Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Pn-17/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović- Husain, u parničnom predmetu tužitelja EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Kristini Baričević, odvjetnici iz Sesveta, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 2. prosinca 2025., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici NČ, [adresa], 10 360 Sesvete, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 195.800,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos od 800,00 eur od dana 01.06.2022.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.07.2022.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.08.2022.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.09.2022.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.10.2022.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.11.2022.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.12.2022.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.01.2023.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.02.2023.

-na iznos od 5.600,00 eur od dana 01.03.2023.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.04.2023.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.05.2023.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.06.2023.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.07.2023.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.08.2023.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.09.2023.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.10.2023.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.11.2023.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.12.2023.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.01.2024.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.02.2024.

-na iznos od 5.600,00 eur od dana 01.03.2024.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.04.2024.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.05.2024.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.06.2024.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.07.2024.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.08.2024.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.09.2024.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.10.2024.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.11.2024.

-na iznos od 6.000,00 eur od dana 01.12.2024.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.01.2025.

-na iznos od 6.200,00 eur od dana 01.02.2025.

do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici, NČ, [adresa], 10 360 Sesvete, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 24.000,000 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana

Nalaže se tuženici, NČ, [adresa], 10 360 Sesvete, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. lipnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.397,50 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine označene u katastarskom operatu kao kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a upisane u zemljišne knjige ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] Vugrovečka cesta, livada od 1666 m2, a da je tuženica vlasnica susjednih nekretnina u katastarskom operatu označenih kao kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koje su u zemljišnim knjigama ovog suda upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i označene sa kčbr. [katastarska čestica] oranica Rakitje i kčbr. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvorište, ukupne površine 428 čhv.

2. Nadalje navodi da mu je 7. lipnja 2021. izdana građevinska dozvola od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba, Odjela za graditeljstvo broj Klase:UP/I-361-03/20- 001/698, Urbroj:251-13-22-4/002-21-53 kojom mu se dozvoljava kao investitoru izgradnja benzinske postaje na navedenoj nekretnini, sa pratećim sadržajima, a kako je to pobliže opisano u navedenoj građevinskoj dozvoli, u skladu sa glavnim projektom zajedničke oznake 0911/18 iz svibnja 2020. ovjerenom po glavnom projektantu IČ, dipl. ing. stroj., tvrtke Tomljenović d.o.o. Slavonski Brod, Zagrebačka 311.

3. Na naprijed opisanu građevinsku dozvolu tuženica je najprije izjavila žalbu Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koju je isto odbilo svojim rješenjem Klasa:UP/II-361-03/21-02/376, Urbroj:531-07-01-03/02-22-3 od 26. svibnja 2022., no iako su ta dva nadležna tijela potvrdila zakonitost i legitimnost planirane izgradnje tuženica je pokrenula i upravni spor radi poništenja drugostupanjskog rješenja, a u tužbi se poziva na iste, žalbene razloge tvrdeći da je nadležno tijelo u provedenom postupku propustilo utvrditi sve bitne činjenice te da nije potpisala suglasnost za izdavanje građevinske dozvole, a da ima pravni interes znati da je predmetnog gradnjom ugroženo zdravlje i sigurnost ljudi i imovine, pozivajući se i na potpisanu peticiju od preko 100 ljudi koji su se izjasnili protiv te izgradnje.

4. Tužitelj smatra u cijelosti neosnovanom i neutemeljenom upravnu tužbu tvrdeći da je predmetna građevinska dozvola izdana sukladno važećem prostornom planu Grada Zagreba, na temelju svih propisanih dokumenata, da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, izdane propisane potvrde glavnog projekta.

5. Kako tužitelj smatra da temeljem naprijed navedenog nije bilo razloga za pokretanje upravnog spora, to tvrdi da tuženica samo pokušava osujetiti njegove planove namjeravane gradnje te pokretanjem raznih postupaka iscrpiti ga i dovesti da odustane od izgradnje. Tvrdi da zato što je pokrenula upravni spor nije on pokrenuo svoju investiciju pa stoga svakodnevno gubi zaradu koju bi imao da je benzinska postaja izgrađena.

