REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-1236/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506, zastupanog po pun. Krunu Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi činidbe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. listopada 2025. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tužene, dana 7. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Zabranjuje se tuženici ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], korištenje šumskog zemljišta – nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te se istoj nalaže u roku od petnaest dana predati navedenu nekretninu u posjed i na gospodarenje tužitelju.

II. Nalaže se tuženici ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, iznos od 61,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 10,25 eura od 1. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 10,25 eura od 1. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 10,25 eura od 1. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 10,25 eura od 1. siječnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 10,25 eura od 1. siječnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 10,25 eura od 1. siječnja 2021. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženici ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

Obrazloženje

1. Dana 5.siječnja 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj pravna osoba koja gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, sukladno odredbama čl. 14. st. 2. t. a) Zakona o šumama, te da je isti ovlašten i legitimiran zahtijevati naknadu za šumu i šumsko zemljište i njihovo protupravno korištenje, kao i obračunavati visinu naknade, sukladno mjerodavnim odredbama navedenog Zakona. S obzirom na to da je tužitelj pravna osoba sa javnim ovlastima, u smislu Zakona o šumama i njegovih podzakonskih akata, tužitelj da je, temeljem odredaba čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama, oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu koji je proizišao iz obavljanja upravo javnih ovlasti od strane tužitelja. Nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 3950281 m2, da je u vlasništvu Republike Hrvatske, te da je obuhvaćena Programima gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Biluš“ u razdoblju od 1. siječnja 2009. godine do 1. prosinca 2028. godine, što da dokazuje da se radi o šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske. Navedena činjenica da se dokazuje potvrdom koja predstavlja javnu ispravu, u smislu odredaba čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženik da je bez valjane pravne osnove u razdoblju od 2015. godine do 2020. godine koristio predmetnu nekretninu kao šumsko zemljište u označenoj površini, za što tužitelju da nije platio odgovarajuću naknadu, da se radi o naknadi u visini od 463,56 kn, a obračun da je izvršen sukladno odredbama čl. 16. Pravilnika o utvrđivanju naknade za šumu i šumsko zemljište. Navedena visina da odgovara visini zakupnine koju bi tuženik platio za slučaj da je s tužiteljem sklopio ugovor o zakupu, a ista da se izračunava na način prikazan u obračunu naknade od 22. studenoga 2021. godine koji se prilaže. Podacima o ARKOD evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta da raspolaže Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pa se predlaže od navedene Agencije, kao državnog tijela, zatražiti podatke iz evidencije o korištenju predmetne nekretnine kao poljoprivrednog zemljišta od strane tuženika, kao bespravnog korisnika. Tužitelj da je pozvao tuženika 22. studenoga 2021. godine da istom isplati naknadu za bespravno korištenje šumskog zemljišta te da mu je dostavio obračun visine naknade, a isti da je tuženik zaprimio 25. studenoga 2021. godine. Nakon zaprimanja obračuna naknade, tuženik da nije osporio korištenje šumskog zemljišta niti je tužitelju platio traženu naknadu na koju tužitelj ima pravo od tuženika, kao nesavjesnog stjecatelja, zahtijevati pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana stjecanja do isplate. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu, žalbi protiv presude zbog ogluhe, tužena navodi da joj nije poznato o čemu je sud rješavao u presudi, odnosno da joj nije poznato о kojoj je čestici riječ (812/1 k. o. [katastarska općina]), a još manje da joj je poznato da bi ona bila u posjedu iste. Navodi da ne zna na koji način ti trebala vratiti u posjed zemljište koje nikad nije bilo u njenom posjedu. U prilogu dostavlja prijepis posjedovnog lista na kojem su navedene sve čestice zemlje koje su u njenom posjedu u selu [adresa], a isti taj prijepis posjedovnog lista da je priložila Agenciji za plaćanje u poljoprivredi prilikom rješavanja poticaja. Ponavlja da nikada nije bila u posjedu navedene čestice, te se protivi tužbenom zahtjevu i po pitanju osnova i visine istog.

