Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: Pr-18/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Ani Posavčić iz Kutine, Kolodvorska 3/I, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Šimi Saviću iz Zagreba, Ilica 191 c, radi nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, nakon održane javne glavne rasprave 28. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, KLASA: ZG/24-01/730, UR.BROJ: 00- 07-01/02-24-21 od 27.09.2024. nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. vratiti tužitelja FB na rad na radno mjesto pomoćnik revirnika – poslovođa u Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma podružnica Zagreb, Šumarija Lipovljani sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme KLASA: ZG/20-01/374, URBROJ: 07-00-08/02-20-76 od 28.07.2020., u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. studenog 2024. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad. Tužitelj navodi da je odlukom tuženika od 27. rujna 2024. godine tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. Tužitelj smatra da nije počinio tešku povredu radnih obveza koja bi opravdavala donošenje ovakve odluke o otkazu ugovora o radu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja navodeći da je tužitelj počinio težu povredu radnih obveza koja opravdava donošenje odluke o otkazu.

Tuženik je također uložio i prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu iz članka 133. stavak 3. Zakona o radu.

3. Prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu tužitelja nije osnovan.

Odluka o otkazu je donesena 27. rujna 2024. godine i dostavljena je tužitelju poštom. Tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava 28. listopada 2024. godine. Tuženik je svojom odlukom od 11. studenog 2024. godine odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava i u istoj odluci je potvrdio da je zahtjev za zaštitu prava pravovremen (list 13 spisa). Ova odluka tuženika je dostavljena tužitelju 14. studenog 2024. godine, a što je vidljivo iz priložene dostavnice (list 68 spisa). Kako je tužba podnesena 27. studenog 2024. godine to znači da je tužitelj poštivao sve rokove iz članka 133. Zakona o radu radi ostvarenja sudske zaštite. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao da je tužitelj propustio propisane rokove za ostvarivanje sudske zaštite. Stoga je prigovor prekluzije valjalo odbiti.

4. Nije sporno da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu pomoćnika revirnika – poslovođe kod tuženika, Uprava šuma Podružnica Zagreb, Šumarija Lipovljani prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 28. srpnja 2020. godine. Tužitelj radi kod tuženika neprekidno od 11. svibnja 2006. godine.

Tužitelju je otkazan navedeni ugovor o radu odlukom tuženika od 27. rujna 2024. godine zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. Iz navedene odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (list 6 spisa) je vidljivo da se tužitelju stavlja na teret da je bez obavijesti nadređenima tužitelj napustio radno mjesto na terenu u Šumariji Vrbanja iako je tamo trebao ostati s radnicima 1. kolovoza 2024. i 2. kolovoza 2024. godine. Tužitelj je trebao biti na ovom radnom zadatku u Šumariji Vrbanja u razdoblju od 29. srpnja 2024. pa do 2. kolovoza 2024. godine zajedno s još 6 radnika sjekača, kojima je on bio nadređen kao poslovođa.

Ovakvo postupanje tužitelja za dane 1. kolovoza i 2. kolovoza 2024. godine nije sporno, a što je potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu. Tužitelj je potvrdio da nije tražio odobrenje nadređenih od Šumarije Lipovljani da se zajedno s radnicima vrati s terena ranije, to jest već 1. kolovoza 2024. godine. Tužitelj je ovakvo svoje ponašanje opravdavao činjenicom da je 2. kolovoza 2024. godine imao zakazani pregled djeteta u bolnici. Osim toga, tužitelj je naveo kao opravdanje i činjenicu da je radni zadatak u cijelosti izvršen i ostvarena je zadana norma pa nije bilo razloga da radnici ostanu na terenu u Šumariji Vrbanja 1. kolovoza i 2. kolovoza 2024. godine.

Sporno je pitanje je li ovakvo ponašanje tužitelja opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu u smislu odredbi članka 115. Zakona o radu.

5. Na okolnosti obavljanja radova na terenu u Šumariji Vrbanja u razdoblju od 29. srpnja 2024. pa do 2. kolovoza 2024. godine te povratka radnika s terena kući 1. kolovoza 2024. godine saslušani su tužitelj, svjedok BB, radnik sjekač i svjedok ZB, upravitelj Šumarije Lipovljani. Svjedok BB je u svom iskazu potvrdio da su radnici u dogovoru s tužiteljem kao poslovođom obavili sav posao koji su trebali na terenu što se tiče norme, a sve stoga da bi se mogli ranije vratiti u Lipovljane jer je dijete tužitelja imalo zakazan liječnički pregled 2. kolovoza 2024. godine. Svjedok je potvrdio da su se svi radnici zajedno s tužiteljem vratili službenim kombijem u Lipovljane u četvrtak 1. kolovoza 2024. godine oko 11 sati prijepodne. Tom prilikom su odmah otišli kući i nisu se javili poslodavcu u Lipovljane.