6. Stoga od tuženice potražuje naknadu pričinjene mu materijalne štete koju procjenjuje izgubljenom dobiti od 200,00 eur dnevno odnosno 6.000,00 eur mjesečno počevši od dana donošenje odluke o žalbi tuženice protiv gore citirane građevinske dozvole, dakle od 26. svibnja 2022. pa do isplate. Tada je naime građevinska dozvola postala pravomoćna i izvršna te je da nije bilo podnesene upravne tužbe tuženice protiv drugostupanjskog rješenja, mogao je izgraditi benzinsku postaju.

7. Traži i naknadu troškova parničnog postupka.

8. Tuženica u odgovoru na tužbu prvenstveno predlaže prekinuti ovaj parnični postupak do donošenja odluke o njezinoj podnesenoj tužbi pred Upravnim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj Us-I-2210/2022 obzirom da je predmet toga postupka prethodno pitanje u ovom postupku. Nadalje, osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi tako i u visini. Ukazuje da pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi postoji jedino u slučaju da se izmakla korist mogla osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom štetnom radnjom ili propuštanjem. No, tuženica nije počinila štetnu radnju ni propuštanje već je iskoristila svoje zakonsko pravo na podnošenje žalbe što joj je zajamčeno člankom 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Također ni pokretanje upravnog spora ne može predstavljati štetnu radnju koja je preduvjet za naknadu štete. Pritom ukazuje na sudsku praksu, odluke Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž- 2072/14-2 od 28. rujna 2015. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3381/2023 od 13. studenog 2024. Smatra da ne može biti „kažnjena“ zato što koristi svoja zakonom i Ustavom Republike Hrvatske predviđena pravna sredstva.

9. Nadalje, vezano za visinu tužbenog zahtjeva, ukazuje kako tužitelj navodnu štetu zbog izmakle koristi potražuje od nje od dana donošenja odluke o njezinoj žalbi, a da nije niti životno ni logično da vi već toga dana trpio štetu jer da je apsolutno nemoguće benzinsku postaju izgraditi u jednom danu i odmah ostvarivati dobit. U vrijeme donošenja odluke o njezinoj žalbi benzinska postaja niti je bila izgrađena niti je građenje započeto, pa da nije dokazao da bi se po redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima moglo očekivati da mu je od tada izmakla utužena imovinska korist.

10. Protivi se i dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu štete zbog izrade dokumentacije potrebne za ishođenje građevinske dozvole kao i troška građevinske dozvole. Navedene troškove tužitelj je svakako morao imati da bi ishodio građevinsku dozvolu kao preduvjet za izgradnju i buduće ostvarivanje dobiti te mu tuženica svojim postupanjem nije prouzročila štetu u visini tih troškova. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu joj troškova postupka.

11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tijekom glavne rasprave izvršen je uvid u izvatke iz zemljišne knjige (list 8-9), građevinsku dozvolu izdanu od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba, Odjel za graditeljstvo, Treći područni odsjek za graditeljstvo Sesvete, (list 10-16), rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (list 17-21), tužbu tuženice podnesenu Upravnom sudu u Zagrebu (list 22-26) te su saslušane parnične stranke (list 42-46).

12. Naime, sud nije smatrao odlučnim provođenje dokaza predloženih po tužitelju i to saslušanjem svjedoka, pribavljanjem očitovanja nadležnog gradskog ureda Grada Zagreba u postupku ishođenja predmetne građevinske dozvole kao i priklop spisa toga ureda, a ni provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

13. To stoga što je ocjenom izvedenih dokaza u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23- dalje: ZPP) utvrđeno je tužitelj nije dokazao ni postojanje odgovornosti tuženice za eventualnu štetu, a ni osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi navodno nastalu štetu u vidu izmakle dobiti jer je podnošenjem tužbe Upravnom sudu u Zagrebu protiv konačne i izvršne građevinske dozvole spriječila njegovu namjeravanu gradnju benzinske postaje sa pratećim sadržajima.

