Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: Pn-90/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić&Ružička&Cabadaj Cafuta iz Garešnice, V. Nazora 15a, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 8. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 7. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je to naveo tužitelj u svom podnesku od 6. lipnja 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja:

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 da tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 3.755,04 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od dana presuđenja 12. siječnja 2026. godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 197,63 eura.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na kamate na dosuđeni iznos naknade štete od 3.755,04 eura obračunate za razdoblje od 13. ožujka 2023. pa do 12. siječnja 2026. godine.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.862,22 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. prosinca 2023. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete koja je nastala kao posljedica štetnog događaja od 19. srpnja 2023. godine na autocesti A3 u blizini čvora Popovača. Tom prilikom na osobni automobil tužitelja marke i tip AUDI A6 pale su žice dalekovoda uslijed savijanja metalnih konstrukcija zbog nevremena. Tužitelj smatra da je za ovu nastalu štetu odgovoran osiguranik tuženika HEP d.d. jer isti nije uredno održavao električni dalekovod. Stoga je tužitelj podnio ovu tužbu radi naknade štete protiv osiguravatelja HEP-a d.d. Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb, to jest tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je do štete došlo uslijed nevremena, to jest više sile, odnosno okolnosti koje osiguranik tuženika nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti održavanjem mreže.

Tuženik je ujedno osporio i visinu imovinske štete nastale na vozilu tužitelja.

Osim toga, tuženik je naveo da je predmetnom policom osiguranja koju tuženik ima sklopljenu s osiguranikom ugovorena franšiza u iznosu od 5 %, minimalno 50,00 eura, a maksimalno 500,00 eura.

3. Nije sporno da je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja s HEP-om d.d., a što je vidljivo iz priložene dokumentacije u spisu (list 34 spisa).

Nije sporno da je došlo do nastanka navedenog štetnog događaja 19. srpnja 2023. godine na autocesti A3, te da je tom prilikom došlo do pada žica dalekovoda tako da je došlo do oštećenja vozila tužitelja.

Sporno je pitanje je li štetni događaj nastao uslijed više sile koju osiguranik tuženik nije mogao predvidjeti niti spriječiti (nevrijeme) ili je štetni događaj nastao zbog propusta osiguranika tuženika prilikom održavanja mreže dalekovoda i postojećih stupova.

4. Na ove okolnosti saslušani su tužitelj kao stranka te svjedoci VV i MV, oba zaposlenici HEP-a d.d.

Svjedok VV je u svom iskazu naveo da je osobno bio na licu mjesta 30 do 45 minuta poslije nastanka štetnog događaja. Tom prilikom je uočio da je nevrijeme srušilo jedno stablo koje je oštetilo noseće stupove tako da su žice pale na cestu. Na autocestu su pale samo žice dalekovoda, a ne i stupovi tako da je promet ubrzo bio normaliziran.

Svjedok MV je također bio na licu mjesta, ali nije uklanjao žice s autoceste. Od kolege VV je čuo da se jedno stablo srušilo te da je ono prouzročilo štetu na dalekovodu. Svjedok smatra da sam vjetar ne može napraviti štetu na vodovima.

Tužitelj ZV je opisao nastanak štetnog događaja u svom iskazu, ali je napomenuo da nije primijetio da je u blizini palo bilo kakvo drvo.

Sud nije prihvatio iskaz svjedoka VV u kojem navodi da je štetu prouzročilo srušeno stablo i to zbog nevremena te da je ono prouzročilo pad žica dalekovoda.

Ovakvi navodi svjedoka VV su u suprotnosti s priloženom dokumentacijom u spisu koju je sud pribavio od policije. Iz fotografija policije (list 95- 96 spisa) vidljivo je da je polomljen samo jedan stup dalekovoda te da su s njega pali kablovi dalekovoda. Da je jedini uzrok nastanka ovog štetnog događaja viša sila, to jest veliko nevrijeme, tada bi bili polomljeni i ostali stupovi dalekovoda koji se vide na fotografijama i nalaze se u blizini polomljenog stupa. Međutim, ovi stupovi su ostali neoštećeni. To upućuje na zaključak da je osiguranik tuženika imao propusta u održavanju polomljenog stupa dalekovoda te da se zato isti i polomio. Osim toga, na priloženim fotografijama policije nigdje se ne vidi polomljeno stablo koje je navodno prouzročilo nastali štetni događaj. Takvo stablo bi sigurno bilo evidentirano od strane policije i fotografirano, ali se isto nigdje ne spominje u službenoj bilješci (list 87 spisa). Dakle, navodi svjedoka VV su u suprotnosti s utvrđenim činjeničnim stanjem na licu mjesta od strane policije kao i s navodima tužitelja koji je potvrdio da nije primijetio nikakvo srušeno stablo u blizini autoceste. Što se tiče svjedoka MV, isti nije došao do samog mjesta nezgode što je potvrdio u svom iskazu, nego je informaciju o padu stabla dobio od svog kolege VV, stoga isti i nema osobnih saznanja o stanju na mjestu nezgode ubrzo nakon štetnog događaja.

