Poslovni broj Gž R-1/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

             

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice N. B.-S. iz M., OIB …. zastupane po punomoćnici Z. Ž., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Centra….., Z., zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7329/2020-6 od 2. studenog 2020., 27. listopada 2023.

 

 

r i j e š i o    j e

                           

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7329/2020-6 od 2. studenog 2020. u točki I izreke u dijelu u kojem se prvostupanjski sud oglasio apsolutno nenadležnim i odbacio tužbu tužiteljice s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje da je nezakonit javni natječaj tužitelja objavljen u Narodnim novinama broj 67/20 od 10. lipnja 2020. za izbor i imenovanje ravnatelja Centra.

 

              II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i ukida citirano prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke u dijelu u kojem se prvostupanjski sud oglasio apsolutno nenadležnim i odbacio tužbu tužiteljice s tužbenim zahtjevom za utvrđenje da nisu dopuštene i zakonite odluke Upravnog vijeća Centra …Klasa 112-01/20-02/3 Ur. broj 408-01/20-25 od 23. srpnja 2020., kojom odlukom je tužiteljica razriješena dužnosti ravnateljice tuženika s danom 31. kolovoza 2020., te odluka o imenovanju ravnateljice Centra …Klasa 112-01/20-02/3 Ur. broj 408-01/20-26 od 23. srpnja 2020. i da tužiteljica ostaje ravnatelj tuženika, te se ukida citirano prvostupanjsko rješenje i u točki II izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovan postupak.

             

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke prvostupanjski sud se proglasio apsolutno nenadležnim i odbacio tužbu tužiteljice od 6. kolovoza 2020. Točkom II izreke je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.- dalje ZPP), s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica zahtijeva da se utvrdi nezakonitim javni natječaj tuženika objavljen u Narodnim novinama za izbor i imenovanje ravnateljice tuženika, da nisu dopuštene i zakonite odluke Upravnog vijeća tuženika od 23. srpnja 2020. kojom je tužiteljica razriješena dužnosti ravnateljice tuženika i Odluka o imenovanju ravnateljice te utvrđenje da tužiteljica ostaje ravnateljica tuženika. Nadalje, da je tuženik u postupku istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti sud za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu, koji prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanim. Pritom je cijeneći sadržaj zaštite koju tužiteljica zahtijeva u postupku, utvrdio da Zakonom o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19-dalje:ZR) nije predviđeno osiguranje takve zašite budući da tužiteljica nije stranka ugovora o radu kojeg tužbom pobija, dok u odnosu na zahtjev koji se odnosi na razrješenje tužiteljice, ocjenjuje da se o tome ne može raspravljati na meritoran način budući da tužiteljica nije zatražila zaštitu svojih prava iz radnog odnosa kod poslodavca sukladno čl. 133. ZR-a. Stoga donosi pobijano rješenje u primjeni čl. 16. u vezi s čl. 282. ZPP-a, dok odluku o troškovima postupka donosi na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

              6. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odlučivanje o dijelu zahtjeva tužiteljice u odnosu na utvrđenje da je nezakonit javni natječaj tužitelja objavljen u Narodnim novinama broj 67/20 od 10. lipnja 2020. za izbor i imenovanje ravnatelja Centra …..ne spada u sudsku nadležnost.

 

6.1. Naime, iz javnog natječaja za izbor i imenovanje ravnatelja Centra …od 3. lipnja 2020. (list 9-10 spisa) proizlazi da je Upravno vijeće tuženika istog objavilo na temelju čl. 11. Zakona o Centru za posebno skrbništvo(„Narodne novine“ br. 47/2020-dalje: Zakon o Centru) te čl. 40. i 41. Zakona o ustanovama  („Narodne novine“ br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19-dalje: Zakon o ustanovama) i čl. 52. Statuta Centra …te Odluke Upravnog vijeća od 3. lipnja 2020.

 

6.2. Zakonom o Centru za posebno skrbništvo  uređuje se status, djelatnost i ustrojstvo Centra ….(u daljnjem tekstu: Centar), te je prema čl. 2. st. 1. tog Zakona osnivač Centra Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja ministarstvo nadležno za obitelj, prema st. 2. istog članka Centar ima svojstvo pravne osobe i upisan je u sudski registar, a sukladno st. 3. sjedište Centra je u Z., te se prema st. 4. na Centar na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje i ustrojstvo ustanova, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Prema čl. 9. st. 1. Zakona o Centru ravnatelj predstavlja i zastupa Centar, organizira i vodi poslovanje i stručni rad Centra i odgovoran je za zakonitost rada Centra, prema st. 2. ravnatelj u dijelu radnog vremena obavlja poslove posebnog skrbnika, prema st. 3. ovlasti ravnatelja Centra utvrđene su zakonom, aktom o osnivanju i statutom Centra, sukladno st. 4. mandat ravnatelja traje četiri godine, a ista osoba može biti ponovno imenovana za ravnatelja. Prema odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o Centru ravnatelja Centra imenuje upravno vijeće na temelju javnog natječaja, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za obitelj. Prema odredbi čl. 28. tog Zakona nadzor nad radom Centra obuhvaća 1. unutarnji nadzor i 2. upravni nadzor, te sukladno čl. 29. st. 1. Centar provodi unutarnji nadzor nad stručnim radom, dok sukladno čl. 30. upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona obavlja ministarstvo nadležno za obitelj.

 

6.3. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, proizlazi da se u odnosu na zakonitost rada u Centru te postupanja sukladno Zakonu o Centru provodi upravni nadzor od strane ministarstva nadležnog za obitelj. Iz sadržaja tužbenih navoda proizlazi da tužiteljica osporava zakonitost objavljivanja predmetnog natječaja zbog nepoštivanja odredbe čl. 9. st. 2. Zakona o Centru, a  prema shvaćanju ovoga suda, za ispitivanje postupanja sukladno Zakonu o Centru je nadležno ministarstvo nadležno za obitelj u okviru upravnog nadzora u smislu čl. 30. Zakona o Centru, zbog čega sud nije nadležan odlučivati o tome, te je stoga pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije nadležan za odlučivanje u odnosu na taj zahtjev tužiteljice primjenom čl. 16. st. 2. ZPP-a. Slijedom toga, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

7. S druge strane, nije prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da za odlučivanje o preostalim zahtjevima tužiteljice nije nadležan taj sud.

 

7.1. Naime, tužiteljica je u tom dijelu zatražila zaštitu kojom pobija Odluku tuženika o njenom razrješenju te Odluku o imenovanju ravnateljice Centra uz zahtjev da ostaje ravnateljica tuženika, koju je ovlaštena zahtijevati na temelju odredbi Zakona o ustanovama.

 

7.2. Prema čl. 42. st. 2. Zakona o ustanovama osoba koja je podnijela prijavu na natječaj može pobijati tužbom odluku o imenovanju zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju, te sukladno st. 3. ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona tužbom se pokreće upravni spor, dok u drugim slučajevima o tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove. Pri tome je za navesti da Upravno vijeće tuženika ne ulazi u kategoriju tijela navedenih u čl. 38. st. 2. Zakona o ustanovama (Vlada Republike Hrvatske, čelnik nadležnog tijela državne uprave ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave), zbog čega je tužiteljica zaštitu svojih prava može zahtijevati pred ovim prvostupanjskim sudom.

 

7.3. Nadalje, prema odredbi čl. 45. Zakona o ustanovama razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka. Prema tome, o zahtjevu tužiteljice u odnosu na odluku o razrješenju odlučuje isti ovaj prvostupanjski sud, s time da je prethodno potrebno ispitati pravovremenost tog zahtjeva prema citiranoj odredbi Zakona o ustanovama. To stoga jer tom odlukom nije prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika, u kojem slučaju bi tužiteljica svoju zaštitu ostvarivala u okviru čl. 133. ZR-a, nego je tom odlukom razriješena s dužnosti ravnateljice Centra i zbog toga se ta odluka pobija u rokovima i na način kako je to regulirano čl. 45. Zakona o ustanovama.

 

8. Slijedom prethodno navedenog, budući da je u postupku pred sudom prvog stupnja u odnosu na ove zahtjeve pogrešno zaključeno da je riječ o sporu koji ne ide u sudsku nadležnost, počinjena je bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 16. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe osnovano ukazuje tužiteljica.

 

9. Stoga je žalbu tužiteljice trebalo uvažiti i rješenje suda prvog stupnja u opisanom dijelu ukinuti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, te će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja postupiti prema uputama iz ovog rješenja i o tim zahtjevima tužiteljice donijeti novu zakonitu odluku, te odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

 

.

 

U Rijeci 27. listopada 2023.

 

Sutkinja

 

Barbara Bosner