REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-971/2025-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik iz Zagreba, Vlaška 26, protiv tuženika FLUIDRA ADRIATIC d.o.o., Zagreb, Kovinska 4A, OIB: 81293788355, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u MAMIĆ PERIĆ REBERSKI RIMAC Odvjetničkom društvu d.o.o. iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Velebita Božikova, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Silvije Dragičević, odvjetnice, te presude javno objavljene dana 7. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tuženika FLUIDRA ADRIATIC d.o.o., OIB:81293788355, Zagreb, Kovinska 4A od 20.04.2021. godine, kojom se tužitelju LT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaposlenom na radnom mjestu pod nazivom ''Skladištar'', temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 12. svibnja 2017. godine, daje redovni poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu, slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II Nalaže se tuženom FLUIDRA ADRIATIC d.o.o., OIB:81293788355, Zagreb, Kovinska 4A, kao Poslodavcu, vratiti tužitelja LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao Radnika na radno mjesto skladištara sukladno odredbama Ugovora o radu od 12.05.2017. godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženom FLUIDRA ADRIATIC d.o.o., OIB:81293788355, Zagreb, Kovinska 4A da tužitelju LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da mu je tuženik kao poslodavac, Odlukom o redovno poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 20. travnja 2021. otkazao Ugovor o radu od 12.svibnja 2017.
čl. 82. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR).
Tužitelj je predmetnu Odluku o otkazu zaprimio preporučenom poštanskom pošiljkom dana 21.04.2021., povodom koje je podnio tuženiku kao Poslodavcu zahtjev za zaštitu prava dana 04.05.2021. u smislu odredbe čl.133.st. 1. ZR-a, a na koji je tuženik odgovorio Očitovanjem od 19. svibnja 2021.
Tužitelj osporava predmetnu Odluku prvenstveno jer nije došlo do promijenjenih gospodarskih okolnosti prestankom potražnje za uslugama od strane klijenata kao i da je uzrokovana potreba racionalizacije broja izvršitelja poslova radnog mjesta na kojem je zaposlen tužitelj kao Radnik tuženika. Također nije došlo niti do promjene u organizaciji poslovanja tuženika uslijed koje bi prestala potreba za radom tužitelja na radnom mjestu skladištara. Tuženik, naprotiv posluje uspješno i bilježi gospodarski rast te nisu nastupile nikakve organizacijske okolnosti koje bi opravdavale otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, budući kod tuženika kao Poslodavca i nadalje organizacijski postoji radno mjesto i potreba za radom skladištara, na kojem je tužitelj radio. U prilog tome govori i činjenica da je tuženik nedavno zaposlio novog radnika na istim poslovima.
Tužitelj je radi ozljeda zadobivenih na radu bio kontinuirano na bolovanju od 11. prosinca 2020. godine nadalje. Tužitelj smatra da je pobijana odluka donesena sa namjerom prekida radnog odnosa za vrijeme privremene nesposobnosti uzrokovane ozljedom na radu, a protivno odredbama članka 38. Zakona o radu. S obzirom na navedeno razvidno je da je predmetna odluka i s navedene osnove nezakonita i nedopuštena.
Tužitelj predlaže da sud utvrdi predmetnu odluku nedopuštenom, da utvrdi da radni odnos nije prestao te da vrati tužitelja na radno mjesto skladištara uz naknadu parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava da bi tužitelj zadobio povredu na radu zbog kojeg je bio na bolovanju, tvrdi da je tužitelj tražio da mu se otkaže ugovor o radu otkazom kako bi ostvarivao prava na nadležnim institucijama, a donošenje otkaza opravdava lošom ekonomskom situacijom kako je to detaljno opisano u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova postupka.
3. Županijski sud u Zagrebu svojim Rješenjem poslovni broj Gž R-107/2025-2 od 23. travnja 2025. ukinuo je presudu Općinskog radog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14281/2021-35 od 11. studenog 2024. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20.4.2021., Zahtjev za zaštitu prava od 4.5.2021. uz povratnicu i potvrdu o primitku, Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava radnika od 6.5.2021., potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, medicinsku dokumentaciju, Ugovor o radu na određeno vrijeme od 12.5.2017. uz prilog 1. - opis radnog mjesta, prilog 2. - klauzula povjerljivosti, Potvrdu HZMO od 19.4.2021., obračunske liste, Račun dobiti i gubitka za 2020., financijski izvještaj za 2019., kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao je svjedoke ĐTĐ, AT, IT, NT, UT i ŽT te tužitelja. U ponovljenom postupku sud je saslušao svjedoka ET.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu skladištar, da je bio do donošenja odluke o otkazu na dugotrajnom bolovanju, da je odluka o redovnom otkazu iz poslovno uvjetovanih razloga donesena 20.04.2021., a protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, a tuženik isti otklonio kao neosnovan.
7. Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdan razlog za donošenje sporne odluke o otkazu, kao i da li je tužitelj bio na bolovanju uzrokovanom povredom na radu.
8. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od 20.04.2021. utvrđeno je da se kao razlog otkazivanja tužitelju navode promijenjene gospodarske okolnosti tuženika, odnosno prestanka potražnje za uslugama od strane klijenata tuženika. Navedene okolnosti su posljedično uzrokovale potrebu racionalizacije broja izvršitelja poslova radnog mjesta na kojem je bio zaposlen tužitelj pa je zbog organizacijskih razloga koji se odnose na područje poslovanja tuženika prestala potreba za radom tužitelja na radnom mjestu koji je obavljao tuženik i radi kojeg je sklopljen Ugovor o radu. Također je navedeno da je poslodavac prilikom otkazivanja vodio računa o svim propisanim elementima, a pogotovo o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
9. Na okolnost spornog pitanja da li je tuženik otkazao ugovor za vrijeme zabrane otkazivanja kako je to pripisano čl. 38. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR). Navedena odredba propisuje da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.
10. Iz iskaza svjedokinje ĐTĐ kao doktorice opće prakse je utvrđeno da je obzirom na dugotrajnost liječenja gdje je tužitelj išao na terapije i provodio pretrage, prijavljena nadležnim institucijama povredu na radu, no da je HZZO donio negativno rješenje. Iako je tužitelj prigovarao iskazu svjedokinje u tom dijelu nije dostavio rješenje HZMO koje bi osporilo navedeni iskaz, pa je sud prihvatio iskaz svjedokinje u cijelosti kao istinit i objektivan, obzirom da je svjedokinja nadležna liječnica upućena u tijek liječenja tužitelja te nema razloga iskazivati neistinito. Iz njenog iskaza proizlazi da je tužitelj imao jake bolove zbog naprezanja te da su bolovi bili dugotrajni, a zbog čega nije odmah prijavila ozljedu na radu.
Valja ukazati da tužitelj nije protiv takve odluke podnio daljnje pravne lijekove, odnosno navedeno nije dokazao u postupku, slijedom čega se ne može smatrati da se radi o povredi na radu, niti povrede članka 83. ZR od strane tuženika. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se provede medicinsko vještačenja na okolnost uzročno- posljedične veze između bolesti i poslova koje je obavljao tužitelj. Kako je već navedeno odluka HZMO je pravomoćna te tužitelj ne može provođenjem vještačenja dokazivati suprotno obzirom da u postupku nije dostavio obrazloženje navedene odluke kako bi sud mogao utvrditi da li je rješenje HZMO-a negativno iz formalnih razloga ili temeljem medicinske dokumentacije.
11. U odnosu na razloge koje tuženik navodi u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu sud je u tijeku dokaznog postupka utvrdio slijedeće.
12. Iz iskaza svjedoka AT proizlazi da je radio sa tužiteljem na poslovima skladištara koje obavlja i danas, da ih je uvijek bilo zaposleno troje na tim poslovima, da nisu dobivali ocjene o radu, da je ET bio premješten na druge poslove prije otkazivanja tužitelju, ali da je ostao pomagati u skladištu još par mjeseci, te da je bio zaposlen novi radnik IT kao skladištar, a poslije kao voditelj skladišta.
13. Navedeno potvrđuje svjedok IT, da je zaposlen zbog povećanja opsega posla i manjka jednog skladištara, a da su još bili zaposleni ET i AT.
14. Svjedok NT iskazuje da je došlo do velikih problema kada je nastupila epidemija korone i otišao je bivši voditelj poslovnice, pa je trebao organizirati posao kako bi izvukli firmu iz te loše situacije, a da mu je tužitelj rekao da on jednostavno ne može raditi taj posao da mu je to naporno i tada su već počela njegova bolovanja. Obzirom da je u skladištu trebao radnik proveo je reorganizaciju na način da je kolega ET otišao u prodaju, a u skladištu je zaposlen 1.2.2021. kolega IT i radio je sa AT. AT je bio duže zaposlen od tužitelja i bio puno bolji radnik od tužitelja no nije bio dovoljno zadovoljavajući da bi postao voditelj skladišta te su stoga morali zaposliti novog voditelja. Navodi da je obim poslova u 2020. g. izrazito pao zbog korone, a počeo se malo poboljšavati početkom 2021. no još uvijek nedovoljno, te je tek u trećem kvartalu došlo do poboljšanja.
15. Iskaze svjedoka UT i ŽT nije sud posebno cijenio jer nemaju saznanja o događajima koji su vezani uz vrijeme otkazivanja tužitelju.
16. Iz iskaza tužitelj proizlazi da je radio teške poslove u skladištu, da je zbog toga imao velike tegobe koje su se očitovale u bolovima u rukama, nije mogao hodati,da je zbog navedenih tegoba bio na dugotrajnom bolovanju, a da je za vrijeme bolovanja dobio otkaz. Navodi da nije želio potpisati otkaz, jer ima kredite te sina koji ima 14 godina.
17. U ponovljenom postupku saslušan je svjedok ET koji je u svom iskazu navodi da radi kod tuženika na radnom mjestu prodajnog predstavnika ,a u vrijeme otkazivanja tužitelju je radio kao voditelj skladišta. U skladištu su radili tužitelj, BT te svjedok, a zbog pada prometa u doba korone odlučili su smanjiti broj radnika, te je tužitelj dobio otkaz a svjedok je nakon otkaza tužitelju bio premješten u komercijalu kao pomoćnik u prodaji i nije više radio sa skladištem. Navodi da je kao voditelj skladišta vodio poslovanje skladišta, vodio dnevnik zadataka, odrađivao kupce te bio nadređen radnicima u skladištu. Također navodi da je jedan skladištar radio samo 2015. godine kada se osnovala firma tuženika, a 2017. kada je on došao bilo je zaposleno 3 radnika u skladištu. Navodi da je IT bio novo zaposlen te pretpostavlja da je on došao na njegovo radno mjesto.
18. U odnosu na razloge navedene u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu sud je utvrdio iz provedenih dokaza i to iz iskaza svjedoka CT i IT da nije smanjen obim poslova u skladištu, a što dodatno potvrđuje i činjenica da je ET ostao raditi u skladištu, jer je za tim radom postojala potreba sve do zapošljavanja IT, a isti je zaposlen prije otkazivanja tužitelju, dok je ET prebačen u drugi odjel i više nije imao radno mjesto voditelja skladišta. Navedeno postupanje ne opravdava činjenicu koju navodi tuženik da je došlo do smanjenja poslovanja, jer je zaposlio novog radnika, postojećeg prebacio u drugi odjel, ostavio na radu radnika u skladištu, a otkazao samo tužitelju. Sud je zauzeo stav da je netočna tvrdnja tuženika da je zbog težih gospodarskih okolnosti i potrebom za smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu skladištara opravdano odlučio da se otkaže ugovor o radu tužitelju.
Pri tome nije naveo s kojim usporednim radnicima je tužitelja uspoređivao , odnosno nije dokazao da je pravilno primijenio kriterije iz članka 115. stavak 2. ZR-a jer pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu tuženik kao poslodavac nije vodio računa o trajanju radnog odnosa tužitelja, njegovoj starosti i obvezama koje ga terete, niti je to potpuno, već paušalno samo spomenuto u pobijanoj odluci. Sud nije prihvatio iskaz KT da je AT je bio duže zaposlen od tužitelja i bio puno bolji radnik od tužitelja, jer navedeno tuženik nije dokazao. Tuženik nije niti naveo dodatne kriterije, kao što navodi u tijeku postupka, učinkovitost.
Sukladno članku 115.stavak 1. točka 1. ZR -a, u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonom predviđeni uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz, budući da kod tuženika nije prestala potreba za obavljanjem poslova skladištara na kojima je tužitelj radio, kao niti da je to uzrokovano gospodarskim, tehnološkim ili organizacijskim razlozima, jer navedeno tuženik na kojem je teret dokaza nije s uspjehom dokazao. Također je tuženik postupao suprotno odredbi članka 115.stavak 5. ZR -a ,jer je na istim poslovima zaposlio drugog radnika, i prije nego je otkazao ugovor o radu tužitelju,, a što je zabranjeno kod poslovno uvjetovanog otkaza. Kako je već rečeno nije transparentno provedeno uspoređivanje radnika u pogledu socijalnih i drugih kriterija.
Činjenica da je tuženik u navedenom razdoblju poslovao sa smanjenim dobitkom ne može opravdati reorganizaciju poslovanja na način da otkazuje ugovor o radu za radno mjesto za kojim evidentno postoji potreba i na kojem zapošljava kontinuirano radnike, a to je radno mjesto tužitelja-skladištar.
19. Slijedom navedenog je sud utvrdio da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nedopuštena, da radni odnos nije prestao, te sukladno navedenom je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika. Tako je tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade za ukupno 4 radnje od 250 bodova (tužba, podnesak od 28.3.2022. i 9.2.2023., ročište od 7.11.2023.) te za ročišta od 12.3.2024. i 23.9.2024. te podneska od 3.9.2024. sve po 50 bodova, (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 400 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 800,00, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a, sveukupno 1.000,00 eura.
21. Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. siječnja 2026.
Sutkinja:
Vesna Horvath
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
