Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1110/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Igoru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, zastupan po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P- 369/2025-13 od 6. listopada 2025., 7. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice PT i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-369/2025-13 od 6. listopada 2025. pod točkom III. izreke u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 716,19 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice PT za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 378,86 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika OTP banka d.d. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Rješenjem o trošku sadržanim pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 168,81 eur, sa zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2025. do isplate.

2. Žalbu protiv dijela navedenog rješenja pod točkom III. izreke kojim mu nije dosuđen sav zatraženi trošak podnosi tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost premeta spora isključivo u visini kondemnatornog zahtjeva pri tome ne uvažavajući vrijednost deklaratornog zahtjeva koji prema odredbi čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama iznosi minimalno 1.327,22 eur. Osporava i razloge zbog kojih joj prvostupanjski sud nije priznao trošak sastava podneska od 23. lipnja 2026. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak sastava žalbe od 378,86 eur.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže istu odbiti u cijelosti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tužiteljica žalbom osporava pravilnost primjene odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) temeljem kojeg je prvostupanjski sud nakon prigovora tuženika utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 140,86 eur, koliko iznosi kondemnatorni zahtjev tužiteljice, a u skladu s odredbom čl. 35. st. 2. ZPP.

6. Odluka prvostupanjskog suda u skladu je s pravnim stavom izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u odluci poslovni broj Revr 774/05-2 jasno naveo: "U sporu tužiteljica je istaknula zahtjev za činidbu, te deklaratorni zahtjev koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu. Deklaratorni je zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu", te isti ponovio i u odluci Revr-475/05-2, na što osnovano ukazuje tuženik u odgovoru na žalbu".

7. Na žalbene navode kojima tužiteljica u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP tvrdi kako je podnesak od 23. lipnja 2026. bio potreban za vođenje ove parnice jer iz sadržaja istog proizlazi kako ponavlja navode iz tužbe u pogledu pravne osnovanosti svog tužbenog zahtjeva u pogledu transparentnosti spornih ugovornih odredaba, slijedom čega prvostupanjski pravilno zaključuje kako isti nije bio potreban za vođenje ove parnice te osnovano nije dosudio i trošak sastava istoga.

8. Ostali žalbeni navodi nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. u svezi čl. 381. st. 1. ZPP).

9. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi koje tužiteljica ističe u žalbi i kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, žalba tužiteljice temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena je kao neosnovana i potvrđeno rješenje o trošku u pobijanom dijelu, kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

10. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela.

11. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice.

U Velikoj Gorici 7. siječnja 2026.

Sudac

Goran Škugor