Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1135/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja BT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ET, OIB: [osobni identifikacijski broj],oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ranku Alaču, odvjetniku iz Crikvenice, protiv tuženika 1. FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. BTF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. DT, iz [adresa], 4. KT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 5. ŽT iz [adresa], 6. OT iz [adresa], 7. JT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8. AT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 9. ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svih zastupanih po punomoćnicima iz ZOU Matković i Bezjak iz Rijeke, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Psp-55/2022 od 10. srpnja 2025., 7. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužitelja BT i 2. tužiteljice ET kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Psp- 55/2022 od 10. srpnja 2025. pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužitelja BT i 2. tužiteljice ET za naknadu troška sastava žalbe od 136,54 eur.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženi dana 26. kolovoza 2021. godine izvršili samovlasno smetanje posjeda tužitelja na način da su na dijelu tužiteljeve okućnice na kč. br. [katastarska čestica] te na donjem dijelu kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] posjekli tužiteljevo raslinje i stabla i to jednu višnju, jedan lješnjak, jednu smokvu, tri velika hrasta, bagrem, mirtu i ostalo niže raslinje ( pri čemu su dio posječenih stabala i raslinja odnijeli a dio ostavili, nakon čega su se udaljili s te nekretnine), pa im se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, također nalaže se tuženima da solidarno tužiteljima nadoknade troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunate na te troškove od dana donošenja prvostepenog rješenja pa do isplate tužitelju, a sve to u roku od 8 dana."

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku od dana 29. rujna 2025. godine.

III. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženicima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.625,00 EUR-a, u roku 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja, sadržajno u odnosu na točku I. i III. izreke kojom je odučeno o osnovanosti njihova zahtjeva i o trošku postupka, žalbu podnose 1. i 2. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi u bitnome se svode na analizu izvedenih dokaza i iznošenje njihova viđenja primjene materijalnog prava temeljem kojeg je tužbeni zahtjev trebao biti usvojen. Predlažu preinačiti pobijano rješenje na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu zatraženog parničnog troška kao i naknada troška sastava žalbe u iznosu od 136,54 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za posjedovnom zaštitom koju traže navodeći da su smetani u svom posjedu koji traje preko 20 godina od strane tuženika, koji su posjekli njihovo raslinje i stabla i to: jednu višnju, jedan lješnjak, jednu smokvu, tri velika hrasta, bagrem, mirtu i ostalo niže raslinje sve na dijelu tužiteljeve okućnice na kč. br. [katastarska čestica] te na donjem dijelu kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u okviru istaknutog žalbenog razloga počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. u svezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Rješenje naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Neosnovano 1. i 2. tužitelji ističu kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 268. st. 3. ZPP jer nisu bili obaviješteni da će se na ročištima 15. ožujka 2024. i 26. lipnja 2024. saslušavati tuženici UT i NT, kao i da su tuženici koji nisu pristupili na ročište radi saslušanja stranaka koje je bilo održano 9. studenog 2023., izgubili pravo na svoje saslušanje.

6.1. Prije svega na te žalbene navode valja odgovoriti kako iz odredbe čl. 268. ZPP ne proizlazi da bi se sve stranke trebale saslušati na istom ročištu te da stranka koja ne pristupi na ročište određeno za saslušanje gubi pravo da bude saslušana u nastavku postupka. Iz odredbe čl. 268. st. 3. ZPP jasno proizlazi kako je samo propisana mogućnost da se na ročištu koje je određeno za saslušanje stranaka može saslušati stranka koja je pristupila na ročište u odsutnosti druge stranke, u skladu s kojom odredbom je prvostupanjski sud na ročištu 9. prosinca 2023. saslušao one stranke koje su pristupile, 1. tužitelja, te 1. i 2. tuženike, dok je ostale stranke uključujući i 2. tuženu saslušane na daljnjim ročištima održanim do zaključenja glavne rasprave.

6.2. Neosnovano 1. i 2. tužitelji ističu kako su o ročištima na kojima su u nastavku postupka saslušavani ostali tuženici trebali biti posebno obaviješteni oni osobno, jer u situaciji kada ih je pozive na ročišta 15. ožujka 2024. i 26. lipnja 2024. nesporno primio njihov punomoćnik (koji je bio i nazočan na istima), a sud je prethodno odredio da će se u postupku provesti dokaz saslušanjem stranaka, nikakav poseban poziv 1. i 2. tuženici nisu trebali dobiti s obzirom na činjenicu da je poziv za ta ročišta uredno primio njihov punomoćnik te su stoga mogli i osobno prisustvovati istima ukoliko su to smatrali potrebnim.

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u svezi s odredbom čl. 381. ZPP, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilo cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga je sud u situaciji kada je zaključio da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP) pravilno bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane 1. i 2. tužitelja zaključio glavnu raspravu jer je utvrdio sve odlučne činjenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava, te bi nepotrebnim izvođenjem dokaza na okolnosti koje nisu pravno odlučne postupio protivno načelu ekonomičnosti.

8.1. Na žalbene navode kojima 1. i 2. tužitelji osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica osporavajući razloge temeljem kojih je prvostupanjski sud ocjenjivao iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u ovome postupku, valja odgovoriti kako isti predstavljaju njihovo viđenje i ocjenu izvedenih dokaza koji ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja koja je prvostupanjski sud izveo iz njihovih iskaza navodeći jasne i neproturječne razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza.

9. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje da:

- su na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 82 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s određenim omjerima k. o. [katastarska općina] kao vlasnici upisani svi tuženici u ovome postupku;

- su na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 150 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnici upisani 1. i 2. tužitelji u ovome postupku;

- je provedenim očevidom uz sudjelovanje vještaka geodete utvrđeno da se posječena stabla nalaze na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da pokazani posjed od strane 1. tužitelja uključuje k. č. br. [katastarska čestica], dio 617/1 površine 68 m2 te k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina];

- su tuženici u periodu od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2021. na kč. br. [katastarska čestica] vršili radove odvoza granja, uređenja okoliša, odvoza smeća, krčenja terena, sječe stabala, košnje i čišćenje terena oko stambene zgrade, utovar i zbrinjavanje nastalog otpada.

10. Pravilno polazeći od odredbe čl. 441. ZPP koji u parnicama radi smetanja posjeda ograničava raspravljanje i dokazivanje samo na činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako 1. i 2. tužitelji u ovome postupku nisu dokazali da bi bili u posljednjem mirnom posjedu na kč. br. [katastarska čestica], već su u posljednjem faktičnom i mirnom posjedu bili svi tuženici jer se radi o okućnici njihove zgrade oko koje su poduzimali radnje čišćenja i uređenja okoliša čime su izvršavali faktičnu vlast na predmetnom nekretninom.

11. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] u odnosu na koju 1. i 2. tužitelji u žalbi ističu kako se tužbeni zahtjev „opreza radi odnosi i na navedenu česticu“, valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženici na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] nikada nisu vršili radnje čišćenja, sječe ili održavanja slijedom čega nisu niti pasivno legitimirani kao počinitelji smetanja, slijedom čega osnovano odbija tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na navedenu česticu.

12. Slijedom navedenog, neosnovano 1. i 2. tužitelji osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud pravilno odbio njihov tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer nisu ispunjene pretpostavke za sudsku zaštitu posjeda u smislu odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 - ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP).

13. Ostali žalbeni razlozi 1. i 2. tužitelja nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

14. I odluka o trošku pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st .1. i čl. 155. ZPP, što paušalnim žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju jer iz stanja spisa proizlazi kako je trošak postupka dosuđen u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP.

15. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP žalbu 1. i 2. tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio.

U Velikoj Gorici 7. siječnja 2026.

Sudac

Goran Škugor