Pr-444/2018-56

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. R., OIB: …, iz K.
S., Izastupan po punomoćnici J. F., odvjetnici iz S., protiv
tuženika: 1. L. A. C. d.o.o., OIB: …L., zastupan po N. V., odvjetniku u Z., 2. C. - C.
H. H. d.o.o., OIB:…, koje zastupaju odvjetnici iz
odvjetničkog društva K. P. S. d.o.o., radi
naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. travnja

2023., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika ad.1.
I. K. odvjetnika u S., ad.2., zamjenice punomoćnika tuženika ad.2., I.
G., odvjetničke vježbenice kod T. B., odvjetnice u S., po objavi presude
dana 27. listopada 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Dužni su tuženici ad1) 1 i ad)2 solidarno u roku 15 dana, isplatiti tužitelju na ime
pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na
tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.526,28 € / 17.000,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje na taj iznos teku od 25.svibnja 2018.g. do isplate, po kamatnoj stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena., do 31.
prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna
poena.

II. Dužni su tuženici ad) 1 i ad) 2 solidarno u roku 15 dana, isplatiti tužitelju na ime
naknade imovinske štete sa osnova tuđe pomoći i njege iznos od 116,13 eura/ 875,00
kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do
isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope ma stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije

2

Pr-444/2018-56

prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim
odnosima za tri postotna poena, dok se za više zatraženo za iznos od 82,95 eura/
625,00 kn, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Dužni su tuženici ad)1 i ad) 2 solidarno u roku 15 dana, isplatiti tužitelju na ime
naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja paušalni iznos od 66,36 € /
500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa
do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim
odnosima za tri postotna poena.

IV. Dužni su tuženici ad)1 i ad)2 solidarno u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe
naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.782,60 eura / 28.500, kn.
sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za
osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 25. svibnja 2018. tužitelj navodi da je bio
djelatnik tuženika L. A. C. d.o.o. ( u nastavku teksta tuženik ad.1.)
temeljem Ugovora na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2013., te da je obavljao
poslove skladištara i pomoćnog skladištara. Dana 03. ožujka 2016. godine oko 12,00
sati, unutar kruga društva C. – C., H. d.o.o., u S., ( u nastavku teksta tuženik ad.2 ). Do ozljeđivanja da je došlo prilikom ručnog istovara
kartona sa viličara u kontejner kada se uslijed leda i zaleđenog prostora oko
kontejnera, tužitelj poskliznuo te pao na metalni ormar od soka koji se nalazio u blizini,
kojom prilikom slomio tri rebra. Na mjestu događaja obavljen je očevid od strane
Inspektorata rada, o čemu da
je sačinjen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 21. ožujka 2016. godine. Prilikom
inspekcijskog nadzora da je utvrđeno da je koristio sredstva osobne zaštite za koja ga
je zadužio poslodavac ( radno odijelo , zaštitne radne cipele , radnu bundu ,
reflektirajući prsluk i kožne rukavice ) . U navedenoj ozljedi na radu da je zadobio
teške tjelesne ozljede , kvalificirane kao ozljede na radu, detaljno opisane u
medicinskoj dokumentaciji. Odgovornost tuženika ad.1, kao poslodavca za štetu
nastalu na radu ili u vezi s radom, da je regulirana člankom 111. Zakona o radu (
Narodne novine br. 93/2014 i 127/17 ), na način da je tuženik kao poslodavac dužan
tužitelju naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Poslodavac da odgovara
po principu objektivne odgovornosti, odnosno načelu uzročnosti bez obzira na krivnju.
Ozljede tužitelja, unatoč dugotrajnom i opsežnom liječenju, da su ostavile trajne
posljedice. U skladu sa unaprijed navedenim a što proizlazi iz opsežne medicinske
dokumentacije, kod tužitelja da je zbog ozljede na radu došlo do teže povrede prava
osobnosti, te stoga da potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske i imovinske
štete uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti koje čine povredu, kao što su fizičke
boli, duševne boli, zbog smanjena općih radnih i životnih aktivnosti, pretrpljen strah,

3

Pr-444/2018-56

duševne boli zbog naruženja, kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.
Tužitelj potražuje i naknadu s osnova troškova liječenja koji su nastali zbog odlaska na
liječničke preglede i na fizikalnu terapiju , u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn. Ukupan
iznos koji tužitelj sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a potražuje na ime pravične
novčane naknade neimovinske i imovinske štete a kojim bi mu se pružila eventualna
naknada, uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti koje čine povredu iznosi

30.000,00 kn.

2. Pisanim podneskom od 13.lipnja 2022. tužitelj je u konačno uredio i smanjio tužbeni
zahtjev tako da je ukupno na ime imovinske i ne imovinske štete zatražio ukupan iznos
od 19.200,00 kn, te zatražio naknadu parničnog troška.

3.Na ročištu održanom dana 30 .siječnja 2019., ovom spisu pripojen spis ovog suda
Pr-119/2019 u pravnoj stvari tužitelja i tuženika C. – C. H. H. d.o.o., te
je isti tuženik postao u ovom predmetu tuženik ad 2.

4. U svom odgovoru na tužbu od 29. lipnja 2018. tuženik ad 1., je istakao da je
nesporno da je tužitelj bio djelatnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno
vrijeme od 01. travnja 2013.g., te obavljao poslove skladištara i pomoćnog skladištara.
Tuženik ad1., nadalje osporava da se dana 03. ožujka 2016., oko 12 sati unutar kruga
društva C. – C. u S., prilikom ručnog istovara kartona sa viličara tužitelj
okliznuo o ledenu podlogu te zadobio teške tjelesne ozljede koje detaljno opisane u
obilnoj medicinskoj dokumentaciji. Nadalje se osporava i spomenuti zapisnik o
inspektorata rada glede činjeničnih navoda o predmetnom štetnom događaju jer da je
sastavljen na temelju izjave tužitelja, a tužba da ne sadrži dokaze temeljem kojih bi se
mogla provjeriti istinitost izjave tužitelja. Priložena medicinska dokumentacija da ne
sadrži podatke o mehanizmu ozljeđivanja niti o sudskoj i medicinskoj kvalifikaciji
ozljede kao ni povijest bolesti niti drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno kada je sporna
izjava evidentirana od strane liječnika. a iz priloženog zapisnika o inspekcijskom
pregledu proizlazi da je o istoj ozljedi inspektorat rada obaviješten tek tri dana kasnije

