REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1714/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja CZĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, Ciscuttijeva 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi poništenja rješenja, 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-02/24-09/294829, URBROJ: 511-09-38-25-5 od 21. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-02/24-09/294829, URBROJ: 511-09-38-25-5 od 21. kolovoza 2025. u točki 1. izreke, odbijen je zahtjev poslodavca KERAFIX SISTEMI d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, sa sjedištem u [adresa], za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja, rođenog **.**.1989. u mjestu Sharkia, Egipat, državljanina Egipta, u točki 2. izreke rješenja određeno je, da je tužitelj, nositelj putne isprave Egipta broj A29843622 od 23. siječnja 2022. dužan dragovoljno napustiti EGP u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja kojim prestaje zakoniti boravak. U točki 3. izreke rješenja tužitelj je dužan prilikom napuštanja EGP-a rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, dok je, u točki 4. izreke rješenja određeno, da ako tužitelj ne izvrši ovo rješenje u roku iz točke 2. izreke rješenja, tužitelja kao državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a, sukladno članku 203. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22, u nastavku teksta: Zakon).

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-02/24-09/294829, URBROJ: 511-09-38-25-5 od 21. kolovoza 2025. tužitelj je podnio pravovremenu tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 8. rujna 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, kako osporava da je rješenje tuženika od 21. kolovoza 2025. postalo izvršno pa predlaže da sud osporavano rješenje tuženika ocijeni nezakonitim i u dijelu koji se odnosi na izdavanje potvrde izvršnosti, usvoji tužbeni zahtjev na temelju članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS).

3. Nastavno, tužitelj je istaknuo, da tuženik nije uzeo u obzir odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, da se u postupku koji je prethodio upravnom sporu nije postupalo prema pravilima postupka, iz kojeg razloga je činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno, a što je sve rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava te povredom odredbe članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Dodao je, da nije proveden niti ispitni postupak radi utvrđivanja činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje ove upravne stvari, čime je povrijeđena odredba članka 51. ZUP-a, kao i načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa propisano člankom 6. ZUP-a.

4. Napomenuo je, da je imao odobrenu dozvolu za boravak i rad od 2. srpnja 2024. do 21. svibnja 2025. te da nije znao da mu se ista ukida, ukoliko više nije na radnom mjestu temeljem koje je tu istu dozvolu ishodovao, odnosno tužitelj da nije znao da nezakonito boravi u [adresa] vjerujući da ima aktivnu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj te je nastavio tražiti novo zaposlenje, jer je želio i htio ostati raditi u Republici Hrvatskoj, pa je tako pronašao novog potencijalnog poslodavca, ovdje zainteresiranu osobu KERAFIX SISTEMI d.o.o. koji je ponovno zatražio izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja.

5. Kako je tužitelj proveo u Hrvatskoj dovoljno dugo vremena da usvoji odgovarajuće obrasce ponašanja i poštivanja hrvatske kulture, smatra da nije svrsishodno niti razmjerno cilju, narediti tužitelju da napusti Europski gospodarski prostor.

6. Na okolnosti navedene iz tužbe, tužitelj je predložio svoje saslušanje, a također je dostavio i presliku zahtjeva za produljenje roka za dragovoljni odlazak, dok je u tužbi predložio da se odredi odgodni učinak tužbe temeljem članka 42. stavak 2. ZUS-a, kao i da se odgodi izvršenje osporavanoga rješenja tuženika od 21. kolovoza 2025. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

7. O navedenom prijedlogu tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe odlučeno je rješenjem ovog suda od 16. listopada 2025. na način, da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem, iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju citiranog rješenja, a protiv kojeg je tužitelj 11. studenoga 2025. izjavio žalbu, koja je otpremljena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na nadležno postupanje.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 15. listopada 2025. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženu osporavanog rješenja te je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Zainteresirana osoba do dana održavanja ročišta za raspravu nije se očitovala na navode tužitelja iz tužbe.

10. U ovom upravnom sporu 11. prosinca 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja i zainteresirane osobe, na temelju članka 91. stavak 3. u svezi članka 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), pa je u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a, službenoj osobi tuženika dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a tužitelj kod predloženog dokaznog prijedloga, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

11. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je ovdje zainteresirana osoba 17. prosinca 2024. podnijela Policijskoj upravi Primorsko- goranskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja, da je postupajući po zahtjevu tužitelja utvrđeno, da je Policijska postaja Poreč za tužitelja 20 studenog 2024. donijela rješenje o povratku s rokom napuštanja od 30 (trideset) dana kojeg slijedi zabrana ulaska u Schengenski prostor na 5 (pet) godina zbog nezakonitog boravka, odnosno da je za tužitelja raspisano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu zbog Odluke o vraćanju. Utvrđeno je, da je osnivač trgovačkog društva KERAFIX SISTEMI d.o.o., CZ saslušan na zapisnik kod tuženika 17. ožujka 2025. kada je naveo, da je upoznat sa razlozima odbijanja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad za ovdje tužitelja i da ne zna gdje se nalazi tužitelj.

12. Utvrđeno je, da spisu predmeta upravnog postupka prileži rješenje o povratku izdano 20. studenoga 2024. od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč – Parenzo, jer je tužitelj imao odobrenu dozvolu za boravak i rad od 2. srpnja 2024. do 21. svibnja 2025. i ista je ukinuta 14. studenog 2024. temeljem članka 94. stavak 1. točka 8. Zakona, a nakon prestanka važenja dozvole nije napustio Republiku Hrvatsku, već je nezakonito nastavio boraviti u [adresa], a da nije na kratkotrajnom boravku, niti ima valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak ili na drugi način zakoniti boravak.

13. Također, utvrđeno je, da je tužitelju radi počinjenog prekršaja nezakonitog boravka iz članka 183. stavak 1. Zakona, izdan i uručen obavezni prekršajni nalog, KLASA: 211-07/24-2/51434, URBROJ: 511-08-27-24-1, utvrđeno je da je za tužitelja raspisano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu zbog Odluke o vraćanju, odnosno da je određena zabrana ulaska i boravka u EGP, pa tako i u Republiku Hrvatsku sukladno članku 59. stavku 1. točka 6. Zakona, što je zapreka za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj tužitelju, slijedom čega je tuženik 21. kolovoza 2025. donio ovdje osporavano rješenje koje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

14. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Naime, nije sporno da je osporavano rješenje tuženika doneseno pozivom na odredbu članka 59. stavak 1. točka 6. Zakona.

16. Stoga, nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima osporava da je navedeno rješenje tuženika postalo izvršno, jer je člankom 184. stavak 6. Zakona propisano, da rok za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi počinje teći prvog dana od dana dostave rješenja o povratku, a kako protiv rješenja o povratku žalba nije dopuštena, isto postaje izvršno istekom roka za dobrovoljno ispunjenje obveze, računajući od dana uredne dostave rješenja, dok je osporavano rješenje tuženika od 21. kolovoza 2025. tužitelju uručeno 22. kolovoza 2025., a kako to proizlazi iz dostavnice koja prileži spisu predmeta upravnog postupka.

17. S tim u svezi ukazuje se tužitelju, da nije osnovan niti navod tužitelja iz tužbe kojim ističe da osporavano rješenje tuženika nije izvršno zbog toga što ne sadrži potvrdu o izvršnosti u smislu članka 137. stavak 3. ZUP-a, jer iako predmetna zakonska odredba propisuje da rješenje koje se izvršava mora sadržavati potvrdu izvršnosti, ta potvrda ima deklaratorni, a ne konstitutivni karakter te potvrda ne stvara izvršnost, već samo službeno potvrđuje da su ispunjeni uvjeti za izvršenje propisani člankom 133. ZUP-a.

18. Izvršnost osporavanog rješenja nastupa po sili zakona, istekom roka određenog za dobrovoljno ispunjenje obveze, a ne izdavanje potvrde, odnosno izostanak potvrde o izvršnosti ne utječe na pravnu činjenicu da je rješenje, već postalo izvršno, pa i bez izričite potvrde o izvršnosti u izreci ili na rješenju, ukazuje se tužitelju ,da je osporavano rješenje tuženika postalo izvršno istekom roka od 15 (petnaest) dana od dana uredne mu dostave, ( a rješenje je tužitelju uredno dostavljeno, kao što je to gore navedeno 22. kolovoza 2025.).

19. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe, da je imao odobrenu dozvolu za boravak i rad od 2. srpnja 2024. do 21. svibnja 2025. te da nije znao da je ista ukinuta, budući da ne radi više na tom radnom mjestu, valja odgovoriti tužitelju, da je dozvola za boravak i rad tužitelju, koja je izdana od strane Policijske postaje Poreč, ukinuta, temeljem članka 94. stavak 1. točka 8. Zakona 14. studenog 2024., a također je tužitelj 12. studenog 2024. odjavljen iz evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je navedena dozvola za boravak i rad izdana, odnosno prestanak radnog odnosa kod tog poslodavca, uzrokuje prestanak važenja dozvole za boravak i rad, dok nepoznavanje zakona ne može spriječiti nastup zakonskog učinka, pa budući je dozvola za boravak i rad tužitelju ukinuta 14. studenog 2024., a tužitelj je nakon ukidanja iste ostao boraviti na području Republike Hrvatske, tužitelju je uručeno Rješenje o povratku doneseno od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč – Parenzo od 20. studenog 2024., zbog počinjenja prekršaja iz članka 183. stavka 1. Zakona.

20. Na drukčije rješenje ovog pravnog spora ne utječu niti navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je dovoljno dugo vremena u Republici Hrvatskoj gdje je usvojio obrasce ponašanja i poštivanja hrvatske kulture, zbog čega da nije svrsishodno donositi odredbu o napuštanju EGP-a, budući je odredbom članka 184. Zakona propisano, da se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili mu rješenjem prestaje zakoniti boravak, određuje i obveza napuštanja EGP-a, a obveza napuštanja nije kazna, već posljedica nezakonitog boravka, čime se osigurava poštivanje imigracijskog režima Republike Hrvatske.

21. Nisu osnovani niti navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, jer su tijela javne vlasti dužna pri vođenju postupka i donošenju odluka osigurati pravičan odnos između interesa stranke i javnog interesa te primjenjivati mjere kojima se ostvaruje svrha zakona s najmanjim mogućim ograničenjima prava stranaka.

22. U konkretnom slučaju, svrha postupanja tuženika bila je osigurati poštovanje zakonom propisanih uvjeta boravka državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj te nalaganjem tužitelju da napusti područje EGP-a, ostvaruje se zakonom propisan cilj, osiguranje zakonitog boravka državljanina treće zemlje i zaštita javnog poretka, što predstavlja legitiman javni interes, a mjera koja je poduzeta ,obveza napuštanja zemlje u zakonskom roku, predstavlja najmanje restriktivno sredstvo za postizanje tog cilja, budući je tužitelju ostavljen razuman rok za dobrovoljan odlazak i nije izrečena nikakva stroža mjera poput prisilnog udaljenja ili zabrane ulaska pa je po mišljenju ovog suda postupanje tuženika bilo proporcionalno svrsi zakona te u skladu s člankom 6. ZUP-a.

23. Tuženik je u upravnom postupku utvrdio da je za tužitelja u Schengenskom informacijskom sustavu izdana mjera državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi Odluka o vraćanju- članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860 te je nakon utvrđene činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari omogućeno zainteresiranoj osobi sudjelovanje u postupku, na način da je zainteresirana osoba saslušana na zapisnik 17. ožujka 2025., sukladno članku 30. ZUP-a i omogućeno joj je da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari što je zainteresirana osoba na zapisnik i potvrdila.

24. Stoga imajući u vidu da je tužitelj počinio prekršaj iz članka 88. stavak 1. Zakona, jer je radio bez odobrene dozvole za boravak i rad na poslovima postavljanja keramike, za ovdje zainteresiranu osobu od 22. prosinca 2024. do 16. kolovoza 2025., navedeno predstavlja kršenje odredbi Zakona, slijedom čega se osporavano rješenje tuženika sukladno ocjenjuje zakonitim, pa je na temelju članka 116. stavak 1. valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Radivoju Mačešiću-Biscuoli, odvjetniku u Puli, Ciscuttijeva

- tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj,

Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3