Poslovni broj: Povrv-2392/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista HN, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnica UN, dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 07. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, Palmotićeva 43a, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 508/2024 od dana 27. svibnja 2024. godine pod točkom I.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 0,59 EUR, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 38,27 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 03. svibnja 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 18,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.04.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 0,59 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 24.04.2024.g., (što ukupno iznosi 18,93 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Vladimir Marčinko donio rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-508/2024 dana 27. svibnja 2024.g.
2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da je račun za vodu za 10 mjesec 2023 god. (33,62 eura) plaćen pa nema potraživanja ovrhovoditelja. Ističe da na prijedlogu za ovrhu nema datuma ni načina primitka prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Vladimira Marčinko. Ističe da je on dana 13.11.2023 bio u Zagrebačkom holdingu radi plaćanja računa i informiranja o stanju duga na šalteru INFORMACIJE i REKLAMACIJE. Zatražio je kopije uplatnica da plati sve neplaćene račune zbog neuredne dostave Hrvatske pošte nije primao sve račune). Izdane kopija računa je platio na blagajni CH, ali mu nije izdana kopija računa za 10 mjesec 2023 pa je time ostao taj dug od 18,34 eura. On nije kriv za nastali dug jer je 100% invalid (slabovidan). Prilaže plaćeni račun za stan kao dokaz da je dana 13.11.2023. bio u Zagrebačkom holdingu radi plaćanja računa i duga. Predlaže pobijano rješenje staviti izvan snage.
3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-2392/24 od 24.04.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-508/2024 od dana 27.05.2024. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U istom rješenju ovog suda od 24.04.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.
5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, uzevši pritom u obzir da je tuženik u prigovoru istaknuo samo prigovor zastare, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.
6. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), potvrdu o uplati (list 19 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 27-28 spisa), opomenu pred ovrhu sa utuženim računom (list 29 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
7. Naime, obzirom na prigovore tuženika o plaćenom dugovanju u cijelosti, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka podneskom od 21.05.2025.g. iskazao kako je ukupno dugovanje po rješenju o ovrsi Ovrvd-52033/2024 iznosilo 43,93 eura, a isto se odnosilo na glavnicu u iznosu od 18,34 eura, kamate u iznosu od 0,59 eura i nastale troškove u iznosu od 25,00 eura. Tuženik u prigovoru navodi kako podmirio predmetno dugovanje, a što je djelomično točno, budući je dostavljenom uplatom od dana 01.06.2024. godine, a koja je uredno proknjižena tuženik podmirio glavnicu po predmetnom rješenju o ovrsi, a za koji iznos tužitelj ovim putem djelomično povlači potraživanje. Tužitelj ustraje na preostalom potraživanju, a koje potraživanje se odnosi na zatezne kamate, kao i nastale javnobilježničke troškove u ukupnom iznosu od 25,00 eura (trošak pokretanja postupka od 12,50 eura i trošak donošenja rješenja o ovrsi od daljnjih 12.50 eura), a koji su regulirani i propisani Pravilnikom o Izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku. Glede troškova postupka, tužitelj nadalje ističe kako je s danom utuženja, 03.05.2024. nastao trošak pokretanja postupka u iznosu od 12,50 eura, a koji je ovršenik bio u obvezi podmiriti sukladno zaprimljenoj obavijesti od strane javnog bilježnika. Obzirom da tuženik nije podmirio cjelokupan iznos duga koji je u tom trenutku bio evidentiran, a odnosio se na glavnicu, kamate i trošak pokretanja postupka, javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi slijedom čega je došlo do nastanka troška od daljnjih 12,50 eura.
8. Slijedom iznijetoga, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu uglavničene zatezne kamate u iznosu od 0,59 EUR, uz naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u točci I javnobilježničkog rješenja o ovrsi broj UPP/OS-Ovrv-508/2024 od 27. svibnja 2024.g., kako to proizlazi iz točke I izreke presude te je postupak nastavljen kao po tužbi.
9. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i opomenu pred ovrhu sa utuženim računom utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 18,34 kuna odnosi na usluge isporučene vode za stambeni prostor na adresi u [adresa], za mjesec listopad 2023.g. dospio na platež dana 15.11.2023.g., kao i na obračunatu zateznu kamatu uglavničenu u nominalnom iznosu od 0,59 eura po osnovi predmetnog računa za period od dana dospijeća do 24.04.2024.g., slijedom čega sveukupno potraživanje iznosi 18,93 eura. Daljnjim uvidom u isti sud je također utvrdio činjenicu da je tuženik naznačen kao kupac komunalne usluge opskrbe vodom za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom kupca 01051938.
10. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepis utuženog računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.
11. Odredbom čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), propisano je da je opskrba vodom komunalna djelatnost, dok je odredbom čl. 20.st.2. istoga zakona propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, a odredbom čl.5. istog članka propisano je da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine.
12. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO),u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenik, odnosno pažnja dobrog domaćina).
13. Korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koji su donijeti na temelju članka 215. Zakona o vodama (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13), članka 14. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. (potpuni tekst od 29.06.2013. godine) i Odluke o davanju ovlaštenja posl. broj ZGH-6-1-11-163/1 od 02.02.2011. godine.
14. Člankom 3.st.14. Općih uvjeta korisnik vodne usluge svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama.
15. Kako je iz izvatka iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa razvidno da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za stambeni prostor na adresi u [adresa], a koju činjenicu nije niti osporio tuženik do okončanja ovog postupka, to je sud nedvojbeno utvrdio osnov tužbenog zahtjeva, odnosno pasivnu legitimaciju na strani tuženika.
16. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženog računa za mjesec listopad 2023.g. razvidan način obračuna naknade za isporuku hladne vode za stambeni prostor tuženika te uzevši u obzir činjenicu da tužena do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosila prigovore na utuženi račun iz kojeg bi proizlazilo da ispostavljeni račun ne odražava stvarnu potrošnju vode u njegovom prostoru (niti se je pozvao na činjenicu da je podnosio takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunate naknade za potrošenu vodu za predmetni stan za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženog računa, slijedom čega je utvrđena visina tužbenog zahtjeva, a koju visinu tužbenog zahtjeva s naslova obračunate naknade za potrošenu vodu tuženik nije niti osporio do okončanja ovog postupka.
17. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik svojom uplatom dana 01.06.2024.g. podmirio glavnicu po predmetnom rješenju o ovrsi koja se odnosi na račun za mjesec listopad 2023.g. u iznosu od 18,34 eura, i to sa zakašnjenjem obzirom je utuženi račun dospio na plaćanje dana 15.11.2023.g., slijedom čega sud nalazi da je tuženik podmirenjem glavnice priznao dugovanje u smislu 240 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje u tekstu: ZOO).
18. Prigovor tuženika da on nije kriv za nastalo dugovanje jer isti nije zaprimio utuženi račun kada je bio na blagajni Zagrebačkog holdinga sud ocjenjuje neosnovanim obzirom da u vrijeme kada se tuženik informirao o stanju dugovanja za neplaćene račune na dan 13.11.2023.g. utuženi račun nije niti dospio na naplatu već naknadno dana 15.11.2023.g., slijedom čega tužitelj spornog dana nije niti bio u obvezi dati tuženiku navedeni račun, jer tuženikova obveza po spornom računu nije niti dospjela dana 13.11.2023.g. Osim toga, tuženik na internetskim stranicama može pronaći podatke (brojeve telefona, kao i e-mailove) putem kojih također može zatražiti obavijest o stanju duga, dok je iz stanja spisa razvidno da je tužitelj odaslao tuženiku opomenu pred ovrhu u odnosu na utuženi račun.
19. Zahtjev tužitelja na platež iznosa iznosa od 0,59 EUR, a koji iznos predstavlja obračunatu kamatu na utuženi račun za period od dana dospijeća istih do dana 19.07.2023.g., sud također nalazi osnovanim primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje.
20. Naime, primjenom citiranih zakonskih odredbi, sud nalazi da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos. Imajući u vidu da je sud osnovanost visine obračunate i uglavničene kamate utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga (list 7 spisa) iz kojeg je razvidno kako je obračunata kamata za potraživanje tužitelja s osnova utuženog računa od dana dospijeća istog do dana 24.04.2025.g. iznosila 0,59 EUR, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež iste i odlučiti kao u točci II izreke presude.
21. Prigovor tuženika da na prijedlogu za ovrhu nema datuma ni načina primitka prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Vladimira Marčinko, a koji prigovor sadržajno predstavlja zastarni prigovor, sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe kućanstva, slijedom čega se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 232 st. 1 toč. 1 ZOO-a, to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu potrošnje vode za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja. Obzirom na zastarni rok od godine dana računajući od dana dospijeća utužene tražbine za mjesec listopad 2023.g. koji je dospio dana.15.11.2023.g., dok je tužitelj u odnosu na isti pokrenuo postupak radi utuženja podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 03.05.2024.g. putem e-komunikacije digitalnim putem (pa zato na ovršnom prijedlogu nema datuma primitka no isti je razvidan iz e-spisa), to sud nalazi da je potraživanje tužitelja nije zastarjelo. Naime, za ocjenu zastare, jedino je relevantno kada je podnijet ovršni prijedlog, a ne trenutak kada je donijeto rješenje o ovrsi.
22. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 12,50 eura, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR-a. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.
23. Obveza tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti se odnosi na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN br. 125/11), što uz nastali ovršni trošak od 25,00 EUR-a sveukupno iznosi 38,27 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na ovršni trošak počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.
U Zagrebu, 07. siječnja 2026. godine
Sutkinja:
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).
Dna:
1. tužitelju uz rješenje na pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR
2. tuženiku
U Zagrebu, 07. siječnja 2026. godine