REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2823/2025-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice ŠDS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Andrija Bagarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u OD Leko i partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŠD i punomoćnika tuženika OD, odvjetničkog vježbenika, 7. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe iz 4. Ugovora o kreditu broj 9012761285 sklopljen dana 10. srpnja 2007.g. između tužiteljice, ŠDS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] kao korisnika kredita, i tuženika, Privredne banka Zagreb d.d. (OIB:02535697732) Zagreb, Radnička cesta 50, kao Kreditora, kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
II Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe iz 7. Ugovora o kreditu broj 9012761285 sklopljen dana 10. srpnja 2007.g. između tužiteljice, ŠDS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] kao korisnika kredita, i tuženika, Privredne banka Zagreb d.d. (OIB:02535697732) Zagreb, Radnička cesta 50, kao Kreditora, kojim je kao ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica naveden švicarski franak.
III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., da tužiteljici ŠDS na ime preplaćenih mjesečnih rata zbog promjene kamatne stope isplati iznos od 1.291,38 EUR (tisućudvjestodevedesetjedan euro i tridesetosam eurocenti) s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana uplate na sljedeće iznose od:
- dana 12/10/2007/ iznos od 8,51 EUR;
- dana 08/11/2007/ iznos od 8,57 EUR;
- dana 08/11/2007/ iznos od 8,57 EUR;
- dana 17/01/2008/ iznos od 8,80 EUR;
- dana 09/02/2008/ iznos od 8,84 EUR;
- dana 09/02/2008/ iznos od 8,84 EUR;
- dana 11/03/2008/ iznos od 17,13 EUR;
- dana 05/04/2008/ iznos od 17,00 EUR;
- dana 07/05/2008/ iznos od 16,47 EUR;
- dana 13/06/2008/ iznos od 16,64 EUR;
- dana 08/07/2008/ iznos od 16,65 EUR;
- dana 13/08/2008/ iznos od 16,48 EUR;
- dana 09/09/2008/ iznos od 16,65 EUR;
- dana 08/10/2008/ iznos od 16,99 EUR;
- dana 04/12/2008/ iznos od 17,37 EUR;
- dana 16/01/2009/ iznos od 18,37 EUR;
- dana 16/01/2009/ iznos od 18,37 EUR;
- dana 07/03/2009/ iznos od 18,56 EUR;
- dana 07/03/2009/ iznos od 18,56 EUR;
- dana 12/05/2009/ iznos od 18,01 EUR;
- dana 08/07/2009/ iznos od 17,84 EUR;
- dana 04/08/2009/ iznos od 17,76 EUR;
- dana 29/09/2009/ iznos od 17,83 EUR;
- dana 29/09/2009/ iznos od 17,83 EUR;
- dana 20/11/2009/ iznos od 17,90 EUR;
- dana 20/11/2009/ iznos od 17,90 EUR;
- dana 28/11/2009/ iznos od 17,95 EUR;
- dana 13/01/2010/ iznos od 18,25 EUR;
- dana 07/03/2010/ iznos od 18,38 EUR;
- dana 08/05/2010/ iznos od 18,88 EUR;
- dana 08/05/2010/ iznos od 18,88 EUR;
- dana 08/05/2010/ iznos od 18,88 EUR;
- dana 17/07/2010/ iznos od 19,90 EUR;
- dana 15/08/2010/ iznos od 19,83 EUR;
- dana 01/09/2010/ iznos od 20,60 EUR;
- dana 26/09/2010/ iznos od 20,53 EUR;
- dana 23/11/2010/ iznos od 20,15 EUR;
- dana 21/12/2010/ iznos od 21,41 EUR;
- dana 23/01/2011/ iznos od 20,98 EUR;
- dana 19/02/2011/ iznos od 21,13 EUR;
- dana 16/03/2011/ iznos od 21,11 EUR;
- dana 16/03/2011/ iznos od 21,11 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 22,67 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 22,67 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 22,67 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 22,67 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 22,67 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 22,67 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 22,67 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 22,67 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 389,61 EUR;
sve po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., da tužiteljici ŠDS na ime preplaćenih mjesečnih rata zbog promjene tečaja CHF isplati iznos od 5.234,16 EUR (pettisućadvjestotridesetčetiri eura i šesnaest eurocenti) s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana uplate na sljedeće iznose od:
- dana 17/01/2008/ iznos od 6,79 EUR;
- dana 09/02/2008/ iznos od 8.07 EUR;
- dana 09/02/2008/ iznos od 8,07 EUR;
- dana 11/03/2008/ iznos od 12,81 EUR;
