Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Krapini
Trg dr. M.D.Grmeka 1, Krapina
Poslovni broj Pr-16/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Jasmini Božić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima KG, Denisu Bajsu i Toniju Orestu Draškoviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika Srednja škola Krapina, iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB 31689508648, zastupana po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti, j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenoga 2025. u prisutnosti zz tužitelja JG, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba i punomoćnice tuženika Ivane Šuti, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz & Šuti, j.t.d. iz Zagreba, 7. siječnja 2026. donio je, objavio je,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se kako Odluka tuženika SREDNJA ŠKOLA KRAPINA, iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB 31689508648 od 08.05.2025.godine Klasa: 113- 04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-11 kojom se odbija zahtjev tužitelja ŽG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J.Jelačiča dana 9.svibnja 2025. godine nije dopuštena i pravilna.
II. Utvrđuje se kako Odluka tuženika SREDNJA ŠKOLA KRAPINA, iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB 31689508648 od 04.06.2025.godine Klasa: 113- 04/25-01/14, Ur.broj: 2140-88-2 kojom se odbija Zahtjev tužitelja za zaštitom prava iz radnog odnosa od 19.05.2025. podnesen protiv Odluke tuženika od 08.05.2025.godine Klasa: 113- 04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-11 o odbijanju plaćenog dopusta nije dopuštena i pravilna.
III. Nalaže se tuženiku SREDNJA ŠKOLA KRAPINA, iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB 31689508648 isplatiti tužitelju ŽG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 07. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici ŽG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku SREDNJA ŠKOLA KRAPINA, iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB 31689508648, parnični trošak u iznosu od 625,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom tekućom od 29. prosinca 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojeg se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (NN br.29/2024., nastavno: TKU). Tužitelj je kao član Školskog sindikata Preporod, Zagreb, Šubićeva 42, zatražio od tuženika dana 06.05.2025.godine, sukladno čl.43.st.1. toč. 9. TKU-a, korištenje 1 dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J.Jelačiča dana 9.svibnja 2025.godine. Tuženik je Odlukom od 08.05.2025.godine Klasa: 113-04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-11 odbio navedeni zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom jer on nije suglasan sa Dopisom Ministarstva rada od 18.04.2025. godine koju šalje u prilogu. U navedenom Dopisu Ministarstva rada Klasa: 110-01/25-01/106, Ur.broj: 524-03/1-25-2 od 18.04.2025. godine navodi se kako radnici ne bi imali pravo na plaćeni dopust iz slijedećih razloga:
Prema čl.98. TKU sindikalnom predstavniku, sindikalnom povjereniku ili članu povjerenstva treba omogućiti da sindikalne aktivnost obavlja u radno vrijeme na način koji ne šteti obavljanju službe te članovi povjereništva sindikata imaju pravo održati sindikalne sastanke u vrijeme i na način koji ne šteti djelotvornosti poslovanja ustanove, a sindikalni povjerenik odnosno članovi sindikalnog povjereništva imaju pravo na plaćeni dopust za sastanke, tečajeve, seminare, kongrese i konferencije. Prema čl.86.st.4. Zakona o radu radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada. Čl.43.st.1. toč.9. TKU-a predstavlja sadržajno isti članak prethodno važećeg TKU-a (Temeljnog kolektivnog ugovora z službenike i namještenike, NN br.556/2022.) gdje je Povjerenstvo za tumačenje TKU-a dalo tumačenje broj 106/22.) u kojem se navodi kako se plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje samo na sindikalnim susretima, seminarima i obrazovanju za sindikalne aktivnosti. Odluka tuženika kojom se odbija zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom nije pravilna iz razloga jer su navodi i razlozi Dopisa Ministarstva Klasa: 110-01/25-01/106, Ur.broj: 524- 03/1-25-2 od 18.04.2025. godine u cijelosti činjenično netočni i pravno neosnovani. Ovo iz slijedećih razloga: Prije svega, Ministarstvo rada nije ovlašteno tumačiti odredbe TKU-a te njegova mišljenja i/ili tumačenja nemaju nikakav pravno obvezujući karakter. Nadalje, Ministarstvo rada se poziva na irelevantne odredbe TKU- a i Zakona o radu (dalje: ZOR-a). Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o pravima sindikalnih povjerenika iz čl.98.TKU-a, kao niti o pravu zaposlenika temeljem čl.86.st.4. ZOR-a. Radi toga, potpuno su bespredmetni navodi Ministarstva rada kako predmetno pravo podrazumijeva samo sindikalne aktivnosti u smislu čl.86.st.4.ZOR-a. Sasvim suprotno, u čl.43.st.1.toč.9. TKU-a riječ je o potpuno novom pravu, povoljnijem pravu koje su ugovorne strane TKU-a ugovorile sukladno čl.9. i čl.192. ZOR-a i koje pravo nije postojalo u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike (NN br.56/2022.). Naime, odredba ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike i odredba važećeg TKU-a na koju se poziva ovdje tužitelj nisu istovjetne budući je odredba novog TKU-a dopunjena na način da sada jasno obuhvaća «i druge sindikalne aktivnosti». Iz navedenog slijedi kako su stranke novim TKU-a tim i takvim proširenjem učinile nespornim da se navedeno pravo na plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje zaposlenika u svim sindikalnim aktivnostima, uključivo i aktivnost sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu. Dakle, nesporno je kako je prosvjed organiziran od strane sindikata sindikalna aktivnost, ali je Ministarstvo rada, pozivajući se na pogrešne odredbe TKU-a i ZOR-a te raniju, sadržajno drugačiju odredbu KU izvelo potpuno pogrešan i promašen zaključak da se sudjelovanje u prosvjedu ne može smatrati sindikalnom aktivnosti za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust. Konačno, tužitelj navodi kako Vlada RH do sada nije nikada sporila radnicima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje u prosvjedu kao sindikalnoj aktivnosti, a radnik temeljem navedene odredbe TKU-a može godišnje za te aktivnosti iskoristiti tek 2 dana plaćenog dopusta slijedom čega se ne radi o neograničenom i za poslodavca štetnom pravu. Tužitelj je protiv Odluke tuženika od 08.05.2025.godine Klasa: 113-04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-11 kojim se odbija zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom podnio dana 19.05.2025.godine Zahtjev za zaštitom prava, a koji zahtjev je tuženik odbio Odlukom Klasa: 113-04/25-01/14, Ur.broj: 2140-88-2 od 04.06.2025. godine kojeg je tužitelj primio isti dan. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže naslovljenom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, da nakon provedenog postupka, makar zbog ogluhe i izostanka usvoji tužbeni zahtjev te donese presudu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti osporava tužbu tužitelja kao neosnovanu i neutemeljenu. Tužitelj tužbom potražuje da sud utvrdi kako su Odluke tuženika i to: Odluka tuženika od 08. svibnja 2025. klasa: 113-04/25-01/3, ur. broj: 2140-88-11 kojom je odbijen zahtjev tužitelja za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koji će se održati u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića dana 09. svibnja 2025. godine, te Odluka tuženika od 04. lipnja 2025. godine klasa: 113-04/25-01/14, ur. broj: 2140-88-2 kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitom prava iz radnog odnosa od 19. svibnja 2025. godine podnesen protiv odluke tuženika od 08. svibnja 2025. klasa: 113-04/25-01/3, ur. broj:
2140-88-11 o odbijanju plaćenog dopusta nedopuštene i nepravilne. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe tužitelja iz razloga kako slijedi: tuženik ponajprije predlaže naslovljenom sudu da na temelju odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku o otpočetoj parnici obavijesti treću osobu i to REPUBLIKU HRVATSKU, odnosno zakonskog zastupnika RH – Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, Zlatar, Trg slobode 14a. Naime, s obzirom da se tužbom potražuje utvrđenje nedopuštenosti i nepravilnosti odluka tuženika, a koji postupa po uputama Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, te obzirom u slučaju pravomoćnog okončanja ovog postupka u korist tužitelja, može doći do novog postupka u kojem će tužitelj potraživati