Zbog svega navedenog, u konkretnom slučaju postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastali štetni događaj pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbi članaka 1045. 1046. i 1049. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05).

Točno je da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo nevrijeme na tom području, a što je vidljivo iz dostavljenih podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda. Međutim, u tijeku postupka je utvrđeno da to nevrijeme nije bilo uzrok nastanka štetnog događaja, a kako je to već ranije obrazloženo.

5. Na prijedlog tužitelja provedeno je prometno vještačenje po vještaku prometne struke AV koji je u svom nalazu utvrdio da visina štete na vozilu tužitelja iznosi 3.952,67 eura. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da je isti utemeljen na relevantnim podacima i dokumentaciji.

6. Sukladno nalazu i mišljenju prometnog vještaka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u svom podnesku od 6. lipnja 2025. godine (list 124 spisa).

Tuženik se protivio povećanju tužbenog zahtjeva s obzirom da je naknadno u tijeku postupka obavijestio sud da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva iz tužbe u iznosu od 2.100,00 eura.

Točno je da je tuženik nakon davanja odgovora na tužbu učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, ali isti nije priznao tužbeni zahtjev tužitelja. Stoga je sud prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje prometnog vještačenja radi utvrđenja visine štete na vozilu tužitelja. Također je sud prihvatio i ovakvu preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 6. lipnja 2025. godine jer je to svrsishodno za rješenje ovog spora, a tužitelj je mogao odrediti visinu tužbenog zahtjeva precizno tek nakon provedenog prometnog vještačenja.

7. Uvidom u policu osiguranja od odgovornosti koja je zaključena između HEP d.d. Zagreb i tuženika (list 34 spisa) utvrđeno je da je u toj polici ugovorena franšiza u visini od 5 % od osigurnine. U tijeku postupka je utvrđeno da visina štete na vozilu tužitelja u ovom štetnom događaju iznosi 3.952,67 eura, što znači da 5% franšize od ovog iznosa iznosi 197,63 eura.

Stoga je sud umanjio utvrđeni iznos visine štete od 3.952,67 eura za navedenih 5 % u iznosu od 197,63 eura, a što iznosi 3.755,04 eura.

Ovaj iznos od 3.755,04 eura dosuđen je tužitelju na ime naknade štete, nakon odbitka franšize, a kako je to naznačeno u točki I. izreke ove presude.

8. Kako je tužitelj svojim preciziranim tužbenim zahtjevom na ime naknade štete potraživao iznos od 3.952,67 eura, a sud mu je dosudio iznos od 3.755,04 eura, valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 197,63 eura, a kako je to naznačeno u točki II. izreke ove presude.

9. Tužitelju je dosuđena i pripadajuća kamata na iznos dosuđene naknade štete, ali od dana presuđenja 12. siječnja 2026. godine, a imajući u vidu da je visina štete na vozilu tužitelja utvrđena tek u tijeku ovog postupka nakon provedenog prometnog vještačenja.

10. Kako je tužitelj u svom tužbenom zahtjevu potraživao kamate na dosuđeni iznos naknade štete počev od 13. ožujka 2023. godine pa do isplate, valjalo ga je odbiti za dio prekomjerno postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na kamate obračunate za razdoblje od 13. ožujka 2023. pa do 12. siječnja 2026. godine, a kako je to naznačeno u točki III. izreke.

11. Treba napomenuti da je tužitelj podnio i zasebnu tužbu protiv HEP-a d.d. Zagreb za naknadu štete na njegovom vozilu, a u vezi istog štetnog događaja, ali u visini ugovorene franšize iz police osiguranja zaključene između HEP-a d.d. Zagreb i ovdje tuženika te se postupak vodi kod ovog suda pod brojem Pn-35/2024.

12. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnih troškova, sukladno uspjehu u parnici, temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je gotovo u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom pa mu je u cijelosti i dosuđena naknada parničnih troškova. Troškovi se odnose na: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe, sastav podneska od 5. lipnja 2025. godine, zastupanje na ročištima 3. lipnja 2024., 22. svibnja 2025. i 8. prosinca 2025. godine, sve po 200,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 1.500,00 eura.

Tužitelj je imao i troškove prometnog vještačenja u iznosu od 211,12 eura te sudskih pristojbi na tužbu 67,45 eura i na presudu 83,65 eura.

Stoga ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 1.862,22 eura.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 29. veljače 2024., 22. srpnja 2024. i 22. svibnja 2025. godine, sve po 200,00 eura, jer su isti bili nepotrebni.

Kutina, 7. siječnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u tri primjerka.

Dna

1. Odvjetničko društvo Volić&Ružička&Cabadaj Cafuta, Garešnica, V. Nazora 15a

2. Odvjetničko društvo Olujić, Pezić & Partneri, Zagreb, Marulićev trg 2