- dana 05/04/2008/ iznos od 10,73 EUR;
- dana 07/05/2008/ iznos od 2,29 EUR;
- dana 13/06/2008/ iznos od 5,00 EUR;
- dana 08/07/2008/ iznos od 5,13 EUR;
- dana 13/08/2008/ iznos od 2,52 EUR;
- dana 09/09/2008/ iznos od 5,12 EUR;
- dana 08/10/2008/ iznos od 10,48 EUR;
- dana 04/12/2008/ iznos od 16,57 EUR;
- dana 16/01/2009/ iznos od 32,27 EUR;
- dana 16/01/2009/ iznos od 32,27 EUR;
- dana 07/03/2009/ iznos od 35,24 EUR;
- dana 07/03/2009/ iznos od 35,24 EUR;
- dana 12/05/2009/ iznos od 26,59 EUR;
- dana 08/07/2009/ iznos od 23,95 EUR;
- dana 04/08/2009/ iznos od 22,65 EUR;
- dana 29/09/2009/ iznos od 23,76 EUR;
- dana 29/09/2009/ iznos od 23,76 EUR;
- dana 20/11/2009/ iznos od 24,84 EUR;
- dana 20/11/2009/ iznos od 24,84 EUR;
- dana 28/11/2009/ iznos od 25,58 EUR;
- dana 13/01/2010/ iznos od 30,42 EUR;
- dana 07/03/2010/ iznos od 32,41 EUR;
- dana 08/05/2010/ iznos od 40,22 EUR;
- dana 08/05/2010/ iznos od 40,22 EUR;
- dana 08/05/2010/ iznos od 40,22 EUR;
- dana 17/07/2010/ iznos od 56,27 EUR;
- dana 15/08/2010/ iznos od 55,22 EUR;
- dana 01/09/2010/ iznos od 67,36 EUR;
- dana 26/09/2010/ iznos od 66,22 EUR;
- dana 23/11/2010/ iznos od 60,21 EUR;
- dana 21/12/2010/ iznos od 80,18 EUR;
- dana 23/01/2011/ iznos od 73,27 EUR;
- dana 19/02/2011/ iznos od 75,69 EUR;
- dana 16/03/2011/ iznos od 75,36 EUR;
- dana 16/03/2011/ iznos od 75,36 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 99,98 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 99,98 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 99,98 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 99,88 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 99,88 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 99,98 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 99,88 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 99,88 EUR;
- dana 01/11/2011/ iznos od 3.141,12 EUR;
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., da naknaditi tužiteljici ŠDS troškove postupka u iznosu od 1.664,45 EUR (tisućušestošezdesetčetiri eura i četrdesetpet eurocenti) sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 14. lipnja 2019. (poslana preporučeno poštom 12. lipnja 2019) te tijekom postupka navodi da je s tuženikom sklopila Ugovora o kreditu broj: 9012761285, sklopljen 10. srpnja 2007., radi kupnje vozila, a kojim je tužiteljici stavljeno na raspolaganje 30.549,02 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju Kreditora, važećem na dan korištenja kredita za CHF, sa rokom otplate od 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,50% godišnje. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata mijenjao kamatnu stopu na štetu tužiteljice. Drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan jer se ista mijenjala bez tužiteljici jasnih parametara odnosno bez pregovaranja te da joj nije prilikom potpisivanja ugovora pruženo dovoljno informacija i obavijesti o rizicima u vezi ugovaranja valutne klauzule u CHF. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i posl. broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži naknadu svih troškova postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se u istoj pojedinačno pregovaralo kao i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tijekom pregovaranja o ponudi kredita tužiteljici su obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF te su joj pružene sve informacije temeljem koje je mogla donijeti informiranu odluku. Tužiteljica je imala mogućnost ugovoriti kredit uz drugu valutnu klauzulu te se pri tom poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ujedno je ukazao da promjena kamatne stope tužiteljici nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti pa da je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga. Nije postojala obveza banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovara egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka kao i o svom položaju na tržištu te je ukazao na načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa i pravilnih obračuna kamata i naknade. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare te tijeku kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.
3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te manifestacijski zahtjev rad specifikacije novčanog potraživanja. Nakon izvedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 11. rujna 2024. postavio zahtjev za isplatu i to na ime preplaćenih mjesečnih rata zbog promjene kamatne stope u iznosu od 1.291,38 EUR te na ime preplaćenih mjesečnih rata zbog promjene tečaja u iznosu od 5.234,16 EUR, sve s pripadajućim kamatama.
4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu, sklopljen 10. srpnja 2019. (list 6 do 10 spisa), Otplatnu tablicu (list 11 do 12 spisa), Plan otplate (list 37 do 39 spisa), Knjigovodstvena kartica (list 40 do 56 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 70 do 79 spisa, list 148 i 149 spisa te list 164 do 171 spisa te list 206 spisa) te je saslušana je tužiteljica (list 115 i 116 spisa).
6. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovor o kreditu broj: 9012761285, sklopljen 10. srpnja 2007. i to odredbi ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula švicarski franak (CHF) te isplata svih iznosa koje je tuženik stekao temeljem tih odredbi, sukladno čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje u tekstu: ZOO), sve s pripadajućim kamatama.
9. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj: 9012761285, 10. srpnja 2007., radi kupnje vozila, kojim je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 30.549,02 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju Kreditora, važećem na dan korištenja kredita za CHF, sa rokom otplate od 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,50% godišnje. kao i da je kredit po istom ugovoru otkazan 2014.
10. Sporna je, osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbi ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula švicarski franak (CHF), te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te je li potraživanje u zastari.
11. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu adaptacije stambenog objekta (čl. 2. ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.
11.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 30.549,02 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća.
12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik (prednik tuženika Sberbank d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).
13. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.
13.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).
14. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.
15. Tijekom postupka saslušana je tužiteljica koja je u bitnome izjavila da je 2007. odlučila kupiti osobno vozilo zbog osobnih potreba te su ju nakon odabira vozila iz autokuće uputili u najbližu poslovnicu tuženika gdje ju je već dočekao unaprijed pripremljeni formulirani i tipizirani ugovor o kreditu. Navodi da nije mogla pregovarati u vezi pojedinih odredbi niti ju je djelatnik tuženika upozorio na štetne rizike i posljedice sklapanja takvog ugovora kao i da HNB svojom monetarnom politikom nije štitio tečaj u odnosu na tečaj CHF. Dalje navodi da joj je prezentirano da je sklapanje takvog ugovora o kreditu za nju najbolja i najpovoljnija opcija. Ne sjeća se da ju je djelatnik banke upoznao sa načinom i modalitetima promjene kamatne stope. Mjesečne rate kredita isključivo je osobno plaćala iz vlastitih sredstava. Ugovor o kreditu je naknadno otkazan s obzirom da je mjesečna rata toliko porasla da više nije mogla plaćati mjesečne obveze. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije imala obrt niti je bila nositelj poslovnih udjela na osnovu kojih bi obavljala poslovnu djelatnost.
15.1. Iskaz tužiteljice ocijenjen je kao vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito u dijelu u kojem je iskazivala da je vozilo koristila u osobne svrhe. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao, dapače tijekom postupka je odustao od saslušanja djelatnika tuženika i javnog bilježnika (ročište od 10. lipnja 2024.).
16. Nadalje, potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom o dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (tako i VSRH Rev 308/22 od 19. travnja 2022.). Drugim riječima, tužitelju pripada povrat (razlika) prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu u visini od 5,50% godišnje.
16.1. S obzirom na navedeno, nije cijeli ugovor o kreditu ništetan jer ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ne povlači ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer on može opstati bez tih ništetnih odredbi, u smislu odredbe čl. 324. ZOO-a. Posljedica ništetnosti navedenih odredbi dovodi do toga da je u konkretnom slučaju sklopljen ugovor o kreditu u kunama s nepromijenjenom (početno ugovorenom) kamatnom stopom u visini od 5,50 %.
17. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. da je korisnik kredita primjenom promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio je u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne promjenjive kamatne stope 1.291,38 EUR te s osnova ništetne valutne klauzule 5.234,16 EUR (uzimajući u obzir samo pozitivne razlike).
18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Dopunskim nalazom i mišljenjem je otklonio prigovore stranaka. Tuženikov prigovor na navedeni nalaz se suštinski odnosio na osporavanje osnove odnosno na premisu da su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa poštene i valjane u ugovoru o kreditu pa da je stoga vještačenje nepotrebno, međutim nije osporavao matematički obračun, a stranke nisu tražile da vještak iznese nalaz i mišljenje na ročištu niti su nakon toga prigovarali na isti.
19. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a kako je gore navedeno (v. supra t.16.1.). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
19.1. Nadalje, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.
19.2. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.
19.3. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik mogao zahtijevati ispunjenje. Do prijeboja tražbine ne dolazi po samom zakonu, već je potrebno da stranka da izjavu o prijeboju sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZOO-a, a tuženik takvu izjavu nije dao. Stoga, od preplaćenih iznosa anuiteta se ne oduzimaju iznosi u kojima korisnik kredita nije platio pojedine anuitete jer bi time došlo do prijeboja tražbina bez davanja izjave o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. st. 1. ZOO- a. O ovom pitanju je i VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo shvaćanje:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
19.4. Osim toga, prigovor tuženika da se u ukupni obračun pretplate mora uzeti u obzir i negativna razlika nije prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor, već se radi o prigovoru visine (Tako i VSRH Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023.).
20. Imajući u vidu navedeno, tužitelju pripada s osnove ništetne promjenjive kamatne stope 1.291,38 EUR te s osnova ništetne valutne klauzule 5.234,16 EUR.
21. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.
21.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).
21.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, a u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna (v. supra t. 12.).
21.3. Tužba u ovom postupku je poslana preporučeno poštom 12. lipnja 2019., što se smatra kao dan podnošenja tužbe sudu sukladno čl. 113.st.2. ZPP-a. Polazeći od navedenog, potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kao i po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zastarjelo stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan.
22. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.) . Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.
23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I do IV izreke presude.
24. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjev postavljen uz činidbu, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.
20. Tužiteljica je uspjela sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.)
21. S obzirom da je tužiteljica pokrenula ovaj postupak stupnjevitom tužbom i naznačila VPS u iznosu od 1.327,36 EUR za sve radnje do specifikacije učinjene podneskom od 11. rujna 2019. tužiteljici pripadaju prema navedenom VPS-u (tako i VSRH Rev 412/21 od 28. ožujka 2023.). Međutim, neovisno o tome, nakon specifikacije u kojoj je tužitelj tražio isplatu 6.525,54 EUR nije mijenjan platni razred sukladno OT.
21.1.Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 200,00 EUR, sastav podneska od 11. rujna 2024. i 17. rujna 2024. svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 20. siječnja 2021., 10. lipnja 2024., 12. svibnja 2025., te 4. studenoga 2025. svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR. Ostale zatražene radnje zastupanja nisu poduzete niti su ti troškovi nastali, stoga tužiteljici niti isti pripadaju.
22. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (51/2023) tužitelj kao potrošač je oslobođen plaćanja pristojbi. Tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 264,45 EUR što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.664,45 EUR
23. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 7. siječnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki V izreke presude.
24. Sud je tijekom postupka dopustio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta punomoćnika tužiteljice zakazane za dan 27. studenoga 2024. Iz iskaza punomoćnika tužitelja na ročištu od 15. travnja 2025. proizlazi kako mu je toga dana bili iznimno loše zbog visokog tlaka, kontaktirao je svoga liječnika koji mu je propisao strogo mirovanje uz terapiju, a njegov brat zamolio je tužiteljicu osobno da obavijesti sud o njegovoj iznenadnoj spriječenosti, međutim tužiteljica nije uspjela dobiti uređujućeg suca. Sud je njegov iskaz prihvatio kao iskren i u skladu s medicinskom dokumentacijom dostavljenom uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje, stoga je rješenjem i dopustio povrat u prijašnje stanje.
25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 7. siječnja 2026.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun;
- tuženiku po pun.