REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1456/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje d.d. OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Franji-Krešimiru Šenjugu, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje d.d. iznos 1.781,90 eur sa zateznom kamatom od 12. svibnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 500,00 eur sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ŽSO teško tjelesno ozlijeđena 30. ožujka 2010. u 5,45 sati u prometnoj nezgodi kada se imenovana pri odlasku na posao vozila u osobnom automobilu reg. oznaka [registarska oznaka] na stražnjem sjedalu, a kojim vozilom je upravljala ŽS. Vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Do nastanka nesreće je došlo kada se vozilo [registarska oznaka], u kojem se nalazila osiguranica tužitelja, sudarilo sa vozilom reg. oznaka broj [registarska oznaka] kojim je upravljala ĐS, a koje je također bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Rješenjem tužitelja broj 1117293 od 29. rujna 2018. osiguranici tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradala. Isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 6. travnja 2019. do 31. ožujka 2021. tužitelj je isplatio na ime mirovine ukupno 44.752,45 kn. Budući da su ozljede s osnova predmetnog štetnog događaja sudjelovale u invalidnosti osiguranice u omjeru 30%, a s osnova bolesti 70%, za tužitelja predstavlja štetu iznos 13.425,74 kn koju je tuženik odbio platiti u mirnom postupku i o čemu se očitovao dopisom od 16. lipnja 2021. Tuženik je 26. travnja 2021. zaprimio odštetni zahtjev tužitelja od 21. travnja 2021. i po istome nije postupio u za to naznačenom roku od 15 dana, pa tužitelj sukladno čl. 165. st.3. ZOMO-a od 12. svibnja 2021. potražuje kamate. Zahtjevom iz tužbe, ispravljenim na ročištu 18. siječnja 2023. u vezi naznačavanja visine zahtjeva u važećoj valuti, tužitelj predlaže obvezati tuženika, na ime naknade štete, isplatiti iznos 1.781,90 eur sa zateznom kamatom od 12. svibnja 2021. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporava odgovornost za naknadu štete i ističe prigovor nevezivanja sigurnosnim pojasom od strane osiguranice tužitelja, radi čega da je i zadobila tjelesne ozljede na glavi, gornjem dijelu tijela te nogama, a kako se radilo o frontalnom sudaru što upućuje na zaključak da je tijelo osiguranice tužitelja uslijed udara bilo nabačeno naprijed prema unutrašnjim dijelovima vozila pa je zadobila tjelesne ozljede. Da je osiguranica tužitelja kritične zgode bila vezana sigurnosnim pojasom, isti bi spriječio pomicanje tijela prema naprijed i ne bi došlo do ozljeđivanja, radi čega tuženik ističe prigovor isključenja odgovornosti za štetu. Tuženik ističe da se na odnos između stranaka primjenjuje odredba čl. 27. st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u nastavku; ZOOP),1 jer je riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila i stoga se i postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom materijalno-pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo, a to su odredbe ZOOP-a. Prema podacima iz isprava u privitku tužbe, osiguranici tužitelja je priznata povreda na radu, a koja u ukupnim posljedicama njezinog umirovljenja, prema tvrdnjama tužitelja, sudjeluje u omjeru 30% te tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu koji je u razmjeru tom omjeru. Obzirom da je osiguranici tužitelja priznata invalidska mirovina zbog ozljede na radu (koja sudjeluje u omjeru od 30% u razlozima umirovljenja kako to navodi tužitelj i razmjerno tome potražuje naknadu štete od tuženika), to ne postoji razlika u smislu odredbe čl.27. st.3. ZOOP, a radi čega je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Tuženik osporava uzročnu vezu ozljeda iz predmetne prometne nesreće i invalidskog umirovljenja osiguranice tužitelja te osporava i visinu zatražene naknade štete i ukazuje da tužitelj ničim nije dokazao činjenicu isplate iznosa invalidske mirovine naknadu kojih traži u ovoj pravnoj stvari, radi čega se i ova tvrdnja tužitelja osporava. Tuženik ističe da dostavljena dokumentacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predstavlja internu (knjigovodstvenu) ispravu, a ne javnu ispravu koju bi u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, i da stoga za istu ne vrijedi pretpostavka o istinitosti njihova sadržaja u pogledu utvrđenja o činjenicama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: izvješće MUP-a RH PU Zagrebačka (list 3-7 spisa), prijavu ozljede na radu (list 8-11 spisa), rješenja tužitelja od 29. ožujka 2019. i 19. rujna 2019. (list 12-18 spisa), nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30.1.2019. (list 19-30 spisa), obračun isplaćene mirovine (list 31 spisa), odštetni zahtjev od 21. travnja 2021. (list 32 spisa), dopis tuženika od 16.6.2021. s preslikom povratnice (list 33-34 spisa), izvatke iz banke podataka o doznačenim mirovinskim primanjima (list 35-44 spisa), dopis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 30. siječnja 2023 (list 75 spisa).