15. Iz tužbe proizlazi da je tuženica podnijela tu tužbu kako bi ga iscrpila i dovela do situacije da odustane od te gradnje.

16. Iz provedenih dokaza proizlazi:

-da je tuženica vlasnica kuće sa okućnicom na adresi [adresa] na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zemljišne knjige u k. o. [katastarska općina], a da je tužitelj vlasnik susjedne kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina],

-da je tužitelj ishodio građevinsku dozvolu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba, Odjela za graditeljstvo, Trećeg područnog odsjeka za graditeljstvo Klasa:UP/I-361-03/20- 001/698, Urbroj:251-13-22-4/002-21-53 koja je izdana 7. lipnja 2021., a kojom mu je kao investitoru dozvoljena gradnja benzinske postaje s pratećim sadržajima pobliže opisanim u toj dozvoli (list 10-16),

-da je tuženica (ali i žalitelji ĆČ i UČ) protiv tog rješenja podnijela žalbu Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kao drugostupanjskom tijelu u tom upravnom postupku, koje ju je odbilo svojim rješenjem Klasa:UP/II-361-03/21-02/376, Urbroj:531-07-01-03/02-22-3 od 26. svibnja 2022. (list 17-21) čime je građevinska dozvola postala konačna i izvršna,

-da je tuženica protiv toga rješenja pokrenula upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu koji se vodio u predmetu poslovni broj US-I-2210/2022 u kojem je presudom od 11. srpnja 2025. odbijena njezina tužba, što među strankama nije sporno pa tu odluku nije bilo ni potrebe pribavljati radi uvida, a ni prekidati ovaj postupak od kojeg prijedloga je tuženica i odustala na pripremnom ročištu,

-da je protiv te presude tuženica uložila žalbu Visokom upravnom sudu Republike

Hrvatske o kojoj još nije odlučeno,

-da tužitelj nije dokazao da je nakon konačnosti i izvršnosti građevinske dozvole započeo ikakve radnje na izgradnji namjeravane benzinske postaje temeljem te građevinske dozvole, niti kada bi ti radovi mogli biti okončani da bi ista bila podobna na eksploataciju odnosno ostvarivanje dobiti.

17. Prema odredbi članka 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO) svatko se dužan suzdržavati od postupaka kojima se drugome može prouzročiti šteta.

18. Opće pretpostavke za naknadu štete su subjekti ovog izvanugovornog obveznog odnosa, dakle oštećenik i odgovorna osoba, štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost.

19. Ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu u vidu izmakle dobiti neizgradnjom planirane benzinske postaje.

20. Naime, pravna sredstva koja je iskoristila protiv sporne građevinske dozvole proizlaze iz zakona, konkretno pravo na podnošenje tužbe u upravnom sporu temeljem odredbe članka 120. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21) i članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima (NN 36/24- dalje:ZUP). dok pravo na žalbu protiv presude donesene u tom upravnom sporu ima na temelju odredbe članka 126. stavak 1. ZUP-a. Dakle, podnošenjem tih izvanrednih pravnih lijekova tuženica nije postupala protupravno. Stoga se tvrdnje tužitelja da je tuženica podnijela tužbu u upravnom sporu samo da bi osujetila njegove planove na izgradnji benzinske postaje ničim dokazane i proizvoljne. Da nije vjerovala u uspjeh podnesenih pravnih lijekova zasigurno ih ne bi podnosila jer svaki novi postupak stvara joj nove troškove.