3. Tužena nadalje ističe da je njen suprug SO preminuo 2012.godine, da je on za potrebe otvaranja OPG-a zatražio suglasnost i da je očito pogreškom Agencije za poljoprivredu stavljena i predmetna nekretnina koja nije vlasništvo niti tužene niti njenog pokojnog supruga. Navodi da se radi o ovom dijelu koji je tužiteljevoj skici (list 49 spisa) iscrtan crnom olovkom. Granica njene nekretnine, da je do suhozida koji se nalazi sa očito južne strane ovog iscrtanog dijela koji nikada nisu koristili, niti tužena niti njen pokojni suprug. Taj predmetni dio da je suhozidom odvojen od njenog dijela, odnosno kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. OPG da nije formalno ugašen, da isti egzistira samo iz razloga postojanja obiteljskih maslina na posve drugom zemljištu koje je od predmetnog udaljeno sigurno 10 km. Tužena da se nakon smrti svog supruga preselila u Kaštela i da tamo stalno živi, da u selu ništa ne obrađuje. Navodi da niti ona niti njen suprug nisu nikada koristili ovaj dio za koji tužitelj potražuje naknadu.

4. U svom podnesku od 24.veljače 2025.godine tužitelj navodi da je zatražio očitovanje od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, iz istog da je razvidno da je tužena na predmetnoj nekretnini, kao i na ostalim nekretninama uredno zatražila i ishodila potpore (poticaje) i to baš u utuženom razdoblju od 2015.godine do 2020.godine, dakle, i nakon smrti pokojnog supruga SO koji je navodno koristio sporni OPG. Iz tog dopisa da proizlazi da se podaci o ARKOD parcelama unose temeljem izjava predstavnika poljoprivrednog gospodarstva te da se parcele, kao i njihove granice, poslije lako mogu mijenjati sukladno promjenama poljoprivredne aktivnosti. Radi navedenog da tužena nije imala nikakvih zapreka predmetnu nekretninu „izbrisati“ iz evidencije sa svoga imena. Dakle, da je razvidno kako tužena predmetnu nekretninu koristi od 2010.godine, da je za istu i u utuženom razdoblju primala poticaje, a navodnu grešku na koju se poziva da nikada nije prijavila Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom dopisa tužitelja Direkciji pravnih poslova tužitelja od 9. ožujka 2022. godine i 8. ožujka 2022. godine te Odjelu za ekologiju od 8. prosinca 2021. godine; obračuna tužitelja tuženoj od 22. studenog 2021. godine i 27. travnja 2021. godine; prijepisa posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Kaštel Sućurac na dan 5. studenog 2016. godine za posjedovni list 48 k. o. [katastarska općina] i na dan 12. prosinca 2024. godine; dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Klasa: 701-01/24-01/0011, Ur. broj: 343-0603/02-24-002 od 22. srpnja 2024. godine sa grafičkim prikazom preklopa ARKOD parcela korisnice ŽO sa katastarskom česticom broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 49 spisa); e-mail poruke Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju punomoćniku tužitelja od 4. veljače 2025. godine sa popisom zahtjeva za potporu u razdoblju od 2015. godine do 2020. godine podnesenih od strane tužene te presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-62/21 od 30. listopada 2023. godine (NN 140/23).

6. Tužitelj je popisao parnični trošak.

7. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Naime, temeljem svih izvedenih dokaza za zaključiti je da nije sporno o kojem se točno dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi, čitava čestica je ogromne površine i nesporno je u vlasništvu RH, tužena i ne spori da se radi o šumskom zemljištu u vlasništvu RH. Dakle, vlasnik predmetnog dijela nekretnine, i čitave nekretnine, je upravo RH, iako tužena nije istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, tužitelj nije vlasnik predmetnog dijela nekretnine, pa bi upravo RH kao vlasnik, a ne tužitelj, mogao od tražiti od tužene predaju nekretnine vlasniku ili osobi koju odredi (pa tako i tužitelju) u posjed, vezano za odredbu čl.165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), a kada bi ista bila u posjedu tužene, a očito nije. Dakle, temeljem te odredbe, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Tužena pak nije istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, a bitno je za ovaj sud utvrđenje da nekretnina nije u posjedu tužene i tužena ne polaže pravo na posjed iste, pa je to odlučna okolnost i utvrđenje suda kod odbijanja zahtjeva tužitelja na predaju nekretnine u posjed tužitelja, za ponoviti je da je ovaj zahtjev tužitelja iz tog razloga neosnovan, bez obzira na aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom pravcu, s obzirom da tužitelj nije vlasnik nekretnine.