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) sud utvrđuje zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu 1.781,90 eur, koju tužitelj potražuje temeljem čl. 161.-167. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19; dalje u tekstu: ZOMO), za razdoblje od 6. travnja 2019. do 31. ožujka 2021. s naslova 30% isplaćene invalidske mirovine u navedenom razdoblju.

6. Između stranka nije sporan nastanak prometne nezgode 30. ožujka 2010. te pasivna legitimacija tuženika. Nije sporno niti da je osiguranici tužitelja priznata invalidska mirovina zbog ozljede na radu, a koja sudjeluje u omjeru 30% u razlozima umirovljenja (ostalih 70% je nesporno zbog bolesti).

7. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva, a s obzirom na tvrdnje tuženika kojim spori odgovornost za nastanak prometne nezgode, kojima ističe prigovor nevezivanja sigurnosnim pojasom osiguranice tužitelja te kojima spori visinu zahtjeva navodeći i da je za određivanje visine štete mjerodavna odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Za odlučivanje o zahtjevu tužitelja odlučno je pitanje primjenjuje li se odredba članka 164. ZOMO ili čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje - ZOOP). Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-66/2022 navodi kako ovi zakonski propisi drukčije reguliraju ovu materiju. Za rješenje u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe ZOOP jer je 1. siječnja 2006. stupio na snagu ZOOP koji je u članku 27. st. 1. propisao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju. U stavku 2. se određuje kako se stvarnom štetom smatra, između ostalog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se prema stavku 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđenja u slučaju povrede na radu. Dakle, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju. Ovo stoga što se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja te jer se tuženik, kao osiguravatelj, ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik – vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljnog pokrića, kao i rizici koji su uključeni u isto pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP jer obveza tuženika postoji samo onda kada bi taj razmjerni dio mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja radi povrede na radu.

9. Pri tome valja imati u vidu kako tužitelj u smislu čl. 221.a ZPP nije predložio provođenje nikakvih daljnjih dokaza na ovu okolnost (a tuženik je na ročištu 12. studenog 2025. odustao od predloženog financijskog vještačenja) čime dakle, tužitelj nije dokazao u smislu odredbe čl. 27. ZOOP navedenu okolnost većeg razmjernog dijela radi pretrpljene prometne nezgode u odnosu na bolest.

10. Slijedom navedenoga, a već iz prethodno navedenog razloga, zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci.

11. Budući da ne bi utjecali na drugačiju odluku i zbog ekonomičnosti postupka, sud nije posebno utvrđivao osnovanost ostalih prigovora tuženika.

12.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1 u vezi čl. 155. i čl. 151. ZPP i isti je suđen tuženiku, a budući da tužitelj nije uspio u sporu. Trošak postupka tuženika sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku.

12.1. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i zastupanja na ročištu 12. studenog 2025. 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 200 bodova, što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 400,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (100,00 eur), sveukupno iznosi 500,00 eur.

13. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 7. siječnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelj

- punom. tuženika