21. Uostalom, cijeneći odredbu članka 41 stavak 1. ZUP-a kojom je propisano da tužba nema odgodni učinak, te odredbu članka 126. stavak 3. ZUP-a da žalba protiv presude donesene u upravnom sporu ne odgađa izvršenje rješenja, tužitelj je mogao pristupiti radovima na izgradnji namjeravane investicije nakon konačnosti i izvršnosti građevinske dozvole, a ničim nije dokazao da se na to uopće pripremio bilo financijski, bilo sklapanjem ugovora o građenju iz kojeg bi bilo moguće iščitati očekivani dovršetak gradnje i uopće mogući termin početka ostvarivanja bilo kakove dobiti.

22. Slijedom navedenog utvrđuje se da na temelju provedenih dokaza tužitelj nije u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a dokazao odlučne činjenice iz kojih bi proizlazila protupravnost spornih radnji tuženice kao i uzročna veza između po njoj pokrenute tužbe u upravnom sporu i navodno mu nastale štete.

23. Također nije dokazao u čemu bi se sastojala ta njegova šteta. Naime, iz tužbe proizlazi da izmaklu korist predstavlja očekivana dnevna dobit krivnjom tuženice neizgrađene benzinske postaje u visini od 200,00 eur, odnosno mjesečno 6.000,00 eur, da bi u iskazu kao stranke naveo da je imao namjeru samo izgraditi je i iznajmiti kao što to čini sa benzinskom postajom koju ima u vlasništvu na adresi prebivališta, a u najmu je već 15 godina jer ju je sagradio 1998., a prvih 12 godina ju je sam vodio, te da stoga gubi dobit u vidu visine mogućeg najma koji bi ostvario, no odbio je odgovoriti u kojoj visini, a niti je o tome dao ikakvih materijalnih dokaza (ugovora o najmu, izvoda iz stanja na računu putem kojeg prima najamninu i sl.).

24. Obzirom na takav iskaz tužitelja, utvrđenje da tuženica nije odgovorna za eventualnu štetu koji ima uslijed činjenice da nije izgradio benzinsku postaju sukladno konačnoj i izvršnog građevinskog dozvoli, sud nije ni smatrao potrebnim ni ekonomičnim izvođenje po njemu predloženih dokaza na okolnost visine te štete financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Budući da nije priložio ikakvih materijalnih dokaza o tome ni kada bi mogao po redovnom tijeku stvari završiti planiranu investiciju da je prionuo gradnji nakon donošenja odluke u drugostupanjskom upravnom postupku povodom žalbe tuženice protiv građevinske dozvole, a ni u čemu bi se to manifestirala ta njegova izgubljena dobit, odlučeno je ne izvoditi predložene dokaze.

25. Također je neosnovan njegov zahtjev za naknadu štete u vidu nastale mu štete u vezi sa pribavom projektne dokumentacije za dobivanje građevinske dozvole u iznosu od 21.000,00 eur i plaćenu građevinsku dozvolu od 3.000,00 eur, koje troškove, uzgred, također nije ničim argumentirao.

26. Stoga je bez izvođenja daljnjih dokaza odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Njegov prijedlog za pribavljanjem upravnog predmeta u postupku izdavanja građevinske dozvole ocijenjen je nepotrebnim jer u ovom postupku sud nije ovlašten ispitivati zakonitost tog postupka.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151. stavak 1., članka 154. stavak. 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023-dalje:Tarifa).

28. Tuženici je obzirom na vrijednost predmeta spora od 219.800,00 eur opravdan zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu te dolazak punomoćnika na dva održana ročišta, sve u iznosima od 3.306,00 eur po jednoj radnji sukladno Tbr. 7/1, Tbr. 8/1 i Tbr. 9/1, a u vezi sa Tbr. 54. Tarife, što zajedno čini iznos od 9.918,00 eur, a na koji iznos joj primjenom Tbr. 46. Tarife pripada i pravo na PDV od 25% što čini iznos od 2.479,50 eur, pa joj se dosuđuje ukupno trošak postupka u iznosu od 12.397,50 eur.

U Vrbovcu 7. siječnja 2026.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika