REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5447/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Mučnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, dana 7. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu br. 128-50- 5120328 sklopljenog između tužitelja HH kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora, a kojom je odredbom ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu u iznosu 1,00 % od iznosa kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju HH trošak parničnog postupka u iznosu 303,10 eur sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2026. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 17. listopada 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 128-50-5120328. Temeljem navedenog Ugovora tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos 77.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita. Tužitelj ističe kako je odredba čl. 3. Ugovora nepoštena i ništetna ugovorna odredbe. Naime, odredbom čl. 3. Ugovora određeno je:
NAKNADA 1.00 % ( jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Odredbama čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Navedenom odredbom definirano je što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužiteljice kao korisnice kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate. Upravo iz navedenog je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Tužitelj je zbog korištenja ništetne odredbe sadržane u čl. 3. Ugovora tuženiku bila dužan i uplatio je iznos od 770,00 eur Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Odredbama čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, Nadalje, odredbama čl. 81.st.2. ZZP-a je propisano da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3. Istog članka ZZP-a propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Konačno, odredbama čl. 81.st. 4. ZZP-a propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Tužitelj naglašava kako on s tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, neovisno o tome radi li se o odredbama o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika ili pak o odredbama koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita. Zbog navedenog, jasno je kako je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetna ugovorna odredba. Predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja kao u izreci presude.
2. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i rješenje kojim ga se poziva na davanje odgovora na tužbu (potvrda, poleđina lista 13 spisa), u smislu odredbe čl. 284. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) nije u danom roku podnio odgovor na tužbu.
3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnijela sama tužiteljica niti s općepoznatim činjenicama, a ne postoje ni opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti pravovremeni odgovor na tužbu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 331.b u vezi čl. 338. st. 5. ZPP odlučiti kao u izreci.
4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 u vezi čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Trošak postupka tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema naznačenoj zahtjeva, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema potraživanom trošku.
4.1.Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr.7/1 Tarife) što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 200,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (50,00 eur) te uz zatraženi trošak uplaćene pristojbe na tužbu 26,55 eur i na presudu zbog ogluhe 26,55 eur sveukupno iznosi 303,10 eur.
U Zagrebu 7. siječnja 2026.
Sudac
Vlatka Toplak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u četiri primjerka u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP).
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP), a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1,2,4-6 i 8-11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA
- punom. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe 26,55 eur
- tuženiku