9. U ovom slučaju, temeljem svih izvedenih dokaza, sud drži utvrđenim da tužena, niti njen suprug, nisu predmetni dio nekretnine obrađivali, niti koristili, nisu istu držali u svom posjedu, posebno ne tužena, kroz utuženi period, iako je očito ista unesena u sastav u sastav nekretnina poljoprivrednog gospodarstva pokojnog supruga tužene, a sada i same tužene, registriranog OPG-a, i pored drugih nekretnina, te su očito, a priložena je dokumentacija koja tome svjedoči, i za istu aplicirali za dobivanje poticaja. Dakle, za navesti je da tužena tek u ovom postupku ističe da je greškom ista unesena kod otvaranja OPG-a, a ta greška čitavo vrijeme egzistira i tužena ničim nije dokazala da je Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, tu grešku prijavila, što je logično trebala napraviti, a to je mogao u svako doba napraviti i sam tužitelj, a upravo i s obzirom na priloženu mail prepisku sa tom Agencijom i sadržaj odgovora tužene na tužbu.

10. Svakako, u ovom postupku je trebalo odlučiti o vraćanju predmetne nekretnine tužitelju posjed i zabrani tuženoj da istu koristi, dakle, temeljem odredbi ZV-a. Tužitelj nije vlasnik predmeta spora, a sve i da je vlasnik tužitelj, a ne RH, svejedno bi ovaj zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer sud drži utvrđenim da ista nije u posjedu tužene i da tužena nikada i nije vršila posjedovne čine na istoj, niti ističe da joj pravo na posjed pripada, pa nije pasivno legitimirana po pitanju ovog zahtjeva. Dakle, tužena, odnosno prednik tužene, je nekretninu očito uvrstio u nekretnine kod otvaranja OPG- a, to kasnije nije kao greška prijavljeno predmetnoj Agenciji, međutim, nekretnina očito nije korištena od strane niti tužene niti njenog supruga. Kako tužitelj nije dokazao da je nekretnina u posjedu tužene, niti da ista na njoj vrši posjedovne čine, a iz izvedenih dokaza proizlazi da tužena nije pasivno legitimirana po pitanju ovog dijela zahtjeva, to je jasno da tužena nije stvarni i nepošteni posjednik iste pa nekretninu i ne može predati tužitelju u posjed niti joj se treba zabraniti korištenje iste. Radi navedenog je ovaj dio zahtjeva tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Što se tiče naknade za bespravno korištenje ovog šumskog zemljišta, radilo bi se u biti o zahtjevu radi naknade štete spram nepoštenog posjednika vezano za štetu koja je nastala na nekretnine i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, a moguće i naknadu štete radi nemogućnosti davanja zemljišta u zakup trećoj osobi u vidu izgubljene zarade vlasnika zemljišta. Za ponoviti je da tužena nije bespravni posjednik nekretnine (bez obzira što je ista uvrštena u popis nekretnina poljoprivrednog gospodarstva), jer nema stvarnih posjedovnih čina na istoj od strane tužene, niti od strane tužene niti od strane njenog pokojnog supruga za njegova života, pa tako tužena nije spram tužitelja imala nikakvih koristi od predmetne nekretnine, koju bi tužitelju trebala platiti, niti je tužitelju odnosno vlasniku nekretnine prouzročila štetu na nekretnini koju bi trebala naknaditi. Pitanje traženja i ostvarenja poticaja je pitanje za nadležnu Agenciju, a ne za tužitelja i ovaj postupak s obzirom da je ovo parnični postupak između parničnih stranaka, tužitelja i tužene, a tužena tužitelju niti vlasniku nekretnine nije nanijela nikakvu štetu posjedovanjem nekretnine niti je spram tužitelja i vlasnika nekretnine ostvarila korist.

12. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-62/21-7 OD 30.listopada 2023.godine, na koju se tužena poziva, zaista je ukinuta Odluka o pokretanju postupka prisilne naplate s osnove korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove za cjelokupno razdoblje korištenja tog zemljišta, prijašnjeg protupravnog prisvajanja i drugih protupravnih radnji, Klasa: DIR/19-01/2465, Urbroj: 00-07-01/01-20/57 od 23.listopada 2020.godine. Tužitelj navodi da je odgovornost tužene predviđena Zakonom o obveznim odnosima, a da na to navedena presuda ne utječe.

13. Iz obrazloženja ove citirane presude Visokog upravnog suda RH, proizlazi da je čl.59. Zakona o šumama (NN 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), propisano da se šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske kojima gospodari javni šumoposjednik (Hrvatske šume), a koja nisu privoedena namjeni, mogu davati u zakup. Stavkom 9. propisano je da mjerila za davanje u zakup šumskog zemljišta iz ovog članka, dokumentaciju potrebnu za javni poziv, vrijeme trajanja zakupa i kriterije za raskid ugovora o zakupu Vlada propisuje uredbom. Na temelju navedenog propisa Vlada je donijela Uredbu o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu RH (NN 55/19). U čl.4.st.5. Uredbe propisano je da se šumskog zemljište može u svrhu pašarenja, dati u zakup ili kratkoročni zakup samo osobi koja je upisana u upisnik poljoprivrednika te koja je vlasnik ili posjednik stoke. Temeljem navedenog propisa uprava Hrvatskih šuma je donijela Odluku o pokretanju postupka prisilne naplate s osnove korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove za cjelokupno razdoblje korištenja tog zemljišta, prijašnjeg protupravnog prisvajanja i drugih protupravnih radnji.