06. ožujka 2016.g. Spomenuti zapisnik glede činjeničnih navoda o štetnom događaju
da je sastavljen isključivo na temelju izjave tužitelja. Tužba da ne sadrži dokaze
temeljem kojih bi se moglo provjeriti istinitost izjave tužitelja koju je dao pred
inspektorom rada. Predmetna medicinska dokumentacija ne sadrži podatke o
mehanizmu ozljeđivanja, niti o sudsko medicinskoj kvalifikaciji sporne ozljede. Ista
dokumentacija da ne sadrži niti povijest bolesti ili bilo koju drugu ispravu iz koje bi bilo
razvidno kada je sporna ozljeda evidentirana od strane liječnika. Tuženik nadalje ističe
da je u vrijeme i na mjestu navodnog štetnog događaja kao izvođač pružao usluge
manipulacije robom i ambalažom u skladištu C. – C. H. H. d.o.o., - D.
S., temeljem ugovora o pružanju istih usluga koji je s navedenim
trgovačkim društvom kao naručiteljem sklopio dana 30. studenog 2011.g. te se poziva
na ugovor koji je zaključio sa tuženikom 2., .se C. – C. H. H. d.o.o., i to
na članke 4 i 5 . Također ističe da se u predmetnom slučaju se nije pristupilo sukladno
čl.i 4. točki 3. postupka iz ugovora u slučaj nezgode na radu i nastanka materijalne
štete te da takav zapisnik nije priložen tužbi. Ujedno smatra da treba obavijestiti o ovoj
parnici i tuženika ad 2., jer da se kao naručitelj, između ostalog obvezao da će
organizirati rad u skladištu i to kako sve uključene radne snage, tako i osnovna
sredstva za rad, da će naručiteljevi radnici obavljati poslove voditelja skladištara i
skladištara, da će naručiteljevi radnici odgovarati za poslove zaprimanja i izdavanja
robe, ambalaže i marketinške opreme i materijala, organizirati rad skladišta, izdavati
naloge zaposlenicima Izvođača, ovdje tuženika, viličaristima i pomoćnim radnicima;
odgovarati za rad skladišta kao i za suradnju sa Izvođačem. Izvođač da se između
ostalog člankom 4. Ugovora obvezao da će se prilikom obavljanja poslova za

4

Pr-444/2018-56

naručitelja pridržavati postupovnih pravila naručitelja kako je navedeno u prilozima.
Prema prilogu 4.3. Pravila Urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta, svrha je istog
Pravilnika definirati postupke kojima se osigurava sigurnost i uređenje te održavanje
u svim skladištima naručitelja, a za provođenje Pravilnika da su odgovorni njegovi
rukovoditelji i voditelji skladišta te zaposleni u skladištima. U točki 4.2. Pravilnika
naslovljenoj Održavanje skladišta i higijensko – tehnički uvjeti rada da je regulirano
između ostaloga, da na podovima ne smije biti otpadnog materijala i korištene
ambalaže, niti tekućina ni prljavštine. Nadalje istim je prilogom propisano postupanje
u slučaju ozljede na radu i to u t. 4.3., postupak u slučaju nezgode na radu i nastanku
materijalne štete. Ističe da potražuje naknadu parničnog postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ad 2. u cijelosti osporava tužbu kako osnov tako i
visinu. Prije svega tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije u navedenoj pravnoj
stvari obzirom na postojanje dviju parnica u pogledu istog tužbenog zahtjeva među
istim strankama, te predlaže sud iz tog razloga temeljem članka 194. Zakona o
parničnom postupku odbaci tužbu u gore navedenom predmetu. Tuženik osim
prigovora dvostruke litispendencije, nadalje ističe kako tužitelj nema pravnog interesa
za vođenje ove parnice budući tuženik ad.2., nije poslodavac tužitelja te da ne može
odgovarati za naknadu štete tužitelju zbog ozljede koju je isti pretrpio na radu. U
slučaju donošenja meritornih odluka u rubriciranom predmetu kao i gore u navedenom
predmetu Pr-444/2018, da bi došlo do nepravičnog dosuđivanja dvostruke naknade
štete tuženiku čime bi se doveo u pitanje navedeni institut kojem je u osnovi postulat
pravednosti. Obzirom na nedostatak pravnog interesa tužbeni zahtjev tužitelja da bi
trebalo odbiti kao neosnovan. a u svakom slučaju tuženik predlaže prekinuti postupak
u ovoj pravnoj stvari do donošenja odluke u postupku koji se vodi u predmet u pod
ranije spomenutim brojem Pr-444/2018. Tuženik u konkretnom slučaju spori da bi se
uopće ovdje radilo o radnom sporu kako je već gore navedenog pa je slijedom toga i
prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja pristojbi u potpunosti neutemeljen.
Nadalje da tužitelj tvrdi da je tuženik ad.2.,dužan naknaditi mu štetu te kao temelj
odgovornosti navodi Ugovor o pružanju logističkih usluga zaključen između tuženika
ad 2. kao naručitelja i poslodavca kao izvršitelja. Bitno je napomenuti da se tužitelj
poziva na trostrani odnos u kojem tuženik ad.2.,nije poslodavac tužitelja te ne
odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti kao što za istu odgovara
poslodavac temeljem članka 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu. Tuženik da za štetu
nastalu tužitelju može eventualno odgovarati po načelu subjektivne odgovornosti, tj.
krivnje sukladno načelima Zakona o obveznim odnosima člankom točka 1049., s tim
da je na tužitelju teret dokaza štetne radnje tuženika i štete. Nadalje, odredbama
Zakona o zaštiti na radu, člankom 17. da je određena opća obveza poslodavca s
organiziranjem i provođenjem zaštite na radu prema kojima je poslodavac obvezan
organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te
obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima. Dakle, na poslodavcu da
je dužnost brinuti o svojim radnicima i snositi odgovornost za njihove povrede.
Poslodavčevu odgovornost reguliranu zakonskim odredbama nije moguće prebaciti na
trećeg sklapanjem ugovora, a kada bi to i bilo moguće, bilo bi potrebno eksplicitno
utanačenje takve namjere stranaka u samom ugovoru. U konkretnom slučaju, iz
samog teksta Ugovora o pružanju logističkih usluga zaključenog između tuženika kao
naručitelja i poslodavca tužitelja kao izvršitelja ne može se zaključiti o postojanju
odgovornosti tuženika ad.2., za štetu koja na radu i vezi s radom nastane radnicima
tužiteljevog poslodavca. Naime, temeljem članka 5. Ugovora kojim su regulirane
obveze naručitelja, ovdje tuženika – određeno je da naručiteljevi, ovdje tuženikovi,
radnici odgovaraju za sljedeće poslove: zaprimanje i izdavanje robe, ambalaže,

5

Pr-444/2018-56

marketinške opreme i materijal; organiziraju rad skladišta; izdaju naloge zaposlenicima
Izvođača; provode transakcije; odgovaraju za rad skladišta. Time je podijeljena
odgovornost u obavljanju i tehničkom organiziranju samog posla između tuženikovih
radnika i radnika poslodavca tužitelja, što nikako ne znači da je tuženik preuzeo
odgovornost za ozljede na radu radnika tužiteljeva poslodavca. Dakle, pogrešno bi bilo
iz odredbi ugovor a koje se bave tehničkom organizacijom posla među radnicima
tuženika i radnicima poslodavaca tužitelja zaključiti o općoj odgovornosti tuženika za
ozljede na radu tuđih radnika. Također, u navedenom ugovoru ne postoji niti jedna
odredba iz koje bi proizlazilo da je tuženik dužan osigurati sigurne uvjete rada, kako
to tvrdi i tumači tužitelj. Tuženik nadalje osporava navode iz tužbe u djelu kojem tužitelj
navodi kako je do ozljede na radu došlo unutar kruga tuženika koji se nalazi u S.,
dana 03. ožujka 2016.g. oko 12.00 sati. U tu svrhu, tuženik u
prilogu dostavlja naslovnom sudu potvrdu o stanju vremena Klasa : 920-03/19-
01/14,URBROJ:554-04-03/05-19-3 od dana 25. siječnja 2019.g. iz koje je vidljivo da je
dan a 03. ožujka 2018.g. na području G. S.- M. bilo oborina ali isključivo kiše
uz malo grmljavine, te da je temperatura zraka bila između 6,2 i 11,6 Celzijeva stupnja.
Slijedom navedenog ozljeda za koju radnik tvrdi da se dogodila na ledu uslijed tuče da
se nije se mogla dogoditi na opisani način, jer na dan kada se tužitelj navodno ozlijedio
na radu nije bilo ni leda ni tuče. Sve i da je bilo leda ili tuče, svaka razumna osoba istih
ili sličnih svojstava u istim okolnostima kao tužitelj bila bi svjesna da postoji opasnost
od pada prilikom pristupa kontejneru ako se, kako navodi sam tužitelj u Zapisniku o
inspekcijskom nadzoru led nalazio svuda oko kontejnera. Dakle, tužitelj je, prema
vlastitim navodima, bio svjestan navodnih okolnosti. Također, tužitelju ni sam tuženik
ni nitko od njegovih radnika nije dao nalog da u tom trenutku odlaže otpad niti je to u
tom trenutku bilo nužno za održavanje poslovanja. Stoga, pod uvjetom da je uopće
došlo do ozljeđivanja na način kako je to opisao tužitelj, do istog da je došlo uslijed
tužiteljeve krajnje nepažnje, jer da je propustio poduzeti sve što je potrebno da bi
posao obavio na siguran način. Da je tome tako da proizlazi ne samo iz kriterija
razumne osobe, već i iz samog Ugovora o pružanju logističkih usluga na koje se tužitelj
poziva u tužbi. Temeljem navedenog ugovora, članka 4. u kojem se nalaze obveze
Izvođača, poslodavca tužitelja, propisano je da je Izvođač, poslodavac tužitelja, dužan
prilikom obavljanja poslova Naručitelja pridržavati se postupovnih pravila Naručitelja
kako je navedeno u prilozima Ugovoru, točnije prilogu 4.3., pod nazivom Pravila o
urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta. Člankom 4.2. Pravila o urednosti, sigurnost
i održavanju skladišta je propisano da čišćenje skladišta koje uključuje i podove vrše
radnici, dakle radnici poslodavca tužitelja, pa i sam tužitelj, budući isti skladište koriste
sukladno ranije navedenog Ugovoru. Prema tome i temeljem samog ugovora, u skladu
s navedenim odredbama, tužitelj ne samo da je trebao, nakon što je uočio led, isti
očistiti već je sukladno odredbama ranije spomenutih Pravila trebao sudjelovati u
zajedničkom čišćenju prostora u kojem radi. Tuženik osporava navode tužitelja i u
pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva budući da za isti smatra da je suviše
visoko određen. Tužitelj nije ničim dokazao da bi trpio štetu odnosno da bi imao pravo
na iznose koje isti potražuje s osnove naknade štete, a naročito u pogledu naruženja
odnosno trajno smanjene životne aktivnosti. Tuženik ad.2., predlaže odbaciti tužbeni
zahtjev kao nedopušten, a podredno, ukoliko sud ipak utvrdi da procesne pretpostavke
za vođenje ovog postupka postoje, a budući da su navodi tužitelja iz tužbe i tužbenog
zahtjeva u cijelost neosnovani, predlaže da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao: Zapisnik o inspekcijskom radu Klasa: 116-
02/16-41/21, Urbroj :524-10-04-02/8-16-4, od 21. ožujka 2016.g., Prijava o ozljedi na
radu 09. ožujka 2016.g. Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad ., Potvrda o vrsti

6

Pr-444/2018-56

poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa od dana 05.svibnja 2017.,
medicinska dokumentacija (list spisa 19 od 24), Prijava o prestanku osiguranja od dana

03. svibnja 2017.,Ugovor o pružanju logističkih usluga od dana 30. studenoga 2012.,
Pravila o urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta od dana 15. ožujka 2010.,Potvrda
o stanju vremena od 25. siječnja 2019.g Klasa : 920-03/19-01/14 Urbroj: 554-04-
03/05-19-3., Cjenik usluga Doma za starije i nemoćne osobe L. od dana 25. srpnja

2013.g. Klasa:402-01/13-01/1244 Ur broj: 2181/1-07/03-13, te je izveden dokaz
saslušanjem tužitelja te svjedoka E. Ž. i Z. F. – G.., te
je proveden dokaz medicinskog vještačenja po sudskim vještacima dr. spec. ortoped
D. T. i dr. N. S., spec. psihijatar. 7. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao zaposlenik tuženika ad.1, temeljem ugovora na neodređeno vrijeme
obavljao poslove skladištara i pomočnog skladištara u skladištu kod tuženika ad.2.,
temeljem ugovora o pružanju istih usluga od 30. Studenog 2012., koji je sa tuženikom
ad.2., zaključio tuženik ad.1.,

-- da je temeljem prijavljene ozljede na radu obavljen očevid od strane Inspektorata
rada, o čemu je sastavljen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od

21.ožujka 2016.,

- da je prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno da je tužitelj bio osposobljen za rad na
siguran način i koristio osobnu zaštitnu opremu za koju ga je zadužio poslodavac.
Kao sporno ostalo je za raspraviti:

U odnosu na tuženika ad.1.,

-nastanak predmetnog štetnog događaja osnov i visinu tužbenog zahtjeva,
-prigovor promašene pasivne legitimacije,

U odnosu na tuženika ad.2, - prigovor litispendencije,

- nastanak predmetnog štetnog događaja osnov i visina tužbenog zahtjeva..
- isključiva odgovornost tužitelja s osnova krajnje nepažnje.

9. Pregledom prijave o ozljedi na radu od 9.ožujka 2016 g.( pregled spisa strane 12-
15 ) razvidno je da je ozljeda na radu nastala dana 3. ožujka 2016. i to u prostoru
skladišta unutar kruga društva tuženika ad.2 u S., na način da kada je otpad
dovezao na viličaru prilikom ručnog istovara u kontejner tužitelj se pokliznuo i pao te
ozlijedio rebra.

10. Pregledom Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 21. ožujka 2016. ( list spisa 7-
11) razvidno je da je u točci 3 istog zapisnika evidentirano da se ozljeda dogodila dana

3. ožujka 2016 g oko 12 sati na deponiju otpada unutar kruga tuženika ad.2 kada je
otpad koji je dovezao na viličaru tužitelj ručno istovarivao u kontejner, poskliznuo se i
pao na stari odbačeni ormar od sokova. Prema izjavama nazočnih osoba od tog dana
da je neposredno prije ozljeđivanja tužitelja bilo veliko nevrijeme i leda od tuče na
mjestu istovara. Tužitelj da je prilikom rada i ozljede na deponiju tuženika ad 2 imao
na sebi propisanu zaštitnu opremu.

11. Pregledom Ugovora o pružanju logističkih usluga, koji su zaključili tuženici ad. 1. i
ad 2 dana 30 . studenog 2012 godine, i to tuženik ad 1 kao izvođač, a tuženika ad .2.
kao naručitelj, razvidno je da su u članku 4. ugovorili da je izvođač dužan prilikom
izvođenja poslova za tužitelja držati se postupovnih pravila između ostalog i Pravila o

7

Pr-444/2018-56

urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta. Člankom 5. istog ugovora ugovoreno je da
se naručitelj obvezuje da će organizirati rad u skladištu kako sve uključene radne
snage tako i osnovna sredstva za rad te da će ažurno voditi sustavnu evidenciju i
izvršavati sve potrebno izvještavanje. Ugovoreno je da naručiteljevi radnici obavljaju i
odgovaraju za sljedeće poslove: organiziraju rad skladišta, izdaju naloge ( pismenim i
usmenim putem izvođačima viličaristima ,pomoćnim radnicima te odgovaraju za rad
skladišta.

12.U svom iskazu tužitelj B. R., između ostalog navodi da je kod tuženika ad

1., radio na poslovima viličara-skladištara, možda godinu ili dvije, ali te iste poslove
da je radio i kod tuženika ad. 2., od 1997. godine. Toga dana na nogama da je imao
radne cipele sa gumom i metalnim pojačanjem, radno odijelo, rukavice te debelu
bundu sa fudrom obzirom da je bilo veoma hladno. Navodi da je taj dan padala kiša i
uz kišu krupa. Osim poslova utovara i istovara iz kamiona on da obavlja i poslove,
odnošenja kartona, folije i drugog otpada, i to konkretno putem viličara u reciklažno
dvorište koje da se nalazi na posebnom dijelu vanjskog dijela skladišta. U reciklažno
dvorište da je otišao sa viličarem te da je nosio kantu sa nakupljenom folijom, koju da
je trebao isprazniti u za to određeni kontejner. Obzirom da je kontejner bio dosta
napunjen nakon, što je ručno iskrcao foliju iz te kante, da je imao i zadatak skupiti foliju
ukoliko bi ista pala izvan kontejnera. Tako da je i postupio i toga dana te da je radi
skupljanja te folije koja je odletjela iz kontejnera koji je bio prepunjen, došao i na
stražnju stranu kontejnera gdje su djelatnici koji rade u prodaji tuženika ad. 2. bacili
glomazni otpad između ostalog i razbijenu policu izrađenu od lima i metala okrenutu
naopako na način da su četiri metalne nožice bile okrenute prema gore. U cilju
izvršavanja radnog zadatka u vidu skupljanja folija koje su ispale iz kontejnera, da je
stao na tu metalnu policu jednom nogom na kojoj da je vidio da ima ostatka leda te da
se u tom trenutku okliznuo te pao i udario u jednu od metalnih nožica. Mišljenja je da
nije imao bundu da bi mu ta nožica probila crijeva. Te da nikada nije imao tako sličnu
ozljedu. Poslovođi i voditelju smjene isto saslušanima da je pokazao mjesto gdje se
udario to jest modricu koja je nastala pri padu. Oni kao radnici tuženika pod 1., da nisu
imali obvezu održavati čistoću u reciklažnom skladištu, dakle, na mjestu gdje se
ozlijedio. Na bolovanju da je bio sedam tjedana, tuđu pomoć i njegu da mu je pružala
supruga. Svoj posao da je radio na način kao što ga je radio i prije, i da nije upoznat
detaljno o obavljanju posla prilikom vremenskih nepogoda. Nitko da nije imao nikada
primjedbi na njegov rad. Toga dana da je radio sam u smjeni koju da određuje voditelj
skladišta, tako da mu nitko ni, nije mogao pomoći. Voditelj skladišta da utvrđuje tjedni
raspored rada, a on da je unajmljeni radnik koji radi navedene poslove, a temeljem
ugovora između tuženika pod 1. i 2., sutradan da je došao raditi a na hitnu pomoć da
je otišao u nedjelju. Policija da je tražila od poslovođe prijavu i opis ozljede na radu.
Zbog potreba posla da je radio i po svim vremenskim uvjetima, pa tako i po kiši i tuči,
a toga dana iako je kiša sa tučom padala 15-20 minuta prije no što je otišao isprazniti
kantu sa folijom, on da je pričekao da ista stane te da je nakon toga išao obaviti radni
zadatak.

8

Pr-444/2018-56

13. U svom iskazu na ročištu dana 16. svibnja 2019. svjedok E. Ž. u
ostalom navodi da je kod tuženika pod 2., u vrijeme tužiteljeva ozljeđivanja obavljao
je poslove voditelja skladišta, a koje poslove obavlja već 10 -ak godina. Tužitelj da mu
je poznat, a isti da je obavljao poslove vozača viličara u skladištu, a da je isti te poslove
obavljao za tuženika ad.1., ali za potrebe tuženika ad 2. sve temeljem zaključenog
Ugovora između tuženika pod 1. i 2. On kao voditelj skladišta da rukovodi, organizira
rad skladišta te u tom smislu daje i potrebne radne naloge, dnevno, tjedno i mjesečno,
zaposlenicima, kako tuženika pod 1. tako i tuženika pod 2. Radi potreba posla tužitelj
da je putem viličara trebao ručno istovariti karton iz zatvorenog dijela skladišta te ga
odvesti u reciklažno dvorište na kraju istoga gdje se nalaze smještena tri velika
kontejnera za otpad od kojih je jedan bio za staklo, jedan za foliju a jedan za papir.
Radnja odlaganja tako skupljenog kartona iz pogona tuženika pod 1., da se radi putem
viličara te se sa viličarem dođe do samog kontejnera gdje je potrebno da rukovatelj
viličara ručno pogurne skupljeni papir u za to predviđeni kontejner. Toga dana je
tužitelja vidio već u 6 sati ujutro na početku radnog dana i da nije primijetio da bi isti
bio ozlijeđen ili da se žalio na nekakve ozljede i boli. Do ozljede, a po kazivanju samog
tužitelja i koliko se može sjetiti, da je došlo prije marende, na način da se isti pokliznuo
na dio lima na koji je stao, a koji je predstavljao dio odbačenog reklamnog frižidera ili
panoa. Navodi da se može sjetiti da je toga jutra bilo hladno, a da li je padala tuča i
da li je na tom mjestu bilo zaleđeno da se ne može se sjetiti. Tužitelj mu je kazao kako
se prilikom ručnog istovara skupljenog kartona sa viličara pokliznuo na limenu podlogu,
te da je pao i ozlijedio se u području leđa što mu je i pokazao, te je vidio modricu i
samu ozljedu. Tužitelj da je iako ga je boljelo, nastavio raditi taj dan kao i idući dan, ali
da se nakon toga javio u bolnicu. Tužitelj da je na nogama imao radne cipele, radno
odijelo i rukavice, a kacigu za ovaj dio posla koji tužitelj obavljao da nije bila potrebna.
Tužitelj da je poslove koje je gore opisao radio sam u smjeni i iste da obavlja sam sa
viličarem odnosno da nema pomoćnog radnika. Navodi da je ugovorom zaključenim
sa tuženikom ad. 1., utvrđeno da su isti obvezni održavati čistoću skladišta te da u tu
svrhu oni koriste i strojeve za čišćenje, kako unutrašnjeg prostora skladišta tako i
vanjskog dijela i reciklažnog dvorišta. U slučaju kiše i drugih elementarnih nepogoda
kada vrijeme dopušta, radnje čišćenja i odlaganja da se provode jer uređaji imaju
kabine. Nekada da se radi i po kiši, ali ovisno o procjeni da li se te radnje mogu izvršiti.
Tuženik ad 1. da je tužitelju kao radniku dao na korištenje i zadužio ga sa radnim
cipelama koje imaju pojačanje s prednje strane, radi se u uobičajenim radnim
cipelama, protukliznim. Kod tuženika ad 2., da postoje propisani postupci glede prijave
ozljede na radu, međutim, tužitelj da mu se potužio o nastanku svog pada i same
ozljede na radu, međutim, kako je isti kao odgovoran i savjestan radnik da je nastavio
raditi kao i da je došao na posao slijedeći dan, te da nije smatrao potrebnim sačiniti
prijavu ozljede na radu. Ozljedu na radu da kao takvu da je prijavio nakon što je tužitelj
otišao na bolovanje tj. potražio liječničku pomoć, jer da je ozljeda bila teža no što su i
tužitelj i on mislili.

14. U svom iskazu svjedok Z. F. – G. između ostalog navodi da je kod
tuženika pod 2., u vrijeme ozljeđivanja tužitelja radio kao voditelj smjene, a u smislu

9

Pr-444/2018-56

toga radnog mjesta da je izdavao naloge za obavljanje određenog posla, te da
raspoređuje radnike da bi se posao obavio te da kontrolira nadzire i slično. Tužitelja
da poznaje, a isti da je obavljao poslove vozača viličara u skladištu, a radi potreba
posla te poslove da je obavljao i unutar zatvorenog dijela skladišta kao i vanjskog
dijela reciklažnog dvorišta. U vrijeme kada se tužitelj ozlijedio, a misli da je to bilo
početkom ožujka 2016., koliko se može sjetiti da je taj dan je bilo dosta hladno, vlažno,
te da je padala kiša i krupa. Toga dana da se tužitelj vratio u skladište te mu se potužio
kako se pokliznuo i pao te udario u području rebara, na kojem mjestu da se i držao
rukom. Nakon toga isti da je nastavio raditi, međutim, dosta da se štedio a da bi znao
i zastajkivati. Toga dana da je tužitelja vidio kada je došao na posao jer da počinju
raditi u 6 sati ujutro u jutarnjoj smjeni, da na njemu nije primijetio da bi imao kakvih
poteškoća, fizičkih ograničenja i sl. kao što je to bilo vidljivo nakon što mi je kazao da
je pao i ozlijedio se. Ne može se sjetiti je li sutradan došao raditi ,a da je tužitelj kao
i ostali radnici imao na nogama radne cipele sa gumenom potplatom i pojačanjem na
prstima, radno odijelo i rukavice. Samo ozljeđivanje tužitelja da nije vidio već sve što
zna da je po kazivanju tužitelja. A idući tjedan da je doznao da je tužitelj završio na
bolovanju. U reciklažnom dvorištu da postoje dva velika kontejnera u koje odlažu
papir, kao i folije kao repromaterijal i niz malih kontejnera za odlaganje drugog otpada.
Pored toga da imaju i mjesto gdje odlažu glomazni otpad, a u smislu istrošenih
metalnih polica, reklamnih panoa i sl. Navodi da se radi se o otpadu koji je glomazan i
nerazvrstan. U samom skladištu kako u zatvorenom tako i u otvorenom dijelu ranije
opisanog dvorišta da se radi po svim vremenskim uvjetima i kada je kiša i snijeg i puše
vjetar. Na mjesto gdje se tužitelj ozlijedio da nije otišao pa da ne može kazati je li bilo
leda ili ne.

15. Ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja i saslušanim svjedocima.

16. Pregledom potvrde o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda list
spisa ( 81 -82) razvidno je da je prema podatcima sa meterološke postaje ( GMP) S.-
M. za 3. ožujka 2016 g. bilo pretežno oblačno vrijeme sa kišom prijepodne, kada
je bilo i grmljavinsko vrijeme, ali nije zabilježena pojava tuče. Međutim obzirom da se
radi o potvrdi koja ne obuhvaća točnu lokaciju te obzirom da je i svjedok G. potvrdio
iskaz tužitelja u odnosu na vrlo loše vremenske prilike kritičnog dana sa pojavom kiše
i tuče, ova sud smatra da potvrda nije vjerodostojna za tu lokaciju.

17. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog
dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev
tužitelja djelomično osnovanim. Odredbe Zakona o zaštiti na radu primjenjuju se u
konkretnom slučaju u vidu procjene odgovornosti tuženika ad.1., kao poslodavca
tužitelja za štetu nastalu kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima.
Stoga, odnosu na tuženika ad.1., kao poslodavca tužitelja prema čl. 15. Zakona o
zaštiti na radu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja
bilo je propisano da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom
na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne
odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. U smislu naprijed citirane
odredbe iz čl. 15., odgovornost tuženika kao poslodavaca za štetu nastalu tužitelju kao
radniku procjenjuje se po pravilima odgovornosti na principu uzročnosti, te je u

10

Pr-444/2018-56

postupku dovoljno utvrditi da je tužitelj zadobio ozljedu na radu, odnosno da je ozljeda
uzročno posljedična veza s radom, da je postojala obveza tuženika za naknadu štete
koju je tužitelj pretrpio i trpi kao posljedicu radne nezgode a osim u slučaju da dokaže
da postoje pretpostavke koje bi ga oslobodile odgovornosti. Tuženik se može
djelomično osloboditi odgovornosti za štetu koju je pretrpio tužitelj, samo ukoliko
dokaže postojanje pretpostavke iz čl. 1067. ZOO-a, kao što su viša sila, radnja tužitelja
kao oštećenika i radnja treće osobe.

18.Pregledom prijave o ozljedi na radu tužitelja od 9.ožujka 2016 g.( pregled spisa
strane 12- 15 ) utvrđeno je da je tužitelj radeći na radnom mjestu skladištara doživio
ozljedu na radu obavljajući redovite poslove za vrijeme redovitog radnog vremena i to
pokliznućem zbog neadekvatnih vremenskih uvjeta prilikom obavljanja svojih radnih
obaveza, a što je nedvojbeno utvrđeno i Zapisnikom nadležnog inspektora rada, kao i
iskazima saslušanih svjedoka, posebno svjedoka Ž. djelatnika tuženika ad.2
koji je tada radio kao voditelj skladišta i koji je potvrdio navode tužitelja da je kritičnog
dana neposredno prije istovara otpada od strane tužitelja, bilo veliko nevrijeme sa
tučom. Kao uzrok ozljede navedena je klizavost radne površine na koju po ocjeni ovog
suda tužitelj nije mogao utjecati obzirom da je bio upućen na rad od strane svog
rukovodioca. Po ocjeni ovog suda upravo je dužnost poslodavca u ovom slučaju
tuženika ad.1. i 2., da osiguraju uvjete za siguran rad sukladno odredbama Pravilnika
o urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta kao postupovnog akta vlasnika skladišta
u ovom slučaju tuženika ad.2, a ne to tumačiti kao krajnju nepažnju tužitelja. Tuženik
ad.1., iako je paušalno osporio način i mehanizam ozljeđivanja tužitelja u ovom
postupku nije dokazao zakonske pretpostavke koje bi ga oslobodile odgovornosti,
stoga je u cijelosti odgovoran tužitelju za nastalu štetu po pravilima odgovornosti na
principu uzročnosti kao poslodavac tužitelja.

19.U odnosu na tuženika ad.2., obzirom da se tužitelj ozlijedio na deponiju otpada
unutar kruga tuženika ad.2 valja istaći da temeljem čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne
stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se
njome bavi. U čl. 1066. st.1. 2. i 4. ZOO-a propisano je da umjesto vlasnika stvari
isto kao on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba
koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu, ali će pored nje odgovarati
vlasnik stvari, ako šteta proizlazi iz skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koju
nije skrenuo pozornost. Temeljem Ugovora o pružanju logističkih usluga, koji su
zaključili tuženici ad. 1. i ad 2 dana 30 . studenog 2012 godine, i to tuženik ad 1 kao
izvođač, a tuženika ad .2. kao naručitelj, razvidno je da su u članku 4. ugovorili da je
izvođač (tuženik ad.1) dužan prilikom izvođenja poslova za tužitelja držati se
postupovnih pravila između ostalog i Pravila o urednosti, sigurnosti i održavanju
skladišta. Međutim Člankom 5. istog ugovora ugovoreno je da se naručitelj (tuženik
ad.2), obvezuje da će organizirati rad u skladištu kako sve uključene radne snage tako
i osnovna sredstva za rad te da će ažurno voditi sustavnu evidenciju i izvršavati sve
potrebno izvještavanje. Ugovoreno je da naručiteljevi radnici obavljaju i odgovaraju za
sljedeće poslove: organiziraju rad skladišta, izdaju naloge ( pismenim i usmenim putem
izvođačima viličaristima ,pomoćnim radnicima te odgovaraju za rad skladišta.
Sukladno iskazu svjedoka Z. F. – G. između ostalog proizlazi da je kod
tuženika pod 2. u vrijeme ozljeđivanja tužitelja radio kao voditelj smjene, a u smislu
toga radnog mjesta da je izdavao naloge za obavljanje određenog posla, te da
raspoređuje radnike da bi se posao obavio te da kontrolira nadzire i slično. Isti je

11

Pr-444/2018-56

potvrdio da je kritičnog dana bilo loše vrijeme sa krupom, međutim u samom skladištu
kako u zatvorenom tako i u otvorenom dijelu ranije opisanog dvorišta da se radi po
svim vremenskim uvjetima i kada je kiša i snijeg i puše vjetar. Po ocjeni ovog suda
upravo je dužnost poslodavca u ovom slučaju tuženika ad.1., ali i tuženika ad.2., kao
vlasnika skladišta da osigura uvjete za siguran rad sukladno odredbama Pravilnika o
urednosti, sigurnosti i održavanju skladišta kao postupovnog akta tuženika ad.2., a ne
to tumačiti kao krajnju nepažnju tužitelja. Stoga su potpuni neosnovani navodi tuženika
ad.2., da je kao razumna osoba tužitelj trebao biti svjestan da postoji opasnost od pada
prilikom pristupa kontejneru zbog prisutnosti leda i da mu nitko nije dao nalog za rad.
Tužitelj je upravo postupao po radnom nalogu djelatnika tuženika ad.2., što su svjedoci
i potvrdili u svojim iskazima, a kojima je uredno i prijavio pad te nastavio i dalje raditi
taj dan makar i ozlijeđen, iz čega se zaključuje da u ponašanju tužitelja nije bilo nikakve
namjere, a niti krajnje nepažnje jer ni sam nije procijenio da se teže ozljedio, jer se
pad u takvim vremenskim uvjetima može se svakom dogoditi. Dakle, nije na tužitelju
da sam procjenjuje postojanje opasnosti od ozljeđivanja uslijed vremenskih neprilika
već na poslodavcu i djelatnicima tuženika ad.2., koji su organizirali rad u skladištu i
koji su davali naloge za rad. Stoga kako je tužitelj postupao po radnom nalogu
djelatnika tuženika ad.2., kojem je uredno i prijavio pad ovaj sud smatra da su potpuno
neosnovani prigovori tuženika ad.2., da je za to isključivo odgovoran tuženik ad.1., i
sam tužitelj zbog krajnje nepažnje, što u ovom postupku nije dokazao. Stoga ovaj sud
smatra da je uz tuženika ad.1.,kao poslodavca tužitelja koji odgovara po objektivnoj
odgovornosti solidarno odgovoran i tuženik ad.2. kao vlasnik deponija i organizator
rada u skladištu jer je do ozljeđivanja tužitelja došlo i krivnjom tuženika ad.2., zbog
propusta njegovih djelatnika u organizaciji rada pri opasnim vremenskim prilikama, što
dovodi do uzročne veze između štetne radnje tuženika ad.2. i štete.

20. Svi ostali istaknuti prigovori i to dvostruke litispendencije, nepostojanja pravnog
interesa tužitelja, promašene pasivne legitimacije su u cijelosti neosnovani što proizlazi
iz gornjeg obrazloženja. Ovaj sud je na ročištu održanom dana 30 .siječnja 2019.,
predmetnom spisu u kojem je bio tužen samo tuženik ad.1., pripojio spis Pr-119/2019
u pravnoj stvari tužitelja i tuženika ad2 C. – C. H. H. d.o.o., radi naknade
štete po istom štetnom događaju, a koji je do tada u ovom predmetu bio umješać, te je
pripajanjem postao tuženik ad 2.

21. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i
78/15), propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava
osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu
ovog zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Odredbom čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i
78/15), propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to
težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu,
nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini
pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih
fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se
njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom
svrhom.

12

Pr-444/2018-56

22.Na okolnost visine pretrpljene imovinske i neimovinske štete sud je proveo
medicinska vještačenja po dr. D. T. sec. ortoped i sudskom vještaku N.
S. spec. psihijatru. Vještakinja dr. D. T. spec. ortoped u svome nalazu i
mišljenju navodi da se tužitelj se dana 6.ožujka.2016. javio na HKP gdje da je naveo
da se prije tri dana poskliznuo te pao na lijevi bok te da je osjećao da mu nešto škljoca
kada se okreće na krevetu. Pregledom da je utvrđen kontuzijski marker lumbalno lijevo
te da poslan na rtg snimanje te gdje je utvrđeno da se radi o prijelomu 12 i 11 rebra i
puknuću 10 rebra. Dakle da je upućen i na ultrazvuk koji je bio uredan. Dakle
ustanovljen je prijelom tri rebra. Liječen je konzervativno, odlazio je na kontrole. Dana

18.travnja.2016. klinički nalaz da je bio uredan i kontrola po potrebi. Tužitelj da je u
štetnom događaju zadobio takvu ozljedu koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti
u iznos u od 5 % što znači da će morati ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih
radova i kod podizanja tereta, da će osjećati bolove na mjestu tih prijeloma. Bolove
jakog intenziteta da je imao prva tri dana, srednjeg jedan tjedan i još slabog intenziteta
jedan mjesec. Naruženosti da nema, a tuđa njega i da je pomoć je bila potrebna kao
pomoć kod obavljanja higijene dok je ležao prva dva tjedna, dva sata tjedno i još tri
tjedna jedan sat dnevno. Na upit punomoćnika tužitelja da li prijelom tri rebra ostavlja
smetnje u plučnoj funkciji, iskustveno rečeno da smetnje u plućnoj funkciji nema,
odnosno kod njega da nije zaostalo jer nema dokumentacije koja bi to potvrdila. Što
se tiče javljanja liječniku, obzirom da se ovaj tužitelj javio nakon tri dana, navodi da je
to stvar samog tužitelja jer neki ljudi znaju uzimati analgetike, trpiti, mirovati, a neki čim
se pojave i blaži bolovi znaju ići kod liječnika.

23. Vještak dr. N. S., navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju
na ime tužitelja B. R. iz čega je vidljivo da je isti 3. ožujka 2016. doživio
nezgodu na radu te da je tom prilikom zadobio ozljedu zbog čega je nakon tri dana
potražio pomoć liječnika na HKP KBC S. gdje je dijagnostičko i terapeutski zbrinut.
U daljnjem nastavku liječenja da je isti pregledan ambulantno kod specijaliste kirurga
te da su učinjene pretrage rtg. Iz navedene dokumentacije da nema elemenata na
osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj kao i zadobivene
ozljede dovele do razvoja nekih simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze
specifičnog psihijatrijskog poremećaja. No uzevši u obzir normalno-psihološki
reagiranje prosječne osobe na ovakav tip traumatskog događaja te zadobivene ozljede
koje su detaljno opisano u vještačenju specijaliste ortopeda mogu reći da je tužitelj je
u trenutku ozljeđivanja da je pritrpio primarni strah u trajanju od nekoliko sekundi
nastavlja se sekundarni strah jačeg intenziteta sljedeća tri dana, zatim sekundarni
strah umjerenog intenziteta sljedećih desetak dana, te sekundarni strah blažeg
intenziteta sljedećih 4 do 6 tjedana. Trajnih povreda duševnog integriteta kao
posljedica traumatskog događaja i zadobivenih ozljeda da nije bilo.

24. Naprijed navedeno vještvo vještaka D. T. i sudskog vještaka dr. N.
S., ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno i izrađeno po pravilima struke,
a na koje stranke nisu imale primjedbe. Imajući u vidu duljinu i intenzitet trajanja fizičkih
bolova koje je tužitelj pretrpio, dob tužitelja (rođ. … god.), te lokaciju i težinu
ozljede, popratne neugodnosti pri liječenju, intenzitet i trajanje straha, okolnosti

13

Pr-444/2018-56

ozljeđivanja, liječenja, te imajući u vidu načelo individualizacije naknade, primjenu
pravnog standarda pravične naknade, utvrđeni stupanj umanjenja općih životnih
aktivnosti, to ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužitelju s osnove neimovinske
štete, za koju su solidarno odgovorni tuženici ad.1 i 2.,, pravičnu novčanu naknadu u
zatraženom iznosu od 2.526,28 € / 17.000,00 kn.

25.Sukladno odredbi iz čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima obveza pravične
novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako
je šteta nastala nakon toga. Tužitelju su na dosuđenu naknadu neimovinske štete
priznate zatražene zatezne kamate koje teku počevši od dana podnošenja tužbe 25.
svibnja 2018 god., pa do isplate, po stopi u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima, dok je za više tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

26. Odredbom iz čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da onaj tko
drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove
oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog
nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.– troškova tuđe njege i pomoći. Tužitelj je
tužbenim zahtjevom zatražilo i naknadu imovinske štete i to s naslova troškova tuđe
njege i pomoći u iznosu od 225,63 eura/1.700,00 kn. Naknada za tuđu njegu i pomoć
izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik materijalne štete tj.
predstavlja onaj iznos novčanih sredstava koji bi tužiteljica platila trećoj osobi za
pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. Stoga u situaciji kada tužitelj nije imao novčanih
izdataka za tuđu njegu i pomoć, jer nije sporno da isti nije plaćao trećoj osobi naknadu
za tuđu njegu i pomoć, pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja
usluge platio da je osoba koja je pružala uslugu tuđe njege i pomoći tu naknadu
zahtijevala. Prema mišljenju vještaka tužiteljiu je zbog zadobivene ozljede bila
potrebna tuđa njega i pomoć druge osobe bila potrebna kao pomoć kod obavljanja
higijene dok je ležao prva dva tjedna, dva sata tjedno i još tri tjedna jedan sat dnevno.
Polazeći od navedenog kao i od cijene sata tuđe njege i pomoći koja prema cjeniku
Doma za starije i nemoćne L. S. iznosi od 35,00 kn po satu, koji je po ocijeni
ovog suda izdatak koji bi tužiteljica platila da je angažirala osobu koja obavlja takve
poslove. Stoga ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužiteljici s osnova imovinske
štete – troškova tuđe njege i pomoći, pravičnu naknadu u iznosu od 116,13 eura/
875,00 kn, dok je za više zatraženo 82,95 eura/625,00 kn, tužbeni zahtjev valjalo odbiti
kao neosnovan.

27.Kako je tužiteljici naknada za tuđu njegu i pomoć utvrđena prema cijenama u
vrijeme presuđenja na dosuđeni iznos od 116,13 eura/ 875,00 kn, zatezna kamata joj
je priznata od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, a po stopi
određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,
125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od presuđenja pa do isplate, stoga
je za više zatražene kamate s ovog osnova tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao
neosnovan.

28. Tužiteljevo potraživanje s osnove troškova liječenja paušalni iznos na ime troškova
koji je tužitelju navodno nastao zbog odlaska na liječničke preglede i rehabilitaciju u
iznosu od 66,36 eura/ 500,00kn, je osnovan. Iz priloženih liječničkih nalaza ( list spisa
19 do 24) razvidno je da je tužitelj imao troškove prijevoza na liječničke preglede kojih
ne bi bilo da nije bilo predmetne ozljede, stoga njegov paušalni zahtjev za naknadom
troškova liječenja ovaj sud smatra osnovanim. Zatezna kamata mu je priznata od
presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, a po stopi određenoj
člankom 29. st. 2. ZOO, stoga je za više zatražene kamate s ovog osnova tužbeni
zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14

Pr-444/2018-56

29.Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 5. i 155. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), te troškovi zastupanja po
punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN
142/12, 103/14 i 118/14)., te popisu troška i VPS. Tužitelju je priznat sljedeći trošak
priznat trošak sudska pristojba za odgovor na tužbu prema uspjehu u sporu - trošak
zastupanja po odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (" narodne novine " br. 148/09) VPS, te popisu punomoćnika tužitelja. , za
sastav dvije tužbe – za svaku po 100 bod., zastupanje na ročištima od dana: 19. rujna

2018., 06.studenoga 2018,30.siječnja 2019., 07. ožujka 2019.,16.svibnja 2019. 22.
listopada 2020.,23. studenoga 2021., 12. travnja 2022., 14 lipnja 2022.,14.listopada

2022.,12. travnja 2023.,- za svako po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od

23.veljače 2022., - 50 bodova, za sastav podnesaka od dana: 01.listopada 2018., 28.
siječnja 2019., 29. siječnja 2019.,08. ožujka 2019.,13.lipnja 2022., - za svaki po 100
bodova, za pristup ročištu za objavu presude – 50 b0d., što ukupno daje 1.900 bodova
(1 bod = 15 kn), što daje 3.782,60 eura / 28.500, kn.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 27. listopada 2023.

SUDAC:

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom
sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od
dana primitka pismenog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja
-zz tuženika
- u spis