materijalna prava iz radnog odnosa, a koja sredstava se u smislu Zakona o plaćama u javnima službama osiguravaju u Državnom proračunu, tuženik smatra kako Republika Hrvatska ima pravni interes da se umiješa u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika. U odnosu na navode tužbe, tuženik prije svega ističe kako se tužba tužitelja temelji na isključivo proizvoljnom tumačenju tužitelja odredbi Kolektivnog ugovora, te sam tužitelj u tužbi navodi kako je tumačenje tužitelja nesporno, kao i da je samom tom činjenicom nesporno da bi odluke tuženika kojima je tužitelju odbijen zahtjev za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu bile nedopuštene i nepravilne. Jedino što je u ovoj pravnoj stvari nesporno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika koji predstavlja javnu službu, kao i činjenica da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za korištenje jednog dana plaćenog dopusta u svrhu sudjelovanja na prosvjedu, da mu Odlukom tuženika klasa: 311-04/25-01/3, ur.br. 2140-88-11 od 08. svibnja 2025. godine takav zahtjev nije odobren, da je protiv označene odluke podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji je Odlukom tuženika Klasa: 113-04/25-01/14, ur. br. 2140-88-2 od dana 04. lipnja 2025. godine odbijen kao neosnovan. Svi preostali navodi tužbe su sporni, te, a kao što je više navedeno, predstavljaju proizvoljno i neutemeljeno tumačenje odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama od strane tužitelja. S time u vezi, u navodima tužbe ističe se kako Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (koje je strana TKU) očito nije ovlašteno tumačiti odredbe TKU, dok međutim, iz daljnjih navoda tužbe proizlazi da je upravo tužitelj taj koja je ovlašten tumačiti pravu volju ugovornih strana Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama. Označeno je Ministarstvo prije svega iznijelo svoje mišljenje o konkretnoj pravnoj stvari pozivajući se na odredbe Zakona o radu, a uzimajući u obzir stav Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU, koje je na 18. sjednici zauzelo sljedeći stav: “Na 18. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama, održanoj 6. svibnja 2025. godine, Povjerenstvo je donijelo zaključak da će se iz zapisnika s pregovaračkih sastanaka Vlade RH i sindikata javnih službi koji su prethodili potpisivanju TKU-a iz 2024. godine (NN br. 29/24) pokušati utvrditi stvarna volja ugovornih strana u kontekstu sadržaja članka 43. stavka 1. točke 9. TKU-a. Na zahtjev gđe Ž, predsjednice Povjerenstva, Samostalni sektor za socijalno partnerstvo dostavio je zapisnik s prvog sastanka pregovaračkih odbora Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi za pregovore o sklapanju novog TKU-a, uz napomenu da ne raspolažu sa zapisnicima sa sastanaka stručne radne skupine koja je dogovarala tekst novog TKU-a. Prisutni članovi Povjerenstva za tumačenje TKU-a utvrdili su da u dostavljenom zapisniku nema sadržaja koji se odnosi na članak 43. stavak 1. točku 9. TKU-a. Nadalje, konstatirano je da nema službenih zapisnika sa sastanaka stručne radne skupine te da Povjerenstvo ne može utvrditi usuglašenu volju ugovornih strana. Budući da predstavnici sindikalne strane smatraju da je ugovorna volja stranaka bila drugačija od onoga što tvrde predstavnici Vlade RH u Povjerenstvu, isto će se ispitati i utvrditi tijekom sljedećih pregovora za izmjene TKU-a.“ Iz prednje navedenog proizlazi da nije postignuto zajedničko tumačenje odredbe čl. 43. st. 1. točke 9. TKU-a, a posebice ne na način na koji to tužitelj tužbom pokušava nametnuti bez da za navedeno uopće navodi bilo kakve razloge ili dokazne prijedloge. Naime, tumačenje ugovora je proces kojim se utvrđuje značenje i namjera odredbi ugovora, posebno u slučaju nesporazuma ili spornih situacija između ugovornih strana. Cilj tumačenja je utvrditi stvarnu volju ugovornih strana i osigurati da se ugovor primjenjuje u skladu s njihovom namjerom, pri čemu je važno ne ograničiti se na doslovno značenje riječi, već istražiti širu namjeru ugovornih strana. Obzirom je odredbom čl. 43. st. 1. TKU propisano koja prava imaju zaposlenici zaposleni u javnim službama, tumačenje bi se trebalo odnositi na način da se utvrdi što je ona strana koja je priznala navedena prava namjeravala preuzeti na sebe u trenutku kada je navedena prava priznavala. Prednje citirana odredba čl. 43. st. 1. TKU glasi: Zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 10 radnih dana u sljedećim slučajevima: sklapanja braka ili životnog partnerstva – 5 radnih dana, rođenja ili posvojenja djeteta – 5 radnih dana za svako dijete, smrti supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga, brata, sestre, djeteta, oca, majke, očuha, maćehe, posvojenika, posvojitelja i unuka – 5 radnih dana, smrti djeda, bake, roditelja supružnika, roditelja izvanbračnog druga te roditelja životnog partnera – 2 radna dana, selidbe u istom mjestu stanovanja – 2 radna dana, selidbe u drugo mjesto stanovanja
– 4 radna dana, teške bolesti oca, majke, supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga ili djeteta – 3 radna dana, nastupanja u kulturnim priredbama i sportskim natjecanjima – 1 radni dan sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima – 2 radna dana, prirodne nepogode – 5 radnih dana, darivanja krvi – 2 radna dana, odsutnosti s posla kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga uzrokovanog bolešću ili nesretnim slučajem prijeko potrebna njegova trenutna nazočnost – ukupno 3 radna dana tijekom jedne kalendarske godine. S prednje navedenim u vezi, sasvim je jasno da točka 9. navedene odredbe u dijelu u kojem se navode “druge sindikalne aktivnosti“ ne predstavlja nikakvo novo povoljnije pravo za radnika, a koje bi isključivalo primjenu zakonske odredbe Zakona o radu i to prije svega odredbu čl. 216. Zakona o radu koja propisuje kako se radniku koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, mogu umanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku. Obzirom se tužitelj poziva na odredbu čl. 9. Zakona o radu, tuženik ističe kako je označenom odredbom propisano kako se u slučaju da je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo. Dakle u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedene odredbe jer ne postoje dva različito uređena prava, već postoji samo jedno pravo, a to je pravo poslodavca na umanjenje plaće za vrijeme koje radnik provede u štrajku, dok odredba čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU-a ne propisuje nikako “novo povoljnije pravo za radnika“ kao što to sasvim pogrešno i neutemeljeno tumači tužitelj. Upravo suprotno, notorna je i u praksi primjenjiva činjenica da se radnicima koji sudjeluju u štrajku, kako onima zaposlenim u javnim službama, tako i onima u privatnom sektoru, umanjuje plaća za dane provedene u štrajku. Dakle, zasigurno prava volja predstavnika poslodavaca prilikom sklapanja TKU nije bila ugovaranje odredbe na osnovu koje bi zaposlenici imali pravo na plaćeni dopust za vrijeme aktivnosti usmjerene upravo protiv poslodavca. Takvo bi tumačenje bilo protivno pravoj volji ugovornih strana, a ujedno i pozitivnim zakonskim propisima. Obzirom na navedeno, nejasno ja na temelju čega tužitelj uopće temelji svoj stav zauzet u tužbi, niti za takav stav ne daje uporište, već samo isti predstavlja kao nesporan. S time u vezi, netočan je stav tužitelj da Vlada RH nikada nije sporila radnicima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje na prosvjedu, obzirom je Vlada RH svojim odlukama javno objavljenim u Narodnim novinama upravo određivala umanjenje plaća radnicima koji su bili u štrajku. Jednako tako, iz sadržaja odredbe čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU, jasno proizlazi kako se druge sindikalne aktivnosti spominju i navode u kontekstu sindikalnih aktivnosti usmjerenih na obrazovanje, edukaciju i razvoj sindikalnog rada, a nikako ne i na sudjelovanje u sindikalnim prosvjedima. Na navedeni način treba tumačiti i odredbu čl. 86. st. 4. Zakona o radu, jer da navedeno nije tako, zakonodavac zasigurno ne bi odredbom čl. 216. Zakona o radu ugovorio pravo poslodavca na umanjenje plaće radnika za vrijeme provedeno u štrajku. S time u vezi, pravo na štrajk i Zakon o radu i TKU uređuju na sasvim odvojenim mjestima u samom tekstu, pa tuženik doista ne vidi mjesta tumačenjima tužitelja na način na koji su ista iznesena u tužbi. Tuženik isto tako ističe kako sam pojam štrajka nije sindikalna aktivnost već predstavlja industrijsku aktivnost, a takav se naziv koristi kako u nacionalnom zakonodavstvu, tako i u zakonodavstvu Europske unije. Isto tako, štrajk se definira kao industrijska akcija koju poduzimaju radnici organizirani u sindikate kako bi pokušali ostvariti svoje interese i zaštiti svoj prava. Isti se u zakonodavstvu EU ujedno spominje uz bojkot, work – to – rule (detaljno ispunjavanje radnih obveza), go – slow (usporavanje procesa rada), odbijanje prekovremenog rada i sl.. S druge strane, kada govorimo o sindikalnim aktivnostima, ovo prije svega podrazumijeva kao osnovnu aktivnost ulazak radnika u sindikat, obrazovanje radnika, sudjelovanje na susretima, igrama i slično. Dakle, radi se o različitim aktivnostima usmjerenim ka obrazovanju i različitim aktivnostima u svrhu osnaživanja sindikalnog rada. U konačnici, da je pod “drugim sindikalnim aktivnostima“ volja ugovornih strana bila da se navedeno odnosi na štrajk, tada bi, a uvažavajući kako se radi o vrlo važnom pravu radnika, navedeno i jasno bilo naznačeno u odredbi čl. 43. TKU-a. Dakle, “druge sindikalne aktivnosti“ u duhu i smislu odredbe čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU-a ne znače pravo na sudjelovanje u štrajku, niti je navedeno bio smisao unošenja navedene sintagme upravo u dio odredbi TKU-a u kojem se ista nalazi. Tuženik zaključno ističe kako osporava tužbu tužitelja u cijelosti, posebice način na koji tužitelj tumači odredbu 43. st. 1. toč. 9. TKU-a, slijedom čega predlaže da naslovljeni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Na zapisniku od 26. studenog 2025., odbijen je dokazni prijedlog stranaka kojim predlažu saslušanje predstavnika Vlade RH i člana sindikata koji je sudjelovao u pregovorima obzirom da se njihovim saslušanjem ne bi postigla nikakva svrha budući isti imaju različita mišljenja, a po ocjeni ovog suda radi se o pravnom pitanju, pa nije potrebno izvoditi personalne dokaze.
4. Po prijedlogu tuženika radi intervencijskog efekta sud je o otpočetoj parnici kao treću osobu obavijestio uz tužbu s prilozima, odgovor na tužbu s prilozima, podnesak tužitelja od 2. rujna 2025. Republiku Hrvatsku po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, koji je obavijest zaprimio 26. studenoga 2025.
5. Uvidom u Najavu odsutnosti s radnog mjesta/plaćeni dopust (list 6 spisa) proizlazi da je tužiteljica 6. svibnja 2025. obavijestila tuženika da će sudjelovati u sindikalnoj aktivnosti koja će se održati na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, 9. svibnja 2025. u organizaciji Školskog sindikata Preporod, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i Visokog obrazovanja i da je u toj najavi molila tuženika da joj pisano odobri korištenje jednog dana plaćenog dopusta u tu svrhu.
6. Uvidom u Odluku o odbijanju prava na plaćeni dopust Klasa: 113-04/25-01/3, Urbroj: 2140-88-11 od 8. svibnja 2025. (list 7 spisa) vidljivo je da tuženik tužiteljici navedenom Odlukom nije odobrio pravo na plaćeni dopust zbog sudjelovanja na prosvjedu koji će se održati na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu 9. svibnja 2025.
7. Uvidom u dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Klasa: 110-01/25-01/106, Urbroj: 524-03-1-25-2 od 18. travnja 2025. (list 8-9 spisa) koji je dopis upućen Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih jasno proizlazi da je čl. 98. TKU sindikalnom predstavniku, sindikalnom povjereniku ili članovima povjereništva omogućeno da sindikalne aktivnosti obavljaju u radno vrijeme na način koji ne šteti obavljanju službe, a da članovi povjereništva sindikata imaju pravo održati sindikalne sastanke u vrijeme i na način koji ne šteti djelotvornosti poslovanja ustanove dok sindikalni povjerenik, odnosno članovi sindikalnog povjereništva imaju pravo na plaćeni dopust za sindikalne sastanke, tečajeve, seminare, kongrese i konferencije. U navedenom dopisu Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je mišljenja da se organiziranje prosvjeda ne smatra sindikalnom aktivnošću za koje je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust i tako platiti vrijeme provedeno u prosvjedu. Također je mišljenja da je prosvjed moguće organizirati izvan radnog vremena, ali ne i na teret poslodavca i da se organiziranje prosvjeda u radno vrijeme ne može smatrati sindikalnom aktivnošću za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust tj. poslodavac nije dužan odobriti takav zahtjev zaposlenika.
