REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-3952/2023-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SRK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Parlovu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice SR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ines Milić, odvjetnici u Splitu, radi predaje i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 20.studenog 2025., u nazočnosti stranaka, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, dana 7.siječnja 2026. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I – Nalaže se tuženoj SR, [adresa], 21210 Vranjic, OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tužitelju SRK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] slobodno od osoba i stvari zapadni dio prizemlja u zgradi položenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] sve na skici sudskog vještaka Ivana Barbalić od srpnja 2024. označen točkama A-B-C-I-J-G-H-A, šrafiran zelenom bojom, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženoj na ime stjecanja bez osnove s naslova nekretnine opisane u točki I. ove tužbe, isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 46.397,04 eur zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 267,14 eur od dana 01.10.2014. godine
na iznos od 267,14 eur od dana 01.11.2014. godine
na iznos od 282,73 eur od dana 01.12.2014. godine
na iznos od 262,46 eur od dana 01.01.2015. godine
na iznos od 262,16 eur od dana 01.02.2015. godine
na iznos od 262,46 eur od dana 01.03.2015. godine
na iznos od 255,88 eur od dana 01.04.2015. godine
na iznos od 255,88 eur od dana 01.05.2015. godine
na iznos od 255,88 eur od dana 01.06.2015. godine
na iznos od 259,89 eur od dana 01.07.2015. godine
na iznos od 259,89 eur od dana 01.08.2015. godine
na iznos od 259,89 eur od dana 01.09.2015. godine
na iznos od 261,19 eur od dana 01.10.2015. godine
na iznos od 261,19 eur od dana 01.11.2015. godine
na iznos od 261,19 eur od dana 01.12.2015. godine
na iznos od 264,46 eur od dana 01.01.2016. godine
na iznos od 264,46 eur od dana 01.02.2016. godine
na iznos od 264,46 eur od dana 01.03.2016. godine
na iznos od 260,72 eur od dana 01.04.2016. godine
na iznos od 260,72 eur od dana 01.05.2016. godine
na iznos od 260,72 eur od dana 01.06.2016. godine
na iznos od 264,54 eur od dana 01.07.2016. godine
na iznos od 264,54 eur od dana 01.08.2016. godine
na iznos od 264,54 eur od dana 01.09.2016. godine
na iznos od 263,47 eur od dana 01.10.2016. godine
na iznos od 263,47 eur od dana 01.11.2016. godine
na iznos od 263,47 eur od dana 01.12.2016. godine
na iznos od 265,71 eur od dana 01.01.2017. godine
na iznos od 265,71 eur od dana 01.02.2017. godine
na iznos od 265,71 eur od dana 01.03.2017. godine
na iznos od 276,96 eur od dana 01.04.2017. godine
na iznos od 276,96 eur od dana 01.05.2017. godine
na iznos od 276,96 eur od dana 01.06.2017. godine
na iznos od 274,05 eur od dana 01.07.2017. godine
na iznos od 274,05 eur od dana 01.08.2017. godine
na iznos od 274,05 eur od dana 01.09.2017. godine
na iznos od 282,39 eur od dana 01.10.2017. godine
na iznos od 282,39 eur od dana 01.11.2017. godine
na iznos od 282,39 eur od dana 01.12.2017. godine
na iznos od 287,25 eur od dana 01.01.2018. godine
na iznos od 287,25 eur od dana 01.02.2018. godine
na iznos od 287,25 eur od dana 01.03.2018. godine
na iznos od 284,11 eur od dana 01.04.2018. godine
na iznos od 284,11 eur od dana 01.05.2018. godine
na iznos od 284,11 eur od dana 01.06.2018. godine
na iznos od 291,56 eur od dana 01.07.2018. godine
na iznos od 291,56 eur od dana 01.08.2018. godine
na iznos od 291,56 eur od dana 01.09.2018. godine
na iznos od 294,94 eur od dana 01.10.2018. godine
na iznos od 294,94 eur od dana 01.11.2018. godine
na iznos od 294,94 eur od dana 01.12.2018. godine
na iznos od 308,38 eur od dana 01.01.2019. godine
na iznos od 308,38 eur od dana 01.02.2019. godine
na iznos od 308,38 eur od dana 01.03.2019. godine
na iznos od 309,86 eur od dana 01.04.2019. godine
na iznos od 309,86 eur od dana 01.05.2019. godine
na iznos od 309,86 eur od dana 01.06.2019. godine