11. Sve navedeno je točno, a za ponoviti je da je presudom Visokog upravnog suda RH Usoz-62/21 od 30.listopada 2023.godine odlučeno da citirana odredba Uredbe nije valjana pravna osnova za donošenje sporne Odluke. Dakle, upravo je citiranom presudom ukinuta Odluka tužitelja o pokretanju postupka prinudne naplate..., koja je očito bila temelj i ovog traženja od tužene predmetne naknade za korištenje šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove. Kratko rečeno, tužena (a niti njen pokojni suprug) nisu predmetno šumsko zemljište dobili u zakup u skladu sa Uredbom o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu RH, a niti je tužena u utuženom periodu bila nepošten korisnik ni posjednik predmetnog zemljišta pa da bi temeljem ZV-a trebala tužitelju ili vlasniku, kao nepošten posjednik naknaditi koristi koje je od korištenja zemljišta imala, dakle, za ponoviti je – temeljem ZV-a, a nije niti tužitelju prouzročila bilo kakvu u vidu izgubljene dobiti radi nemogućnosti davanja u zakup ovog zemljišta trećima, vezano za odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), tužitelj to i ne tvrdi niti je to dokazao. Sve i da je tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnog stvari naknaditi tužitelju neku štetu, a nije, tužitelj ponovno nije dokazao o kojoj bi se šteti radilo, a utuženi iznosi su proizvoljno određeni od strane tužitelja („obračun naknade za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove“ temeljem Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu RH), o čemu je već Visoki upravni sud RH iskazao svoj stav u citiranoj presudi od 30.listopada 2023.godine. Niti Pravilnik o utvrđivanju naknade za šumu i šumsko zemljište ne može se primijeniti u ovom slučaju iz jednostavnog razloga, naime, tuženoj predmetna nekretnina nije dana u zakup niti od vlasnika niti od strane tužitelja, pa ista ne treba platiti nikakvu naknadu sukladno citiranom Pravilniku, jer nije zakupnik nekretnine, a za ponoviti je, u utuženom periodu nije bila niti nepošten posjednik. Sve i da jest tužena bila nepošten posjednik u utuženom periodu, te da je tužitelju odnosno vlasniku prouzročila štetu u vidu izgubljene dobiti radi nemogućnosti davanja nekretnine trećim osobama u zakup, tužitelj opet ne može kod određena visine te štete primijeniti proizvoljno iznose iz tog Pravilnika, nego bi trebao dokazati da mu je šteta nastala krivnjom tužene i u kojem iznosu mu je šteta nastala, što tužitelj nije dokazao u ovom postupku, a za ponoviti je da tužena u utuženom periodu nekretninu nije niti koristila ni posjedovala, pa je tužitelj uredno mogao istu dati u zakup bilo kome i od toga ostvariti dobit odnosno naknadu od zakupnika.

12. Za navesti je da je traženje dobivanja potpora na strani tužene od nadležne Agencije koja nije stranka u ovom postupku, za predmetnu nekretninu za koju sama tužena navodi da nije u njenom posjedu i da greškom ušla u popis nekretnina OPG-a, pitanje za drugi postupak i ta činjenica ne dokazuje osnovanost u ovom postupku postavljenog zahtjeva tužitelja spram tužene, to je pitanje za nadležnu Agenciju, a tužitelj u svako doba može bilo kome ukazati na eventualno stjecanje bez osnove i pravilnost postupanja same tužene ili bilo koga tko aplicira za navedene potpore.

13. Svakako, temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud drži da zahtjev tužitelja nije osnovan, sud odlučuje temeljem izvedenih dokaza, a svi potrebni dokazi za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku su izvedeni i nije preostalo nikakvih predloženih dokaza koje sud nije izveo za potpuno utvrđenje činjeničnog stanja.

14. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Odluka o naknadi parničnog troška tuženoj je izostala budući tužena nije imala nikakav trošak, a trošak nije niti zatražila.

U Splitu, 7. siječnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tužene