REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1740/2025-6

[adresa] D 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja DK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Valter Šram, odvjetnik u Puli, Santoriova 30, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske (OIB: 33706439962), Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Službe građevinske inspekcije, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/612, URBROJ: 443-02-04-15-25-1 od 1. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u izreci ove presude naloženo je tužitelju, kao vlasniku, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni stambenu građevinu i dvije drvene pomoćne građevine, pobliže opisane u navedenom rješenju, izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na zemljištu izvan građevinskog područja te unutar granica prostora ograničenja zaštićenog obalnog područja mora (ZOP), na području označeno kao "šuma gospodarske namjene zemljište Š1", prema prostornom planu grada Vodnjana-Dignano. Postavljanjem službenog znaka obustavljeno je daljnje građenje, a tužitelj je upozoren na posljedice ukoliko ne postupi po navedenom rješenju.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da je za predmetne građevine podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju još 26. lipnja 2018., ali da do današnjeg dana nije odlučeno o tom zahtjevu. Stoga smatra da su donošenjem osporavanog rješenja grubo prekršene odredbe Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o građevinskoj inspekciji, jer mu je naloženo da ukloni objekte za koje je podnio zahtjev za ozakonjenje, te smatra da bi mu uklanjanjem tih objekata nastala nenadoknadiva šteta jer ne bi mogao ishoditi rješenje o izvedenom stanju, odnosno trajno bi izgubio mogućnost ostvarenja svog prava. Navodi i da je predmetnu stambenu građevinu izgradio odmah nakon kupnje same nekretnine 28. rujna 1982. te da za istu i danas plaća porez na kuće za odmor, naknadu za odvoz smeća i naknadu za vode. Predlaže da se u sporu provede dokaz uvidom u dokumentaciju koju je priložio uz tužbu i njegovim saslušanjem na relevantne okolnosti. U tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Tužitelj je u okviru tužbe zatražio da Sud odredi odgodni učinak tužbe. Tužitelj je također zatražio naknadu troška ovog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U tijeku spora održana je rasprava dana 9. prosinca 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS, održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iznesenih u tužbi.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je u sporu odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem iz razloga što su se odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u spis predmeta upravnog spora.

6. Dakle, iz navoda tužitelja u tužbi slijedi da nije sporno da je on izgradio građevine opisane u izreci osporavanoga rješenja bez građevinske dozvole, budući da to tužitelj nije osporio niti jednim svojim navodom u tužbi. Stoga u sporu nije bilo potrebno provoditi bilo kakve dokaze, kako je to predložio tužitelj jer odlučne činjenice nisu sporne.

7. Sporno je pravno pitanje, je li postupak ozakonjenja utječe na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene građevine za koju je pokrenut postupak ozakonjenja.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. U st. 2. istog članka propisano je da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

10. Čl. 103. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI) propisano je da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s tim Zakonom.

11. Čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. U st. 2. istog članka propisano je da prije donošenja rješenja iz st. 1. t. 1., 2. i 3. tog članka građevinski inspektor naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem.

12. S obzirom na nespornu činjenicu da tužitelj nema građevinsku dozvolu za gradnju predmetni građevina, to je tužitelj postupio protivno citiranoj odredbi čl. 106. ZG, te je građevinski inspektor bio dužan postupiti sukladno citiranoj odredbi čl. 103. st. 3. i čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI.

13. U odnosu na postupak ozakonjenja navodi se da sukladno citiranom čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13 i 65/17, dalje: ZPNIZ), okolnost da je podnesen zahtjev za ozakonjenje može utjecati samo na to da se prekine postupak izvršenja osporavanog rješenja o uklanjanju, ali ne može utjecati na zakonitost samog rješenja o uklanjanju, a to iz razloga što nije sporno da je tužitelj nezakonito izgradio predmetnu građevinu pa su stoga bili ispunjeni uvjeti da se tužitelju sukladno citiranom čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI naloži uklanjanje te građevine.

14. Dakle, u postupku legalizacije ozakonjuju se zgrade/građevine koje su nezakonito izgrađene ili rekonstruirane. Kako je predmetna građevina nezakonito izgrađena to su postojali uvjeti da se odredi inspekcijska mjera uklanjanja te građevine, a tužitelj može pod uvjetima iz citiranog čl. 42. ZPNIZ zatražiti da se prekine postupak izvršenja osporavanog rješenja kojim je određeno uklanjanje te nezakonito izgrađene građevine, a u slučaju da se postupak ozakonjenja završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, građevinski inspektor će po pravomoćnosti tog rješenja obustaviti postupak izvršenja.

15. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

16. Odluka o trošku iz točke II. izreke presude temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

17. U odnosu na odgodni učinak tužbe navodi se da tužitelj nije dokazao, a niti učinio vjerojatnim, da bi mu izvršenjem osporavanog rješenja bio ugrožen neki egzistencijalni interes, a u slučaju da se rješenje građevinskog inspektora izvrši te da tužitelj nakon toga uspije u ovom upravnom sporu, tužitelj će moći tražiti naknadu štete. Dakle, radilo bi se o materijalnoj šteti koja nije nepopravljiva niti teško popravljiva. Stoga je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

U Rijeci 7. siječnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja (čl. 126. ZUS, čl. 127. i čl. 128. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Valteru Šramu, odvjetniku u Puli, Santoriova 30

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Rijeka,

Ispostavi u Pazinu, Službi građevinske inspekcije, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8