na iznos od 306,77 eur od dana 01.07.2019. godine
na iznos od 306,77 eur od dana 01.08.2019. godine
na iznos od 306,77 eur od dana 01.09.2019. godine
na iznos od 312,74 eur od dana 01.10.2019. godine
na iznos od 312,74 eur od dana 01.11.2019. godine
na iznos od 312,74 eur od dana 01.12.2019. godine
na iznos od 325,84 eur od dana 01.01.2020. godine
na iznos od 325,84 eur od dana 01.02.2020. godine
na iznos od 325,84 eur od dana 01.03.2020. godine
na iznos od 328,20 eur od dana 01.04.2020. godine
na iznos od 328,20 eur od dana 01.05.2020. godine
na iznos od 328,20 eur od dana 01.06.2020. godine
na iznos od 329,79 eur od dana 01.07.2020. godine
na iznos od 329,79 eur od dana 01.08.2020. godine
na iznos od 329,79 eur od dana 01.09.2020. godine
na iznos od 331,61 eur od dana 01.10.2020. godine
na iznos od 331,61 eur od dana 01.11.2020. godine
na iznos od 331,61 eur od dana 01.12.2020. godine
na iznos od 345,09 eur od dana 01.01.2021. godine
na iznos od 345,09 eur od dana 01.02.2021. godine
na iznos od 345,09 eur od dana 01.03.2021. godine
na iznos od 349,10 eur od dana 01.04.2021. godine
na iznos od 349,10 eur od dana 01.05.2021. godine
na iznos od 349,10 eur od dana 01.06.2021. godine
na iznos od 359,08 eur od dana 01.07.2021. godine
na iznos od 359,08 eur od dana 01.08.2021. godine
na iznos od 359,08 eur od dana 01.09.2021. godine
na iznos od 370,33 eur od dana 01.10.2021. godine
na iznos od 370,33 eur od dana 01.11.2021. godine
na iznos od 370,33 eur od dana 01.12.2021. godine
na iznos od 382,72 eur od dana 01.01.2022. godine
na iznos od 382,72 eur od dana 01.02.2022. godine
na iznos od 382,72 eur od dana 01.03.2022. godine
na iznos od 393,74 eur od dana 01.04.2022. godine
na iznos od 393,74 eur od dana 01.05.2022. godine
na iznos od 393,74 eur od dana 01.06.2022. godine
na iznos od 404,86 eur od dana 01.07.2022. godine
na iznos od 404,86 eur od dana 01.08.2022. godine
na iznos od 404,86 eur od dana 01.09.2022. godine
na iznos od 418,04 eur od dana 01.10.2022. godine
na iznos od 418,04 eur od dana 01.11.2022. godine
na iznos od 418,04 eur od dana 01.12.2022. godine
na iznos od 433,06 eur od dana 01.01.2023. godine
na iznos od 433,06 eur od dana 01.02.2023. godine
na iznos od 433,06 eur od dana 01.03.2023. godine
na iznos od 444,00 eur od dana 01.04.2023. godine
na iznos od 444,00 eur od dana 01.05.2023. godine
na iznos od 444,00 eur od dana 01.06.2023. godine
na iznos od 437,87 eur od dana 01.07.2023. godine
na iznos od 437,87 eur od dana 01.08.2023. godine
na iznos od 437,87 eur od dana 01.09.2023. godine
na iznos od 465,25 eur od dana 01.10.2023. godine
na iznos od 465,25 eur od dana 01.11.2023. godine
na iznos od 465,25 eur od dana 01.12.2023. godine
na iznos od 471,57 eur od dana 01.01.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.02.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.03.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.04.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.05.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.06.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.07.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.08.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.09.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.10.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.11.2024. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.12.2024. godine
na iznos od 471,57 eur od dana 01.01.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.02.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.03.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.04.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.05.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.06.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.07.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.08.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.09.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.10.2025. godine
na iznos od 471,52 eur od dana 01.11.2025. godine,
sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pa sve do isplate."
III – Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 27.9.2019. ovom sudu podnio tužbu protiv NR (majke uvodno označene tuženice) radi predaje u posjed nekretnine označene u izreci i isplate iznosa od 620.000,00 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužitelj isključivi vlasnik prizemlja stambene zgrade anagrafske oznake [adresa] u [adresa]; da je tuženica u više navrata "upadala" u prizemlje objekta i isto koristila bez odobrenja za svoje potrebe; da se unazad 7 godina tuženica oglušila na sve pozive tužitelja da "iziđe" iz prizemlja te ga preda tužitelju u posjed; da se posjedovanjem prizemlja tuženica sve ovo vrijeme neosnovano bogati za utuženi iznos.
1.1.Podneskom od 10.10.2023. tužitelj je preinačio tužbu potražujući isplatu iznosa od 147.410,22 EUR.
1.2.Konačni tužbeni zahtjev je postavljen u podnesku od 7.11.2025. te je tužitelj tražio isplatu iznosa od 46.397,04 EUR.
2.Tadašnja tuženica NR (koja je umrla tijekom parnice te je istu naslijedila SR i preuzela parnicu) je dala odgovor na tužbu protiveći se tužbi i navodeći u bitnom: da nije primila nikakvu opomenu koja se spominje u tužbi; da tužitelj nije nikad tražio predaju u posjed dijela nekretnine i sve do ljeta 2019. nije boravio u [adresa]; da su ona i njezin brat (pokojni otac tužitelja) suvlasnici i suposjednici nekretnine (kuće s okućnicom i pomoćnim objektima) te između njih nije provedena dioba; da su prešutno koristili ona stan na drugom katu, a otac tužitelja stan na prvom katu (iako je on od 1955. živio u [adresa]), a prizemlje su koristili naizmjenično; da nije nikad nigdje u životu provaljivala niti je nju njezin brat iseljavao; da je tužitelj uknjižen tek 2019.; da je ona održavala cijelu kuću sve ove godine i da bi tužitelj njoj trebao naknaditi troškove.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa ovog suda broj R1-109/09 (ranije oznake br. IR-58/94), očevidom na licu mjesta, geodetskim i građevinskim vještačenjem, kao i saslušanjem stranaka i svjedoka NRK, AR i GR.
Raspravnim rješenjem od 28.8.2025. strankama nije dopuštena dostava u dokazne svrhe dokumentacije dostavljene uz podneske od 13.3.2025. i 8.8.2025. budući da su tu dokumentaciju trebali dostaviti do zaključenja prethodnog postupka jer je riječ o dokumentaciji kojom su stranke očigledno raspolagale u ranijem stadiju postupka kad se uzme u obzir sadržaj iste i podatak o vremenu nastanka te dokumentacije. Nadalje, rješenjem od 28.8.2025. nije prihvaćen prijedlog tužitelja da vještak nadopuni vještvo u odnosu na visinu zakupnine od prosinca 2024. nadalje. To stoga jer se dokazi izvode radi utvrđivanja činjenica, a činjenice se utvrđuju s obzirom na postavljeni zahtjev. Kako to razdoblje nije obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, nije ni osnovano ni ekonomično odugovlačiti postupak provođenjem dodatnog vještačenja da bi tužitelj postavio tužbeni zahtjev i za naredno razdoblje.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev za predaju stvari i isplatu naknade za korištenje tuđe stvari.
4.1.Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Kao suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] u ZU 7510 k. o. [katastarska općina] uknjiženi su bili u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj za 2/3 dijela i NR za 1/3 dijela s tim da je potonju naslijedila tuženica SR pa je stoga nasljeđivanjem taj udio prešao na nju.
Navedeno proizlazi iz izvadaka iz zemljišne knjige (list 4 i 104-105 spisa) te rješenja o nasljeđivanju br. O-3559/23 (list 117-119).
5.1.Udio od 2/3 je uknjižen na ime tužitelja uz brisanje vlasništva s imena njegove majke, a ranije i tužiteljevog oca, temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenih iza tužiteljevog djeda PR, zatim tužiteljevog oca ŽR i temeljem aneksa ugovora o darovanju od 14.12.2018. koji je tužitelj sklopio sa svojom majkom.
