REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-1887/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik NP, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 5. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Zagreb, da u roku od 30 (slovima: trideset) dana od dana primitka ove presude donese rješenje u kojem će odlučiti o žalbi tužitelja od 25. kolovoza 2020. izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za potpore ljudskim potencijalima, KLASA: 563-01/17-03/66, URBROJ: 511-01-149-20-287 od 31. srpnja 2020.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 2.500,00 EUR odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda, Upravnog suda u Rijeci, 1. listopada 2025. zaprimljena je tužba tužitelja zastupanog po opunomoćeniku NP, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi šutnje uprave, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je 4. svibnja 2020. podnio tuženiku zahtjev za donošenjem rješenja kojim će se tužitelju utvrditi policijsko zvanje viši policijski narednik, a koje je izjednačeno s činom pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, stožerni narednik, odnosno podredno za izdavanje izmjene potvrde broj: 511-22-04-1/2-69/2- 10 od 9. ožujka 2010. kojom će se utvrditi da tužitelju u postupku ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu pripada policijsko zvanje viši policijski narednik, izjednačeno s ocjenom pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske stožerni narednik.

2. Istaknuo je, da je o tužiteljevom zahtjevu odlučeno u formi dopisa, KLASA: 563-01/17-03/66, URBROJ: 511-01-149-20-287 od 31. srpnja 2020. kojim je tužiteljev zahtjev odbijen. Tužitelj je naveo da navedeni dopis u bitnim obilježjima svog sadržaja predstavlja negativan upravni akt, rješenje, neovisno što nije doneseno u tom obliku i da je protiv tog rješenja izjavio 25. kolovoza 2020. žalbu, o kojoj tuženik do pisanja tužbe nije odlučio. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku da odluči o žalbi tužitelja od 25. kolovoza 2020. izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 31. srpnja 2020., sve uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 17. studenoga 2025. u bitnome naveo da je tužba neosnovana, budući je tužitelju radni odnos prestao s danom 24. kolovoza 2010. na temelju sporazuma, na vlastiti zahtjev, zbog čega nije bilo osnove za primjenu citirane odredbe Pravilnika o odnosu policijskih zvanja pripadnika policije prema članovima pripadnika vojnih postrojbi radi utvrđivanja vrijednosnog boda i da je tužitelju pravilno utvrđeno policijsko zvanje policajac, a osim toga, tužitelj da je bio pripadnik pričuvnog sastava policije i mogao je imati isključivo zvanje mlađi policajac neovisno o stručnoj spremi, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U podnesku zaprimljenim kod ovog suda 7. prosinca 2025. tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu naveo, da je u konkretnom predmetu tužba podnesena radi donošenja pojedinačne odluke koja nije donesena propisanom roku, odnosno šutnji uprave, a tuženik da u odgovoru na tužbu uopće ne obrazlaže zbog čega do danas nije donio odluku o tužiteljevoj žalbi od 25. kolovoza 2020. izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 31. srpnja 2020., već tuženik u odgovoru na tužbu raspravlja o meritumu spora, pa je tužitelj predložio da Sud bez rasprave, sukladno članku 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) usvoji tužbeni zahtjev sukladno članku 117. stavku 3. ZUS-a, uz nadoknadu troška upravnog spora sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura), a kako je to pobliže precizirano u tužbenom zahtjevu.

5. S obzirom da tužitelj u tužbi osporava primjenu materijalnog prava, odnosno traži da tuženik donese odluku o njegovoj žalbi, sukladno članku 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta ZUP), izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja donesenog u formi dopisa od 31. srpnja 2020., da stranke nisu zahtijevale održavanje rasprave, a da su činjenice nesporne jer nije sporno da tuženik nije donio odluku o tužiteljevoj žalbi, to je Sud bez održavanja rasprave, sukladno članku 98. stavku 4. ZUS-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju članka 117. stavku 3. ZUS-a.

6. Ovo iz razloga što je uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno, da je tužitelj 4. svibnja 2020. podnio tuženiku zahtjev za donošenje rješenja kojim će se tužitelju utvrditi policijsko zvanje viši policijski narednik, da je o navedenom zahtjevu tužitelja odlučeno dopisom tuženika od 31. srpnja 2020., koji dopis predstavlja negativan upravni akt, odnosno rješenje, po svim bitnim obilježjima svog sadržaja i da je protiv tog rješenja od 31. srpnja 2020. tužitelj izjavio tuženiku žalbu 25. kolovoza 2020., o kojoj tuženik do dana pisanja tužbe nije odlučio, niti se u odgovoru na tužbu očitovao zbog čega to nije učinio, slijedom čega je na temelju članka 117. stavka 3. ZUS-a valjalo odlučiti kao izreci ove presude.

7. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, iznos od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, slijedom čega je na temelju članka 148. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7. prosinca 2025., jer se u istom ne navode nikakve nove činjenice niti predlažu dokazi, zbog čega trošak sastava navedenog podnesak ovaj Sud smatra neopravdanim izdatkom.

U Rijeci 5. siječnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 128. st. 1. ZUS). Protiv t. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja, NP, odvjetniku u [adresa],

- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

-