8. Protiv Odluke poslodavca, tužiteljica je 19. svibnja 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (list 14-15 spisa), koji je kao neosnovan odbijen Odlukom Klasa 113-04/25-01/14 Ur. broj: 2140-88-2 od 4. lipnja 2025. (list 16-17 spisa).
9. Odlučujući o ovom tužbenom zahtjevu sud je imao u vidu da je odredbom čl. 86. st. 1. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022 i 64/2023) utvrđeno pravo radnika na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće – plaćeni dopust – za važne osobne potrebe kao što su sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže obitelji i slično. Također je odredbom čl. 86. st. 2. istoga Zakona utvrđeno pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje te da se povoljnije može urediti kolektivnim ugovorom. Odredbom čl. 86. st. 4. istoga Zakona posebno je uređeno pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima i u trajanju određenom kolektivnim ugovorom.
10. Odredbom čl. 43. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (NN 29/2024 – dalje: TKU) propisano je da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše deset radnih dana u slučajevima sklapanja braka, rođenja djeteta, smrti članova uže obitelji, selidbe, teške bolesti člana uže obitelji, nastupanja u kulturnim i sportskim aktivnostima, prirodne nepogode, darivanja krvi i između ostalog za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da su aktivnosti koje sindikati organiziraju u svrhu osnaživanja i edukacija u svrhu sindikalnog rada. U navedenoj odredbi nema mjesta tumačenju da bi se odredba odnosila na aktivnosti usmjerene protiv poslodavca ni da bi bila ugovorena odredba kojom bi zaposleniku bila financirana aktivnost usmjerena protiv poslodavca.
11. Citirana odredba čl. 86. st. 1. Zakona o radu ne propisuje pravo radnika na plaćeni dopust za sudjelovanje u prosvjedu. Nadalje su već citiranom odredbom čl. 43. st. 1. točka 9. TKU navedene sindikalne aktivnosti kao što su sindikalni susreti, seminari, obrazovanje za sindikalne aktivnosti, tako da plaćeni dopust za prosvjed radnika nije naveden u citiranoj odredbi niti se smatra sindikalnom aktivnošću za koju bi zaposlenik imao pravo na plaćeni dopust. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da organiziranje prosvjeda nije sindikalna aktivnost za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust i tako platiti vrijeme provedeno u prosvjedu. Smisao odredbe čl. 43. st.1. točka 9. TKU, kojom se daje pravo na korištenje plaćenog dopusta za korištenje sindikalnih aktivnosti, a koji se temelji na Zakonu o radu, podrazumijeva sindikalne aktivnosti u smislu već navedene odredbe čl. 86. st. 4. Zakona o radu.
12. Imajući u vidu već citirane odredbe čl. 86. st. 4. Zakona o radu i čl. 43. st. 1. točka 9. TKU, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer se organiziranje i sudjelovanje u prosvjedu za vrijeme radnog vremena, niti prema Zakonu o radu, a ni prema TKU ne može smatrati sindikalnom aktivnošću za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust zaposleniku tj. poslodavac nije dužan odobriti takav zahtjev zaposlenika. Slijedom toga valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te je odlučeno kao u izreci ove presude pod I.
13. Temeljem čl. 154.st.1. ZPP-a tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 € koji trošak se sastoji od jednokratne nagrade u visini od 250 bodova, odnosno 500,00 €, određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 €, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove presude sukladno čl. 151.st.3. ZPP-a.
U Krapini 7. siječnja 2026.
Sutkinja
Jasmina Božić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Denis Bajs, Zagreb
2. Odvjetnica Ivana Šuti, Zagreb