Ove navode svjedoka BB je potvrdio i svjedok ZB koji nije bio osobno na terenu u Šumariji Vrbanja, nego je bio u to vrijeme u Lipovljanima. Svjedok je potvrdio da je svaki dan održavao kontakt telefonom s tužiteljem kao poslovođom kako bi imao uvida u rad ekipe na terenu. Svjedok ZB je potvrdio i to da mu tužitelj nije najavio da bi se ekipa s terena mogla vratiti u Lipovljane ranije, to jest već 1. kolovoza 2024. godine. Svjedok je naveo i to da je odmah primijetio u četvrtak 1. kolovoza 2024. godine da se službeno vozilo vratilo u Lipovljane, a s obzirom da su vozila tuženika opremljena uređajima iz kojih se može vidjeti gdje se to vozilo trenutno nalazi, a što sve kontroliraju ljudi u upravi, pa tako i ovaj svjedok. Tada je svjedok nazvao tužitelja koji mu je objasnio zašto su se radnici vratili s terena ranije nego što je to predviđeno.

Dakle, činjenično stanje nije sporno s obzirom da su istovjetne iskaze dali i tužitelj i svjedoci ZB i BB.

6. Iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da je posao tužitelja kao poslovođe i njegovih radnika sjekača specifičan na način da se obavlja isključivo na terenu u šumi te da bitno ovisi o vremenskim uvjetima. Kada su loši vremenski uvjeti tada se ovi poslovi ne mogu obavljati pa je rad ovih djelatnika usklađen s vremenskim uvjetima. Osim toga, rad ovih radnika je specifičan i po tome što isti imaju propisanu radnu normu koju trebaju ostvariti taj dan, ukoliko su vremenski uvjeti povoljni. Radnici sjekači nisu dužni raditi preko propisane norme zato da bi se otklonili rizici od ozljeda na radu i nastanka profesionalnih bolesti kod radnika, što je potvrdio i svjedok ZB, upravitelj Šumarije.

U konkretnom slučaju tužitelj je zajedno sa svojim radnicima sjekačima obavio na terenu sav predviđeni posao, a što niti tuženik kao poslodavac nije negirao u tijeku ovog postupka. Dakle, svi radni zadaci, to jest predviđena norma, bili su ostvareni već do dana 1. kolovoza 2024. godine i to upravo stoga što su djelatnici sjekači iskazali solidarnost prema tužitelju kao svom poslovođi i na njegovu zamolbu pojačali intenzitet rada za vrijeme dok su bili na terenu od 29. srpnja 2024. do 31. srpnja 2024. godine. Stoga nije bilo razloga da tužitelj zajedno s radnicima ostane i dalje na terenu u Šumariji Vrbanja jer su svi radni zadaci izvršeni. Da su radnici i ostali na terenu 1. kolovoza i 2. kolovoza 2024. godine ne bi morali ništa raditi jer su već ispunili svoju normu za taj cijeli tjedan, a što nije sporno.

To znači da za poslodavca nije nastala nikakva šteta što se tiče ostvarenih radnih zadataka tužitelja i njegove grupe radnika. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao kakva je to šteta nastala za tuženika kao poslodavca zbog ranijeg vraćanja tužitelja s terena i u kojem iznosu, iako je teret dokaza na njemu prema odredbama Zakona o radu.

Točno je da je tužitelj napravio propust jer je bez odobrenja nadređenih povukao radnike s terena ranije nego što je to bilo predviđeno, ali je zato bilo primjerenije da mu se izrekne neka druga sankcija, a ne odluka o otkazu ugovora o radu. Pri tome je sud imao u vidu i činjenicu da je tužitelj dugogodišnji radnik Šumarije Lipovljani još od 2006. godine te da ima bolesno dijete.

Tužitelj nije imao namjeru prikriti od poslodavca činjenicu da se zajedno sa svojom grupom radnika vratio s terena ranije u Lipovljane, to jest 1. kolovoza 2024. godine. Naime, svjedok ZB, upravitelj Šumarije Lipovljani je u svom iskazu potvrdio da službena vozila tuženika imaju ugrađene uređaje iz kojih se lako može vidjeti gdje se vozilo trenutno nalazi. Tako je ovaj svjedok odmah utvrdio već 1. kolovoza 2024. godine da se službeno vozilo kojim su se služili tužitelj i njegovi radnici ne nalazi u Vrbanji kod Vinkovaca, nego u Lipovljanima. U telefonskom razgovoru tužitelj je odmah priznao svjedoku ZB što se dogodilo i zašto su se radnici zajedno s njim vratili u Lipovljane već 1. kolovoza 2024. godine. Treba napomenuti da su svjedok ZB i tužitelj bili svaki dan u telefonskom kontaktu barem jednom dnevno za vrijeme dok se tužitelj s radnicima nalazio na terenu u Šumariji Vrbanja. Stoga je upravitelj Šumarije ZB odmah 1. kolovoza 2024. godine saznao da se tužitelj s radnicima nalazi u Lipovljanima i to temeljem obavljenog telefonskog razgovora. Do tog saznanja upravitelj Šumarije je došao i uvidom u kretanje službenog vozila kojim su tužitelj i njegovi radnici putovali na teren u Šumariju Vrbanja.

Zbog svega navedenog valjalo je donijeti odluku kao u izreci i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja jer navedeni propusti tužitelja nisu dovoljan razlog za donošenje odluke o otkazu, nego za donošenje eventualno neke druge sankcije.

7. Imajući u vidu prirodu ovog spora te činjenicu da je tužitelj napravio određene propuste u svom radu sud je mišljenja da je najpravičnije da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Kutini 7. siječnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina, Kolodvorska 3/I

2. Odvjetnik Šime Savić, Zagreb, Ilica 191 c