Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: 9 P-13/2022-31.
Broj:P-407/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ireni Plevnjak odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 6. studenog 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a u izočnosti tužitelja i tuženika, te objavljene presude 7. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju IČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.174,93 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
4,17 EUR-a od 20.1.2010. godine do isplate
18,13 EUR-a od 16.2.2010. godine do isplate
18,71 EUR-a od 16.3.2010. godine do isplate
22,27 EUR-a od 23.4.2010. godine do isplate
28,21 EUR-a od 20.5.2010. godine do isplate
29,44 EUR-a od 15.6.2010. godine do isplate
40,19 EUR-a od 23.7.2010. godine do isplate
36,85 EUR-a od 16.8.2010. godine do isplate
49,38 EUR-a od 16.9.2010. godine do isplate
42,85 EUR-a od 11.10.2010. godine do isplate
45,35 EUR-a od 16.11.2010. godine do isplate
55,65 EUR-a od 15.12.2010. godine do isplate
58,70 EUR-a od 18.1.2011. godine do isplate
52,98 EUR-a od 15.2.2011. godine do isplate
59,02 EUR-a od 17.3.2011. godine do isplate
55,22 EUR-a od 16.4.2011. godine do isplate
62,99 EUR-a od 16.5.2011. godine do isplate
75,90 EUR-a od 15.6.2011. godine do isplate
96,96 EUR-a od 19.8.2011. godine do isplate
80,91 EUR-a od 16.9.2011. godine do isplate
76,17 EUR-a od 26.10.2011. godine do isplate
72,53 EUR-a od 16.11.2011. godine do isplate
75,89 EUR-a od 19.12.2011. godine do isplate
83,10 EUR-a od 3.2.2012.
godine do isplate
84,93 EUR-a od 7.2.2012.
godine do isplate
83,87 EUR-a od 5.3.2012.
godine do isplate
82,77 EUR-a od 13.4.2012. godine do isplate
85,27 EUR-a od 9.6.2012.
godine do isplate
84,60 EUR-a od 3.7.2012.
godine do isplate
82,86 EUR-a od 26.7.2012. godine do isplate
83,27 EUR-a od 9.8.2012.
godine do isplate
80,91 EUR-a od 31.8.2012. godine do isplate
79,17 EUR-a od 27.9.2012. godine do isplate
82,34 EUR-a od 31.10.2012. godine do isplate
82,46 EUR-a od 10.12.2012. godine do isplate
80,19 EUR-a od 4.2.2013.
godine do isplate
78,40 EUR-a od 4.2.2013.
godine do isplate
81,52 EUR-a od 5.3.2013.
godine do isplate
81,05 EUR-a od 3.4.2013.
godine do isplate
75,27 EUR-a od 13.5.2013. godine do isplate
75,96 EUR-a od 26.6.2013. godine do isplate
75,43 EUR-a od 1.8.2013.
godine do isplate
77,35 EUR-a od 30.8.2013. godine do isplate
77,35 EUR-a od 30.8.2013. godine do isplate
77,25 EUR-a od 30.8.2013. godine do isplate
78,22 EUR-a od 14.10.2013. godine do isplate
80,96 EUR-a od 22.11.2013. godine do isplate
81,96 EUR-a od 16.12.2013. godine do isplate
tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi od 15,00 % godišnje od 30. studenog 2007. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. nadalje u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2025. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Iznad dosuđenog tužitelj se odbija.
III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju IČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.033,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužiteljice iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sklopio ugovor sa tuženikom broj 7103425967 od 2. prosinca 2006.g., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 25.924,07 CHF.
2.U postupku dokazivanja, tuženik je uložio prigovor zastare a u istom prigovoru odlučeno je presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-578/2024 od 24. listopada 2024., prigovor preinake tužbe, elaborirao nedopušteno i nepoštenu primjenu valutne klauzule, strukturiranost kamatne stope, prigovarao deklaratornoj zaštiti koju traži tužitelj, prigovarao i zakonskim zateznim kamatama, te u bitnome predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3.Stoga je sud u postupku dokazivanja, a imajući u vidu elaboracije stranaka, u podnescima, te izraženim pravnim mišljenima proveo vještačenje po vještaku Matiji Mikac, koji je i saslušan, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka, izvršio uvid u prijeporni ugovor,ostale personalne dokaze sud nije provodio jer po mišljenju ovog suda nisu bitni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom na zauzetu praksu, te utvrđenje u ovoj pravnoj stvari.
4.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa.
5.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav Županijskih sudova glede prijepora.
6.U ovoj pravnoj stvari kredit je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se ima uzeti da je odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti unaprijed formulirana od strane tuženika te se po mišljenju ovog suda u odnosu na tužitelja kao potrošača primjenjuju odredbe ZZP-a, pa dakle ugovorena odredba mjesne nadležnosti nema nikakav utjecaj.
7.U svezi zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
8.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
9.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
10.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
11.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
12.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Matije Mikac proizlazi da prema Metodologiji i izračunu koji je detaljno prikazan u Tablicama na strani 508 do 513 spisa, da je tužitelj uplatio više upravo utuženi iznos od 4.170,85 eura, odnosno s osnova preplaćene kamate iznos od 912,77 eura, a u otplati je tužitelj preplatio 4.087,70 eura, stoga je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu kao u točci I izreke.
13.U nalazu i mišljenju vještak je u Tablicama detaljno naveo i obračunao uplate po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenima na kredit i izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama, te je vještak koristio medotologiju-za početni tečaj CHF na dan 4.12.2006. 4,630965 kuna za jedan CHF, te uz izračun kamatne stope ugovora od 5 posto godišnje od 1.1.2007., od 1.11.2007. 5,90 posto, od 1.3.2008. 6,35 posto, i od 1.8.2009. 7,35 posto.
14.Na opisani način je vještak nedvojbeno utvrdio preplatu utuženog iznosa što je detaljno navedeno u Tablicama nalaza i mišljenja.
15.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom na dosadašnju sudsku praksu.
16.Bez obzira na neosnovanost elaboracije tuženika sud je saslušao tužitelja na okolnost u kojem svojstvu je sklopio prijeporni ugovor te na što je potrošio sredstva kredita, kao i na okolnost informiranosti tužitelja o rizicima kredita.
17.A iz iscrpnog iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da tužitelja i svjedoka IČ proizlazi da su zajedno bili u razgovoru sa tuženikom oko pregovaranja oko kredita. Prijeporni kredit uzet je za namjenu kupovine automobila isključivo za osobne potrebe, a tuženik mu nije omogućio uzimanje kredita u drugoj valuti, već je upravo tuženik pojasnio da je prijeporni kredit najbolji kredit.
18.Iz iskaza saslušanih proizlazi da je prva rata bila 1.500,00 tadašnjih kuna, a nakon povećanja CHF 2.600,00 kuna.
19.Na direktno pitanje suda da li bi svjedok i tužitelj uzeli kredit pod prijepornim okolnostima da ih je tuženik informirao da će rata kredita povećati se za gotovo 50% oboje saslušanih su istakli da nikada ne bi uzeli takav kredit.
20.Dakle, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije bio informiran u činjenici koji je bitan svakom prosječnom građaninu koji uzima kredit da će mu rata kredita povećati se za gotovo 50 i više posto, što je zapravo po mišljenju ovoga suda odlučna činjenica za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a svi prigovori i elaboracija tuženika neosnovana.
21.Tužitelj je utužio tužbom od 14. siječnja 2022. na iznos od 3.810,86 eura, a nakon konačnog sređenog tužbenog zahtjeva suglasno nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je dosuđeno 3.174,93 eura, te je suglasno prigovorima tuženika valjalo odlučiti kao u točci II izreke, a kako se odbijanje odnosi na specificiranje zahtjeva suglasno nalazu i mišljenju vještaka valja zaključiti da je tužitelj u cijelosti uspio u tužbenom zahtjevu, te mu je dosuđen cjelokupni trošak.
22.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u točci I izreke, dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
23.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr. 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, sastav dva obrazložena podneska, pristup na četiri ročišta, svaka radnja 200,00 eura, PDV, sudske pristojbe na tužbu i presudu po 42,28 eura, i trošak vještačenja 199,08 eura.
Čakovec, 7. siječnja 2026.
Sudac:
Hrvoje Novak
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. punomoćnik tužitelja Irena Plevnjak odvjetnica
2. punomoćnici tuženika iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o.
