Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2629/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. studenog 2025. u prisutnosti osobno tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja Lucije Mišković, odvjetnice u Odvjetničkom uredu Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru i zz tuženice ST, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tužene za 675/1098 dijela pogrešan pa se nalaže brisanje toga prava sa imena tužene i upis prava vlasništva na ime tužitelja ČT, za cijelo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.853,09 (tisućuosamstopedesettri eura i devet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. studenog 2024. navodi da je vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1098 m[2] , za cijelo. Tužitelj da je vlasništvo na naprijed navedenoj nekretnini stekao nasljeđivanjem svojeg pok. oca MT i diobom sa ostalim sunasljednicima dok je pok. MT to stekao nasljeđivanjem svojeg pok. oca tako da se predmetna nekretnina u posjedu tužitelja, što osobno što preko prednika, nalazi od pamtivijeka. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja sa svih strana ograđeno dvorište s pomoćnim gospodarskim objektima unutar istog koji objekti, neki od njih, su izgrađeni pred skoro sto godina. Ističe da tužitelja osobno kao ni njegove prednike prije njega u posjedu i vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine nije ometao na bilo koji način, a posebno tužitelj i njegovi prednici nisu bili ometani prilikom gradnje gospodarskih objekata na bilo koji način. Neposredni susjedi odnosno međaši predmetne nekretnine su upravo djeljenici tužitelja koji su u postupku obnove zemljišne knjige svoje nekretnine, koje dijele istu pravnu sudbinu kao i predmetna nekretnina, a radi se o čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nekretnine upisali na svoje ime. Međutim, u postupku pred Općinskim sudom u Zadru, a nakon postupka obnove zemljišne knjige, u spisu pod posl.br.Z-37673/2024, (Z- 25752/2019) odbijen je prigovor tužitelja na upis navedene nekretnine na ime Republike Hrvatske za suvlasnički udio od 675/1098 dijela pa je tužitelj upućen da svoje pravo može ostvarivati u parnici. Zaključno, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno, tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 20. prosinca 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da predmetna nekretnina odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, površine 1592351 m[2] koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske, kao i da tlocrtna površina zemljišta izgrađenog na utuženoj nekretnini iznosi 423 m[2] , a što odgovara suvlasničkom udjelu za koji je tužitelj upisan kao suvlasnikom u postupku obnove zemljišne knjige. Također se ističe kako tužitelj niti uz tužbu nije dostavio isprave kojima bi dokazao stjecanje prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu. Prema tome, sud je pravilno postupio kada je Republiku Hrvatsku upisao kao suvlasnicom predmetne nekretnine u postupku obnove zemljišne knjige. Slijedom svega naprijed navedenog zakonski zastupnik tuženice Republike Hrvatske predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 4-5), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6-7), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-9), preslik katastarskog plana (list spisa 10), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/1450 od 6. listopada 2017. (list spisa 16-18), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. s priloženim fotografijama (list spisa 32-34), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 25-27), saslušao je svjedoke: LT (list spisa 41), ET (lis spisa 42) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 42).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], način da se vlasnikom predmetne nekretnine za 675/1098 dijela upiše tužitelj, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika. Ujedno postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za 675/1098 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10211/2015/1450 od 6. listopada 2017. razvidno je da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, u naravi dvorište i izgrađeno zemljište odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 159 2351 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske a u kojem postupku je predmetna nekretnina upisana kao suvlasništvo tužitelja za 423/1098 dijela i tuženice za 675/1098 dijela.

9. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Neposrednim opažanjem utvrđeno je da je utužena nekretnina sa svih strana ograđena betonskim zidovima i frontovima objekata, a na istoj egzistira sklop pomoćnih objekata, nadstrešnica, spremišta i gusterna, dok ostatak predmetne nekretnine predstavlja dvorište.

10. Vještak mjerničke struke Frane Vlatković, dipl.ing.geod. je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 33) s fotografijama, na koju stranke nisu imale primjedbe te istu ovaj sud u cijelosti prihvaća. Na sačinjenoj skici vještak mjernik je žutom bojom označio predmetnu nekretninu te prikazao položaj zatečenih objekata na predmetnoj nekretnini. Ujedno izvršio je uklop predmetne nekretnine u DOF 1968.

11. Svjedokinja LT je u iskazu (list spisa 41) navela da joj je jako dobro poznata predmetna parcela, da se nalazi odmah pokraj osnovne škole u [adresa], a ona da je ujedno i susjeda ČT. Nadalje je navele da se u [adresa] udala 21. listopada 1960. i od tada pa sve do danas živi u [adresa]. Međutim, napominje da su Tinj, mjesto gdje se rodila i [adresa], dva povezana mjesta, mještani su uvijek zajedno znali goniti ovce, a ona da je još kao dijete dolazila kod svoje tete u [adresa]. Tako da još od malena poznaje ovaj teren. Danas na tom terenu ČT ima štale, torove, gusternu koja postoji od kad je još bio živ Šimin pok. otac MT. Na ovom terenu ČT drži koze, ovce, kokoši, krave, tuke i druge domaće životinje. Još je njegov otac pok. MT kojeg je poznavala također na ovom terenu držao životinje, sjeća se da je imao i konje koje je držao na ovom terenu. Još otkad je bila dijete pamti da je ovaj teren bio cijeli ograđen u kamenom suhozidu, a koji je negdje još za života pok. MT srušen te je sagrađen betonski zid. Dakle, cijeli ovaj teren je zapravo zemlja za blago, a ČT kao i pok. MT ranije na ovom terenu drži mali vrtlić gdje sadi luk i sl. Na poseban upit je iskazala da se ne može sjetiti kada je umro pok. MT, možda negdje oko Domovinskog rata. Navela je da je pok. MT pored ČT imao još jednog sina koji se zvao NT, ali on je umro mlad od raka, nije se ženio niti je imao djece. Nije čula da bi ikada ČT ili MT netko osporavao pravo vlasništva ovog terena. Otkad pamti ovaj teren, navodi da je uvijek u istim gabaritima i površina se nije mijenjala.

12. Svjedok ET je u iskazu (list spisa 42) naveo da mu je jako dobro poznata ova parcela još dok je bio dijete budući da se ovaj teren nalazi odmah pored osnovne škole koju je pohađao. Još kao dijete da se sjeća da je ovaj teren bio ograđen, dračom, ne zna je li bilo nešto suhozida, a danas je ovaj teren ograđen betonskim zidom. Međutim koliko sebe pamti ovaj teren je uvijek u istoj površini. Danas ČT na ovom terenu ima štale, ČT drži blago, ovce, koze i ostale domaće životinje. Ima i sjenicu za blago, misli da se na ovom terenu nalazi i gusterna za napajanje blaga. Poznato mu je da je ovaj teren ČT stekao od svog oca pok. MT kojeg je poznavao, koji umro davno. Poznato mu je da se pok. MT podijelio sa svojim pok. bratom Č i da je ovaj teren pripao pok. MT koji je također tu držao blago. Nije čuo za ikakve sporove vezano za ovaj teren. Naveo je da živi u [adresa], možda na udaljenosti kilometra od ovog terena pa tako da povremeno i danas zna proći pored ovog terena. Cijeli svoj život živi u [adresa] i nikad nije čuo za nikakve sporove.

13. Tužitelj ČT je u stranačkom iskazu (list spisa 42) naveo da se na ovom terenu danas nalazi gusterna, drži ovce, kokoši, ima par koza, 70-ak ovaca. Teren je ograđen betonskim zidom koji je on gradio, a prije je bio suhozid i drača. Ne zna tko je gradio taj suhozid, otkad sebe pamti da je nekretnina ograđena na isti način. Ovaj teren je u njegovoj obitelji još od pokojnog pradjeda što zna po priči oca. Teren da je naslijedio od pok. oca MT koji je također na ovom terenu držao blago. Još da su pokojni otac i pokojni stric Č zajedno držali oko 200-tinjak ovaca. Pokojni otac se sa pokojnim stricem Č podijelio 1963. i ovaj teren je pripao njegovom ocu, a nakon oca je pripao njemu. Nikada nije bilo niti unutar obitelji, niti od susjeda ili nekog trećeg nikakvih sporova vezano za ovaj teren. Zaključno navodi da je otac preminuo 1988.

14. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana suvlasnicom na predmetnoj nekretnini.

15. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

15.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

15.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

16. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

17. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

18. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

19. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

20. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ovu nekretninu, a očito je da je predmetna nekretnina održavana te nije zapuštena i neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

21. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje LT (rođena 1943.) i ET ( rođen 1948.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da svjedoci mještani [adresa], male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako svjedoci suglasno iskazali da je predmetna parcela od davnina u obitelji MT, da su poznavali oca tužitelja pok. JT koji je predmetnu parcelu koristio za čuvanje blaga, dijelom za obrađivanje sadnjom raznih poljoprivrednih kultura. Naveli su da nekretnina danas pripada tužitelju na kojoj također drži domaće životinje, detaljno opisujući da se na nekretninu nalazi gusterna te štale za životinje. Identično su iskazivali navodeći da je predmetna nekretnina oduvijek ograđena u istoj površini, danas da je ograđena betonskim zidom. Nadalje, svi svjedoci su zaključno naveli da predmetnu nekretninu danas posjeduje tužitelj te da o njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji JT nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine, a niti bi ih netko treći u tome ometao.

22. Stoga, iz naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, prvenstveno iskaza saslušanih svjedoka koji su u vrijeme iskazivanja imali 82 i 77 godina, pa je logično i očekivano da unatrag 60-70 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili odnosno o osobama koje su ga koristile, a potom i samog tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je najranije koristio otac tužitelja pok. MT na način da je istu dijelom koristio za obrađivanje, a dijelom za držanje blaga, a zatim na isti način njegov sin, tužitelj ČT koje nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, jasno omeđene od susjednih nekretnina. Navedeno potkrjepljuje i priložena skica sudskog očevida vještaka geodetske struke s uklopom predmeta spora u DOF 1968 koja se koristi za dokazivanje nepromijenjenosti stanja nekretnine tijekom vremena, iz koje je upravo razvidno da je predmetna nekretnine istog oblika odnosno u istim gabaritima, kao i danas. Slijedom čega ovaj sud zaključuje da je predmetna nekretnina najkasnije od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća u cijeloj svojoj površini uživana po prednicima tužitelja, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja. Ovaj rok je protekao prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj mogao dosjedati i u vremenu kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je isti valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

25. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

25.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 24. studenog 2025., 16. listopada 2025. i 19. rujna 2025.- za svaku pojedinu radnju od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), sastav podneska od 30. listopada 2024. -100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, uvećano za iznos PDV od 25 % iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, tužitelju je ukupno priznati trošak u iznosu od 1.853,09 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 700,00 EUR budući da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu pa u takvom slučaju ne može osnovano tražiti naknadu tog troška od tuženice. Slijedom čega je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

25.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.853,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (7. siječnja 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 7. siječnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-301/2024).