je tužiteljev otac kupio tu zemlju, jer je iz kuće vidio jednog čovjeka da tuda prolazi pa se spustio do tog čovjeka i do septičke jame te ga pitao što tu radi, a tužiteljev otac je rekao da je kupio tu zemlju. Za drugi kontakt navodi da je bio godinu i po dana nakon što je tužiteljev otac srušio živicu i postavio ogradu (te u daljnjem periodu zasadio lješnjake).

18. Unatoč potonjem iskazu tuženika i protutužitelja, kao i svjedoka koji su s njim u rodbinskom ili tazbinskom srodstvu, a imajući u vidu i ostale iskaze te iskaze svih drugih saslušanih svjedoka, a onda i očitovanja uredujućih vještaka, za utvrditi je da se ipak ne može utvrditi da je tuženik –protutužitelj kupnjom i dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica] oranici Strana od 1 j 230 čhv, koja dolazi upisana u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 1115 m2, koja je u Skici izmjere geodetskog vještaka CADCOM d.o.o. od 09.07.2024.g. označena točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-19-20-21-22-23-24-25-26-27-1. To prvenstveno iz razloga što su određeni svjedoci koji nisu u rodbinskoj vezi ni u zavadnji sa strankama, a prvenstveno tuženikom jasno iskazivali da je prednica tuženika IR "dopustila" tuženiku da koristi i ostali dio prijepornog zemljišta, pa i zemljišta koje je sada u nespornom vlasništvu tužitelja. To uostalom ne odriče ni tuženik, ali on u svakom slučaju polaže pravo na dio zemljišta na kojem se nalazi septička jama, što bi se eventualno moglo priznati njemu kao dio koji je stekao kupnjom i dosjelošću. No, u tom smislu ne postavlja alternativni protutužbeni zahtjev pa se ni tako nešto nije moglo prihvatiti. Dakle, u pitanju spornog dijela zemljišta govori se i artikulra pojam "dopuštanja korištenja" spornog dijela zemljišta, a ne govori se o kupnji ovog spornog zemljišta, pa je i za utvrditi da tuženik nije kupio od prednice i ovo preostalo zemljište na kojem se predlaže utvrditi vlasnikom u protutužbenom zahtjevu, a to tim više što se ne radi o manjoj površini zemljišta koje se još može "podvući" pod kupljenu zemlju. Naprotiv, u pitanju je relativno velika površina zemlje jer radi se o sasvim drugoj čestici oznake različite od kupljene čestice, pa nije moguće prihvatiti da to tuženik u toku svog relativno dužeg posjedovanja (do kupovine i dolaska tužitelja odnosno njegovog prednika) ne bi znao. U svakom slučaju ne radi se o čestici koju je stekao kupovinom, obzirom je po Ugovoru o kupoprodaji koji sadrži samo ovjeru potpisa prodavateljice IR od 28.kolovoza 2001.godine, kupio od iste osobe nekretninu označenu kao 1172, površine 138 čhv, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] Vukmanićki Cerovac (Ugovor sadržan uz odgovor na tužbu na listu 18-20 spisa). Prijepornu pak česticu tuženik nije mogao steći ni poštenim posjedom kroz vrijeme koje je potrebno da bi u tom smislu kvalificiranim posjedom stekao isto zemljište u svoje vlasništvo. Čak i da se uvaži da mu je prednica IR pokazala ili da je je on prešutno pogrešno shvatio kako je sve zemljište od kuće koju je kupovao pa do puta podno kuće kupovno zemljište, ostaje da bi bio pošteni posjednik takvo zemljište mogao steći kroz 20 godina posjedovanja, a toliko vremena nije prošlo da bi uz samo takvu kvalifikatornu okolnost niti je mogao dosjelošću steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini u površini koju potražuje. Već je navedeno da istu česticu nije mogao steći ni zakonito, jer je dakle u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina navedeno da kupuje samo česticu br. 1172 iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a slijedom navedenog ne može se zaključiti ni da isti posjed u cijelosti mogao biti istinit obzirom se radi o relativno većoj površini zemlje koju nije bilo moguće podvesti pod kupljenu površinu nekretnine.

19. Slijedom toga je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika i protutužitelja kao u točki IV. Izreke presude, a usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i protutuženika u pogledu predaje u posjed koji je sadržan u točki I. izreke presude, te tužbeni zahtjev iz točke II. izreke koji se odnosi na isplatu naknade najamne cijene koju je tužitelj mogao postići da je istu nekretninu iznajmljivao. Potonje imajući u vidu nalaz poljoprivrednog vještaka Dražena Županića koji je u nalazu i mišljenju od 22. kolovoza 2024., stručnim izračunom došao do takvih vrijednosti kakve se potražuju i dosuđuju tužitelju u točki II. Izreke presude.

20. Obzirom je tužitelj uspio u postupku dosuđeni su mu troškovi prema troškovniku predanom na zaključnom ročištu. Kao opravdani tužitelju su dosuđeni troškovi za sastav tužbe, za sastav podneska od 14.11.2022. i 21.10.2024., te za zastupanje na očevidu od 09.07.2024. i na raspravi od 08.10.2025., sve u iznosu od po 200,00 eura, uvećan za pripadajući PDV. Za zastupanje na prvom ročištu od 07.12.2022. tužitelju je priznata 25%-tna naknada jer je isto bilo odgođeno, a za zastupanje na ročištu od 14.03.2023. 50%-na naknada, jer se radi o pripremnom ročištu na kojem se samo procesno raspravljalo. Tužitelju nisu kao opravdan priznati opetovani troškovi koje je potraživao u dijelu "Troškovnika po protutužbi", izuzev troška za sastav podneska od 14.11.2022. kojim se očitovao na protutužbu i protutužbeni zahtjev, a sve iz razloga jer su ti troškovi već sadržani u "Troškovniku po tužbi". Ukupno je za navedene radnje tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.150,00 eura odnosno uključujući pripadajući pdv. iznos od 1.437,50 eur, a tom trošku je dodan zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 26,54 eur, trošak za vještačenje po geodetskom vještaku u iznosu od 300,00 eur i trošak sudske komisije u iznosu od 24,74 eur. Sveukupno je tužitelju slijedom navedenog dosuđen trošak u postupka iznosu od 1.815,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom kako ju je naznačio u preciziranom tužbenom zahtjevu.

U Karlovcu 7. siječnja 2026.

Sudac:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. Vladimiru Rađenović, odvjetniku u Jastrebarskom.

2. Tuženiku po pun. iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca.