REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-8/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja MJ iz [adresa] M 18, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova, Stjepana Radića 1, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Danije Budimir, odvjetnika i punomoćnice tužene Snježane Radonić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, te presude objavljene 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da tužitelju MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati na ime neisplaćene naknade plaće za prekovremeni rad ukupni iznos od 31.159,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.652,26 EUR od 15. svibnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.224,35 EUR od 15. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.532,53 EUR od 15. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 365,68 EUR od 15. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.399,26 EUR od 15. rujna 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.414,10 EUR od 15. listopada 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.229,70 EUR od 15. studenoga 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.102,00 EUR od 15. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.058,17 EUR od 15. siječnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.317,54 EUR od 15. veljače 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.414,10 EUR od 15. ožujka 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.492,53 EUR od 15. travnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.380,22 EUR od 15. svibnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 830,47 EUR od 15. lipnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.273,34 EUR od 15. srpnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 340,70 EUR od 15. kolovoza 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.246,65 EUR od 15. rujna 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.124,36 EUR od 15. listopada 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.283,14 EUR od 15. studenoga 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.311,76 EUR od 15. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.475,84 EUR od 15. siječnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 855,43 EUR od 15. veljače 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.377,31 EUR od 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.311,76 EUR od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 894,45 EUR od 15. svibnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.252,22 EUR od 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da tužitelju MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], S [adresa], isplati na ime neisplaćene naknade plaće za rad subotom ukupni iznos od 762,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 23,95 EUR od 15. svibnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 43,73 EUR od 15. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 23,95 EUR od 15. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,85 EUR od 15. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 21,86 EUR od 15. rujna 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 50,50 EUR od 15. listopada 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 21,96 EUR od 15. studenoga 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,96 EUR od 15. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 24,05 EUR od 15. siječnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 21,96 EUR od 15. veljače 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 50,50 EUR od 15. ožujka 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 23,32 EUR od 15. travnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 44,52 EUR od 15. svibnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 21,29 EUR od 15. lipnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 48,97 EUR od 15. srpnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 44,52 EUR od 15. rujna 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 23,42 EUR od 15. listopada 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 21,39 EUR od 15. studenoga 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 46,85 EUR od 15. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,36 EUR od 15. siječnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 21,39 EUR od 15. veljače 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 24,59 EUR od 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 46,85 EUR od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 44,72 EUR od 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da tužitelju MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], S [adresa], isplati na ime neisplaćene naknade plaće za rad nedjeljom ukupni iznos od 1.002,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 33,52 EUR od 15. svibnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 61,22 EUR od 15. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 33,52 EUR od 15. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 32,00 EUR od 15. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 30,61 EUR od 15. rujna 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 70,71 EUR od 15. listopada 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 30,74 EUR od 15. studenoga 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 32,14 EUR od 15. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 33,67 EUR od 15. siječnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 30,74 EUR od 15. veljače 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 70,71 EUR od 15. ožujka 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 32,65 EUR od 15. travnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 41,56 EUR od 15. svibnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,97 EUR od 15. lipnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 68,56 EUR od 15. srpnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 31,17 EUR od 15. rujna 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 65,59 EUR od 15. listopada 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 29,94 EUR od 15. studenoga 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 65,59 EUR od 15. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 41,74 EUR od 15. siječnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 29,94 EUR od 15. veljače 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 34,43 EUR od 15. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 65,59 EUR od 15. travnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 31,31 EUR od 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

IV Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – MINISTARSTVU OBRANE, OIB: 66486182714, da tužitelju MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], S [adresa], isplati na ime neisplaćene naknade plaće za rad praznikom ukupni iznos od 1.023,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče na mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 215,51 EUR od 15. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 65,88 EUR od 15. studenoga 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 137,75 EUR od 15. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 131,75 EUR od 15. veljače 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 70,27 EUR od 15. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 268,33 EUR od 15. siječnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 134,17 EUR od 15. lipnja 2014. godine, pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve u roku od 8 dana.““.

II Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u periodu od travnja 2012. do rujna 2016. bio djelatnik tužene te da mu tužena nije na zakonit način obračunala niti isplatila tzv. aktivna dežurstva odnosno sate povedene u vojarni, također da mu nije obračunat niti isplaćen noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznikom.

Tužitelj se obratio tuženoj radi pokušaja mirnog rješenja spora sukladno članku 186.a. Zakona o parničnom postupku, međutim isti je ostao bezuspješan jer je tuženica otklonila mogućnost mirnog rješenja spora.

Navodi da je tužena grubim kršenjem odredbi Zakona o radi kao i Odluke Ministarstva obrane o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 65/14) uskratila pravo na zakonit obračun i isplatu sati provedenih na radu.

Slijedom svega navedenog,a nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 17. travnja 2025. te potražuje iznos od 31.159,88 eura na ime neisplaćenih plaća za prekovremeni rad, iznos od 762,48 eura za neisplaćene naknade plaće za rad subotom, zatim na ime neisplaćene naknade plaće za rad nedjeljom ukupni iznos od 1.002,60 EUR , te na ime neisplaćene naknade plaće za rad praznikom ukupni iznos od 1.023,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, uz nadoknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi kako je da je u utuženom razdoblju od 01.10.2009 do 1. lipnja 2014., na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu, primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12), (u daljnjem tekstu Odluka), i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09), (u daljnjem tekstu Pravilnik) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću , rad subotom i nedjeljom te blagdanom, rad u smjenama , turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad , dežurstvo i stražarska služba.

Pravilnikom je bilo regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Dana 26.06.2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama RH ( Narodne novine broj 73/13 i 75/15 ) kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću( članak 136).

Člankom 139. stavkom 1. navedenog zakona propisano je da to su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te je za deficitarna zvanja i struka.

Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatka za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada.

Stavkom 6. istog članka propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja iz struke koji se utvrđuje pravo na dodatak. U pogledu radnog vremena člankom 153. zakona propisano da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

Člankom 155. zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravična manje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, studenog zima, Zagreb žurnu osmo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba( Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14,72/15). Nadalje, da su upravo temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u oružanim snagama RH doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke, iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada i to: Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15 i 84/15).

Točkom 4 odluke iz 2014. također propisano da djelatnim s vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, u turnusima, nadležnost, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuju prava na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim pravilnikom iz 2014. Navodi da su Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH a koji zakon je lex specialis za djelatne vojne osobe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u izračun potraživanja, rješenje od 21.12.2011., odluku o rasporedu od 02.05.2014. uz dostavnicu, odluku o rasporedu od 25.10.2013. uz dostavnicu, odluku o rasporedu od 01.06.2013. uz dostavnicu, odluku o rasporedu od 20.01.2015., odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 20.06.2017., očitovanje i dokumentacija tuženika od 9. lipnja 2017., Zapovijed od 2. ožujka 2012., 13. lipnja 2014., 17. lipnja 2014., 18. svibnja 2011., izvješća, o radinim satima, plan angažiranja, dnevne zapovijedi voditelja, evidencija radnog vremena, karticu djelatnika, saslušao tužitelja, proveo financijsko vještačenje po Đuri Lobašu, izvršio uvid u očitovanje vještaka kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Između parničnih stranaka je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika na poslovima djelatne vojne osobe, te da je u utuženom razdoblju radio na postaji Papuk.

6. Sporno je među strankama da li za navedeno razdoblje pripada pravo na isplatu za noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznikom.

7. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u svom iskazu naveo da je radio do 6. mjeseca 2014. na Radarskoj postaji Papuk na način da je radio u turnusima 3/7 znači 3 dana neprekidno, 7 dana slobodan, odnosno 4/7, a od 1.7.2014. da je radio na Radarskoj postaji Učka i radilo se 7/7. Navodi da njima nisu plaćeni dodaci na noćni rad, blagdane vikende, a i pisalo se da radimo 168 sati, a oni bi smo stvarno odradili duplo. Naveo je da su svi primali vojni dodatak, svi djelatnici HV bez obzira da li su radili uredski posao odnosno 5 radnih dana ili kao oni u turnusima. Oni u turnusima su radili 24 sata i nisu mogli napuštati postaju.

8. Uvidom u kartice evidencije rada tužitelja utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju isplaćivan dodatak za rad noću, dodatak za rad subotom, za rad nedjeljom, blagdanom, dodatak za aktivno dežurstvo.

9. Od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12, u daljnjem tekstu Odluka) i Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 18/09: u daljnjem tekstu pravilnik) a koji su stupili na snagu 1. listopada 2009.

Utvrđeno je da je navedenom odlukom bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danim a, rad u smjenama, u turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba.

Prema citiranoj odluci dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenom radom te se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe.

Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24 satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe( rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i slično).

Točkom IV. Odluke bilo je propisano da pripadnici oružanih snaga koji za potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme računa se kao aktivno dežurstva, a za vrijeme aktivnog dežurstva ne pripadaju uvećanja plaće iz točke XIII. Odluke. Pravilnikom iz 2009. je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada.

Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Sukladno članku 17b. Pravilnika određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno članku 17.b. Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi:

- za vojnike 0,0019

- za dočasnike 0,0023

- za niže časnike 0,0026

- za više časnike, generale/admirale 0,0034.

Dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun plaće te iznosi 0,025 za DVO koja preuzme službu dežurstva u radne dane odnosno 0,05 za DVO koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjeljom, na blagdan ili drugi neradni dan. Dakle za aktivno dežurstvo i dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe međusobno se isključuju.

10. Radi utvrđenja visine plaće koja tužitelju pripada za prekovremeni rad provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Đuri Lobašu, u nalazu i mišljenju od 05.03.2024. je temeljem dokumentacije utvrdio da u razdoblju od 01.04.2012. do 30.09.2014., razlika potraživanja tužitelja s obzirom na:

– Prekovremeni rad – iznosi 234,774.12 HRK, odnosno 31,159.88 EUR,

– Noćni rad – nije bilo razlike odrađenih sati noćnog rada u odnosu na obračunate sate

– Rad subotom – iznosi 5,744.88 HRK, odnosno 762.48 EUR,

– Rad nedjeljom – iznosi 7,554.12 HRK, odnosno 1,002.60 EUR,

– Rad praznikom – iznosi 7,712.82 HRK, odnosno 1,023.67 EUR,

odnosno sveukupno iznosi 255,785.94 HRK / 33,948.63 EUR.

Prilikom izračuna, vještak je izuzeo mjesece nakon 2014-06 s obzirom na stupanje na snagu Zakona o službi u Oružanim snagama RH i Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, kojim djelatne vojne osobe ne ostvaruju pravo za uvećanje plaće za prekovremeni rad, za rad u turnusu, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom nego ostvaruju vojni dodatak.

U razdoblju od 01.04.2012. do 31.12.2015. tužitelj je imao 535 iskorištena slobodna dana.

Tuženik je osporavao nalaz u cijelosti navodeći da je razvidno je da vještak iako navodi sve podzakonske propise koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, samo djelomično primijenio propise koji su regulirali materiju obračuna i isplate plaće djelatnih vojnih osoba te zanemario dostavljenu dokumentaciju o radno-pravnom angažmanu tužitelja i knjigovodstvene kartice djelatnika.

Tuženik navodi da se od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014., na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu, primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12), (u daljnjem tekstu Odluka), i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09), (u daljnjem tekstu Pravilnik) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

Iz očitovanja nadležne postrojbe od 9. lipnja 2017., koje je tuženik dostavio sudu, razvidno je da je u navedenom razdoblju radno vrijeme tužitelja bilo organizirano dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva. Tako je iz relevantne dokumentacije razvidno daje u razdoblju do lipnja 2014. tužitelj radio na radarskom položaju Papuk na kojem položaju radno vrijeme je bilo organizirano kroz rotaciju 4-3.

Na spomenutom položaju radno vrijeme je bilo organizirano kroz rotaciju 4-3 značila je da je tužitelj na smjenu dolazio u ponedjeljak u 8:00 i boravio do petka u 8:00 sati.

Nakon ovog ciklusa djelatnik je bio po 7 dana slobodan od posla, dakle nije dolazio na posao osim ako mu je nedostajalo radnih sati za ostvarenje mjesečnog fonda sati, a tada bi radio redovno radno vrijeme.

Nakon ovog ciklusa, tužitelj je dolazio na radarski položaj ponovno u petak, gdje bi boravio 3 dana, do ponedjeljka u 08:00 i ponovno je bio 7 dana slobodan od posla.

Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora (12 sati) provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom. Pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Tuženik navodi da, sukladno točkama VI.. VII. i VIII Odluke, za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe, te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom.

Od spomenutog razdoblja primjenjuje se i Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09) kojim je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada.

Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva.

Dodatak za aktivno dežurstvo, propisan je sukladno članku 17.b. Pravilnika. Nadalje, da je prilikom izrade nalaza vještak uzeo u obzir karticu djelatnika, uočio bi da je tužitelju do mjeseca lipnja 2014. isplaćivana naknada za rad noću, za rad subotom, nedjeljom i blagdanom kao i dodatak za aktivno dežurstvo sukladno članku 17.b Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09).

Tuženik se poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R- 600/2020-28 (potvrđenu rješenjem Revd 1811/2021) u predmetima iste činjenične osnove iz koje je razvidno da se aktivno dežurstvo ne smatra prekovremenim radom već je isto u cijelosti regulirano pozitivnim propisima koje smo naveli u očitovanju, te na presudu Županijskog suda u Rijeci Gž R-332/17 od 24. rujna 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike dodataka na plaću za vrijeme aktivnog dežurstva. Obzirom na dostavljenu dokumentaciju te na propise koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i regulirali način rada tužitelja, razvidno je da je zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće za prekovremeni rad i za dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u cijelosti neosnovan, te se temelji na potpuno pogrešnom obračunu vještaka. Tuženik se, također, poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 1902/12 i Revr 1845/12-2 iz kojih je razvidno da nakon 2009. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće na ime prekovremenog rada već sam dodaci koji su propisani specijalnim propisima donesenim temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

11. Na prigovore tuženika se očitovao vještak u podnesku od 29.01.2025. te naveo da Tuženik navodi da je zadatak boi izračunati razliku potraživanja tužitelja za sporno razdoblje od 01. travnja 2012. do 30. rujna 2016. s time da utvrdi da li tužitelj u navedenom razdoblju ima odrađene, a neisplaćene prekovremene sate te za noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznikom, kao i da li je i koliko imao iskorištenih slobodnih dana., te je u nalazu od 05.03.2023. izradio izračun potraživanja tužitelja temeljem prekovremenih sati, kao razlike odrađenih sati u odnosu na redovan mjesečni fond sati. Također je računao potraživanje tužitelja temeljem neisplaćene naknade za noćni rad, rad subotom, nedjeljom i praznikom a, vještak smatra da je pitanje je li tužbeni zahtjev osnovan pravno pitanje.

Vještak je prilikom izrade Nalaza uzeo u obzir karticu djelatnika te je uočio da je tužitelju do mjeseca lipnja 2014. isplaćivana naknada za rad noću, za rad subotom, nedjeljom i blagdanom kao i dodatak za aktivno dežurstvo.

Vještak ne osporava da je tužitelju do lipnja 2014. isplaćivana naknada za rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom. Međutim po izračunu vještaka (s izuzetkom za rad noću) ista nije isplaćena u cijelosti.

12. Obzirom da tuženik nije osporavao sam matematički izračun, već pravnu osnovu, a sud prihvatio nalaz vještaka jer isti sačinjen sukladno danom zadatku, objektivno i stručno, a sud je o osnovanosti zahtjeva odlučio temeljem propisa.

13. Nesporno je da je tužitelj radio na način da je nakon 4 dana dežurstva na radarskom položaju tjedan dana bio na odmoru od posebnog oblika rada ili ako mu je nedostajalo radnih sati za ostvarivanje mjesečnog fonda sati, dolazio je raditi u redovno radno vrijeme na radarski položaj ili na mjesto gdje se obnaša redovno radno vrijeme. Nakon toga, tužitelj je ponovno dolazio na tri dana dežurstva na radarski položaj nakon kojeg je ponovno imao odmor od posebnog oblika rada.

14. Sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika i Pravilniku od 1. listopada 2009. kojim je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću za rad subotom, nedjeljom, lagano i neradnim danima, u smjenama, u turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba, sud je utvrdio da aktivno dežurstvo kao i dežurstvo unutarnje službe kao posebni oblik rada se ne smatraju prekovremenim radom u smislu Zakona o radu, već je obavljanje ovih oblika rada uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na plaću, doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), a koji zakon predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a izraženo u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, brojevi: Revr 1845/12-2 od 29. travnja 2014., Revr 1902/12-2 od 04. lipnja 2014. i Revr 1795/12-2 od 25. veljače 2014. Dana 26. lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 73/13 i 75/15), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (članak 136.). Člankom 139. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Odredbom čl. 155. Zakona izričito je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Točkom IV. Odluke iz 2014, je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Poseban oblik rada u turnusu je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

Za vrijeme ciklusa od 7 dana rada smatra se djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati ne može bez dopuštenja nadređenog napustiti objekt te se u smislu fonda sati smatra da nakon mjesec dana rada u PORT-u ima mjesečni fond radnih sati.

Nadalje, sukladno st. 5. Točke XII. Odluke djelatnim vojnim osobama ne pripada uvećanje plaće za prekovremeni rad nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke djelatnih vojnih osoba odnosno u skladu s navedenim Pravilnikom iz 2014.

U skladu s navedenim tužitelju se nakon lipnja 2014. Isplaćuje dodatak za vojnu službu u iznosu od 14% i dodatak za pripadnost specijalnim i zaštitnim postrojbama u iznosu od 15%.

15. Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tuženik izvršio isplatu svih dodataka sukladno pravilniku o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaće i isplata plaće iz 2009. godine te da tužitelju ne pripada pravo na razliku plaće za prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom.

Navedeni stav ovog suda je izražen u mnogobrojni presuda Županijskih sudova kao i Vrhovnog suda.( Gž R-80/24 Županijski sud u Vukovaru, Gž R-412/24 i Gž R- 413/24 Županijski sud u Splitu, Gž R-57/24 Županijski sud u Zagrebu,Revr- 1902/12, Revr 1845/12)

16. Stoga je sukladno citiranim propisima valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani i njezinu umješaču naknaditi troškove. Prema odredbi članka 163. stavak 1. ZPP odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke koje zastupa državno odvjetništvo, au tom slučaju troškovi po stupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku. Prema članku 1. Protokola broj.1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori-broj 18/97,6/999,14/2, 1/06, 2/10, dalje Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske ( presuda od 18. srpnja 2013. zahtjev br.28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske presuda od 6. rujna 2016. zahtjev br.72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio je u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa legitimnog cilja kojem teži pravilo naknade troškova i pravo tužitelja na temelju članka 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužitelji obvezni platiti troškove zastupanju države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

Načelo iz odredbe članka 154. stavak 1. ZPP prema kojem onaj koji izgubi spor plaća troškove protivnoj stranci sama po sebi ne može smatrati protivnom članku 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica.

U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu članka 1.Protokola broj 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi isplate razlike plaće po osnovi pogrešno utvrđenih i obračunatih prekovremenih sati rada udruženom razdoblju od strane tužene Republike Hrvatske. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatra da je očekivanje tužitelja da ću ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo neopravdano pogotovo iz razloga što je tek nakon provedenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno činjenično stanje vezano za tvrdnje tužitelja. U ovom predmetu se ne radi o klasičnom građansko pravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženu Republiku Hrvatsku zastupa državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništvo se procjenjuje na temelju odvjetničkih nagrada, iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time nije u istome položaju kao odvjetnik.

Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu te bi tužena imala pravo na troškove parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 eura ( za odgovor na tužbu, 4 podneska i pristupa na ročište od 11.03.2019., 13.10.2020., 17.02.2021., 11.11.2025. sve po 500 bodova ( 1bod = 2,00 eura) . Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja, a prema podacima iz spisa. Zbog toga, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, zaključak je da kada bi se tuženoj dosudio trošak od 9.000,00 eura ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno plaćanje navedenih troškova zastupanja tužene po državnom odvjetniku za tužitelje predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. Ovakav stav iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 2. ožujka 2021. poslovni broj Rev-89/21. Obzirom na navedeno ovaj sud je odluku o parničnom trošku donio na način da je trošak zastupanja tužene po državnom odvjetniku nije priznao u troškove postupka.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po OGDO u Zagrebu (na broj Pr-DO-101/2019)