Navedeno proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju br. O-3330/12, O-2033/96, O-408/70 (list 5-8) te aneksa ugovora o darovanju (list 48-49).
5.2.Međutim, unatoč tome što su stranke uknjižene kao suvlasnici, ovaj sud je mišljenja kako u pogledu predmetne zgrade postoji izvanknjižno isključivo vlasništvo pojedinih dijelova zgrade. To stoga što je rješenje o nasljeđivanju iza djeda stranaka PR pok. S doneseno na temelju oporuke kojom je ostavitelj prizemlje i prvi kat kuće ostavio tužiteljevom ocu, a drugi kat kuće tuženičinoj majci. To što su u rješenju o nasljeđivanju ujedno navedeni i suvlasnički dijelovi od 2/3 i 1/3 ne oduzima značaj tome da su tužiteljev otac i tuženičina majka naslijedili točno određene etaže koje su usput označene i udjelima (razlomcima), očito kako bi se lakše provela uknjižba.
Kako niti jedna od stranaka nije tvrdila da rješenje o nasljeđivanju br. O-408/70 od 10.5.1972. nije pravomoćno, to se može reći da je tužitelj kao pravni sljednik svog oca isključivi vlasnik prizemlja predmetne kuće. Da je oporukom djeda stranaka nasljednicima podijeljena kuća po pojedinim etažama, ukazuje i to da su stranke na očevidu izjavile da tužitelj ima ključeve od prvog kata, a tuženica od drugog kata. Navodi tuženice izneseni tijekom postupka da dioba nije provedena (te da se ista može provesti jedino etažiranjem) i da su stranke suvlasnici cijele kuće predstavljaju njezino paušalno i proizvoljno tumačenje propisa koje nema uporišta u zakonskim odredbama.
Isto tako, ni činjenica da je tuženičina majka još 1994. pokrenula postupak razvrgnuća suvlasništva br. R1-109/09 (ranije oznake br. IR-58/94) ne znači da postoji suvlasništvo u pogledu prizemlja. Čak ni pravni prednik tužitelja u tom postupku nije tvrdio da bi prizemlje trebalo biti predmetom podjele. Naprotiv, u podnesku od 20.5.1997. pravni prednik tužitelja je u pogledu dijelova kuće koji bi bili predmetom razvrgnuća spominjao samo podrum i potkrovlje ("šufit").
5.3.U podnesku od 8.1.2024. tuženica je priznala da je ona, kao i njezina pravna prednica, posjednica prizemlja s tim što ona za sebe drži da je pošten posjednik.
5.4.Nakon obavljenog očevida na licu mjesta vještake geodet Ivan Barbalić je u pisanom nalazu i mišljenju prikazao predmet spora koji je položen u zapadnom dijelu prizemlja č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama A-B-C-I-J-G-H-A, šrafiran zelenom bojom. Ostatak etaže prizemlje u svom istočnom dijelu predstavlja stubište kojim se pristupa na etaže podruma i katova. U sporni dio prizemlja ulazi se kroz dvoja vrata, od kojih su u trenutku očevida istočna (drvena) bila zaključana, te nisu u funkciji.
Nijedna od stanaka nije imala konkretne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručna i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom.
5.5.Vještak građevinske struke Ranko Kurir je u pisanom nalazu i mišljenju naveo: da predmetni prostor nije održavan niti je funkcionalan slijedom toga što dva sanitarna čvora nisu funkcionalni, elektroinstalacija nije funkcionalna, nedostaju rasvjetna tijela, sklopke i utičnice, što je postojeći podžbukni razvod ožičenja upitne kakvoće, što završne obloge prostora (podovi, zidovi, stropovi) nisu u svim dijelovima primjereni stanovanju (vlaga, nedovršenost, betonski pod...), što neprimjerena vanjska stolarija nije funkcionalna tj. nije u ispravnom stanju i potrebna je zamjena ili popravak, što nedostaje unutrašnja stolarija, što u prostoru nije identificirana kuhinja, postoji prostorija obložena toplinskom izolacijom i limovima koja ukazuje na neki tip rashladne komore, što nisu izvedene (ili su uklonjene) strojarske instalacije klimatizacije, što su dva vanjska prozora na zapadnom pročelju zazidana; da se može izjasniti da prostor u stanju kakav je bio na očevidu nije primjeren za iznajmljivanje za stambenu ili poslovnu svrhu; da je ipak napravio procjenu vrijednosti najamnine za predmetni prostor temeljem „tržišnog modela“, gdje je procijenio troškove dovođenja prostora u funkcionalno stanje i vrijednost najamnine za funkcionalan prostor i te je vrijednosti međusobno oduzeo jer da bi prostor mogao biti iznajmljen netko (najmodavac ili najmoprimac) svakako treba uložiti u rekonstrukciju prostora. Glede vrijednosti radova za dovođenje predmetnog prostora u funkcionalno stanje za stambenu namjenu, uključivo i PDV, vještak je naveo u da je potrebno u ovu svrhu utrošiti 42.788,75 EUR.
Nadalje, u pogledu najamnine koja bi se mogla ostvariti, vještak je naveo da bi mjesečna neto najamnina (tablica na str. 33 vještva) iznosila po godinama kako slijedi: za 2014. godinu 279,01 EUR; za 2015. 271,40 EUR; za 2016. 274,99 EUR; za 2017. 286,99 EUR; za 2018. 302,32 EUR; za 2019. 323,19 EUR; za 2020. 343,47 EUR; za 2021. 371,72 EUR; za 2022. 417,62 EUR; za 2023. 464,82 EUR; za 2024. 492,53 EUR. Odnosno, zbrojeno za sve mjesece utuženog razdoblja, to bi iznosilo 41.455,60 EUR.
Ako bi se predmetno prizemlje tretiralo kao poslovni prostor, vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 4.12.2024. naveo da bi ukupna neto zakupnina za utuženo razdoblje iznosila 39.907,21 EUR.
Nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopuna istog, ovom sudu djeluju stručni i logični, pa im ovaj sud poklanja vjeru te ih smatra vjerodostojnim dokazom. U odnosu na podnesak tužitelja od 13.3.2025. u kojemu traži da se vještak pismeno očituje na prigovor obračunate visine zakupa s obzirom na iznos zakupnine koji su plaćali zakupoprimci predniku tuženika još u ratno vrijeme prema dostavljenim ugovorima, treba reći da sud to nije tražio od vještaka kako zbog toga što ti ugovori nisu uzeti u obzir (vidi toč.3.), tako i zbog toga što je ovaj sud novčani zahtjev ocijenio neosnovanim o čemu će biti više riječi kasnije pa je stoga pitanje visine zakupa uslijed toga nebitno.
5.6.Vezano za mogućnost iznajmljivanja u spornom utuženom razdoblju, tužitelj je iskazao da je prije otprilike 6 godina (dakle, 2019. koje godine je i podnesena tužba) izvjesni gospodin N čijeg prezimena se ne sjeća mislio zakupiti taj prostor radi otvaranja trgovine za opremanje brodova, ali kako je tužitelju bilo zabranjeno ući u taj prostor, nije s njim dalje ulazio u nekakve detalje tog potencijalnog posla. U odnosu na korištenje prizemlja od strane tuženice u utuženom razdoblju, naveo je tužitelj da je osobno kroz otvorena vrata vidio tuženičinog sina kako u prizemlju objekta skupa s nekom ženskom osobom nešto radi na računalu.
5.7.Glede posjedovanja prizemlja tuženica je iskazala: da posjeduje ključeve od vrata prizemlja predmetne zgrade koja vrata su na fotografiji iz vještva vještaka Barbalića prikazana kao otvorena vrata i ključeve od tih vrata je tuženičina majka imala još od 80-ih godina prošlog stoljeća, tj. od smrti tuženičine bake; da na istočnom dijelu prizemlja nije bilo nikakve izmjene brava na vratima koja su drvena (i prikazana su na fotografiji iz vještva vještaka Barbalića kao drvena vrata ispred kojih su posude s cvijećem), ali ranije je bilo provala u taj dio prizemlja pa su s unutarnje strane vrata stavili određene zasune koji omogućavaju da se vrata otvore samo iznutra; da je tužiteljev otac u Hrvatsku došao negdje 1989. ili 1990. te je tad njemu tuženičina majka dala jedini primjerak ključeva od zapadnog dijela prizemlja i on je taj dio prizemlja davao u zakup, izmijenilo se dosta zakupnika i ti zakupi su znali trajati svega dva-tri mjeseca, a kad je posljednji zakupnik napustio prostor (misli da se firma zvala Sunce), ostavio je otvorena vrata i nered tako da je svatko mogao slobodno ući i potom kroz druga vrata pristupiti u ostatak kuće gdje su stanovi; da su promijenili tad tu bravu kako bi mogli zaključati vrata (jer im ranije stanje nije odgovaralo) i to je bilo negdje 1994. ili 1995.; da njezina majka tužitelju ili njegovim roditeljima tad nije dala primjerak novih ključeva od te brave jer oni tada nisu bili u Hrvatskoj i kasnije nisu dolazili te nisu uopće tražili primjerak ključeva te da nisu imali nikoga od tužiteljeve strane za obavijestiti o toj promjeni brave; da je otprilike točno da je tužitelj u Hrvatsku nakon dugo vremena došao 2019., tad je on komunicirao s njezinom majkom koja mu je kazala da će mu dati ključeve od prizemlja, ali želi da se prije toga izvrši podjela koji postupak je ranije također ona pokretala, ali tužitelj kasnije nije inzistirao na predaji ključeva i uopće nije ni komunicirao s njima već je samo podnio predmetnu tužbu; da se taj prostor u utuženom razdoblju nije iznajmljivao niti se u njemu obavljala bilo kakva djelatnost jer je bio u lošem stanju zbog problema s kanalizacijskom vertikalom u zgradi te su se u tom prostoru jedino znala neka djeca skupljati, a tuženičin sin ima ured u Solinu; da tužitelj nije nikada iznajmljivao istočni dio prizemlja već je u tom dijelu prizemlja tuženičina majka držala određeno vrijeme dućan te je u postupku ishođenja uvjeta za taj dućan imala i pisanu suglasnost tužiteljevog oca.
5.8.S obzirom na iskaze stranaka u kojim iskazima oni priznaju određene bitne činjenice, a priznate činjenice ne treba dokazivati, to su iskazi ranije saslušanih svjedoka NRK, AR i GR zapravo postali irelevantni pa stoga sadržaj njihovih iskaza nije posebno elaboriran.
6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Kako je ranije utvrđeno (toč.5.2.), tužitelj je isključivi izvanknjižni vlasnik prizemlja, a tuženica je isključiva posjednica istoga (što posebno proizlazi iz njezinog iskaza jer je priznala da nakon zamjene brave 1994. ili 1995. ni tužitelju ni njegovim pravnim prednicima nije uručila ključ), pa bi tuženica temeljem čl.162.st.1.ZV trebala tužitelju predati prizemlje predmetne kuće u posjed.
6.1.Nadalje, glede novčanog zahtjeva tužitelja, za navesti je sljedeće.
Tužitelj je i u tužbi i u podnesku od 11.10.2024. i u preciziranom tužbenom zahtjevu naveo da utuženi iznos traži temeljem stjecanja bez osnove.
Međutim, valja kazati da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14.11.2013. zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbu čl.164.st.1. i čl.165.st.1.ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi štete i koristi od uporabe tuđe stvari.
6.1.Ovaj sud je mišljenja da je još tuženičina majka bila nepošten posjednik predmetnog prizemlja zbog sljedećih razloga. Prvo, ona je znala da je rješenjem o nasljeđivanju iza djeda stranaka prizemlje pripalo tužiteljevom ocu, a ne njoj. Drugo, sama tuženica u iskazu tvrdi da je njezina majka tužiteljevom ocu po povratku u Hrvatsku dala jedini primjerak ključeva, a potom par godina kasnije (sredinom 90-ih) mijenja bravu i ne daje ni tužiteljevim pravnim prednicima ni tužitelju ključ od prizemlja. Tuženica je ovo sve osobno znala ili mogla znati jer je živjela u kućanstvu s majkom, a osim toga u postupku br. R1-109/09 (ranije oznake br. IR-58/94) je zastupala svoju majku te je na ročištu od 21.5.1997. kao punomoćnik majke zaprimila odgovor na prijedlog za razvrgnuće suvlasništva iz kojeg se jasno vidi stav prednika tužitelja u pogledu čega bi se trebala vršiti dioba, odnosno da se ne treba dijeliti prizemlje i stanovi na katovima. Utoliko je i tuženica nepoštena posjednica nakon smrti njezine majke.
6.2.Prema čl.165.st.1.ZV nepošten posjednik treba vlasniku naknaditi štete nastale na stvari i sve koristi koje je imao za svog posjedovanja.
Pod pojmom šteta ZOO u čl.1046. podrazumijeva i izmaklu korist. Za dosuđivanje izmakle koristi prema čl.1089.st.3.ZOO gleda se redoviti tijek stvari. U primjeni ove odredbe vlasnik, tj. tužitelj treba dokazati realnu mogućnost iznajmljivanja svoje nekretnine, a ne samo hipotetski da je istu mogao iznajmljivati i da mu je to bila namjera (tako i ŽS Split: Gž-1484/17; ŽS Sl.Brod: Gž-188/2024). Tužitelj nije nijednim vjerodostojnim dokazom dokazao da je imao u utuženom razdoblju nekog ozbiljnog interesenta za najam ili zakup predmetnog prizemlja. Doduše, spominjao je u iskazu "izvjesnog gospodina N", ali sami iskaz tužitelja kao zainteresirane stranke, bez detaljnijeg navođenja podataka dotičnog (prezimena, naziva njegovog obrta ili firme) kojima bi se mogla provjeriti točnost tužiteljevog iskaza, nije dovoljna za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.
6.3.Što se tiče naknađivanja koristi u smislu čl.165.st.1.ZV, koju korist bi tuženica imala od posjedovanja, treba reći da iz zatečenog stanja predmetnog prizemlja (koje je vidljivo i na fotografijama u sklopu nalaza vještaka) je vidljivo kako tuženica od samog posjedovanja prizemlja nije mogla imati nikakve koristi jer isto nije prikladno ni za stanovanje ni za obavljanje djelatnosti što je naveo i vještak Kurir. Da je, primjerice, tuženica prizemlje koristila za stanovanje ili za obavljanje neke djelatnosti, onda bi ona morala naknaditi korist u visini najamnine ili zakupnine jer bi to značilo da je uštedjela zbog toga što nije negdje drugdje morala iznajmiti stan ili poslovni prostor. Međutim, nema dokaza da je ona u prizemlju stanovala ili obavljala neku djelatnost pa utoliko nije ostvarila nikakvu korist od posjedovanja. To što je, kako kaže tužitelj, tuženičin sin (koji je rođen 1987., prema zapisniku s ostavinske rasprave – list 58) u prizemlju nešto radio na računalu ili zbog toga što su se u prizemlju skupljala djeca, ne predstavlja korist tuženice jer su tuženica i njezin sin zasebni subjekti, a kad je započelo utuženo razdoblje (2014.) tuženičin sin je već bio punoljetan. Osim toga, nema nikakvih dokaza da bi tuženica bila zakonski zastupnik te djece koja su se tu skupljala (radi organizacije proslava kako je iskazao svjedok AR) pa da bi ona osobno odgovarala za korist stečenu posjedovanjem prostora u svrhe organiziranja proslava.
6.4.Dakle, kako je utvrđeno da tužitelj nije dokazao postojanje štete u vidu izmakle koristi, a isto tako utvrđeno je da tuženica posjedovanjem predmetnog prizemlja u utuženom razdoblju nije ostvarila nikakvu korist, to je odbijen zahtjev u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 46.397,04 EUR sa zateznim kamatama.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.4.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) budući da je tužitelj u sporu uspio u pogledu nenovčanog zahtjeva, a tuženica u pogledu novčanog zahtjeva tj. uspjeh stranaka je podjednak.
U Splitu, 7.siječnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženice
